Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Matea Ćurković, dr. med.
Djeca i adolescenti se mogu upuštati u povremene tjelesne obračune, no većina ne razvija trajni obrazac nasilnog ponašanja niti se upušta u nasilna zločinačka djela. Oni koji postanu nasilni prije puberteta u većoj su opasnosti da će počiniti zločine.
Malo je dokaza da je nasilno ponašanje uzrokovano genski poremećajima ili kromosomskim abnormalnostima. Poznati čimbenici rizika za nasilje uključuju sljedeće:
Čini se da postoji veza između nasilja i dostupnosti vatrenog oružja, izlaganja nasilju kroz medije (poput društvenih mreža i vijesti) i izlaganja djeteta zlostavljanju i nasilju u obitelji
Nasilne videoigre i mediji mogu desenzibilizirati djecu na nasilje. Iako stručnjaci ne smatraju da oni uzrokuju nasilje, djeca izložena njima više su naviknuta na nasilje kao dio života.
(Pogledaj također Pregled poremećaja ponašanja djece i Poremećaji ponašanja adolescenata.)
Sudjelovanje u bandi
Sudjelovanje u mladim bandama povezano je s nasilnim ponašanjem i često uključuje vatreno oružje. Članovi su obično stari od 13 do 24 godine. Bande obično uzimaju ime i simbole identifikacije poput specifičnog načina odijevanja, korištenja određenih znakova rukama ili grafita. Neke bande zahtijevaju od budućih članova da izvedu neka nasilna djela prije nego ih se primi u bandu. Za rastuće nasilje mladenačkih bandi dijelom je okrivljeno njihovo sudjelovanje u dilanju i konzumaciji droge, osobito metamfetamina i heroina.
Nasilničko ponašanje (maltretiranje)
Nasilničko ponašanje (maltretiranje) je namjerno nanošenje psihičke ili fizičke štete slabijoj djeci. Do jedne trećine djece može biti uključeno u nasilje kao nasilnici, žrtve ili oboje.
Maltretiranje može poprimiti nekoliko oblika, uključujući
Ponavljano zadirkivanje
Prijetnje ili zastrašivanje
Uznemiravanje
Nasilni napadi
Cyber-zastrašivanje (korištenje e-pošte, tekstualnih poruka, društvenih medija i drugih alata za digitalnu komunikaciju za prijetnju i / ili širenje štetnih informacija)
Žrtva nikome ne priznaje da je zastrašivana zbog osjećaja bespomoćnosti, stida i straha od osvete. Djeca izložena maltretiranju mogu doći do točke pucanja kada mogu uzvratiti udarac s potencijalno opasnim ili katastrofalnim rezultatima.
I nasilnici i njihove žrtve su u opasnosti od lošeg ishoda. Žrtve su u opasnosti od tjelesne ozljede, niskog samopouzdanja, anksioznosti, depresije i izostajanja iz škole. Mnoge žrtve zlostavljanja postaju nasilnici. Vjerojatnije je da će nasilnici biti zatvoreni u kasnijem životu. Manje je vjerojatno da će nasilnici ostati u školi, biti zaposleni ili imati stabilne odnose kao odrasli.
Prevencija
Prevencija nasilja trebala bi početi u ranom djetinjstvu. Strategije uključuju sljedeće:
Ne koristiti nasilje za discipliniranje male djece
Ograničiti pristup oružju i izloženost nasilju putem medija i video igara
Stvaranje i održavanje sigurnog školskog okruženja
Poticanje žrtava na prijavljivanje problema svojim roditeljima i školskim vlastima.
U starije djece i adolescenata, naglasak treba staviti na strategije izbjegavanja visokorizičnih situacija (npr. mjesta i okolnosti gdje se okupljaju ljudi koji posjeduju oružje ili konzumiraju alkohol ili droge) te reagiranje na napete situacije ili pokušavanje smirivanja istih.