Sindrom policističnih jajnika karakteriziran je blagom pretilosti, nepravilnim menstruacijama ili njihovim izostankom te simptomima koji su rezultat visoke razine muških hormona (androgena). Podrazumijeva poremećaj menstrualnog ciklusa i sklonost visokim razinama muških hormona (androgena).
-
Tipično, žene su gojazne i razvijaju akne i muške karakteristike - glas se produbljuje, veličina dojki se smanjuje, a pojavljuje se i višak dlačica.
-
Liječnici često zasnivaju dijagnozu na simptomima, ali se također mogu obaviti i krvne pretrage, za mjerenje razine hormona, te ultrazvuk.
-
Vježba, gubitak težine i estrogen plus progestin ili progesteron ili samo progestin, mogu pomoći u ublažavanju simptoma (uključujući i pojačanu tjelesnu dlakavost) te vratiti razine hormona u normalu.
-
Ako žene žele zatrudnjeti, gubitak težine i uzimanje klomifena, ponekad s metforminom, mogu stimulirati otpuštanje jajne stanice.
Sindrom policističnih jajnika pogađa oko 5 do 10% žena. U SAD-u to je najčešći uzrok neplodnosti.
Ovaj sindrom je dobio svoje ime prema tekućinom ispunjenim vrećicama (cistama) koje se često razvijaju na jajnicima, uzrokujući da se jajnici povećaju.
Kod mnogih žena koje imaju sindrom policističnih jajnika, tjelesne stanice postaju otporne na djelovanje inzulina (to se zove inzulinska rezistencija ili ponekad preddijabetes). Inzulin pomaže šećeru (glukozi) da uđe u stanicu kako bi ga stanica mogla iskoristiti za proizvodnju energije. Kada stanice postaju otporne na njegove učinke, šećer se nakuplja u krvi, a gušterača proizvodi više inzulina nastojeći sniziti razinu šećera u krvi. Ako inzulinska rezistencija postane umjerena ili teška, dijagnosticira se dijabetes.
Ako žene sa sindromom policističnih jajnika zatrudne, imaju veći rizik za razvoj komplikacija tijekom trudnoće. Te komplikacije uključuju gestacijski dijabetes (dijabetes koji se razvija tijekom trudnoće), prijevremeni porod i preeklampsiju (oblik visokog krvnog tlaka koji se razvija tijekom trudnoće). Ako su te žene sa sindromom policističnih jajnika i pretile, komplikacije su obično gore.
Uzroci
Nije jasno što uzrokuje sindrom policističnih jajnika. Neki dokazi upućuju na to da ne funkcionira enzim koji kontrolira proizvodnju muških hormona. Kao rezultat toga povećava se proizvodnja muških hormona (androgena).
Visoke razine muških hormona povećavaju rizik za razvoj metaboličkog sindroma (s visokim krvnim tlakom, visokom razinom kolesterola i otpornosti na učinke inzulina). Ako razine muških hormona ostanu visoke, povećava se rizik za razvoj dijabetesa, bolesti srca i krvnih žila te visokog krvnog tlaka. Također, neki od muških hormona mogu se pretvoriti u estrogen, povećavajući tako razine estrogena. Ne proizvodi se dovoljno progesterona kako bi se uravnotežila ta povećana razina estrogena. Ako takva situacija traje duže vremena, sluznica maternice (endometrij) može postati vrlo debela (stanje koje se naziva hiperplazija endometrija). Također, povećava se rizik za razvoj karcinoma sluznice maternice (karcinoma endometrija).
Sindrom policističnih jajnika također može povećati rizik za razvoj nealkoholne masne bolesti jetre (nenormalno nakupljanje masti u stanicama jetre, koje nije povezano s konzumiranjem alkohola).
Simptomi
Simptomi sindroma policističnih jajnika obično se razvijaju tijekom puberteta i s vremenom se pogoršavaju. Simptomi variraju od žene do žene.
