Suicidalno ponašanje

Autor: Paula J. Clayton, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Nikola Žaja, dr. med.

Samoubilačko ponašanje uključuje završeno samoubojstvo i pokušaj samoubojstva. Misli i planovi o samoubojstvu nazivaju se suicidalnim idejama.

  • Samoubojstvo, najčešće, proizlazi iz interakcije brojnih čimbenika, obično uključujući i depresiju.

  • Neke metode, primjerice vatreno oružje, češće rezultiraju smrću, ali odabir manje smrtonosne metode ne znači nužno da je namjera bila manje ozbiljna.

  • Svaku prijetnju samoubojstvom ili pokušaj samoubojstva mora se shvatiti ozbiljno te pružiti pomoć i podršku.

  • Telefonska linija za pomoć dostupna je osobama koje razmišljaju o samoubojstvu.

(Vidi također Suicidalno ponašanje u djece i adolescenata.)

Suicidalno ponašanje uključuje sljedeće:

  • Završeno samoubojstvo: Namjerni čin samoozljeđivanja koji rezultira smrću.

  • Pokušaj samoubojstva: Čin samoozljeđivanja s namjerom smrtnog ishoda, koji ne rezultira smrću. Pokušaj samoubojstva može, ali i ne mora uzrokovati ozljedu.

Nesuicidalno samoozljeđivanje je čin samoozljeđivanja bez namjere smrtnog ishoda. Takva djela uključuju nanošenje ogrebotina na rukama, gašenje cigareta na tijelu i predoziranje vitaminima. Nesuicidalno samoozljeđivanje može biti način smanjivanja napetosti ili može biti poziv u pomoć ljudi koji i dalje žele živjeti. Ta djela ne bi smjela biti olako odbačena.

Informacije o učestalosti samoubojstava uglavnom potječu iz potvrda o smrti i izvješća o istrazi te vjerojatno podcjenjuju pravu stopu. Unatoč tome, suicidalno ponašanje je jako čest zdravstveni problem. Suicidalno ponašanje se pojavljuje u muškaraca i žena svih dobi, rasa, vjeroispovijesti, prihoda, obrazovnih razina i seksualne orijentacije. Ne postoji tipični profil samoubojice.

Izvršena samoubojstva u svijetu

Svake godine, širom svijeta, skoro 800.000 ljudi umre počinjenjem suicida.

Samoubojstvo je drugi vodeći uzrok smrti među osobama u dobi od 15 do 29 godina.

Dokazi upućuju da, na svaku osobu koja umre počinjenjem suicida, postoji još mnogo više njih koji pokušavaju izvršiti samoubojstvo. Taj se omjer u velikoj mjeri razlikuje ovisno o zemlji, regiji, spolu, dobi i metodi.

Izvršena samoubojstva u SAD-u

U Sjedinjenim Američkim Državama, 2017. godine, bilo je gotovo 47 000 završenih samoubojstava. U prosjeku, svaki dan ima oko 129 samoubojstva.

Stopa samoubojstava 2016. godine bila je

  • Najviša u osoba u dobi od 45 do 54 godine

  • Druga najviša kod osoba u dobi od 85 i više godina

Kao glavni uzrok smrti, samoubojstvo se nalazi na 10. mjestu. Među mlađim osobama, samoubojstva su:

  • na 2. mjestu među ljudima u dobi od 15 do 34 godine

  • na 4. mjestu među onima u dobi od 35 do 54 godine

  • na 8. mjestu među onima u dobi od 55 do 64 godine

U svim dobnim skupinama, broj muškaraca koji su počinili samoubojstvo skoro je četiri puta veći od broja žena koje su počinile samoubojstvo. Razlozi su nejasni, no sljedeći čimbenici bi mogli utjecati:

  • Kada muškarci imaju probleme, manje je vjerojatno da će potražiti pomoć—od prijatelja i/ili zdravstvenih djelatnika.

  • Zlouporaba alkohola i zlouporaba droga, za koje se čini da doprinose suicidalnom ponašanju, češći su među muškarcima.

  • Muškarci su agresivniji i koriste smrtonosnija sredstva kada pokušavaju izvršiti samoubojstvo.

  • Broj samoubojstava muškaraca uključuje i samoubojstva u vojsci i samoubojstva veterana. Obje skupine imaju veći udio muškaraca nego žena.

