Autori: George Thanassoulis, MD, MSc
Mehdi Afshar, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić, dr. med. i prof. dr. sc.Marko Boban dr. med.
Prijevod: Lana Nikše dr. med.
Ateroskleroza je stanje pri kojem se u stijenkama srednjih i velikih arterija nakupljaju masne naslage (ateromi ili aterosklerotski plakovi), što dovodi do smanjenog ili potpuno prekinutog protoka krvi.
-
Ateroskleroza nastaje kao posljedica ponavljanih oštećenja stijenki arterija.
-
Oštećenju pridonose brojni čimbenici, uključujući povišeni krvni tlak, pušenje, šećernu bolest i povišenu razinu kolesterola u krvi.
-
Začepljenje krvnih žila zbog ateroskleroze čest je uzrok srčanog i moždanog udara.
-
Prvi je simptom često bol ili grč koji se pojavljuje kada dotok krvi više ne može zadovoljiti potrebe tkiva za kisikom.
-
Radi sprječavanja ateroskleroze osobe trebaju prestati pušiti, poboljšati prehranu, redovito se baviti tjelesnom aktivnošću te održavati krvni tlak, razinu kolesterola i šećernu bolest pod nadzorom.
-
Komplikacije uznapredovale ateroskleroze, kao što su srčani ili moždani udar, zahtijevaju hitno liječenje.
Godine 2019. kardiovaskularne bolesti, ponajprije koronarna bolest srca, odnosno ateroskleroza arterija koje opskrbljuju srce, i moždani udar, povezan s aterosklerozom krvnih žila mozga (vidi sliku Moždana cirkulacija), uzrokovale su oko 18 milijuna smrti diljem svijeta. Zbog toga je ateroskleroza vodeći uzrok smrti u svijetu.
Normalna krvna žila i djelomično sužena krvna žila
U osoba s aterosklerozom u stijenkama srednjih i velikih arterija razvijaju se žarišne naslage masnog materijala, odnosno ateromi ili aterosklerotski plakovi, koje smanjuju ili potpuno prekidaju protok krvi.
Ateroskleroza može zahvatiti srednje i velike arterije mozga, srca, bubrega, drugih vitalnih organa i nogu. Najvažniji je i najčešći oblik arterioskleroze.
Arterioskleroza
Arterioskleroza, što znači otvrdnuće arterija, opći je naziv za nekoliko poremećaja pri kojima arterijska stijenka postaje deblja i manje elastična. Postoje tri glavna oblika:
Ateroskleroza, najčešći oblik, označava otvrdnuće arterija povezano s plakovima, odnosno naslagama masnih tvari. Zahvaća srednje i velike arterije.
Arterioloskleroza označava otvrdnuće arteriola, odnosno malih arterija. Ponajprije zahvaća unutarnji i srednji sloj njihovih stijenki. Stijenke se zadebljavaju, a lumen arteriola sužava. Zbog toga organi koje zahvaćene arteriole opskrbljuju ne dobivaju dovoljno krvi. Često su zahvaćeni bubrezi. Poremećaj se uglavnom pojavljuje u osoba s povišenim krvnim tlakom ili šećernom bolešću. Oba stanja mogu opteretiti stijenke arteriola i uzrokovati njihovo zadebljanje.
Mönckebergova medijalna kalcificirajuća skleroza zahvaća male i srednje velike arterije. U njihovim se stijenkama nakuplja kalcij, zbog čega postaju krute, ali se njihov lumen ne sužava. Taj uglavnom bezopasan poremećaj obično zahvaća muškarce i žene starije od 50 godina.
