Trihomonijaza je spolno prenosiva bolest vagine ili uretre koju uzrokuju protozoe Trichomonas vaginalis uzrokujući vaginalnu iritaciju i iscjedak, a ponekad i urinarne simptome.
-
Žene mogu imati zelenkastožuti, pjenušavi, vaginalni iscjedak mirisa ribe s iritacijom i bolovima u području genitalija.
-
Muškarci obično nemaju simptome, ali neki imaju pjenušav iscjedak iz penisa i blagu bol ili nelagodu tijekom mokrenja.
-
Pregled uzorka iscjetka pod mikroskopom obično omogućuje liječnicima da identificiraju trihomonijazu.
-
Jedna doza antibiotika liječi većinu žena, ali većina muškaraca mora uzeti antibiotik 5 do 7 dana.
(Vidi također Pregled spolno prenosivih bolesti.)
Trichomonas vaginalis obično uzrokuje spolno prenosivu bolest (SPB) vagine kod žena i spolno prenosive bolesti mokraćnog sustava kod muškaraca i žena. Žene imaju veću vjerojatnost da razviju simptome. Oko 20% žena razvija trihomonijazu vagine (trichomonas vaginitis) tijekom reproduktivnih godina.
Mnogi ljudi s trihomonijazom također imaju gonoreju ili druge spolno prenosivih bolesti.
Simptomi
U žene, infekcija obično počinje zelenkasto žutim, pjenušavim, iscjetkom iz vagine ribljeg mirisa. Kod nekih žena iscjedak je neznatan. Genitalno područje može biti iritirano i upaljeno, a spolni odnos može biti bolan. U teškim slučajevima, genitalno područje i okolna koža mogu biti upaljeni, a tkiva oko otvora vagine (labia) mogu biti natečena. Mokrenje može biti bolno ili učestalo, kao što se događa kod infekcije mokraćnog mjehura. Urinarni i vaginalni simptomi mogu se pojaviti sami ili zajedno.
Najviše muškaraca s trihomonijazom uretre (cijev koja vodi urin iz mjehura van tijela) nemaju ili imaju samo blage simptome, ali oni još uvijek mogu zaraziti svoje spolne partnere. Neki muškarci imaju pjenušavi iscjedak iz penisa, bol tijekom mokrenja i potrebu za čestim mokrenjem.
Jeste li znali...
-
Oko 1 od 5 žena razvija trihomonijazu vagine.
-
Većina muškaraca s trihomonijazom nema simptoma, ali još uvijek mogu zaraziti svoje spolne partnere.
|
Dijagnoza
Liječnici sumnjaju na trihomonijazu kod sljedećih osoba:
-
Žene s vaginalnom infekcijom
-
Muškarci s infekcijom uretre
-
Spolni partneri gore navedenih
Mikroorganizam je mnogo teže detektirati kod muškaraca nego kod žena. U žena se dijagnoza obično može brzo postaviti dijagnosticiranjem uzorka vaginalnog iscjetka mikroskopom i identifikacijom organizma. Ako su rezultati nejasni, uzorak se uzgaja nekoliko dana. Kod muškaraca, uzorak iscjetka s kraja penisa (dobiven ujutro, prije mokrenja) može se pregledati pod mikroskopom i poslati u laboratorij za kulturu. Alternativno, liječnici ponekad rade testove kako bi identificirali jedinstveni genetski materijal organizma (DNK ili RNK). Ponekad se koriste tehnike koje povećavaju količinu genetskog materijala bakterija. Ovi testovi se nazivaju testovi amplifikacije nukleinske kiseline (NAATS). Ove tehnike olakšavaju otkrivanje organizama.
Povremeno se mikroskopskim pregledom urina otkriva Trichomonas, ali je identifikacija vjerojatnija ako se radi kultura urina.
Testovi za druge spolno prenosive bolesti obično se rade i zato što mnogi ljudi s trihomonijazom također imaju gonoreju ili klamidijske infekcije.
Prevencija
Sljedeće opće mjere mogu pomoći u sprječavanju trihomonijaze (i drugih spolno prenosivih bolesti):
-
Redovita i pravilna uporaba kondoma ( vidi: Kako koristiti kondom)
-
Izbjegavanje nesigurnih seksualnih praksi, kao što su često mijenjanje seksualnih partnera ili seksualni odnos s prostitutkama ili s partnerima koji imaju druge seksualne partnere
-
Brza dijagnostika i liječenje infekcije (kako bi se spriječilo širenje na druge ljude)
-
Identificiranje seksualnih kontakata zaraženih osoba, nakon čega slijedi savjetovanje ili liječenje tih kontakata
Suzdržavanje od seksa (analni, vaginalni ili oralni) najpouzdaniji je način za sprječavanje spolno prenosivih bolesti, ali je često nerealna opcija.
Liječenje
Jedna doza metronidazola ili tinidazola (antibiotici), uzimani na usta, liječi do 95% zaraženih žena. Međutim, njihovi spolni partneri moraju se liječiti istodobno ili se žene mogu ponovno zaraziti. Ponekad, ako se partner žene ne vrati radi kontrole, ženama se daju lijekovi ili recept za isporuku seksualnom partneru (to se zove ubrzana terapija partnera).
Nejasno je je li liječenje jednom dozom djelotvorno kod muškaraca. No muškarci se obično izliječe nakon uzimanja antibiotika 5 do 7 dana.
Metronidazol ima nuspojave. Ako se uzima s alkoholom, metronidazol može izazvati mučninu i crvenilo kože. Lijek također može uzrokovati metalni okus u ustima, mučninu ili smanjenje broja bijelih krvnih stanica. Žene koje uzimaju lijek mogu biti osjetljivije ne infekcije vaginalnim gljivama (vaginalna kandidijaza). Metronidazol se treba izbjegavtia tijekom trudnoće, barem tijekom prva 3 mjeseca.
Zaražene osobe trebaju se suzdržavati od seksualnog odnosa sve dok se infekcija ne izliječi ili ne mogu zaraziti svoje partnere.