Osteoartritis je kronični poremećaj koji uzrokuje oštećenje hrskavice i okolnih tkiva, a obilježavaju ga bol, ukočenost i gubitak funkcije zgloba.
-
Artritis uzrokovan oštećenjem zglobne hrskavice i okolnih tkiva postaje vrlo čest sa starenjem.
-
Česti su bol, oteklina i prekomjerni rast kostiju, kao i ukočenost nakon buđenja ili razdoblja neaktivnosti, koja obično nestaje unutar 30 minuta, osobito nakon pokretanja zgloba.
-
Dijagnoza se temelji na simptomima i rendgenskim snimkama.
-
Liječenje uključuje vježbe i druge fizikalne mjere te lijekove za ublažavanje boli i poboljšanje funkcije, a kod vrlo teških promjena zamjenu zgloba ili druge kirurške zahvate.
Osteoartritis, najčešći poremećaj zglobova, često počinje u četrdesetim ili pedesetim godinama života, a do 80. godine u određenoj mjeri zahvaća gotovo sve ljude. Prije 40. godine muškarci češće razvijaju osteoartritis nego žene, često zbog ozljede ili deformacije zgloba. Mnogi ljudi imaju znakove osteoartritisa na rendgenskim snimkama, često već oko 40. godine, ali samo polovica njih ima simptome. Od 40. do 70. godine žene češće razvijaju ovaj poremećaj nego muškarci. Nakon 70. godine osteoartritis se podjednako često javlja u oba spola.
Osteoartritis se dijeli na:
Kod primarnog (idiopatskog) osteoartritisa uzrok nije poznat, kao što je slučaj u velikoj većini oboljelih. Primarni osteoartritis može zahvatiti samo određene zglobove, poput koljena, ili veći broj zglobova.
Kod sekundarnog osteoartritisa uzrok je druga bolest ili stanje, kao što su:
Osobe koje učestalo opterećuju jedan zglob ili skupinu zglobova, kao što su ljevači, poljoprivrednici, rudari i vozači autobusa, izložene su povećanom riziku. Glavni profesionalni čimbenik rizika za osteoartritis koljena jest posao koji zahtijeva učestalo savijanje koljena. Zanimljivo je da trčanje na duge staze ne povećava rizik od razvoja osteoartritisa. Međutim, nakon što se osteoartritis razvije, ova vrsta tjelovježbe može pogoršati simptome. Pretilost može biti važan čimbenik u nastanku osteoartritisa, osobito koljena, posebice kod žena.
U središtu pozornosti: starenje i osteoartritis
|
O osteoartritisu i dalje postoje brojni mitovi. Primjerice, mnogi misle da je riječ o neizbježnom dijelu starenja, poput sijede kose ili promjena na koži, da uzrokuje tek neznatnu onesposobljenost te da liječenje nije učinkovito.
Osteoartritis doista postaje sve češći sa starenjem. Primjerice, s porastom životne dobi događaju se sljedeće promjene:
-
Hrskavica koja oblaže zglobne površine postaje tanja.
-
Zglobne površine više ne klize jedna preko druge jednako glatko kao prije.
-
Zglob može postati osjetljiviji na ozljede.
Međutim, osteoartritis nije neizbježan dio starenja. Ne nastaje samo zbog trošenja koje se javlja tijekom dugogodišnje uporabe zgloba. Drugi čimbenici mogu uključivati pojedinačnu ili ponavljanu ozljedu, abnormalno kretanje zgloba, metaboličke poremećaje, infekciju zgloba ili neki drugi zglobni poremećaj.
Osteoartritis ipak često uzrokuje određeni stupanj onesposobljenosti u kasnijoj životnoj dobi.
Dostupni su učinkoviti načini liječenja, poput analgetika, vježbi i fizikalne terapije, a u nekim slučajevima i operacije.
Oštećenje ligamenata također je često tijekom starenja. Ligamenti, koji povezuju kosti i stabiliziraju zglobove, s godinama postaju manje elastični, zbog čega zglobovi mogu djelovati zategnuto ili ukočeno. Ova promjena posljedica je kemijskih promjena u bjelančevinama od kojih su ligamenti građeni. Zbog toga većina ljudi s godinama postaje manje gipka. Ligamenti se lakše trgaju, a nakon ozljede sporije zacjeljuju. Starije osobe trebale bi vježbati pod nadzorom liječnika ili osposobljenog trenera kako bi izbjegle vježbe koje mogu uzrokovati ozljedu ligamenata.