Uzroci
Uzroci ateroskleroze
Razvoj ateroskleroze složen je proces, ali početni je događaj ponavljano, suptilno oštećenje unutarnjeg sloja arterijske stijenke, odnosno endotela. Oštećenje može nastati zbog:
-
mehaničkog opterećenja uzrokovanog turbulentnim protokom krvi, primjerice na mjestima grananja arterija, osobito u osoba s povišenim krvnim tlakom
-
upalnih procesa koji uključuju imunosni sustav, primjerice onih povezanih s pušenjem
-
promjena kemijskog sastava krvi, kao što su povišena razina kolesterola ili povišena razina glukoze u krvi pri šećernoj bolesti
Infekcije određenim bakterijama ili virusima, kao što su Chlamydia pneumoniae, Helicobacter pylori ili citomegalovirus, također mogu potaknuti upalu endotela i pridonijeti razvoju ateroskleroze.
Masne naslage u koronarnoj arteriji
Koronarne arterije normalno dovode krv bogatu kisikom do srčanog mišića. Pri koronarnoj bolesti masne se naslage nakupljaju u njihovim stijenkama i ometaju protok krvi. Nedostatna opskrba uskraćuje srčanom mišiću kisik i može oštetiti srčano tkivo, prikazano sivom bojom.
Stvaranje aterosklerotskog plaka
Ova fotografija prikazuje aterosklerotski plak, odnosno aterom, vidljiv u arteriji (strelica).
BSIP VEM/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Ateroskleroza započinje kada oštećena arterijska stijenka stvara kemijske signale zbog kojih se određene vrste bijelih krvnih stanica, osobito monociti i T-limfociti, pričvršćuju za njezinu površinu. Te stanice ulaze u arterijsku stijenku. Monociti se ondje pretvaraju u pjenaste stanice, koje nakupljaju kolesterol i druge masne tvari te potiču umnažanje glatkih mišićnih stanica. S vremenom se pjenaste stanice nakupljaju i stvaraju žarišne naslage, odnosno aterome ili aterosklerotske plakove, prekrivene fibroznom kapom. U plakovima se postupno može taložiti i kalcij. Plakovi se mogu razviti bilo gdje u srednjim i velikim arterijama, ali najčešće nastaju na mjestima njihova grananja.
Kako se razvija ateroskleroza
|
Stijenka arterije sastoji se od nekoliko slojeva. Unutarnji sloj, odnosno endotel, normalno je gladak i neprekinut. Ateroskleroza započinje kada se taj sloj ošteti ili oboli. Tada se aktiviraju određene bijele krvne stanice, monociti i T-limfociti, koje iz krvotoka prolaze kroz endotel i ulaze u arterijsku stijenku. Monociti se u unutarnjem sloju pretvaraju u pjenaste stanice koje nakupljaju masne tvari, ponajprije kolesterol.
S vremenom se glatke mišićne stanice premještaju iz srednjeg u unutarnji sloj arterijske stijenke i ondje se umnažaju. Nakupljaju se i vezivno i elastično tkivo, stanični ostatci, kristali kolesterola i kalcij. Takvo nakupljanje masnih stanica, glatkih mišićnih stanica i drugih tvari stvara nepravilnu nakupinu koja se naziva ateromom ili aterosklerotskim plakom. Kako plakovi rastu, zadebljavaju arterijsku stijenku i izbočuju se u lumen arterije. Mogu suziti ili potpuno začepiti arteriju te smanjiti ili prekinuti protok krvi. Neki plakovi ne uzrokuju znatno suženje, ali mogu puknuti i potaknuti nastanak krvnog ugruška koji naglo zatvara arteriju.
|
 |
 |
Puknuće plaka
Plakovi mogu rasti prema lumenu arterije i postupno ga sužavati. Kada ateroskleroza suzi arteriju, tkivo koje ona opskrbljuje možda neće dobivati dovoljno krvi i kisika. Plakovi se mogu širiti i unutar stijenke arterije bez znatnog smanjenja protoka krvi. Obje vrste plakova mogu puknuti i izložiti svoj sadržaj krvotoku. To potiče stvaranje krvnog ugruška, koji može naglo potpuno zaustaviti protok krvi kroz arteriju. Takvo je začepljenje glavni uzrok srčanog udara i moždanog udara. Dio ugruška ili plaka može se odvojiti, putovati krvotokom i začepiti arteriju u drugom dijelu tijela.
