Difuzno alveolarno krvarenje je sindrom ponavljajućeg ili trajnog krvarenja u pluća, a uzrok je najčešće autoimuna bolest.
-
Uobičajeni simptomi su otežano disanje i kašalj, često s iskašljavanjem krvi.
-
Obično se radi rendgenska snimka pluća, laboratorijske pretrage krvi, a ponekad se provjeri i prohodnost dišnih putova pomoću fleksibilne cijevi s video-kamerom (bronhoskopija).
-
Autoimuni uzroci liječe se suzbijanjem odgovora imunološkog sustava kortikosteroidima, a često se primjenjuje i ciklofosfamid (citostatik) ili rituksimab (imunosupresiv, tj. vrsta lijeka za suzbijanje imunološkog odgovora).
Jedna od važnih funkcija imunološkog sustava jest borba protiv infekcija. Imunološki sustav to postiže tako što prepoznaje da mikroorganizmi ne pripadaju vlastitom organizmu, odnosno da su to strane stanice te stvara bjelančevine (protutijela) koje se na njih vežu kako bi ih uklonio iz tijela. Kod autoimunih bolesti tijelo pogrešno reagira protiv vlastitih tkiva kao da su strana. Kod autoimunih bolesti koje zahvaćaju pluća, imunološki sustav napada i oštećuje plućno tkivo. Autoimune bolesti koje zahvaćaju pluća često pogađaju i druge organe, osobito bubrege.
Difuzno alveolarno krvarenje je sindrom, a ne posebna bolest. Sindrom označava skup simptoma i drugih poremećaja koji se javljaju zajedno, iako mogu biti posljedica više različitih bolesti. Difuzno alveolarno krvarenje uključuje oštećenje malih krvnih žila koje opskrbljuju pluća, zbog čega se krv nakuplja u plućnim alveolama (sitnim zračnim mjehurićima). Takvo oštećenje krvnih žila može biti posljedica nekoliko različitih poremećaja.
Uzroci
Uzroci difuznog alveolarnog krvarenja
Brojni poremećaji mogu izazvati difuzno alveolarno krvarenje.
Najčešći uzroci su:
Druge bolesti koje mogu uzrokovati difuzno alveolarno krvarenje su:
neispravno zgrušavanja krvi koje je posljedica poremećaja zgrušavanja ili djelovanja lijekova protiv zgrušavanja krvi (antikoagulansa)
lijekovi (npr. amiodaron, bleomicin, infliksimab, metotreksat, montelukast, nitrofurantoin, fenitoin i propiltiouracil)
srčane greške (npr. mitralna stenoza)
idiopatska plućna hemosideroza (rijetka bolest, vjerojatno posljedica autoimune ozljede, koja uzrokuje isključivo difuzno alveolarno krvarenje i obično pogađa djecu mlađu od 10 godina)
izolirana slaba imunološka upala plućnih kapilara, odnosno pauci-imuni plućni kapilaritis (imunološki poremećaj koji pogađa osobe u dobi između 18 i 35 godina i oštećuje male krvne žile pluća, što dovodi do istjecanja krvi u pluća bez drugih komplikacija)
infekcije pluća (npr. hantavirusna infekcija)
toksini (npr. izocijanati, crack kokain, trimelitni anhidrid i neki pesticidi)
presađivanje (transplantacija) organa ili koštane srži
Simptomi
Simptomi difuznog alveolarnog krvarenja
Sindrom difuznog alveolarnog krvarenja može izazvati:
Kad je bolest teška, disanje može biti izrazito otežano. Bolesnici hvataju zrak, a njihova koža može biti plavkaste boje (cijanoza). Najmanje dvije trećine svih bolesnika s difuznim alveolarnim krvarenjem iskašljava krv. Neki bolesnici umiru.
Ljudi mogu imati i druge simptome tipične za bolest koja je uzrokovala difuzno alveolarno krvarenje.
Osobe koje su više puta doživjele krvarenje u pluća razvijaju anemiju (smanjen broj crvenih krvnih stanica, često praćen umorom) te ožiljne promjene u plućnom tkivu koje dovode do plućne fibroze.
Dijagnoza
Dijagnoza difuznog alveolarnog krvarenja
kompjutorizirana tomografija prsnog koša (CT toraksa)
ponekad se u pluća uvodi savitljiva cijev s kamerom (bronhoskop), nakon čega se bronhi i alveole ispiru fiziološkom otopinom koja se potom aspirira i šalje na citološku analizu (bronhoalveolarna lavaža ili ispiranje; BAL)
Liječnici često dijagnosticiraju difuzno alveolarno krvarenje na temelju simptoma te nalaza rendgenskih snimaka prsnog koša (RTG pluća) i/ili CT-a toraksa. Radiološke pretrage prsnog koša obično otkrivaju abnormalna bijela zasjenjenja u plućima uzrokovana krvarenjem. Ako simptomi i nalazi radioloških pretraga ne otkrivaju dijagnozu (npr. kada osoba ne iskašljava krv), liječnici moraju u pluća uvesti fleksibilnu cijev s optikom (bronhoskopija) te izvršiti ispiranje pluća fiziološkom tekućinom (bronhoalveolarna lavaža) kako bi dokazali prisutnost manje količine krvi.
U krvi se određuje broj crvenih stanica (eritrocita) kako bi se dokazala ili isključila slabokrvnost (anemija).
Nakon što se difuzno alveolarno krvarenje dijagnosticira, mora se utvrditi uzrok. Mogu se izvršiti različiti laboratorijske pretrage krvi, ovisno o tome na koje se bolesti/uzroke sumnja. Analiza mokraće otkriva je li došlo do oštećenja bubrega, što je karakteristično za plućno-bubrežni sindrom.
Liječenje
Liječenje difuznog alveolarnog krvarenja
liječite specifični uzrok bolesti
ponekad se primjenjuju kortikosteroidi, ciklofosfamid ili rituksimab
potporne mjere
Liječi se poremećaj koji uzrokuje difuzno alveolarno krvarenje.
Autoimune bolesti obično se liječe kortikosteroidima (npr. prednizonom), a ponekad i ciklofosfamidom (citostatik) ili drugim lijekovima (npr. rituksimabom) koji suzbijaju odgovor imunološkog sustava.
Također se liječe i drugi problemi koje imaju osobe s difuznim alveolarnim krvarenjem, kao što su otežano disanje i poremećaji zgrušavanja. Na primjer, pacijenti mogu primati kisik (oksigenoterapija) ili neko vrijeme trebaju strojnu ventilaciju.
U nekim slučajevima bolesnici trebaju transfuzije krvi, izmjenu plazme ili druge mjere.