Samoubojstvo je smrt uzrokovana namjernim činom samoozljeđivanja i s namjerom uzrokovanja smrti. Samoubilačko ponašanje uključuje završeno samoubojstvo, pokušaj samoubojstva i suicidalna promišljanja.
-
Samoubojstvo je obično posljedica interakcije mnogih čimbenika, depresija kao najčešći i najznačajniji, ali ne i jedini faktor rizika za samoubojstvo.
-
Neke metode, primjerice vatreno oružje, češće rezultiraju smrću, ali odabir manje smrtonosne metode ne znači nužno da je namjera bila manje ozbiljna.
-
Svaku suicidalnu misao ili pokušaj samoubojstva mora se shvatiti ozbiljno te pružiti pomoć i podršku.
-
Nacionalna telefonska linija za sprečavanje samoubojstva (1-800-273-TALK) te Tekstualna krizna linija (poruka TALK na 741741) su dostupne za osobe koje su u krizi ili razmišljaju o samoubojstvu.
(Vidi također Suicidalno ponašanje u djece i adolescenata.)
Terminologija koja se koristi za opisivanje samoubojstva s vremenom je evoluirala kako bi odražavala napredak u znanstvenom proučavanju suicidalnog ponašanja, sve veće zagovaranje žrtava i onih koji su preživjeli samoubojstvo i smanjenje stigme povezane sa samoubojstvom.
Suicidalno ponašanje uključuje sljedeće:
-
Završeno samoubojstvo: Namjerni čin samoozljeđivanja koji rezultira smrću.
-
Pokušaj samoubojstva: Čin samoozljeđivanja s namjerom smrtnog ishoda, koji ne rezultira smrću. Pokušaj samoubojstva može, ali i ne mora uzrokovati ozljedu.
-
Suicidalne ideje su misli, planovi ili pripreme vezane uz samoubojstvo.
Nesuicidalno samoozljeđivanje
je čin samoozljeđivanja bez namjere smrtnog ishoda. Takva djela uključuju nanošenje ogrebotina na rukama, gašenje cigareta na tijelu i predoziranje vitaminima. Nesuicidalno samoozljeđivanje može biti način smanjivanja napetosti jer tjelesna bol može ublažiti psihološku bol. Može biti i poziv u pomoć ljudi koji i dalje žele živjeti. Ova djela ne treba olako odbaciti jer ljudi s poviješću NSSI-a imaju dugoročno veći rizik od samoubojstva.
Informacije o učestalosti samoubojstava uglavnom potječu iz potvrda o smrti i izvješća o istrazi te vjerojatno podcjenjuju pravu stopu. Unatoč tome, suicidalno ponašanje je jako čest zdravstveni problem. Suicidalno ponašanje se pojavljuje u muškaraca i žena svih dobi, rasa, vjeroispovijesti, prihoda, obrazovnih razina i seksualne orijentacije. Ne postoji tipičan profil samoubojstva, iako neke skupine ljudi, poput sredovječnih i starijih muškaraca, mladih američkih Indijanaca i LGBTQ osoba (nije potpuni popis), imaju veći rizik od samoubojstva od drugih.
Izvršena samoubojstva u svijetu
Svake godine, širom svijeta, skoro 800.000 ljudi umre počinjenjem suicida.
U Sjedinjenim Američkim Državama, samoubojstvo je drugi vodeći uzrok smrti među osobama u dobi od 10 do 34 godine.
Dokazi upućuju da, na svaku osobu koja umre počinjenjem suicida, postoji još mnogo više njih koji pokušavaju izvršiti samoubojstvo. Taj se omjer u velikoj mjeri razlikuje ovisno o zemlji, regiji, spolu, dobi i metodi.
Izvršena samoubojstva u SAD-u
U Sjedinjenim Američkim Državama, 2019. godine, bilo je gotovo 48 000 završenih samoubojstava. U prosjeku, svaki dan ima oko 132 samoubojstva.