Puknuće aterosklerotskog plaka
Srce pumpa krv kroz složenu mrežu arterija. Osim plućnih arterija, većina arterija odvodi krv bogatu kisikom iz srca prema tkivima. Krv sadržava crvene i bijele krvne stanice, hranjive tvari i druge tvari potrebne za život, ali i kolesterol i druge masnoće. Te se tvari s vremenom mogu nakupljati u arterijskim stijenkama, što se naziva aterosklerozom.
Naslage kolesterola, odnosno plakovi, postupno se povećavaju te uzrokuju otvrdnuće i sužavanje inače glatkih arterijskih stijenki. Suženjem arterija ograničava se protok krvi. Kako se plak povećava, može postati nestabilan i puknuti. Na mjestu puknuća započinje zgrušavanje krvi i nastaje tromb, slično kao pri zaustavljanju krvarenja iz rane. Tromb može rasti i dodatno ograničiti ili potpuno prekinuti protok krvi. Također se može odvojiti, putovati arterijama i začepiti krvnu žilu drugdje u tijelu.
Začepljenje uzrokovano trombom može biti životno ugrožavajuće. Začepljenje koronarne arterije može uzrokovati srčani udar, a začepljenje arterije u mozgu moždani udar. Začepljenje druge velike arterije može prekinuti opskrbu ekstremiteta ili organa krvlju te uzrokovati bol i oštećenje tkiva.
Čimbenici rizika za aterosklerozu
Neki se čimbenici rizika za aterosklerozu mogu promijeniti ili držati pod nadzorom (vidi poglavlje Prevencija koronarne bolesti srca).
Promjenjivi čimbenici rizika uključuju:
Čimbenici rizika koji se ne mogu promijeniti uključuju:
Proučavaju se i drugi mogući čimbenici rizika, kao što su povišena razina C-reaktivnog proteina, povišene razine pojedinih lipoproteina, primjerice apolipoproteina B i lipoproteina(a), te psihosocijalni čimbenici, kao što su anksioznost i niži socioekonomski status.
Pušenje i ateroskleroza
Pušenje je jedan od najvažnijih promjenjivih čimbenika rizika. Uporaba drugih oblika duhana, primjerice duhana za žvakanje, također povećava rizik. Rizik od razvoja pojedinih oblika ateroskleroze, kao što je koronarna bolest srca, izravno je povezan s količinom duhana koja se svakodnevno konzumira. Rizik od srčanog udara znatno je veći u osoba koje puše više od 20 cigareta na dan nego u nepušača. U osoba koje već imaju visok rizik od srčane bolesti uporaba duhana osobito je opasna.
Pušenje smanjuje razinu lipoproteina visoke gustoće (HDL), odnosno „dobrog” kolesterola, i povećava razinu lipoproteina niske gustoće (LDL), odnosno „lošeg” kolesterola. Povećava i razinu ugljikova monoksida u krvi, što može povećati rizik od oštećenja arterijske stijenke. Duhan dodatno sužava arterije koje su već sužene aterosklerozom i tako još više smanjuje dotok krvi u tkiva.
Uporaba duhana povećava sklonost zgrušavanju krvi jer trombociti postaju „ljepljiviji”. Time se povećava rizik od periferne arterijske bolesti, koronarne bolesti srca, moždanog udara te začepljenja premosnica postavljenih tijekom operacije koronarnog premoštenja ili operacije premoštenja začepljenih arterija u drugim dijelovima tijela.
Osobe koje prestanu upotrebljavati duhan imaju približno upola manji rizik od osoba koje nastave, neovisno o tome koliko su dugo prije toga pušile. Prestanak pušenja smanjuje i rizik od smrti nakon operacije koronarnog premoštenja ili srčanog udara te rizik od bolesti i smrti u osoba s perifernom arterijskom bolešću. Koristi prestanka uporabe duhana započinju odmah i povećavaju se s vremenom.
Pasivno pušenje, odnosno udisanje duhanskog dima drugih osoba, također povećava rizik i treba ga izbjegavati.