2016. godine stopa samoubojstava bila je najviša među američkim Indijancima i starosjediocima na Aljasci, a druga najviša bila je među bijelcima ne-hispanskog podrijetla.

Jesi si znao?
  • Samoubojstvo je vodeći uzrok smrti među mladima, ali je stopa završenih samoubojstava najviša kod osoba u dobi od 45 do 64 godine, a druga najviša kod osoba u dobi od 85 i više godina.

  • Muškarci češće počine samoubojstvo nego žene.

  • Na svaku osobu koja počini samoubojstvo, postoji još mnogo više njih koji pokušavaju počiniti samoubojstvo.

Pokušaji samoubojstva u Sjedinjenim Državama

Svake godine u SAD-u više od milijun ljudi pokuša počiniti samoubojstvo. Postoji oko 25 pokušaja za svaki završeni samoubojstvo. Mnogi ljudi rade ponovne pokušaje. Međutim, samo 5 do 10% osoba koje pokušaju počiniti suicid od njega i umru. Pokušaji samoubojstva osobito su česti među adolescenticama. Kod djevojaka u dobi od 15 do 19 godina, na 100 pokušaja suicida, dolazi do jednog izvršenog suicida, a samoubojstvo pokušavaju počiniti 100 puta češće od dječaka. Među svim dobnim skupinama, žene pokušavaju izvršiti samoubojstvo 2 do 3 puta češće od muškaraca, ali muškarci imaju 4 puta veću vjerojatnost da umru pri pokušaju. Kod starijih ljudi, na 4 pokušaja suicida dolazi jedno završeno samoubojstvo.

U osoba koje pokušavaju samoubojstvo, očekivano trajanje života je značajno smanjeno. Čini se da je veći dio smanjenja očekivanog trajanja života rezultat tjelesnih poremećaja, a samo manji dio zbog izvršenih samoubojstava.

Uzroci

Oko jedne šestine osoba koje se ubiju ostavlja oproštajno pismo, a ona ponekad objašnjavaju razloge.

Suicidalno ponašanje obično proizlazi iz interakcije više čimbenika.

Najčešći čimbenik koji doprinosi suicidalnom ponašanju je

Depresija, uključujući i depresiju u bipolarnom poremećaju, čimbenik je u više od 50% pokušaja samoubojstva i još većeg postotka završenih samoubojstava. Depresija se može pojaviti iznenada, biti izazvana nedavnim gubitkom ili drugim uznemirujućim događajem, ili kao rezultat kombinacije čimbenika. Kod osoba s depresijom, bračni problemi, nedavna uhićenja ili problemi sa zakonom, nesretni ili okončani ljubavni odnosi, sporovi s roditeljima, zlostavljanje (među adolescentima) ili nedavni gubitak voljene osobe (osobito među starijim osobama) mogu biti poticaj za pokušaj samoubojstva. Rizik za počinjenje suicida puno je viši ukoliko osobe s depresijom imaju i značajnu anksioznost.

Ljudi s određenim medicinski poremećaji može postati depresivan i pokušati ili dovršiti samoubojstvo. Većina poremećaja povezanih s višom stopom samoubojstva ili izravno utječu na živčani sustav i mozak (što se događa kod AIDS-a, multiple skleroze, epilepsije temporalnog režnja, ili ozljede glave) ili uključuju tretmane koji mogu uzrokovati depresiju (primjerice, neki od lijekova koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka).

U starijih osoba, oko 20% samoubojstava se može, barem djelomično, pripisati odgovoru na ozbiljne kronične i bolne tjelesne poremećaje.

Traumatska iskustva iz djetinjstva, uključujući fizičko i seksualno zlostavljanje, povećavaju rizik za pokušaje samoubojstva, možda zato što je depresija uobičajena među ljudima koji su imali takva iskustva.

Korištenje alkohola može pogoršati depresiju, što zauzvrat suicidalno čini ponašanje vjerojatnijim. Alkohol, također, smanjuje samokontrolu. Oko 30% ljudi koji pokušaju samoubojstvo pije alkohol prije pokušaja, a oko polovica njih u to je vrijeme pod utjecajem alkohola. Budući da alkoholizam, a osobito ekscesivno pijenje alkohola, često uzrokuje duboke osjećaje žaljenja tijekom razdoblja apstinencije, alkoholičari su skloniji samoubojstvu čak i kada su trijezni.

Skoro pa svi ostali mentalni poremećaji, također, povećavaju rizik od samoubojstva.