Ponekad se bol uzrokovana osteoartritisom ne može ublažiti jednostavnim analgetikom, poput acetaminofena. Tada mogu biti potrebni jači analgetici, poput tramadola, ili, rijetko, opioidi. Međutim, liječnici ih trebaju propisivati samo kada je to nužno kako bi se smanjio rizik od nuspojava i razvoja ovisnosti. Ovi lijekovi mogu kod starijih osoba izazvati smetenost. Nesteroidni protuupalni lijekovi koji se nanose na kožu iznad zahvaćenog zgloba mogu biti prikladniji za starije osobe. U krv se apsorbiraju u manjoj mjeri nego nesteroidni protuupalni lijekovi koji se uzimaju na usta, čime se smanjuje rizik od nuspojava.
|
Uzroci
Uzroci osteoartritisa
Hrskavica normalno smanjuje trenje u zglobovima i štiti ih od trošenja, čak i nakon mnogo godina uobičajene uporabe, prekomjernog opterećenja ili ozljeda. Osteoartritis je najčešće posljedica oštećenja tkiva. U pokušaju popravka oštećenog zgloba u njemu se nakupljaju različite kemijske tvari koje potiču proizvodnju sastavnica hrskavice, poput kolagena, čvrste vlaknaste bjelančevine vezivnog tkiva, i proteoglikana, tvari koje hrskavici daju otpornost. Hrskavica zatim može nabubriti zbog zadržavanja vode, omekšati i naposljetku razviti pukotine na površini. U kostima ispod hrskavice nastaju male šupljine koje oslabljuju kost.
Pokušaj tkiva da popravi oštećenje može dovesti do stvaranja nove kosti i drugih tkiva. Kost može prerasti rubove zgloba i oblikovati izrasline, odnosno osteofite, koji se mogu vidjeti i napipati. Naposljetku glatka i skliska površina hrskavice postaje hrapava i neravna, zbog čega se zglob više ne može glatko pomicati ni učinkovito apsorbirati udarce. Sve sastavnice zgloba, uključujući kost, zglobnu čahuru, sinovijalno tkivo koje oblaže zglobnu šupljinu, tetive, ligamente i hrskavicu, na različite načine propadaju, zbog čega se mijenja funkcija zgloba.
Osteoartritis koljena
Ova slika prikazuje uznapredovali osteoartritis. Zdrava hrskavica erodirala je, odnosno istrošila se, čime je kost ostala nezaštićena i oslabljena.
Simptomi
Simptomi osteoartritisa
Simptomi osteoartritisa obično se razvijaju postupno i zahvaćaju samo jedan ili nekoliko zglobova. Najčešće su zahvaćeni zglobovi prstiju, baza palca, vratna i slabinska kralježnica, zglobovi nožnih palčeva, kukovi i koljena.
Bol, koja se često opisuje kao duboka i tupa, obično je prvi simptom. Kada su zahvaćeni zglobovi koji nose tjelesnu težinu, bol se najčešće pogoršava tijekom aktivnosti poput stajanja ili hodanja. Kod nekih osoba zglob je ukočen nakon spavanja ili drugog razdoblja neaktivnosti, ali ukočenost obično nestaje unutar 30 minuta, osobito nakon pokretanja zgloba.
Kako bolest uzrokuje sve više promjena, zglob može postati slabije pokretan te se naposljetku više ne može potpuno ispružiti ili saviti. Novi rast kosti i drugih tkiva može dovesti do povećanja zgloba. Neravne površine hrskavice uzrokuju škripanje, pucketanje ili osjećaj struganja pri pomicanju zgloba, a može se razviti i osjetljivost.
Koštane izrasline često se razvijaju na zglobovima najbližima vrhovima prstiju, gdje se nazivaju Heberdenovi čvorići, ili na srednjim zglobovima prstiju, gdje se nazivaju Bouchardovi čvorići.
Heberdenovi čvorići
Osteoartritis šake uzrokuje povećanje završnih zglobova prstiju, pri čemu nastaju Heberdenovi čvorići.
DR P. MARAZZI / SCIENCE PHOTO LIBRARY
Bouchardovi čvorići
Na ovoj su fotografiji Bouchardovi čvorići najizraženiji na srednjim zglobovima prstiju desne šake te na srednjim zglobovima kažiprsta i srednjeg prsta lijeve šake.
© Springer Science + Business Media
U nekim zglobovima, poput koljena, ligamenti koji okružuju i stabiliziraju zglob mogu se istegnuti, zbog čega zglob postaje nestabilan. Kuk ili koljeno mogu postati ukočeni, uz smanjenje opsega pokreta. Dodirivanje ili pomicanje zgloba, osobito pri ustajanju, penjanju stubama ili hodanju, može biti vrlo bolno.
