Prioriteti prve pomoći
Osnovni prioritet je spasiti živote. Osoba koja je bez svijesti i koja ne reagira može biti na samrti, a spasioci moraju procijeniti situaciju i početi liječenje prema potrebi održavanjem ABC-a: dišne puteve osobe (A), disanje (B) i cirkulaciju (C). Problem u bilo kojem od ovih područja može biti fatalan ako se njegovom rješavanju ne pristupi brzo. Dišni put, odnosno prolaz kroz koji zrak putuje do pluća, može biti začepljen (primjerice, zbog gušenja ili udisanjem komada hrane). Mnogi poremećaji, kao što su emfizem i astma, mogu otežati disanje. Krvotok, koji ovisi o pumpanju i srčanim kontrakcijama, može prestati tijekom srčanog zastoja, te u tom slučaju treba započeti kardiopulmonalnu reanimaciju (KPR).
Sljedeći prioritet je pozivanje hitne medicinske pomoći, osim u situacijama kada dolazi do:
Kada se srce osobe zaustavi ili se osoba guši, liječenje treba započeti prije pozivanja pomoći. U SAD-u se hitnoj medicinskoj pomoći može se pristupiti pozivanjem broja 911. Pozivatelj treba dati dispečeru potpuni opis stanja osobe i kako se razvila ozljeda ili bolest. Pozivatelj ne bi trebao spuštatii slušalicu dok mu se to ne kaže. Ako je prisutno nekoliko laika (spasioca), jedna osoba treba pozvati pomoć, dok druga počinje procjenjivati i pružati prvu pomoć.
Prije pozivanja medicinske pomoći, spasioci bi trebali provesti:
Nakon što su nazvali 911, spasioci, kada je to potrebno, mogu dati ljudima:
-
Adrenalin, kao intramuskularnu injekciju za teške alergijske reakcije (anafilaksija), primjerice nakon uboda pčele
-
Nalokson, u nos ili putem intramuskularne injekcije, ako osoba prestane ili gotovo prestane disati nakon predoziranja opioidnim lijekovima
Ako se ozlijedi mnogo ljudi, najprije se mora liječiti najteže ozlijeđena osoba. Procjena bi trebala trajati manje od 1 minute po unesrećenom. U svakom slučaju, spasilac bi trebao razmotriti je li situacija
Određivanje tko ima potrebu za najhitnijom pomoći može biti teško, jer netko vrišteći od boli može biti manje ozbiljno ozlijeđen od nekoga tko ne može disati ili koji je u komi i stoga je tih. Poteškoće pri disanju i opsežno krvarenje su opasne po život, a slomljena ruka ili noga gotovo uvijek mogu čekati na liječenje, bez obzira na to koliko su bolne.
Kada je mnogo ljudi s ozbiljnim ozljedama i resursi su ograničeni, spasioci će možda morati pružiti liječenje samo onim ljudima za koje vjeruju da imaju šanse preživjeti.
Kada ozlijeđene osobe ne mogu prenijeti medicinske informacije jer su zbunjene, bez svijesti ili zbog ozbiljnosti svog stanja, informacije treba dobiti na druge načine. Primjerice, ako se osoba bez svijesti nalazi u blizini prazne bočice tableta, bočicu treba dati osoblju hitne medicinske pomoći. Opis kako se osoba ozlijedila i druge informacije od promatrača, članova obitelji ili spasioca mogu biti ključne za liječenje osobe. Nakon ovih koraka, usmenim ohrabrivanjem i jednostavnim mjerama, kao što su opskrbljivanje pokrivačem i držanje osobe na mirnom i toplom, mogu pružiti ugodu.
Ozbiljne bolesti, kao što su infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV), hepatitisa B i C ( vidi: Pregled hepatitisa), mogu se prenijeti krvlju. Spasioci bi trebali izbjegavati kontakt s krvlju iz rana. Rukavice za pregled od lateksa ili nitrila omogućuju najbolju zaštitu. Ako rukavice nisu dostupne, može se koristiti plastika. Na primjer, spasioci mogu staviti ruke u plastične vrećice za spremanje hrane ili bilo što vodootporno.
Ako su kontaminirane krvlju, ruke - uključujući područje ispod noktiju - treba čim prije oprati snažno sapunom i vodom ili blagom otopinom bjelila (oko 1 žlica izbjeljivača po litri vode, ili oko 15 mililitara bjelila po litri vode). Ako nisu dostupne, može se koristiti sredstvo za dezinfekciju ruku na bazi alkohola.
Kontakt sa slinom i urinom također treba izbjegavati, iako je manje vjerojatno da će te tekućine rezultirati prijenosom bolesti u odnosu na kontakt s krvlju.