Stopa samoubojstava 2019. godine bila je najviša kod osoba u dobi između 45 i 64 godine Nitko sa sigurnošću ne zna zašto se to događa, ali ali sljedeći čimbenici bi mogli imati ulogu:
Ova skupina imala je veće stope depresija i pokušaji samoubojstva dok su mlađi.
Ova je skupina mogla biti posebno osjetljiva na kombinaciju čimbenika: povećanje dostupnosti smrtonosnih sredstava, opioidnu krizu, promjene u gospodarstvu i stalnu stigmu povezanu s traženjem pomoći za mentalno zdravstveno stanje.
Druga najviša stopa samoubojstava javlja se kod ljudi u dobi od 75 godina i starijih, vjerojatno zbog usamljenosti, izolacije i nemoći.
Samoubojstvo je općenito na 10. mjestu kao uzrok smrti u Sjedinjenim Državama, ali je palo na 11. mjesto 2020. zbog velikog broja smrtnih slučajeva uzrokovanih pandemijom COVID-19.
U svim dobnim skupinama, broj muškaraca koji izvrši samoubojstvo skoro je četiri puta veći od broja žena koje su počinile samoubojstvo. Razlozi su nejasni, no sljedeći čimbenici bi mogli utjecati:
Muškarci su češće agresivniji i koriste smrtonosnija sredstva kada pokušavaju izvršiti samoubojstvo.
Muškarci su učeni da stoički podnose probleme i tradicionalno su manje skloni potražiti pomoć—od prijatelja i/ili zdravstvenih djelatnika.
Korištenje alkohola i zlouporaba droga, što pridnosi suicidalnom ponašanju, češći su među muškarcima.
Broj samoubojstava muškaraca uključuje i samoubojstva u vojsci i samoubojstva veterana. Obje skupine imaju veći udio muškaraca nego žena.
2019. godine stopa samoubojstava bila je najviša među ne-hispanskim bijelcima, a zatim među američkim Indijancima i starosjediocima na Aljasci. Za najnoviju statistiku o samoubojstvima pogledajte podatke koje je prikupio American Foundation for Suicide Prevention.
Jesi si znao?Samoubojstvo je vodeći uzrok smrti među mladima, ali je stopa završenih samoubojstava najviša kod osoba u dobi od 45 do 64 godine, a druga najviša kod osoba u dobi od 75 i više godina. Muškarci si četiri puta češće oduzimaju život negoli žene. Na svaku osobu koja počini samoubojstvo, postoji još mnogo više njih koji pokušavaju počiniti samoubojstvo.
|
Pokušaji samoubojstva u Sjedinjenim Državama
U 2019. procjenjuje se da je 1,4 milijuna odraslih Amerikanaca pokušalo samoubojstvo. Procjenjuje se kako postoji 25 pokušaja za svaki završeni samoubojstvo. Mnogi ljudi rade ponovne pokušaje. Međutim, samo 5 do 10% osoba koje pokušaju počiniti suicid od njega i umru. Pokušaji samoubojstva osobito su česti među adolescenticama. Kod djevojaka u dobi od 15 do 19 godina, na 100 pokušaja suicida, dolazi do jednog izvršenog suicida. Među svim dobnim skupinama, žene pokušavaju izvršiti samoubojstvo 2 do 3 puta češće od muškaraca, ali muškarci imaju 4 puta veću vjerojatnost da umru pri pokušaju. Kod starijih ljudi, na 4 pokušaja suicida dolazi jedno završeno samoubojstvo.
Uzroci
Oko jedne šestine osoba koje se ubiju ostavlja oproštajno pismo, a ona ponekad objašnjavaju razloge. Navedeni razlozi uključuju psihičku bolest, osjećaj beznađa, osjećaj da su drugima teret i nemogućnost suočavanja s različitim životnim stresovima.
Istraživanja su pokazala da su mnogi ljudi koji su izvršili samoubojstvo doživjeli višestruki čimbenici rizika u trenutku smrti. Otprilike 85 do 95% ljudi koji umru zbog samoubojstva imalo je mentalno zdravstveno stanje koje se može dijagnosticirati u trenutku smrti.
