Tonzilarni celulitis je bakterijska infekcija tkiva oko krajnika. Tonzilarni apsces je nakupina gnoja iza krajnika.
-
Ponekad se bakterije koje inficiraju grlo šire duboko u okolna tkiva.
-
Tipični simptomi uključuju bol u grlu, bol pri gutanju, povišenu tjelesnu temperaturu, oticanje i crvenilo.
-
Dijagnoza se temelji na pregledu grla, a ponekad i na rezultatima radiološkog snimanja.
-
Antibiotici pomažu eliminirati infekciju.
-
Apsces se drenira iglom ili malim rezom.
(Za tonzilitis, vidi Infekcija grla.)
Ponekad se bakterije (obično streptokoki i stafilokoki) koje inficiraju grlo mogu širiti dublje u okolna tkiva. Ovo stanje se naziva celulitisom.
Ako bakterije nesmetano rastu, može se formirati nakupina gnoja (apsces). Apscesi se mogu formirati pored krajnika (peritonzilarni) ili u pored stijenke ždrijela (parafaringealni). Tipično se peritonzilarni apsces izbočuje u grlo, dok se parafaringealni apsces može izbočiti u vrat. Parafaringealni apsces je opsežniji i opasniji od peritonzilarnog apscesa.
Tonzilarni celulitis i tonzilarni apscesi najčešći su kod adolescenata i mladih odraslih.
Simptomi
Kod tonzilarnog celulitisa ili tonzilarnog apscesa, gutanje uzrokuje jaku bol koja se često prenosi prema uhu. Bolesnici imaju jaku upalu grla, osjećaju se bolesno, imaju povišenu temperaturu i mogu naginjati glavu prema strani apscesa kako bi olakšali bol. Grčevi mišića za žvakanje otežavaju otvaranje usta (trizmus).
Celulitis uzrokuje opće crvenilo i oticanje mekog nepca i tkiva iznad krajnika.
Peritonzilarni apscesi i neki parafaringealni apscesi potiskuju krajnike naprijed. Uvula (mala, mekana izbočina koja visi na stražnjem dijelu grla) je otečena i može biti pomaknuta na stranu nasuprot apscesu. Ostali uobičajeni simptomi uključuju glas "vrućeg krumpira" (govoreći kao da je vrući predmet u ustima), slinjenje, crvenilo krajnika, bijele mrlje (eksudati), otečene limfne čvorove u vratu i izrazito loš zadah (halitoza).
Dijagnoza
Liječnik postavlja dijagnozu tonzilarnog celulitisa ili tonzilarnog apscesa promatrajući grlo.
Testovi se obično ne provode, ali ako liječnik nije siguran je li prisutan parafaringealni apsces, kompjuterizirana tomografija (CT) ili ultrazvuk mogu se koristiti u dijagnozi.
Ako se sumnja na peritonzilarni apsces, liječnik umetne iglu u to područje i pokuša izvući gnoj.
Liječenje
-
Antibiotici
-
Drenaža gnoja
-
Ponekad tonzilektomija
Antibiotici, kao što je penicilin ili klindamicin, daju se intravenski.
Ako nema apscesa, antibiotik obično počinje eliminirati infekciju unutar 48 sati.
Ako je peritonzilarni apsces prisutan, liječnik mora umetnuti iglu u apsces ili ga zarezati da bi drenirao gnoj. Područje se najprije otupljuje anestezijskim sprejom ili injekcijom. Liječenje antibioticima se nastavlja intravenski ili peroralno.
Peritonzilarni apscesi se često ponavljaju. Recidivi se mogu spriječiti uklanjanjem krajnika (tonzilektomija), što se obično izvodi 4 do 6 tjedana nakon što je infekcija oslabila ili ranije ako se infekcija ne kontrolira antibioticima.
Ako je prisutan parafaringealni apsces, pperacija se obično izvodi kako bi se drenirao gnoj.