Ljudi s shizofrenijom ili drugim psihotičnim poremećajima mogu imati sumanutosti (uvjerenost u netočne ideje) s kojima se ne mogu nositi, ili mogu čuti glasove (slušne halucinacije) koji im zapovijedaju da se ubiju. Također, ljudi sa shizofrenijom skloniji su depresiji.

Ljudi s graničnim poremećajem ličnosti ili antisocijalnim poremećajem ličnosti, pogotovo oni s poviješću nasilnog ponašanja, također su izloženi većem riziku od samoubojstva. Osobe s tim poremećajima slabo toleriraju frustraciju i naglo reagiraju na stres, što ponekad dovodi do samoozljeđivanja ili agresivnog ponašanja.

Samački život povećava rizik od suicidalnog ponašanja. Ljudi koji su razdvojeni, rastavljeni ili udovci, imaju veću vjerojatnost da izvrše samoubojstvo. Samoubojstvo je rjeđe među ljudima koji su u stabilnoj vezi nego među samcima.

Čimbenici rizika za suicidalno ponašanje
  • Pripadnost skupini američkih Indijanaca ili starosjedioca na Aljasci

  • Muški spol

  • Bolna ili onesposobljavajuća bolest

  • Samački život

  • Gospodarska kriza ili dug

  • Nezaposlenost

  • Gubitak ili gubitak

  • Poniženje ili sramota

  • beznadežnost

  • Agresivno ili impulzivno ponašanje

  • Depresija, osobito kada je popraćena tjeskobom ili je dio bipolarnog poremećaja

  • Nedavna hospitalizacija zbog depresije

  • Većina drugih mentalnih poremećaja, kao što su poremećaji ličnosti

  • Neprestana tuga, čak i kada se drugi simptomi depresije smanjuju

  • Povijest zlouporabe droga ili alkohola

  • Povijest prethodnih pokušaja samoubojstva

  • Povijest samoubojstava ili mentalnih poremećaja među članovima obitelji

  • Traumatska iskustva iz djetinjstva, uključujući fizičko ili seksualno zlostavljanje

  • Zaokupljenost i pričanje o samoubojstvu

  • Dobro razrađeni planovi za samoubojstvo

Antidepresivi i rizik od samoubojstva

Rizik od pokušaja samoubojstva najveći je u mjesecu prije početka liječenja antidepresivima, a rizik od smrti samoubojstvom nije veći nakon početka primjene antidepresiva. Međutim, antidepresivi neznatno povećavaju učestalost suicidalnih misli i pokušaja (ali ne i završenih samoubojstva) kod djece, adolescenata i mladih. Stoga roditelje djece i adolescenata treba upozoriti, a djecu i adolescente pažljivo pratiti zbog nuspojava kao što su povećana anksioznost, uznemirenost, nemir, razdražljivost, ljutnja ili pomak raspoloženja u hipomaniju(kada se ljudi osjećaju puni energije i veseli su, ali se često lako razdražuju, dekoncentriraju i uznemire), osobito tijekom prvih nekoliko tjedana nakon što počnu uzimati lijek.

Zbog javnozdravstvenih upozorenja o mogućoj povezanosti između uzimanja antidepresiva i povećanog rizika od samoubojstva, liječnici su smanjili propisivanje antidepresiva djeci i mladima za više od 30%. Međutim, u isto vrijeme, stopa samoubojstava među mladima privremeno se povećala za 14%. Dakle, moguće je da su, obeshrabrivanjem liječenja depresije lijekovima, ta upozorenja rezultirala s višim, a ne manjim brojem smrtnih slučajevima zbog samoubojstva.

Kada se osobama s depresijom daju antidepresivi, liječnici poduzimaju određene mjere opreza kako bi smanjili rizik od suicidalnog ponašanja:

  • Davanje antidepresiva u količinama koje ne mogu uzrokovati smrt

  • Zakazivanje češćih kontrola pri početku liječenja

  • Jasno upozoravanje ljudi te članova njihovih obitelji i drugih bliskih osoba na oprez u vezi pogoršanja simptoma ili suicidalnih ideja

  • Upućivanje ljudi te članova njihovih obitelji i drugih bliskih osoba da odmah nazovu liječnika koji je propisao antidepresiv ili da potraže pomoć drugdje ako se simptomi pogoršaju ili se pojave suicidalne misli

Jeste li znali?
  • Uzimanje antidepresiva povezano je s povećanim rizikom od suicidalnih misli i pokušaja, ali neuzimanje antidepresiva može povećati rizik od samoubojstva mnogo više.