Najčešći čimbenik koji doprinosi suicidalnom ponašanju je
Depresija, uključujući i depresiju u bipolarnom poremećaju, čimbenik je u više od 50% pokušaja samoubojstva i još većeg postotka završenih samoubojstava. Depresija se može pojaviti iznenada, biti izazvana nedavnim gubitkom ili drugim uznemirujućim događajem, ili kao rezultat kombinacije čimbenika. Kod osoba s depresijom, bračni problemi, nedavna uhićenja ili problemi sa zakonom, nesretni ili okončani ljubavni odnosi, sporovi s roditeljima, zlostavljanje (među adolescentima) ili nedavni gubitak voljene osobe (osobito među starijim osobama) mogu biti poticaj za pokušaj samoubojstva. Rizik za počinjenje suicida puno je viši ukoliko osobe s depresijom imaju i značajnu anksioznost.
Medicinski poremećaji, osobito oni koji su bolni i kronični, doprinose oko 20% samoubojstava kod starijih ljudi. Nedavno dijagnosticirani medicinski poremećaji, poput dijabetesa, Multipla skleroza, rak i infekcija također mogu povećati rizik od samoubojstva. Neka zdravstvena stanja kao npr AIDS, epilepsija temporalnog režnja, i ozljede glave može izravno utjecati na funkcioniranje ljudskog mozga i time povećati rizik od samoubojstva.
Traumatska iskustva iz djetinjstva, osobito fizičko i seksualno zlostavljanje, povećavaju rizik za pokušaje samoubojstva.
Korištenje alkohola može pogoršati depresiju, što zauzvrat suicidalno čini ponašanje vjerojatnijim. Alkohol, također, smanjuje samokontrolu. Oko 30% ljudi koji pokušaju samoubojstvo pije alkohol prije pokušaja, a oko polovica njih u to je vrijeme pod utjecajem alkohola. Budući da korištenje alkohola, a osobito ekscesivno pijenje, često uzrokuje duboke osjećaje žaljenja tijekom razdoblja apstinencije, osobe koje koriste alkohol na nezdrav način su u većem riziku počinjenja samoubojstva.
Skoro pa svi ostali mentalni poremećaji, također, povećavaju rizik od samoubojstva.
Ljudi s shizofrenijom ili drugim psihotičnim poremećajima mogu imati sumanutosti (uvjerenost u netočne ideje) s kojima se ne mogu nositi, ili mogu čuti glasove (slušne halucinacije) koji im zapovijedaju da se ubiju. Također, ljudi sa shizofrenijom skloniji su depresiji. Kao rezultat toga, oni umiru od samoubojstva u mnogo višoj stopi (10%) od opće populacije.
Ljudi s graničnim poremećajem ličnosti ili antisocijalnim poremećajem ličnosti, pogotovo oni s poviješću nasilnog ponašanja, također su izloženi većem riziku od samoubojstva. Osobe s poremećajima ličnosti češto slabije toleriraju frustraciju i naglije reagiraju na stres, što ponekad dovodi do samoozljeđivanja ili agresivnog ponašanja.
Izolacija povećava rizik od suicidalnog ponašanja. Ljudi koji su razdvojeni, rastavljeni ili udovci, imaju veću vjerojatnost da izvrše samoubojstvo. Samoubojstvo je rjeđe među ljudima koji su u stabilnoj vezi nego među samcima.