Tipično, menstruacije ne započinju u pubertetu, a jajnici ne oslobađaju jajnu stanicu (to jest, žene ne ovuliraju) ili otpuštaju jajnu stanicu neredovno. Žene imaju neredovito vaginalno krvarenje ili menstruacije uopće nema.
Žene također razvijaju simptome povezane s visokom razinom muških hormona - koji se nazivaju maskulinizacija ili virilizacija. Simptomi uključuju akne, produbljeni glas, smanjenje veličine dojki, povećanje veličine mišića te pojačanu tjelesnu dlakavost (hirzutizam). Dlake rastu kao kod muškaraca (na primjer, na prsima i na licu) i mogu se prorijediti na sljepoočnicama.
Većina žena sa sindromom policističnih jajnika je malo pretila, ali neke su i mršave. Proizvodnja previše inzulina pridonosi povećanju težine i otežava gubitak težine. Višak inzulina nastao zbog inzulinske rezistencije može također uzrokovati da koža u području pazuha, na šiji te u kožnim pregibima postane tamna i debela (bolest koja se naziva crna akantoza, lat. acanthosis nigricans).
Dijagnoza
Često se dijagnoza sindroma policističnih jajnika temelji na simptomima.
Test na trudnoću se izvodi rutinski. Također se rade krvne pretrage za određivanje razine hormona, kao što su folikulo-stimulirajući hormon i muški hormoni.
Radi se ultrazvuk kako bi se provjerilo postoje li mnogobrojne ciste na jajnicima ili možda tumor jajnika ili nadbubrežne žlijezde. Ovi tumori mogu proizvoditi višak muških hormona i tako uzrokovati iste simptome kao i sindrom policističnih jajnika.
U žena s ovim sindromom liječnici mjere krvni tlak te rade krvne pretrage za određivanje razine šećera i masti (lipida), kao što je kolesterol, kako bi provjerili postoji li metabolički sindrom, koji povećava rizik za razvoj koronarne arterijske bolesti.
Liječnici mogu ordinirati i krvne pretrage kojima provjeravaju postoji li Cushingov sindrom, koji može izazvati slične simptome.
Često se radi biopsija sluznice maternice (biopsija endometrija) kako bi se provjerilo da nema raka, osobito ako žene imaju abnormalno vaginalno krvarenje.
Liječenje
-
Tjelovježba, promjena prehrambenih navika i gubitak težine
-
Lijekovi, kao što su metformin, kontracepcijske pilule ili spironolakton
-
Liječenje hirzutizma i akni
Izbor liječenja sindroma policističnih jajnika ovisi o sljedećem:
Opće mjere
Ako su razine inzulina visoke, njihovo smanjivanje može pomoći. Vježbanje (najmanje 30 minuta dnevno) i reduciranje konzumacije ugljikohidrata (u kruhu, tjestenini, krumpiru i slatkišima) mogu pomoći u smanjenju razine inzulina.
Gubitak kilograma može pomoći u sljedećem:
Snižavanje razine inzulina toliko da može započeti ovulacija
Povećavanje šansi za trudnoću
Postizanje redovitijih menstruacija
Umanjivanje rasta dlaka po tijelu i smanjivanje rizika od zadebljanja sluznice maternice
Međutim, gubitak kilograma vjerojatno neće biti od koristi kod žena sa sindromom policističnih jajnika koje su normalne težine.
Lijekovi
Metformin, koji se koristi za liječenje dijabetesa tip 2, može se koristiti za povećanje osjetljivosti na inzulin, tako da tijelo ne mora proizvoditi toliko inzulina. Ovaj lijek može pomoći ženama da izgube težinu, a onda se mogu uspostaviti ovulacija i menstruacija. Ako žene uzimaju metformin i ne žele zatrudnjeti, trebale bi koristiti kontracepciju. Metformin ima malo ili nimalo učinka na pojačanu dlakavost, akne i neplodnost. Tijekom korištenja metformina žene trebaju povremeno učiniti krvne pretrage za određivanje razine glukoze (šećera) u krvi te za provjeru funkcije bubrega i jetre.
