Što je limfedem?
Limfa je bistra tekućina koja nastaje od viška tekućine iz prostora između stanica. Sadrži bjelančevine, limfocite, masti, mikroorganizme, oštećene stanice i druge tvari iz tkiva.
Limfa protječe kroz limfne žile do limfnih čvorova, u kojima se filtrira i dolazi u dodir s imunosnim stanicama. Nakon toga vraća se u krvotok.
Edem znači oticanje.
Limfedem je dugotrajno oticanje koje nastaje kada limfni sustav ne može pravilno odvoditi limfu iz tkiva. Najčešće zahvaća ruku ili nogu, ali može zahvatiti i lice, vrat, dojku, spolne organe ili druge dijelove tijela.
-
Limfedem može nastati nakon uklanjanja ili oštećenja limfnih čvorova i limfnih žila, primjerice tijekom operacije ili radioterapije zbog raka.
-
Može biti posljedica prirođenog ili nasljednog poremećaja razvoja limfnog sustava.
-
Limfedem je najčešće kronično stanje, ali se odgovarajućim liječenjem oteklina može znatno smanjiti i držati pod nadzorom.
-
Glavni oblici liječenja uključuju njegu kože, tjelesnu aktivnost, kompresijsku terapiju i, u odabranih osoba, ručnu limfnu drenažu.
-
Kada je moguće, krvni tlak, uzimanje krvi i postavljanje intravenskog puta obavljaju se na nezahvaćenom udu, osobito ako zahvaćeni ud već ima izražen limfedem.
Što uzrokuje limfedem?
Limfedem nastaje kada dio limfnog sustava nije dovoljno razvijen ili je oštećen, začepljen ili preopterećen. Limfa se tada nakuplja u tkivu i uzrokuje oticanje.
Limfedem se dijeli na:
-
primarni limfedem, koji nastaje zbog prirođenog ili nasljednog poremećaja razvoja limfnih žila ili limfnih čvorova
-
sekundarni limfedem, koji nastaje zbog oštećenja prethodno normalno razvijenog limfnog sustava
Primarni limfedem rijedak je. Može biti prisutan pri rođenju, pojaviti se tijekom djetinjstva ili adolescencije, ali se ponekad prvi put očituje tek u odrasloj dobi.
Uzroci sekundarnog limfedema uključuju:
-
kirurško uklanjanje ili oštećenje limfnih čvorova i žila, primjerice pri operaciji raka dojke, melanoma ili tumora zdjelice
-
radioterapiju, koja može uzrokovati ožiljkavanje i suženje limfnih putova
-
zloćudni tumor koji pritišće ili izravno zahvaća limfne žile i čvorove
-
teške ozljede, opekline ili operacije ruke ili noge
-
ponavljane infekcije kože i potkožnog tkiva
-
izraženu pretilost, koja može dodatno opteretiti i oštetiti limfni sustav
-
dugotrajnu nepokretnost i određene bolesti vena, koje mogu pogoršati oticanje
U nekim tropskim i suptropskim područjima važan je uzrok limfna filarijaza. To je infekcija parazitskim crvima koji oštećuju limfne žile, a prenose se ubodom zaraženog komarca.
Koji su simptomi limfedema?
Limfedem se obično razvija postupno. U početku oteklina može biti blaga, mekana i povlačiti se nakon odmora ili podizanja uda. S vremenom može postati trajna i čvršća.
Simptomi mogu uključivati:
-
oticanje cijelog uda ili njegova dijela, uključujući prste šake ili stopala
-
osjećaj težine, punoće, napetosti ili zatezanja
-
smanjenu pokretljivost zglobova
-
tijesnu odjeću, obuću, prstenje ili sat na zahvaćenom dijelu tijela
-
udubljenje koje nakon pritiska prstom neko vrijeme ostaje u koži, osobito u ranijim stadijima
-
zadebljanje i otvrdnuće kože i potkožnog tkiva u uznapredovalim stadijima
-
suhoću, hrapavost, nabore ili bradavičaste promjene kože
-
ponavljane infekcije kože
Limfedem često nije bolan, ali može uzrokovati nelagodu, pritisak i osjećaj težine. Naglo nastala bol, crvenilo, toplina kože i povišena tjelesna temperatura mogu upućivati na bakterijsku infekciju kože i potkožnog tkiva.
Boja kože u početku je obično normalna. Tamnjenje i druge kronične promjene kože mogu se pojaviti kod dugotrajnog i izraženog limfedema, ali nisu prisutne u svih bolesnika.
Kada trebam potražiti liječničku pomoć?
Obratite se liječniku ako se pojavi neobjašnjivo ili dugotrajno oticanje ruke, noge ili drugog dijela tijela, osobito nakon liječenja raka, uklanjanja limfnih čvorova ili radioterapije.
Odmah zatražite liječničku pomoć ako se na otečenom dijelu tijela pojave:
-
naglo crvenilo i toplina kože
-
jaka bol ili osjetljivost
-
povišena tjelesna temperatura, zimica ili tresavica
-
naglo povećanje otekline
-
crvene pruge koje se šire duž uda
Ti simptomi mogu upućivati na celulitis ili limfangitis, odnosno infekciju kože i limfnih žila, koju je potrebno brzo liječiti antibioticima.