Čimbenici rizika za suicidalno ponašanjeAgresivno ili impulzivno ponašanje Pripadnost skupini američkih Indijanaca, starosjedioca na Aljasci ili muški spol Gubitak ili gubitak Zlostavljanje (na primjer, internetsko zlostavljanje, društveno odbacivanje, diskriminacija, ponižavanje, sramota) Depresija (osobito kada je praćena anksioznošću, kao dio bipolarnog poremećaja ili povezana s nedavnom hospitalizacijom) i drugi mentalni poremećaji ♦Zlouporaba droga ili alkohola♦ Osjećaj tuge ili beznađa (kada je perzistentan) Financijski stres zbog ekonomske krize, duga ili nedovoljne zaposlenosti Samački život Medicinska bolest, osobito ona koja je bolna ili onesposobljava, ili utječe na mozak Sukobi u vezi Samoubojstvo, uključujući trenutnu preokupaciju, dobro definirane planove za, obiteljsku povijest i/ili prethodne pokušaje Traumatska iskustva iz djetinjstva, uključujući fizičko ili seksualno zlostavljanje Prekid rada (na primjer, nezaposlenost) i prijelazna razdoblja (na primjer, prelazak iz aktivne službe u status veterana, odlazak u mirovinu)
|
Antidepresivi i rizik od samoubojstva
Rizik od pokušaja samoubojstva najveći je u mjesecu prije početka liječenja antidepresivima, a rizik od smrti samoubojstvom nije veći nakon početka primjene antidepresiva. Međutim, antidepresivi ponekad blago povećavaju učestalost suicidalnih misli i pokušaja (ali ne i završenih samoubojstva) kod djece, adolescenata i mladih. Stoga roditelje djece i adolescenata treba upozoriti na ovaj rizik, a djecu i adolescente treba pažljivo pratiti zbog sljedećih nuspojava, osobito tijekom prvih nekoliko tjedana nakon početka uzimanja lijeka:
Povećana anksioznost
Agitacija
Nemir
Razdražljivost
Bijes
Pomak u hipomanija (kada se ljudi osjećaju puni energije i veseli, ali su često lako razdraženi, rastreseni i uznemireni) također je važna nuspojava na koju treba paziti.
Kliničari, pacijenti i obitelji trebaju imati na umu da je suicidalnost temeljna značajka depresije. Liječenje koje ublažava depresiju smanjuje rizik od samoubojstva.
Zbog javnozdravstvenih upozorenja o mogućoj povezanosti između uzimanja antidepresiva i povećanog rizika od samoubojstva, liječnici su počeli rjeđe dijagnosticirati depresiju te su smanjili propisivanje antidepresiva djeci i mladima za više od 30%. Međutim, u isto vrijeme, stopa samoubojstava među mladima privremeno se povećala za 14%. Dakle, moguće je da su, obeshrabrivanjem liječenja depresije lijekovima, ta upozorenja rezultirala s višim, a ne manjim brojem smrtnih slučajevima zbog samoubojstva.
Kada se osobama s depresijom daju antidepresivi, liječnici poduzimaju određene mjere opreza kako bi smanjili rizik od suicidalnog ponašanja:
Davanje antidepresiva u količinama koje ne mogu uzrokovati smrt
Zakazivanje češćih kontrola pri početku liječenja
Jasno upozoravanje ljudi te članova njihovih obitelji i drugih bliskih osoba na oprez u vezi pogoršanja simptoma, agitacije, nesanice ili suicidalnih promišljanja
Upućivanje ljudi te članova njihovih obitelji i drugih bliskih osoba da odmah nazovu liječnika koji je propisao antidepresiv ili da potraže pomoć drugdje ako se simptomi pogoršaju ili se pojave suicidalne misli
Jeste li znali?Uzimanje antidepresiva povezano je s povećanim rizikom od suicidalnih misli i pokušaja u mlađih od 24 godine, ali neliječenje depresije adekvatnim postupcima može povećati rizik od samoubojstva mnogo više. Učiniti kućno okruženje sigurnim jedan je od važnih načina za učinkovito smanjenje rizika od samoubojstva. Uklanjanje smrtonosnih sredstava osiguravanjem vatrenog oružja, droga i otrovnih tvari može spasiti život.