Osteoartritis često zahvaća kralježnicu. Bol u leđima najčešći je simptom. Oštećeni diskovi ili zglobovi kralježnice obično uzrokuju blagu bol i ukočenost. Međutim, osteoartritis vratne ili slabinske kralježnice može uzrokovati utrnulost, bol i slabost u ruci ili nozi ako koštana izraslina pritišće živac. Prekomjerni rast kosti u spinalnom kanalu slabinske kralježnice može uzrokovati lumbalnu spinalnu stenozu i pritiskati živce prije njihova izlaska iz kanala prema nogama. Ovaj pritisak može uzrokovati bol u nogama nakon hodanja, zbog čega se ponekad pogrešno pretpostavi da osoba ima smanjen dotok krvi u noge (intermitentna klaudikacija). Rijetko koštane izrasline pritišću jednjak i otežavaju gutanje.
Osteoartritis može godinama ostati stabilan ili napredovati vrlo brzo, ali se nakon pojave simptoma najčešće razvija polako. Mnoge osobe razviju određeni stupanj onesposobljenosti.
Osobe kod kojih se pojavljuju epizode crvenih, toplih i otečenih zglobova treba pregledati liječnik jer takve epizode obično nisu uzrokovane osteoartritisom, nego mogu biti posljedica infekcije ili gihta.
Dijagnoza
Dijagnoza osteoartritisa
Liječnik postavlja dijagnozu osteoartritisa na temelju karakterističnih simptoma, fizikalnog pregleda, određenih krvnih pretraga i izgleda zglobova na rendgenskim snimkama, primjerice prisutnosti koštanih izraslina i suženja zglobnog prostora. Međutim, rendgenske snimke nisu osobito korisne za rano otkrivanje osteoartritisa jer ne prikazuju promjene u hrskavici, u kojoj se abnormalnosti najprije razvijaju. Osim toga, promjene na rendgenskim snimkama često nisu razmjerne simptomima. Primjerice, snimka može pokazivati tek manje promjene kod osobe s izraženim simptomima ili brojne promjene kod osobe koja ima vrlo blage simptome ili ih uopće nema.
Magnetska rezonancija (MRI) može otkriti rane promjene u hrskavici, ali je rijetko potrebna za postavljanje dijagnoze.
Ne postoje laboratorijske pretrage kojima se može potvrditi osteoartritis, ali određene pretrage mogu pomoći u isključivanju drugih poremećaja, poput reumatoidnog artritisa.
Ako je zglob otečen, liječnik može primijeniti lokalni anestetik, a zatim iglom izvući uzorak zglobne tekućine. Tekućina se analizira kako bi se osteoartritis razlikovao od drugih zglobnih poremećaja, poput infekcije ili gihta.
Liječenje
Liječenje osteoartritisa
Glavni su ciljevi liječenja osteoartritisa:
Ti se ciljevi najprije pokušavaju postići fizikalnim mjerama koje uključuju vježbe snage, fleksibilnosti i izdržljivosti te rehabilitaciju, odnosno fizikalnu terapiju i radnu terapiju. Osobe se podučava kako prilagodbom svakodnevnih aktivnosti mogu lakše živjeti s osteoartritisom. Dodatno liječenje uključuje lijekove, kirurške zahvate kod nekih osoba i novije terapijske postupke.
Fizikalne mjere
Odgovarajuće vježbe, uključujući istezanje, jačanje mišića i posturalne vježbe, pomažu u očuvanju zdrave hrskavice, povećavaju opseg pokreta zglobova i, što je najvažnije, jačaju okolne mišiće kako bi bolje preuzimali opterećenje. Tjelovježba ponekad može usporiti napredovanje osteoartritisa kuka i koljena. Liječnici mogu preporučiti vježbanje u vodi, primjerice u bazenu, jer voda smanjuje opterećenje zglobova.
Vježbe istezanja treba izvoditi svakodnevno.
Tjelovježbu treba uravnotežiti s nekoliko minuta odmora bolnih zglobova svakih četiri do šest sati tijekom dana. Međutim, dugotrajna imobilizacija zgloba vjerojatnije će pogoršati bolest nego je ublažiti.
Uporaba pretjerano mekanih stolica, naslonjača, madraca i automobilskih sjedala može pogoršati simptome.
Osobe ne bi trebale stavljati jastuk ispod koljena dok leže ispruženih nogu jer to može uzrokovati skraćenje i zategnutost mišića kuka i koljena. Ova se preporuka razlikuje od preporuke osobama s boli u donjem dijelu leđa da stave jastuk između koljena. Nekim osobama jastuk između koljena pomaže smanjiti pritisak na donji dio leđa i kukove [vidi: Ishijalgija (išijas)].