Ako žene žele zatrudnjeti, gubitak težine može pomoći. Ako se to ne dogodi, pokuša se s klomifenom (lijek za plodnost) ili letrozolom. Ti lijekovi stimuliraju ovulaciju. Ako su navedeni lijekovi neučinkoviti i žena ima inzulinsku rezistenciju, metformin može pomoći, jer snižavanje razine inzulina može izazvati ovulaciju. Ako ni jedan od tih lijekova nije učinkovit, može se pokušati s drugim lijekovima za plodnost. To uključuje folikulo-stimulirajući hormon (za stimulaciju jajnika), agoniste gonadotropin-oslobađajućeg hormona (kako bi se potaknulo oslobađanje folikulo-stimulirajućeg hormona) te humani korionski gonadotropin (za izazivanje ovulacije).
Žene koje ne žele zatrudnjeti mogu koristiti kontracepcijske pilule koje sadrže samo progestin ili one koje sadrže estrogen i progestin (kombinirani oralni kontraceptivi). Bilo koje liječenje može
Smanjiti rizik od raka endometrija nastalog zbog visoke razine estrogena
Učiniti menstruacije redovitijima
Pomoći u snižavanju razine muških hormona
Lagano umanjiti tjelesnu dlakavost i akne
Međutim, estrogen povećava rizik od moždanog udara i krvnih ugrušaka u nogama ili plućima. Zbog toga se oralni kontraceptivi koji sadrže estrogen ne daju ženama koje imaju značajne faktore rizika za razvoj bolesti srca ili krvnih žila ili za nastanak krvnih ugrušaka. Korištenje intrauterinog uloška (IUD) koji oslobađa progestin smanjuje rizik od nastanka karcinoma endometrija, ali ne pomaže u postizanju redovitijih menstruacija.
Pojačana tjelesna dlakavost
Tretmani za uklanjanje viška dlačica uključuju izbjeljivanje ili uklanjanje elektrolizom, čupanje, odstranjivanje voskom, kreme ili tekućine za uklanjanje dlačica, ili laser. Nijedan lijek za uklanjanje viška dlačica nije idealan ni potpuno učinkovit. Sljedeće može pomoći:
Eflornitinska krema može pomoći pri uklanjanju neželjenih dlaka na licu.
Oralni kontraceptivi mogu pomoći, ali oni se moraju uzimati nekoliko mjeseci prije nego se vidi bilo kakav učinak, koji je često neznatan.
Spironolakton, lijek koji blokira proizvodnju i djelovanje muških hormona, može smanjiti količinu neželjenih dlačica. Nuspojave uključuju povećanu proizvodnju urina i nizak krvni tlak (ponekad uzrokujući nesvjesticu). Spironolakton možda nije siguran za fetus u razvoju, pa se seksualno aktivnim ženama, koje uzimaju lijek, savjetuje da koriste učinkovite metode kontracepcije.
Ciproteron, jaki progestin koji blokira djelovanje muških hormona, smanjuje količinu neželjenih dlačica kod 50 do 75% oboljelih žena. Koristi se u mnogim zemljama, ali recimo u SAD-u nije odobren.
Agonisti i antagonisti gonadotropin-oslobađajućeg hormona proučavaju se kao opcija liječenja prekomjerne dlakavosti. Obje vrste lijekova inhibiraju proizvodnju spolnih hormona od strane jajnika. Ali oba mogu uzrokovati gubitak koštane mase i dovesti do osteoporoze.
Akne
Akne se liječe kao i obično, s lijekovima kao što su benzoil peroksid, tretinoin krema, antibiotici primijenjeni na kožu, ili antibiotici uzimani na usta.