Kirurške i laserske procedure (refraktivna kirurgija) mogu se koristiti za korekciju refaktivnih grešaka kratkovidnosti, dalekovidnosti, i astigmatizma. Ovim postupcima preoblikujemo rožnicu čime se omogućava bolje usmjeravanje svjetlosti na mrežnicu. Druga vrsta refraktivne kirurgije je umetanje tanke leće u oko kod osoba sa izraženom kratkovidnošću.
Cilj refraktivne kirurgije je smanjiti ovisnost o naočalama ili kontaktnim lećama. Prije donošenja odluke o takvom zahvatu, osoba bi se trebala posavjetovati s oftalmologom (liječnikom koji se specijalizirao za procjenu te kirurško i nekirurško liječenje očnih bolesti) te bi trebalo uzeti u obzir vlastite potrebe i očekivanja u odnosu na moguće rizike.
Najbolji kandidati za refraktivnu kirurgiju su zdravi ljudi stariji od 18 godina sa zdravim očima te koji nisu zadovoljni naočalama ili kontaktnim lećama i uživaju u aktivnostima kao što su plivanje ili skijanje, a koje se teško obavljaju s naočalama ili kontaktnim lećama. Mnogi ljudi se podvrgavaju ovom operativnom zahvatu iz praktičnih i kozmetskih razloga. Međutim, refraktivna kirurgija nije za sve osobe s refraktivnim greškama.
Ljudi koji ne bi trebali imati refraktivni operativni zahvat uključuju:
-
osobe koje su u protekloj godini promijenili dioptriju
-
osobe koje boluju od autoimunih bolesti ili bolesti vezivnog tkiva što dovodi do otežanog zacjeljivanja rana
-
aktivne očne bolesti kao što je teži slučaj sindroma suhog oka
-
keratokonus (stožasta rožnica)
-
ponavljajuća herpes simplex infekcija na rožnici
Dodatno, ljudi kojima se ne preporučuje refraktivna kirurgija su oni koji
-
uzimaju određene lijekove (na primjer, izotretinoin ili amiodaron)
-
su mlađi od 18 godina (uz nekoliko iznimaka)
Liječnik utvrđuje točnu refraktivnu grešku (doznake za naočale) prije operacije. Oči se temeljito pregledaju s time da se posebna pažnja daje površinskim stanicama rožnice (uzimajući u obzir činjenicu da li rožnica ima labav ili čvrst površinski sloj), obliku i debljini rožnice (koristeći se testovima poput topografije, tomografije i pahimetrije), veličini zjenica, intraokularnom tlaku, optičkom živcu i mrežnici.
Refraktivni kirurški zahvati su općenito kratki i uzrokuju blagu nelagodu. Kapi za oči se koriste za anesteziranje oka. Pacijenti bi se trebali fokusirati da gledaju u određenu točku tijekom operacije. U većini slučajeva, pacijent ide doma neposredno nakon zahvata.
Nakon postupka većina ljudi ima dovoljno dobar vid na daljinu za kvalitetno obavljanje većine uobičajenih poslova (npr. vožnja automobila ili gledanje filma u kinu), iako nemaju svi savršenu vidnu oštrinu 20/20. Osobe koje će vrlo vjerojatno imati vidnu oštrinu 20/20 na daljinu nakon operacije su one koje su imale blagu do umjerenu dioptriju u naočalama ili lećama prije operacije. Više od 95% ljudi ne treba korektivne leće za vid na daljinu. Čak ako i ne nose naočale za vid na daljinu, većina ljudi starijih od 40 godina nakon refraktivne kirurgije i dalje mora nositi naočale za čitanje.
Nuspojave refraktivne kirurgije uključuju privremene simptome
Ponekad, ti simptomi ne nestanu. Suhoća očiju može uzrokovati zamućenje vida.
Moguće komplikacije refraktivne kirurgijesu
-
Prejaka korekcija
-
Preslaba korekcija
-
Infekcija
Važno je izvršiti visokokvalitetnu operaciju s iskusnim refraktivnim kirurgom kako bi se smanjile komplikacije.