Često se preporučuju pomicanje automobilskog sjedala prema naprijed, uporaba stolica s ravnim naslonom i relativno visokim sjedištem, poput kuhinjskih ili blagovaonskih stolica, te uporaba čvrstog madraca i kreveta.
Povišenja za WC školjku mogu olakšati ustajanje osobama s bolnim osteoartritisom koljena ili kuka, osobito ako imaju slabe mišiće.
Kod osteoartritisa kralježnice ponekad pomažu posebne vježbe, a ako je bol jaka, može biti potrebna potpora za leđa. Vježbe trebaju uključivati jačanje mišića i aerobne aktivnosti, poput hodanja, plivanja ili vožnje sobnog bicikla. Osobe bi, ako je moguće, trebale održavati svakodnevnu aktivnost i nastaviti obavljati uobičajene poslove i hobije. Međutim, neke će aktivnosti možda trebati prilagoditi kako bi se izbjeglo saginjanje ili drugi pokreti koji pogoršavaju bol.
Druge dodatne mjere mogu ublažiti bol i pomoći osobama s osteoartritisom. One uključuju:
-
Fizikalnu terapiju, često uz terapiju toplinom, primjerice primjenu grijaćih jastučića, te radnu terapiju.
-
Vježbe opsega pokreta koje se nježno izvode u toploj vodi, jer toplina poboljšava funkciju mišića smanjujući ukočenost i mišićni grč.
-
Terapiju toplinom, primjerice grijaćim jastučićima ili toplim, vlažnim ručnikom, koja se može primijeniti na bolne zglobove. Kako bi se izbjegle opekline, grijaći se jastučići ne smiju postaviti na previsoku temperaturu niti ostaviti uključeni predugo.
-
Primjenu hladnoće, koja također može pomoći u smanjenju boli tijekom privremenog pogoršanja simptoma u jednom zglobu.
-
Umetke za obuću, potpornu ili sportsku obuću, koji mogu pomoći u smanjenju boli pri hodanju.
-
Posebna pomagala, primjerice štapove, štake, hodalice, vratne ovratnike, elastične zavoje za zaštitu zglobova od prekomjernog opterećenja ili fiksno sjedalo u kadi koje smanjuje potrebu za saginjanjem i istezanjem tijekom tuširanja.
-
Smanjenje tjelesne težine, koje može pomoći u smanjenju opterećenja zglobova.
-
Električnu stimulaciju, poput transkutane električne živčane stimulacije (TENS), koja može pomoći u ublažavanju boli.
-
Akupunkturu, koja može potaknuti oslobađanje različitih kemijskih tvari u mozgu, odnosno neurotransmitera, koji djeluju kao prirodni analgetici.
-
Masažu koju provodi educirani terapeut te primjenu dubinske topline dijatermijom ili ultrazvukom.
Lijekovi
Lijekovi se primjenjuju kao dopuna tjelovježbi i fizikalnoj terapiji. Mogu se primjenjivati pojedinačno ili u kombinaciji, ali ne mijenjaju tijek osteoartritisa. Upotrebljavaju se za ublažavanje simptoma i omogućavanje normalnijeg obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
Jednostavan analgetik, poput acetaminofena, uzet prije aktivnosti koja izaziva nelagodu ili redovito radi ublažavanja trajne boli u zglobovima, može biti dovoljan za blagu do umjerenu bol. Iako nuspojave nisu česte, acetaminofen se ne smije uzimati u dozama većima od preporučenih, osobito kod osoba s bolešću jetre. Pri uzimanju acetaminofena treba paziti da se istodobno ne uzima neki od brojnih bezreceptnih lijekova koji također sadržavaju acetaminofen.
Ponekad može biti potreban jači analgetik, poput tramadola, ili, rijetko, opioid.
Druga su mogućnost nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL), koji se mogu primjenjivati za ublažavanje boli i otekline. NSAIL smanjuju bol i upalu u zglobovima te se mogu kombinirati s drugim analgeticima. Dostupni su i u obliku gela ili kreme koji se utrljavaju u kožu iznad zglobova šaka i koljena, primjerice diklofenak gel 1%, te mogu pomoći u ublažavanju simptoma. Međutim, pri dugotrajnoj primjeni NSAIL imaju veći rizik od ozbiljnih nuspojava nego acetaminofen.