  • Iako većina muškaraca i žena koji se ubiju koriste vatreno oružje, više od dva puta više muškaraca izvrši samoubojstvo na ovaj način.

Metode

Na odabir metode često utječu kulturni čimbenici i dostupnost sredstava za počinjenje suicida (primjerice, vatreno oružje). Može i ne mora odražavati ozbiljnost namjere. Neke metode (poput skoka s visoke zgrade) praktički onemogućavaju preživljavanje, dok druge metode (kao što je predoziranje lijekovima) mogu omogućiti spašavanje. Međutim, čak i ako osoba koristi metodu koja se ne pokaže fatalnom, namjera je možda bila jednako ozbiljna kao i kod osobe čija je metoda bila fatalna.

Pokušaji samoubojstva najčešće uključuju predoziranje lijekovima i samootrovanje. Nasilne metode, kao što su pucanje i vješanje, neuobičajene su među pokušajima samoubojstva jer obično rezultiraju smrću.

Najviše izvršenih samoubojstava uključuje vatreno oružje. U Sjedinjenim Državama, vatreno oružje se koristi u oko 50% samoubojstava. Muškarci ovu metodu koriste više od žena. Ostale metode uključuju vješanje, trovanje, skok s visine i rezanje. Neke metode, kao što je slijetanje vozilom s litice, mogu ugroziti druge osobe.

Diljem svijeta, trovanje pesticidima čini oko 30% izvršenih samoubojstava.

Prevencija

Iako neki pokušaji ili izvršena samoubojstva iznenade čak i članove obitelji i prijatelje, mnogi ljudi daju jasna upozorenja. Svaka prijetnja samoubojstvom ili pokušaj samoubojstva mora se ozbiljno shvatiti. Ako se ignorira, život se može izgubiti.

Ako osoba prijeti ili već pokušala počiniti samoubojstvo, treba odmah pozvati policiju kako bi hitne službe stigle što je prije moguće. Dok ne stigne pomoć, osobi treba govoriti na umirujući, podržavajući način.

Liječnik može hospitalizirati ljude koji su prijetili samoubojstvom ili su ga pokušali izvršiti. Većina država dopušta liječniku da hospitalizira ljude protiv njihovih želja ako liječnik vjeruje da su izloženi visokom riziku od ozljeđivanja sebe ili drugih ljudi.

Intervencija protiv samoubojstava: Nacionalna telefonska linija za sprečavanje samoubojstva

Ljudi koji prijete samoubojstvom su u krizi. Nacionalna telefonska linija za sprečavanje samoubojstva (1-800-273-TALK) osigurava krizne intervencije za takve ljude diljem Sjedinjenih Država. U centrima za prevenciju samoubojstva rade posebno obučeni volonteri.

Kada potencijalno suicidalni ljudi nazovu telefonsku liniju za pomoć, volonter radi sljedeće:

  • Pokušava uspostaviti odnos s njima, podsjećajući ih na njihov identitet (na primjer, opetovanim korištenje njihovog imena)

  • Može ponuditi konstruktivnu pomoć za problem koji je doveo do krize i potaknuti ih da poduzmu pozitivne mjere za njegovo rješavanje

  • Može im pokušati omogućiti hitnu profesionalnu pomoć licem u lice

Ponekad ljudi nazovu telefonsku liniju za pomoć kako bi rekli da su već izvršili samoubilački čin (na primjer, uzeli prekomjernu količinu lijekova ili uključili plin) ili da su u procesu izvršenja. U takvim slučajevima, volonter pokušava saznati njihovu adresu. Ako to nije moguće, drugi dobrovoljac kontaktira policiju kako bi pratili poziv i pokušali organizirati spašavanje. Ako je moguće, ljude se zadržava na telefonskom pozivu dok policija ne stigne.

Skrb

Liječnici uzimaju bilo koji suicidalni čin ozbiljno, bez obzira na to je li osoba zapravo namjeravala počiniti samoubojstvo ili ne.

Ako se ljudi ozbiljno ozlijede, liječnici procjenjuju i liječe ozljedu te obično primaju osobu u bolnicu. Ako su ljudi uzeli preveliku količinu potencijalno smrtonosnog lijeka, liječnici odmah poduzimaju korake kako bi spriječili apsorpciju lijeka i ubrzali njegovu eliminaciju iz tijela. Ljudima se, također, daje bilo koji raspoloživi protuotrov te se koriste mjere za održavanje života, kao što je cijev za disanje.