Vrste refraktivne kirurgije
Dva najčešća refraktivna zahvata na rožnici su
Laserska in situ keratomileuza (LASIK)
LASIK se koristi za ispravljanje kratkovidosti, dalekovidnosti i astigmatizma. LASIK-om se na centralnom dijelu rožnice napravi vrlo tanak poklopac pomoću lasera ili uređaja za rezanje koji se naziva mikrokeratom. Poklopac se odigne te se kompjuterski kontroliranim impulsima visoko fokusiranog ultraljubičastog svjetla iz ekscimer-lasera odstranjuju manje količine tkiva rožnice koja se nalaze ispod poklopca te time uzrokuju preoblikovanje rožnice. Poklopac se zatim vraća na svoje mjesto i zacijeljuje spontano tokom nekoliko dana.
LASIK uzrokuje blagu nelagodu tijekom i nakon operacijskog zahvata. Porast vidne oštrine je brz, a većina ljudi se može vratiti na posao u roku od 1 do 3 dana.
Komplikacije uključuju moguće probleme vezane uz poklopac te dugotrajno stanjivanje i izbočivanje rožnice (ektazije). Ako nastane problem pri stvaranju poklopca, operacija se zaustavlja, te se eventualno može ponovno pokušati nakon 6 mjeseci. Jedan od potencijalnih problema je pomak poklopca nakon teške povrede oka što uzrokuje zamućenje vida. Ovaj problem često se može riješiti aktivnim neposrednim liječenjem. Vrlo rijetko, komplikacije povezane s poklopcem rožnice uključuju zacijeljivanje s brazdama što uzrokuju zamućenje vida ili pojavu prstenastih svjetlosti oko izvora svjetla. Ako se problemi s poklopcem ne isprave, isti mogu trajno narušiti sposobnost vršenja zadataka poput vožnje po noći te se mora postaviti tvrda kontaktna leća. Ektazija može uzrokovati zamućenje, povećanu kratkovidost i nepravilan astigmatizam. Ostale komplikacije uključuju povremeno, ali izraženo zamagljenje vida koje nastaje kao posljedica suhoće oka te rijetko, infekcije koje ugrožavaju vid ili uzrokuju upalu rožnice.
Ljudi koji imaju stanje koje ih sprječava u izvršenju refraktivnog kirurškog zahvata, kao i ljudi koji imaju tanku rožnicu ili labav površinski sloj rožnice, nisu dobri kandidati za LASIK.
Fotorefraktivna keratektomija (PRK)
PRK se prvenstveno koristi za ispravljanje kratkovidosti, astigmatizma ili dalekovidnosti. PRK zahtjeva korištenje ekscimer-lasera za preoblikovanje rožnice. Za razliku od LASIK-a, ne stvara se poklopac. Na početku zahvata stanice s površine se prvo odstranjuju. Potom, kao u LASIK-u, računalom kontrolirani puslevi vrlo usmjerenih ultraljubičastih zraka uklanjanju male količine rožnice čime mjenjaju njen oblik te postižu bolje usmjerenje svjetlosti na mrežnicu i poboljšavaju vid bez korištenja naočala ili kontaktnih leća. Kontaktna leća postavlja se na oko nakon operacije te djeluje kao zavoj. Ona potpomaže površinskim stanicama da ponovno narastu i zacijele te ublažava bol. Ovaj postupak obično traje 5 minuta po oku.
Komplikacije uključuju moguć nastanak zamagljenja rožnice (koje uzrokuje zamućen ili maglovit vid) ako se ukloni velika količina tkiva rožnice. Također, ljudi trebaju koristiti kortikosteroidne kapi za oči nekoliko mjeseci nakon operacije. Korištenje kortikosteroidnih kapi kod nekih ljudi može dovesti do nastanka glaukoma. Stoga oftalmolozi pomno prate osobe koje koriste kortikosteroidne kapi za oči. Rijetka komplikacija koja ugrožava vid je i teška infekcija rožnice.
PRK ima jači osjećaj nelagode i duže vrijeme zacjeljivanja rožnice u odnosu na LASIK jer uklonjene površinske stanice moraju ponovo narasti. Međutim, PRK se može raditi osobama koje se ne mogu podvrgnuti LASIK metodi, kao što su osobe s labavim površinskim slojem rožnice ili pretankom rožnicom.
