Dehidracija je gubitak vode iz tijela, često uzrokovan povraćanjem i/ili proljevom.
-
Do dehidracije dolazi uslijed značajnog gubitka vode i u različitim količinama elektrolita u organizmu.
-
Simptomi uključuju žeđ, smanjenu aktivnost, suhe usne/usta i smanjeno mokrenje.
-
Teška dehidracija može biti opasna po život.
-
Liječenje se odvija nadoknadom tekućine i elektrolita koji se daju na usta ili, u ozbiljnim slučajevima, venskim putem (intravenski).
Dehidracija nastaje kada tijelo izgubi više vode nego što se unose. Tvari koje se nazivaju elektroliti su također u manjku. Elektroliti su minerali u krvotoku i unutar stanica koji su neophodni za život. Natrij, kalij, klorid i bikarbonati su primjeri elektrolita.
Uzroci
Dehidraciju obično uzrokuje
Manje čest uzrok dehidracije je
Međutim, ne uzrokuje svaka epizoda povraćanja i/ili proljeva dehidraciju.
Simptomi
Dehidrirana djeca odmah trebaju medicinsku skrb u navedenim situacijama:
-
Mekani dio oglavka (velika fontanela) je uvučena
-
Oči djeteta su uvučene, "upale".
-
Tijekom plakanja nemaju suza.
-
Usta su im suha.
-
Ne proizvode mnogo urina.
-
Kada su pospani i neaktivni (letargični).
Blaga dehidracija obično uzrokuje suhoću usta i usana, povećanu žeđ, i djeca mogu manje mokriti.
Umjerena dehidracija uzrokuje neaktivnost i manju razigranost djeteta, suhoću usta i rijetko mokrenje. Umjerena i teška dehidracija mogu uzrokovati ubrzan rad srca, osjećaj slabosti i umora.
Teška dehidracija uzrokuje pospanost i letargiju, što je znak da ih liječnik mora odmah pregledati ili da ih roditelji trebaju odmah odvesti u hitnu službu. Takva djeca nemaju suza prilikom plakanja. Može se razviti plavičasto obojenje kože (cijanoza) i ubrzano disanje. Ponekad dehidracija uzrokuje pad koncentracije soli u krvi ili njihov nenormalan porast. Promjene u koncentraciji soli mogu pogoršati simptome dehidracije i mogu pogoršati letargiju. U teškim slučajevima, dijete može razviti konvulzivne napadaje ili komu, razviti oštećenje mozga i umrijeti.
Dijagnoza
Liječnici pregledavaju djecu i bilježe jesu li izgubili na tjelesnoj masi. Gubitak tjelesne mase unutar samo nekoliko dana vrlo je vjerojatno uzrokovan dehidracijom. Količina izgubljene mase djeteta, ako je poznata, pomaže liječnicima kako bi odlučili radi li se o blagoj, umjerenoj ili teškoj dehidraciji.
Sveobuhvatni metabolički panel (CMP)
Umjereno ili teško dehidriranoj djeci, liječnici obično provode laboratorijske testove iz krvi i urina, kako bi odredili postoji li poremećaj elektrolita u njihovom tijelu, stupanj dehidracije, te potrebnu količinu tekućine za rehidraciju.
Liječenje
Dehidracija se liječi tekućinama koje sadrže elektrolite, kao što su natrij i klorid. Ako je dehidracija blaga, tekućina se obično daje na usta. Dostupne su posebne otopine za oralnu rehidraciju (ORS), ali nisu uvijek potrebne djeci koja su imala blagi proljev ili povraćanje. Liječenje dehidracije kod djece bilo koje dobi, a koja povraćaju, djelotvornije je ako se djeci daju mali, učestali gutljaji manjih volumena tekućine svakih 10 minuta. Količina tekućine može se polako povećavati i davati u kraćim intervalima ako dijete može zadržati tekućinu bez povraćanja. Kada je proljev jedini simptom, mogu se davati veće količine tekućine u većim razmacima. Ako djeca povraćaju i imaju proljev, treba im davati male, česte gutljaje tekućine koja sadrži elektrolite. Ako ovaj tretman povećava proljev, dijete će možda trebati hospitalizirati kako bi dobilo tekućinu koja se daje na venu (intravenski).
Dojenčad i djeca koja ne mogu uzimati tekućinu, ili koja razvijaju pospanost, letargiju i druge ozbiljne znakove dehidracije, mogu zahtijevati intenzivnije liječenje tekućinama i elektrolitima putem vene (intravenski) ili otopinama s elektrolitima putem tanke plastične cijevi (nazogastrična cijev) umetnute kroz nos, a koja prolazi grlo i jednjak, sve dok ne dosegne želudac ili tanko crijevo.
Dojenčad
U dojenčadi se dehidracija liječi poticanjem djeteta na uzimanje tekućine koja sadrži elektrolite. Majčino mlijeko sadrži svu tekućine i elektrolite koji su potrebni dojenčetu i predstavlja najbolji tretman za liječenje kada je dojenje moguće. Ako dojenče ne doji, potrebno je dati otopinu za oralnu rehidraciju (ORS). ORS sadrži određene količine šećera i elektrolita. ORS se može kupiti kao prašak koji se miješa s vodom ili kao mješavina tekućina u ljekarnama ili drugim specijaliziranim prodavaonicama bez liječničkog recepta. Količina ORS-a za davanje djetetu u 24-satnom razdoblju ovisi o tjelesnoj masi djeteta, ali općenito bi trebala biti oko 100 do 165 mililitara po kilogramu. Dakle, dojenče od 10 kilograma bi trebalo popiti 1000 do 1650 ml tekućine u 24 sata.
Starija djeca
Djeca starija od 1 godine mogu pokušati liječenje s malim gutljajima bistre juhe, bistrim sokovima, želatinom ili sokom razrijeđenim do pola s vodom. Obična voda, nerazrijeđeni sok ili sportska pića nisu idealni za liječenje dehidracije u bilo kojoj dobi jer je sadržaj elektrolita u vodi prenizak, a sokovi imaju previsok sadržaj šećera i sastojke koji iritiraju probavni trakt. ORS je alternativa, osobito za umjerenu dehidraciju. Ako djeca mogu podnijeti unos tekućine u 12 do 24 sata, mogu nastaviti normalnu prehranu.