|
Zaraza samoubojstva
Zaraza samoubojstvom odnosi se na fenomen u kojem se čini da jedno samoubojstvo dovodi do drugih u zajednici, školi ili na radnom mjestu. Samoubojstva koja su dobila veliki publicitet mogu imati vrlo širok učinak. Adolescenti i mlade odrasle osobe su osobito podložne ovim zaraznim efektima. Mogu biti izravno izloženi jer poznaju nekoga tko je pokušao ili umro od samoubojstva. Oni također mogu biti neizravno izloženi danonoćnim, senzacionaliziranim, grafičkim medijskim izvještavanjem o smrti slavne osobe. Nasuprot tome, medijsko izvještavanje s pozitivnim porukama o samoubojskoj smrti može smanjiti rizik od samoubojstva zaraze za ranjivu mladež. Pozitivne poruke obično jasno komuniciraju o tragičnom gubitku člana zajednice i nastavljaju izražavati podršku ožalošćenoj zajednici. Poruke bi trebale opisivati probleme mentalnog zdravlja kao dio života i naglašavati da nema stigme vezane uz traženje pomoći i liječenja. Takvo prikazivanje mentalnog zdravlja i samoubojstva može imati pozitivan utjecaj na javno zdravlje, umjesto da ugrozi ranjive gledatelje.
Zaraza samoubojstvom može biti čimbenik u procijenjenih 1 do 5% svih samoubojstava adolescenata. Školski upravitelji, stručnjaci za mentalno zdravlje i drugi čelnici zajednice mogu naučiti koristiti medije i društvene platforme kako bi zaustavili širenje zaraze samoubojstva. Osjetljivo izvješćivanje i provedba postvencije (provedena intervencija nakon samoubojstvo) smjernice u školama i na radnim mjestima dvije su strategije za sprječavanje dodatnih samoubojstava.
Ostale vrste upale samoubojstva su:
Postoje nekoliko drugih kategorija samoubojstva koje su izuzetno rijetke.
Metode
Na odabir metode često utječu kulturalni čimbenici i dostupnost smrtonosnih sredstava (primjerice, vatreno oružje). Može i ne mora odražavati ozbiljnost namjere. Neke metode (poput skoka s visoke zgrade) čine preživljavanje malo vjerojatnim, dok druge metode (kao što je predoziranje lijekovima) mogu omogućiti spašavanje. Međutim, čak i ako osoba koristi metodu koja se ne pokaže fatalnom, namjera je možda bila jednako ozbiljna kao i kod osobe čija je metoda bila fatalna.
Pokušaji samoubojstva najčešće uključuju predoziranje lijekovima i samootrovanje. Nasilne metode, kao što su pucanje i vješanje, neuobičajene su među pokušajima samoubojstva jer obično rezultiraju smrću.
Oko 50% završenih samoubojstava u Sjedinjenim Američkim Državama uključuje vatreno oružje. Muškarci ovu metodu koriste više od žena. Ostale metode uključuju vješanje, trovanje, skok s visine i rezanje.
Diljem svijeta, trovanje pesticidima čini značajan udio samoubojstava, osobito u Aziji, gdje su opasni pesticidi široko dostupni.
Prevencija
Iako neki pokušaji ili izvršena samoubojstva iznenade i članove obitelji i prijatelje, mnogi ljudi daju upozorenja. Znakovi nevolje ili suicidalnih misli na koje treba obratiti pozornost uključuju bilo kakvu promjenu u uobičajenom obrascu ponašanja osobe, kao što su promjene u raspoloženju, ponašanju, spavanju ili energiji. Budući da većina suicidalnih ljudi često ne govori izravno o svojim mislima i nevolji, važno je primijetiti kada stvari koje ljudi govore sugeriraju da se možda osjećaju beznadno, svladano, zarobljeno ili da su drugima na teret. Promjene u ponašanju uključuju povlačenje iz uobičajenih aktivnosti, uznemirenost, ispade bijesa, razdražljivost, pijenje ili korištenje droga više nego inače ili druga čudna ponašanja kao što su opraštanje ili poklanjanje stvari. Svako spominjanje suicidalnih promišljanja, čak i u obliku šale, a pogotovo pokušaj samoubojstva, mora se ozbiljno shvatiti. Ako se ignorira, život se može izgubiti.
Ako je osoba aktualno u procesu pokušaja ili već je već pokušala počiniti samoubojstvo, treba odmah pozvati nadležne službe (u SAD-u nazvati 911) kako bi hitne službe stigle što je prije moguće. Dok ne stigne pomoć, treba ostati s osobom i govoriti na umirujući, neosuđujući, podržavajući način.