Ponekad su potrebne i druge vrste lijekova protiv bolova. Primjerice, krema od kajenske paprike, čiji je djelatni sastojak kapsaicin, može se nanositi izravno na kožu iznad zahvaćenog zgloba. Liječnici mogu preporučiti i analgetske flastere, premda nema jasnih dokaza da su takvi flasteri učinkoviti. Duloksetin, vrsta antidepresiva koji se uzima na usta, može smanjiti bol uzrokovanu osteoartritisom.
Mišićni relaksansi, obično u malim dozama, povremeno ublažavaju bol uzrokovanu napetošću mišića koji podupiru zglobove zahvaćene osteoartritisom. Međutim, kod starijih osoba češće uzrokuju nuspojave nego značajno poboljšanje.
Ako zglob iznenada postane upaljen, otečen i bolan, može biti potrebno ukloniti većinu tekućine iz zgloba, nakon čega se poseban oblik kortikosteroida može ubrizgati izravno u zglob. Ovaj postupak kod nekih osoba privremeno ublažava bol i poboljšava pokretljivost zgloba.
Serija od jedne do pet tjednih injekcija hijaluronata, tvari slične normalnoj zglobnoj tekućini, u koljenski zglob može nekim osobama tijekom duljeg vremena ublažiti bol. Te se injekcije ne bi trebale davati češće od svakih šest mjeseci. Injekcije hijaluronata manje su učinkovite kod osoba s teškim osteoartritisom i ne usporavaju napredovanje bolesti.
Nekoliko dodataka prehrani, poput glukozamin sulfata i hondroitin sulfata, ispitivano je zbog moguće koristi u liječenju osteoartritisa. Dosadašnji su rezultati neujednačeni. Moguća korist glukozamin sulfata i hondroitin sulfata u ublažavanju boli nije jasna, a čini se da oni ne usporavaju napredovanje oštećenja zglobova. Nema jasnih dokaza da su drugi dodaci prehrani učinkoviti.
Operacija
Kirurško liječenje može pomoći kada svi drugi postupci ne uspiju ublažiti bol ili poboljšati funkciju. Neki zglobovi, najčešće kukovi i koljena, mogu se zamijeniti umjetnim zglobom. Zamjena zgloba, osobito kuka, obično je vrlo uspješna te gotovo uvijek poboljšava pokretljivost i funkciju, uz znatno smanjenje boli. Stoga zamjenu zgloba treba razmotriti kada bol postane nepodnošljiva, a funkcija značajno ograničena. Budući da umjetni zglobovi ne traju vječno, operacija se kod vrlo mladih osoba često odgađa kako bi se smanjila vjerojatnost potrebe za ponovnim zamjenama. Ako su svi drugi načini liječenja neučinkoviti, kirurškim se zahvatom mogu ublažiti simptomi osteoartritisa vrata ili leđa, osobito oni uzrokovani pritiskom na živce. Korist ograničenih artroskopskih zahvata kod osteoartritisa koljena, poput popravka meniska ili rekonstrukcije ligamenata koljena, upitna je.
Različite metode obnove stanica hrskavice primjenjivane su kod mlađih osoba s osteoartritisom, često uzrokovanim ozljedom, kako bi se potaknulo cijeljenje manjih oštećenja hrskavice. Međutim, te se metode još nisu pokazale korisnima kod opsežnih oštećenja hrskavice, kakva se najčešće pojavljuju u starijih osoba.
Totalna zamjena kuka
|
Ponekad je potrebno zamijeniti cijeli zglob kuka. Zglob kuka čine vrh, odnosno glava bedrene kosti, i zglobna čašica u koju glava bedrene kosti pristaje. Ovaj se postupak naziva totalna zamjena kuka ili totalna artroplastika kuka. Glava bedrene kosti zamjenjuje se metalnim dijelom u obliku kugle, odnosno protezom. Proteza ima čvrstu dršku koja se umeće u središte bedrene kosti. Zglobna čašica zamjenjuje se metalnom ljuskom obloženom izdržljivom plastikom.
 |
Zamjena koljena
|
Koljeno oštećeno osteoartritisom može se zamijeniti umjetnim zglobom. Nakon primjene opće anestezije kirurg napravi rez iznad oštećenog koljena. Zglobna površina patele može se zamijeniti, a krajevi bedrene kosti i goljenične kosti oblikuju se tako da se dijelovi umjetnog zgloba, odnosno proteze, mogu pravilno pričvrstiti. Jedan dio umjetnog zgloba postavlja se na bedrenu kost, a drugi na goljeničnu kost, nakon čega se dijelovi učvršćuju na mjestu.
 |
Više informacija
Više informacija