Druga refraktivna kirurgija
Druge metode koje mogu imati prednosti, ali i rizike, osim LASIK i PRK uključuju
-
Ekstrakciju lentikula s malim rezom (SMILE)
-
Fakične intraokularne leće (IOL)
-
Rožnični umetci
-
Lensektomija
-
Segmenti intrakornealnog prstena (INTACS)
-
Radijalna keratotomija i astigmatska keratotomija
Ekstrakcija lentikula s malim rezom (SMILE)
SMILE se koristi za liječenje kratkovidnosti. U SMILE tehnici, liječnik koristi laser za izrezivanje malog lentikula (diska) tkiva rožnice. Ovo tkivo se potom uklanja kroz vrlo mali rez (2 do 4 mm) rožnice. Preoblikovana rožnica ispravlja lomnu pogrešku u osoba s kratkovidnošću.
SMILE je sličan LASIK-u u smislu učinkovitosti i sigurnosti postupka. Međutim, budući da SMILE ne stvara poklopac tkiva kao u LASIK-u, izbjegavaju se komplikacije povezane s preklopom (kao što je pomak poklopca). Osim toga, zbog vrlo malog reza, rizik od razvoja suhog oka je manji.
SMILE nosi nešto veći rizik od intraoperativnih komplikacija koje se nazivaju gubitak usisa. Međutim, gubitak usisa obično ne narušava vid ukoliko se pravilno tretira. Neki ljudi se ne mogu podvrgnuti drugim operacijama oka nakon SMILE zahvata.
Fakične intraokularne leće (IOL)
Za ljude koji su visoko kratkovidni i koji nisu prikladni kandidati za lasersku korekciju vida, plastična leća se može postaviti unutar oka, ispred ili iza šarenice (implantacija fakične intraokularne leće). Vlastita leća osobe ostaje na mjestu.
Rizici implantacije fakične IOL uključuju formaciju mrene, glaukom, infekciju i otok rožnice.
Neki ljudi mogu imati lasersku korekciju vida nakon postavljanja fakične IOL kako bi dodatno ispravili vid.
Lensektomija bistre leće
Ponekad se ukloni prirodna leća, a plastična leća umetne se u kapsulu leće (uklanjanje bistre leće s implantacijom IOL-a). To je isti postupak kao i operacija sive mrene, ali sive mrene ili zamućenosti leće zapravo nema. Lensektomija bistre leće s implantacijom IOL-a može biti prikladnija za osobe s visokom dalekovidnosti koje su starije od 40 godina. Budući da ova tehnika zahtijeva stvaranje otvora u oku, postoji vrlo mali rizik (ali značajno veći u usporedbi s LASIK metodom) od teške infekcije unutrašnjosti oka. Obično se lensektomija bistre leće izbjegava kod mladih ljudi koji su visoko kratkovidni jer imaju povećan rizik odvajanja mrežnice nakon operativnog zahvata.
Intrakornealni prstenovi (INTACS)
INTACS se koristi za osobe s blagom kratkovidnošću i minimalnim astigmatizmom. Mali, plastični poput luka, oblikovani segmenti se postavljaju u srednji dio rožnice bliže njenom vanjskom rubu. Plastični lukovi mjenjanju oblik rožnice čime poboljšavaju fokus. S obzirom da se tkivo ovim putem ne odstranjuje, ovaj postupak je reverzibilan uklanjanjem malih plastičnih dijelova.
Rizici uključuju astigmatizam, preslabu korekciju, prejaku korekciju, infekciju, odsjaj i pojavu prstenaste svjetlosti.
Trenutno se INTACS uglavnom koristi za liječenje poremećaja kao što su keratokonus i ektazija nakon LASIK ili PRK operacije kada naočale ili kontaktne leće ne pružaju zadovoljavajući vid ili su neudobne.
Radijalna keratotomija i astigmatska keratotomija
U radijalnoj keratotomiji i astigmatskoj keratotomiji kirurzi mijenjaju oblik rožnice tako što stvaraju duboke rezove u rožnici koristeći se dijamantnom oštricom.
Radijalna keratotomija je zamijenjena laserskom korekcijom vida i rijetko se koristi.
Astigmatska keratotomija i dalje se često obavlja paraleno s operacijom sive mrene. Rizici uključuju infekciju, preslabu korekciju, prejaku korekciju i probijanje rožnice.