Liječnik može hospitalizirati ljude koji su prijetili samoubojstvom ili su ga pokušali izvršiti. Većina država dopušta liječnicima da hospitaliziraju ljude protiv njihove volje ako liječnici vjerujuju da su te osobe izložene visokom riziku od ozljeđivanja sebe ili drugih.
Novije sveobuhvatne javnozdravstvene politike za sprječavanje samoubojstava koriste više metoda, uključujući obuku za prevenciju samoubojstava i obučene vršnjačke savjetnike u školama i na radnim mjestima. Poboljšanje pristupa skrbi za mentalno zdravlje uključuje pružanje kliničkih intervencija za smanjenje rizika od samoubojstva u ustanovama za skrb o mentalnom zdravlju, kao iu uredima primarne zdravstvene zaštite i hitnim odjelima. Nedavno je razvoj umjetne inteligencije na platformama društvenih medija pomogao identificirati rizične osobe i pružiti pravovremenu pomoć. Politike javnog zdravstva koje smrtonosna sredstva čine manje dostupnima također su mjere prevencije.
Intervencija protiv samoubojstava: Nacionalna telefonska linija za sprečavanje samoubojstvaLjudi koji aktualno planiraju samoubojstvo su u krizi. Nacionalna telefonska linija za sprečavanje samoubojstva (1-800-273-TALK) osigurava krizne intervencije za takve ljude diljem Sjedinjenih Država. U centrima za prevenciju samoubojstva rade posebno obučeno osoblje i volonteri. Kada potencijalno suicidalni ljudi nazovu telefonsku liniju za pomoć, obučeni savjetnici rade nešto ili sve od sljedećeg: Nastojte uspostaviti odnos podrške Olakšajte razgovor koji osobi omogućuje da se osjeća saslušanom i da prijeđe iz visoko nabijenog emocionalnog stanja u mirno stanje u kojem se mogu nastaviti fleksibilne strategije suočavanja Nude konstruktivnu pomoć za problem koji je doveo do krize i potaknuti ih da poduzmu pozitivne mjere za njegovo rješavanje Osigurajte resurse za mentalno zdravlje za praćenje Omogućavaju hitnu profesionalnu pomoć licem u lice samo ako je potrebno
|
Skrb
Zdravstveni radnici svaki suicidalni čin shvaćaju ozbiljno, ali plan sigurnosti i liječenja prilagođava se situaciji osobe.
Ako se ljudi ozbiljno ozlijede, liječnici procjenjuju i liječe ozljedu te obično primaju osobu u bolnicu. Ako su ljudi uzeli preveliku količinu potencijalno smrtonosnog lijeka, liječnici odmah poduzimaju korake kako bi spriječili apsorpciju lijeka i ubrzali njegovu eliminaciju iz tijela. Ljudima se, također, daje bilo koji raspoloživi protuotrov te se koriste mjere za održavanje života, kao što je cijev za disanje.
Nakon početne procjene, osobe koje su pokušale izvršiti samoubojstvo upućuju se psihijatru koji pokušava identificirati probleme koji su doprinijeli pokušaju te planira odgovarajuće liječenje.
