Abdominalna hernija (kila trbušnog zida) je sadržaj trbušne šupljine koji se izbočuje kroz otvor ili oslabljeno područje trbušne stijenke.
-
Kila trbušnog zida uzrokuje vidljivo izbočenje, a ponekad i nelagodu.
-
Dijagnoza se uglavnom postavlja fizikalnim pregledom, a po potrebi se dopunjuje ultrazvukom ili kompjutorskom tomografijom (CT) snimkom.
-
Liječi se kirurškim zahvatom.
(Vidi također Pregled hitnih stanja u gastroenterologiji.)
Abdominalne hernije su vrlo česte, osobito među muškarcima. Svake godine u SAD-u se izvrši 700.000 operacija radi njihovog zbrinjavanja. Hernije dobivaju naziv prema dijelu tijela na kojem se pojave.
Trbušni zid je duž glavnine svoje dužine debeo i čvrst, stoga se hernije obično javljaju u njegovim oslabljenim dijelovima gdje se nekoć nalazio otvor. Podizanje teškog tereta ili naprezanje čini kilu očitijom, ali ne uzrokuje njeno stvaranje.
Preponske kile
Među preponske kile spadaju:
-
Invinalne kile
-
Femoralne (bedrene) kile
Invinalne kile se uočavaju u preponanama ili u skrotumu. Češće su među muškom populacijom. Ovisno o tome gdje se kila pojavljuje, dijelimo ih na izravne (direktne) i neizravne (indirektne). Mogu se susresti i u djece.
Femoralna kila se javlja u središnjoj liniji bedra, tik ispod nabora prepona, na mjestu gdje femoralna arterija i vena prelaze iz abdomena u nogu. Ova vrsta kile je češća među ženama.
Kile trbušne stijenke
Kile trbušne stijenke (ventralne kile) dijele se na:
Pupčane kile pojavljuju se oko pupka (umbilikusa). Mnogo dojenčadi ima malu pupčanu kilu radi nepotpunog zatvaranja otvora za krvne žile pupkovine. Kod mlađe djece liječnici ponekad nadziru hoće li se te kile samostalno zatvoriti.
Neke odrasle osobe imaju pupčanu herniju uslijed pretilosti, trudnoće ili nakupljene tekućine u abdomenu (ascites).
Epigastrične kile oblikuju se kroz male prirodne defekte u središnjoj liniji gornjeg dijela trbušnog zida (iznad pupka).
Incizijske kile nastaju kroz prijašnji kirurški rez u trbušnom zidu. Može se javiti i mnogo godina nakon kirurškog zahvata.
Uklještenje i strangulacija
Ponekad se vijuga crijeva ili dio masnog tkiva zaglave u kilnoj vreći te se ne mogu vratiti kroz otvor natrag u trbuh, što nazivamo uklještenjem (inkarceracijom). Tako uklještena kila može blokirati crijevo i daljnji prolazak hrane. Ukoliko kila zahvaća crijeva toliko čvrsto da prekida dotok krvi, nastaje stanje koje se zove strangulacija ("davljenje"). U tim situacijama obuhvaćeni dio crijeva može razviti gangrenu za samo 6 sati. Kad nastupi gangrena dolazi do odumiranja crijevne stijenke, što je podloga za puknuće crijeva i posljedičnu i upalu trbušne maramice (peritonitis), šok te, ukoliko se ne liječi na vrijeme, smrt.
Što uzrokuje strangulaciju crijeva?
|
Strangulacija crijeva (prekid dovoda krvi u crijevo) obično je rezultat nekog od tri navedenih uzroka:
 |
Sportske kile
Sportska kila nije prava kila jer ne postoji otvor ili slabost u trbušnom zidu, kao niti ispupčenje abdominalnog sadržaja. Umjesto toga, dolazi do puknuća mišića, tetiva ili ligamenata u području donjeg dijela abdomena ili u preponama, i to najčešće na mjestu njihovog hvatišta za stidnu (pubičnu) kost. Uvjet sportska kila možda je došlo zbog toga što se bol pojavljuje u istom području kao i preponska kila.
Simptomi
Većina oboljelih se žali na vidljivo vrećasto izbočenje koje je asimptomatično ili može izazivati blagu nelagodu. Ponekad se izbočina pojavljuje samo prilikom kašlja, dizanja tereta ili nekog drugog naprezanja koje povećava tlak u trbušnoj šupljini. Sadržaj kilnih vreća liječnici uglavnom mogu vratiti unutar trbušne šupljine (repozicija).
Inkarcerirana kila je mnogo bolnija, a repozicija nije moguća.
Strangulirana kila također se ne može reponirati, a prezentira se progresivnom bolnom osjetljivosti, mučninom i povraćanjem,
Dijagnoza
-
Klinički pregled
-
Slikovne pretrage
Dijagnoza hernije se donosi na temelju kliničkog pregleda. Kvržice u preponama ponekad nalikuju na kile, iako se ustvari radi o otečenim limfnim čvorovima ili nespuštenim testisima. Kod oteklina skrotuma treba isključiti varikokelu (proširene vene testisa), spermatokelu (cista što se razvija uz završni dio cijevi u kojoj sazrijevaju spermiji [epididimis]) i tumor testisa.
Iako rijetko, ponekad se dijagnoza postavlja uz pomoć ultrazvuka ili kompjutorske tomografija (CT).
Liječenje
Pupčane kile se u pravilu ne liječe jer rijetko dovode do strangulacije. Štoviše, većina ih spontano nestaje kroz nekoliko godina. Ukoliko zaostaju velike pupčane kile, operirati se mogu tek kada dijete navrši 2 godine starosti.
U odraslih osoba operacije pupčanih hernija se vrše radi kozmetičkih razloga i redovnim putem, u vrijeme koje je prikladno za određenu osobu (tzv. elektivni kirurških zahvat). Inkarceracija i strangulacija su rijetke, ali moguće.
Budući da druge vrste kila imaju veći rizik od strangulacije, liječnici ih po postavljanju dijagnoze operiraju. Ukoliko se razvila inkarceracija ili strangulacija, pacijent ide na hitni kirurški zahvat. Ako se ne razviju komplikacije, operacija se obavlja elektivnim putem. Kirurško liječenje podrazumijeva zatvaranje ili prekrivanje otvora kako bi se trbušni sadržaj zadržao unutar trbušne šupljine. Nakon operativnog zahvata povlače se svi simptomi koje je kila uzrokovala.
Neki bolesnici povezuju kilu uz pomoć trake, zavoja ili pojasa kako bi si olakšali simptome, premda je bitno napomenuti da se na taj načn ne snižava rizik od komplikacija niti se potiče zahvaranje otvora u trbušnom zidu. Iz tog razloga se ovi postupci ne preporučuju u kliničkoj praksi. Pupčana kila je jedina među kilama trbušnog zida koju nije potrebno liječiti.