Nakon početne procjene, osobe koje su pokušale izvršiti samoubojstvo upućuju se psihijatru koji pokušava identificirati probleme koji su doprinijeli pokušaju te planira odgovarajuće liječenje.

Kako bi identificirali probleme, psihijatri rade sljedeće:

  • Slušaju što osoba ima za reći

  • Nastoje shvatiti što je osobu natjeralo da pokuša počiniti samoubojstvo, što je dovelo do pokušaja, gdje i kako se to dogodilo

  • Pitaju o simptomima mentalnih poremećaja koji povećavaju rizik od suicidalnog ponašanja

  • Pitaju osobu je li liječena zbog mentalnog poremećaja, uključujući i uzima li osoba ikakve lijekove zbog toga

  • Ocjenjuju mentalno stanje osobe, traže znakove depresije, tjeskobe, uznemirenosti, napadaja panike, teške nesanice, drugih mentalnih poremećaja te korištenja i zlouporabe alkohola ili droga

  • Pitaju o osobnim i obiteljskim odnosima, kao i o društvenim mrežama, jer su oni često relevantni za pokušaj samoubojstva i daljnje liječenje

  • Razgovaraju s bliskim članovima obitelji i prijateljima, pitaju ih o korištenju alkohola, marihuane, lijekova protiv bolova i zlouporabi droga

  • Pomažu osobi da identificira stvari koje pokreću misli o samoubojstvu i pomažu osobi da osmisli načine za rješavanje tih problema

Budući da depresija povećava rizik od suicidalnog ponašanja, liječnici pažljivo nadziru osobe s depresijom zbog pojave suicidalnog ponašanja i misli.

Neki dokazi upućuju na to da korištenje litija, antidepresiva i antipsihotika u liječenju poremećaja raspoloženja kod osoba koje su u opasnosti od samoubojstva može smanjiti broj izvršenih samoubojstava. Liječenje shizofrenije klozapinom smanjuje rizik od samoubojstva.

Učinak

Smrt samoubojstvom ima izrazit emocionalni učinak na sve uključene. Obitelj, prijatelji i liječnici mogu osjećati krivnju, sramotu i žaljenje jer nisu spriječili samoubojstvo. Također, mogu osjećati ljutnju prema toj osobi. Na kraju, oni mogu shvatiti da nisu mogli spriječiti samoubojstvo.

Ponekad savjetnik za tugu ili grupa za samopomoć mogu pomoći obitelji i prijateljima da se nose s osjećajima krivnje i tuge. Liječnik primarne zdravstvene zaštite ili lokalne službe za mentalno zdravlje (na primjer, na županijskoj ili državnoj razini) često mogu pomoći u pronalaženju tih resursa. Osim toga, nacionalne organizacije, kao što je Američka zaklada za prevenciju samoubojstva (American Foundation for Suicide Prevention), održava imenike lokalnih skupina za podršku. Pomoć je, također, dostupna i na internetu.

Učinak pokušaja samoubojstva je sličan. Međutim, članovi obitelji i prijatelji imaju priliku razriješiti svoje osjećaje odgovarajućim odgovorom na poziv osobe za pomoć.

Liječnička pomoć pri umiranju (ranije, potpomognuto samoubojstvo)

Liječnička pomoć u umiranju odnosi se na pomoć liječnika ljudima koji žele okončati svoj život. To je vrlo kontroverzno jer preokreće uobičajeni cilj liječnika, a to je očuvanje života. Međutim, liječnička pomoć pri umiranju legalna je u 9 saveznih država u SAD-u (California, Colorado, Hawaii, Maine, Montana, New Jersey, Oregon, Vermont i Washington) i District of Columbia. Potpomognuto samoubistvo zakonito je i u Švicarskoj, Njemačkoj, Japanu i Kanadi. U ostalim dijelovima Sjedinjenih Država liječnici mogu pružiti pomoć u cilju minimiziranja tjelesne i emocionalne patnje, ali oni ne mogu namjerno ubrzati smrt.

Liječnička pomoć u umiranju također je legalna u nekim drugim zemljama.

Više informacija

  • Američka zaklada za prevenciju suicida (American Foundation for Suicide PreventionAmerican Foundation for Suicide Prevention