Kako bi identificirali probleme, psihijatri rade sljedeće:
Poslušajte priču osobe i povijest koja je dovela do pokušaja ili krize
Nastoje shvatiti neke od podležećih čimbenika rizika za samoubojstvi, koji događaji su prethodili pokušaju te gdje i kako se to dogodilo
Pitaju o simptomima mentalnih poremećaja koji mogu povećavati rizik od suicidalnog ponašanja
Pitaju osobu je li liječena zbog mentalne bolesti, uključujući i uzima li osoba ikakve lijekove zbog toga, je li bila u tretmanu ili u nekim drugim oblicima liječenja
Ocjenjuju mentalno stanje osobe, traže znakove depresije, tjeskobe, uznemirenosti, napadaja panike, psihoze, teške nesanice, drugih mentalnih bolesti te korištenja alkohola ili droga
Uzimaju detaljnu obiteljsku i osobnu anamnezu
Pitaju o osobnim i obiteljskim odnosima, kao i o društvenim mrežama, jer su oni često relevantni za pokušaj samoubojstva i daljnje liječenje
Razgovaraju s bliskim članovima obitelji i prijateljima, pitaju ih o korištenju alkohola, marihuane, lijekova protiv bolova ili zabranjenih opioida te drugih rekreativnih droga
Pomažu osobi da identificira situacije, događaje, mjesta ili emocionalna stanja koja pokreću misli o samoubojstvu i pomažu osobi da osmisli načine za rješavanje tih problema
Budući da depresija povećava rizik od suicidalnog ponašanja, liječnici pažljivo nadziru osobe s depresijom zbog pojave suicidalnog ponašanja i misli. Za osobe s depresija, rizik od samoubojstva može se povećati u razdobljima kada je depresija teža, kao i kada je prisutno nekoliko drugih čimbenika rizika. Liječnici bi mogli učinkovito liječiti depresiju lijekovima i/ili psihoterapija, i time sveukupno smanjiti rizik od samoubojstva.
Neki dokazi upućuju na to da korištenje litija, antidepresiva i novijih antipsihotika u liječenju poremećaja raspoloženja kod osoba koje su u opasnosti od samoubojstva može smanjiti broj izvršenih samoubojstava. Liječenje shizofrenije klozapinom smanjuje rizik od samoubojstva.
Rizik od samoubojstva se mijenja s vremenom, a najozbiljniji akutni rizik traje od sati do dana. Ipak, prema izvješću o riziku od samoubojstva iz 2018., kod većine samoubojstava ljudi su bili procijenjeni u različitim zdravstvenim ustanovama prije samoubojstva, ali njihov rizik od samoubojstva nije otkriven. Ovi nalazi naglašavaju važnost usvajanja javnozdravstvenih strategija za smanjenje rizika od samoubojstva kod ovih ljudi. Na primjer, liječnici trebaju učiniti sljedeće:
Rutinski pregledavajte pacijente na suicidalne misli, depresiju i druge simptome nevolje
Koristite brižan, podržavajući odgovor bez osuđivanja
Osigurati intervencije kako bi se osigurala sigurnost osobe, kao što je korištenje sigurnosnog plana i savjetovanje o smrtonosnim sredstvima
Komunicirajte s obitelji
Zbog povećanog rizika od samoubojstva nakon otpuštanja osobe s odjela hitne pomoći (ED) ili psihijatrijske ustanove, trenutačni napori zagovaranja u nekim zemljama usmjereni su na reformu sustava odgovora na krizne situacije kako bi se stvorila šira, snažnija sigurnosna mreža koja se ne oslanja prilikom povratnih posjeta hitnoj pomoći ili intervencije službenika za provođenje zakona. Neki korisni koraci koje liječnici mogu poduzeti kako bi pomogli u ovom novom modelu odgovora na krizne situacije, bilo tijekom hospitalizacije i/ili pri otpustu iz bolnice, uključuju
Osiguravanje osobi pristupa kriznim resursima
Savjetovanje osobe o tome kako ukloniti ili sigurno pohraniti sva potencijalno smrtonosna sredstva ili tvari
Uputiti osobu kvalificiranom psihijatru, psihoterapeutu ili drugom stručnjaku za mentalno zdravlje.
Zakazivanje češćih ambulantnih posjeta i bliža komunikacija s osobom između posjeta
Postoje strategije koje zdravstveni sustavi mogu primijeniti kako bi smanjili samoubojstva među pacijentima s najvećim rizikom. Jedan takav okvir zove se Zero Suicide, koji zagovara univerzalnu obuku o probiru samoubojstva za svo osoblje zdravstvenog sustava, korištenje elektroničkog zdravstvenog kartona kako bi se olakšala bolja njega pacijenata i korištenje gore navedenih kratkih intervencija (sigurnosno planiranje, smrtonosna sredstva savjetovanje, jaka komunikacija s pacijentom i obitelji kada je to moguće te odgovarajuće preporuke i praćenje).