Naglo oticanje jedne noge praćeno boli, crvenilom ili nedostatkom zraka zahtijeva hitnu procjenu kako bi se isključio krvni ugrušak.
Kako liječnici mogu znati imam li limfedem?
Liječnici dijagnozu najčešće postavljaju na temelju izgleda i rasporeda otekline, liječničkog pregleda te podataka o prethodnim operacijama, radioterapiji, infekcijama, ozljedama i drugim bolestima.
Tijekom pregleda liječnik procjenjuje:
-
je li zahvaćen jedan ili više udova
-
zahvaća li oteklina prste šake ili stopala
-
ostaje li nakon pritiska udubljenje u koži
-
postoje li zadebljanje kože, ožiljci ili znakovi infekcije
-
razliku u opsegu ili volumenu između zahvaćenog i nezahvaćenog uda
Dodatne pretrage nisu uvijek potrebne. Ako dijagnoza ili uzrok nisu jasni, liječnici mogu učiniti:
-
ultrazvučni pregled vena radi isključivanja krvnog ugruška ili venske bolesti
-
računalnu tomografiju (CT) ili magnetsku rezonanciju (MR) radi traženja tumora, ožiljnog tkiva ili drugog uzroka začepljenja limfnih putova
-
limfoscintigrafiju, pri kojoj se prati prolazak male količine radioaktivnog obilježivača kroz limfni sustav
-
specijalizirano snimanje limfnih žila fluorescentnom bojom prije određenih kirurških zahvata
Kako se liječi limfedem?
Limfedem je najčešće kronično stanje, ali se odgovarajućim liječenjem oteklina može smanjiti, spriječiti njezino pogoršanje i smanjiti rizik od infekcija.
Osnovu liječenja čini kompleksna dekongestivna terapija, koja može uključivati:
-
njegu kože radi sprječavanja pucanja kože i infekcija
-
kompresijsku terapiju pomoću višeslojnih zavoja, kompresijskih rukava, čarapa ili prilagodljivih kompresijskih pomagala
-
vježbe i redovito kretanje, kojima kontrakcije mišića potiču protok limfe
-
ručnu limfnu drenažu, posebnu nježnu masažnu tehniku koju provodi educirani terapeut ili koju bolesnik, nakon poduke, može djelomično provoditi sam
Kompresijsko pomagalo mora biti pravilno izmjereno i odabrano. Neodgovarajuća ili prejaka kompresija može uzrokovati bol, oštećenje kože ili smetnje cirkulacije.
Dodatne mjere mogu uključivati:
-
podizanje zahvaćenog uda, koje može privremeno ublažiti oteklinu, osobito u ranijim stadijima
-
intermitentnu pneumatsku kompresiju uređajem koji naizmjenično napuhuje komore u rukavu ili čarapi
-
održavanje zdrave tjelesne mase
-
liječenje venske bolesti, infekcije ili tumora ako pridonose nastanku limfedema
Diuretici, odnosno lijekovi koji potiču mokrenje, uglavnom nisu korisni za liječenje samog limfedema jer ne uklanjaju bjelančevine nakupljene u tkivu. Mogu se primijeniti ako postoji drugi razlog, primjerice srčano zatajenje.
U odabranih bolesnika mogu se razmotriti kirurški postupci, primjerice:
-
spajanje sitnih limfnih žila s venama radi poboljšanja otjecanja limfe
-
presađivanje limfnih čvorova
-
uklanjanje viška masnog i ožiljno promijenjenog tkiva liposukcijom
-
uklanjanje izrazito zadebljanog i deformiranog tkiva kod vrlo teškog limfedema
Operacija ne uklanja uvijek potrebu za kompresijskom terapijom, ali u pažljivo odabranih osoba može smanjiti oteklinu, broj infekcija i druge tegobe.
Kako mogu zaštititi zahvaćeni dio tijela?
Kako biste smanjili rizik od infekcije i pogoršanja limfedema:
-
svakodnevno perite i pažljivo osušite kožu, osobito između prstiju
-
redovito nanosite neutralnu hidratantnu kremu kako biste spriječili pucanje kože
-
brzo očistite i zaštitite posjekotine, ubode, ogrebotine i opekline
-
nosite rukavice pri radu u vrtu, kuhinji ili s kemikalijama
-
izbjegavajte vrlo tijesnu odjeću, nakit i obuću koji ostavljaju duboke tragove
-
izbjegavajte ekstremnu toplinu ako primijetite da povećava oteklinu
-
redovito se krećite i postupno povećavajte tjelesnu aktivnost
Kada postoji mogućnost izbora, mjerenje krvnog tlaka, uzimanje krvi, cijepljenje i postavljanje intravenskog puta obavljaju se na nezahvaćenom udu. Međutim, ako je medicinski zahvat na zahvaćenom udu neophodan ili nema druge prikladne mogućnosti, ne smije se odgađati potrebno liječenje. Zdravstveni radnik treba primijeniti odgovarajuće higijenske mjere i izbjeći nepotrebne ponovljene ubode.