Novije intervencije utemeljene na dokazima mogu smanjiti rizik od samoubojstva kod visokorizičnih osoba. To uključuje kognitivna bihevioralna terapija (CBT), dijalektička bihevioralna terapija (DBT), te neki oblici obiteljske terapije kao što je obiteljska terapija temeljena na privrženosti. Osobe za koje se utvrdi da su u opasnosti od samoubojstva treba poticati da slijede jednu od ovih vrsta terapije i da razmotre uzimanje lijekova individualiziranih prema njihovim potrebama. Kao i kod svakog zdravstvenog stanja, prilagodba liječenja kada je potrebno i pružanje naknadne skrbi važni su načini za optimizaciju liječenja.
Učinak
Smrt samoubojstvom ima izrazit emocionalni učinak na sve uključene. Obitelj, prijatelji i liječnici mogu osjećati krivnju, sramotu i žaljenje jer nisu spriječili samoubojstvo. Također, mogu osjećati ljutnju prema toj osobi. Na kraju će možda proći kroz ta komplicirana iskustva tuge i nositi se s gubitkom.
Ponekad savjetnik za tugovanje ili grupna podrška mogu pomoći obitelji i prijateljima da se nose s osjećajima krivnje i tuge. Liječnik primarne zdravstvene zaštite ili lokalna služba za mentalno zdravlje (na primjer, na županijskoj ili državnoj razini) često mogu pomoći u pronalaženju tih resursa. Osim toga, nacionalne organizacije, kao što je Američka zaklada za prevenciju samoubojstva (American Foundation for Suicide Prevention), održava imenike lokalnih skupina za podršku osoboma koje su izgubile nekoga zbog samoubojstva. Pomoć je, također, dostupna i na internetu.
Učinak pokušaja samoubojstva je sličan. Međutim, članovi obitelji i prijatelji imaju priliku razriješiti svoje osjećaje učeći više o samoubojstvu, skrbi za mentalno zdravlje i načinima kako biti podržavajuć i susretljiv prema osobi
Liječnička pomoć pri umiranju (ranije, potpomognuto samoubojstvo)
Liječnička pomoć u umiranju odnosi se na pomoć liječnika ljudima koji žele okončati svoj život. To je vrlo kontroverzno jer preokreće uobičajeni cilj liječnika, a to je očuvanje života. Međutim, liječnička pomoć pri umiranju legalna je u 10 saveznih država u SAD-u (California, Colorado, Hawaii, Maine, Montana, New Jersey, New Mexico, Oregon, Vermont i Washington) i District of Columbia. Sada se također razmatra u više od 15 drugih država. U ostalim dijelovima Sjedinjenih Država liječnici mogu pružiti pomoć za minimiziranje tjelesne i emocionalne patnje, ali oni ne mogu namjerno ubrzati smrt.
Liječnikom-potpomognuto samoubojstvo legalno je i u Švicarskoj, Belgiji, Njemačkoj i Kanadi, kao i u nekim drugim državama.
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
American Foundation for Suicide Prevention: Omogućuje onima koji se bore ili su se borili sa samoubojstvom – uključujući one koji su zbog toga izgubili svoje voljene – pristup grupama za podršku i liniji za pomoć u kriznim situacijama; informacije o provođenju programa probira, uspostavljanju preventivnih programa u školama i zagovaranju prevencije suicida; i činjenice o samoubojstvu od statistike prevalencije do prioriteta javne politike.
CDC: Suicide Prevention: Omogućuje pristup informativnim listovima, informacijama o rizičnim i zaštitnim čimbenicima, strategijama prevencije i drugim organizacijama za prevenciju samoubojstava. Materijali su, također, dostupni i na španjolskom jeziku.
Crisis Text Line: Pruža 24/7 podršku putem SMS-a za sve koji su u nevolji u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj.
National Suicide Prevention Lifeline: Pruža 24/7 podršku ljudima u nevolji. Pruža informacije prilagođene gluhima i nagluhima. Materijali su, također, dostupni i na španjolskom jeziku.
Now Matters Now: Web stranica temeljena na istraživanju koja pruža strategije samozbrinjavanja osobama koje imaju suicidalne misli.