Razina kolesterola
Povišena razina LDL kolesterola još je jedan važan promjenjivi čimbenik rizika. Prehrana bogata zasićenim mastima (vidi Vrste masti) u osjetljivih osoba povećava razinu LDL kolesterola u krvi. Razina kolesterola također se povećava s dobi i obično je viša u muškaraca nego u žena, premda se u žena povećava nakon menopauze. Nekoliko nasljednih poremećaja uzrokuje povišenu razinu kolesterola ili drugih masnoća u krvi. Osobe s tim poremećajima mogu imati izrazito visoku razinu kolesterola i, ako se ne liječe, umrijeti od koronarne bolesti srca u ranoj životnoj dobi. Lipoprotein(a) neobična je nasljedna čestica koja sadržava kolesterol i također povećava rizik od srčanog i moždanog udara.
Snižavanje povišene razine LDL kolesterola lijekovima može znatno smanjiti rizik od srčanog udara, moždanog udara i smrti. Dostupni su brojni lijekovi za snižavanje razine lipida u krvi (vidi tablicu Lijekovi za snižavanje razine lipida). Najčešće se primjenjuju statini.
Nije svako povišenje razine kolesterola povezano s većim rizikom od ateroskleroze. Povišena razina HDL, odnosno „dobrog”, kolesterola smanjuje rizik.
Željena razina ukupnog kolesterola, koja uključuje LDL kolesterol, HDL kolesterol i trigliceride, iznosi od 140 do 200 mg/dL (3,6 do 5,2 mmol/L). Rizik od srčanog udara udvostručuje se kada se razina ukupnog kolesterola približi vrijednosti od 300 mg/dL (7,8 mmol/L). Rizik je manji kada je razina LDL kolesterola niža od 130 mg/dL (3,4 mmol/L), a razina HDL kolesterola viša od 40 mg/dL (1 mmol/L). Razina lipoproteina(a) viša od 30 mg/dL, odnosno 75 nmol/L, povezana je s povećanim rizikom od ateroskleroze.
Osobe s visokim rizikom, primjerice one sa šećernom bolešću ili aterosklerotskom kardiovaskularnom bolešću te osobe koje su već preboljele srčani ili moždani udar ili su bile podvrgnute operaciji premoštenja, mogu imati koristi od liječenja visokim dozama statina radi što većeg snižavanja razine LDL kolesterola. Povišene razine triglicerida često su povezane s niskom razinom HDL kolesterola. Dokazi upućuju na to da povišene razine triglicerida mogu i neovisno, premda umjereno, povećati rizik od ateroskleroze.
Povišeni krvni tlak
Nekontrolirani povišeni krvni tlak čimbenik je rizika za srčani i moždani udar uzrokovane aterosklerozom. Rizik od kardiovaskularnih bolesti počinje se povećavati već pri vrijednostima krvnog tlaka višima od 110/75 mm Hg. Snižavanje povišenog krvnog tlaka dokazano smanjuje taj rizik. Liječnici obično nastoje postići vrijednost nižu od 140/90 mm Hg, a često i nižu od 130/80 mm Hg u osoba s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, primjerice u osoba sa šećernom bolešću ili bubrežnom bolešću.
Šećerna bolest
Osobe sa šećernom bolešću sklone su razvoju bolesti malih arterija, primjerice onih u očima, živcima i bubrezima, što može dovesti do gubitka vida, oštećenja živaca i kronične bubrežne bolesti. Također su sklonije aterosklerozi velikih arterija, koja se pojavljuje u ranijoj životnoj dobi i zahvaća više krvnih žila. Rizik od razvoja ateroskleroze dva do šest puta veći je u osoba sa šećernom bolešću, osobito u žena. Za razliku od žena bez šećerne bolesti, žene sa šećernom bolešću nemaju uobičajenu zaštitu od ateroskleroze prije menopauze. Osobe sa šećernom bolešću mogu imati rizik od smrti sličan onomu u osoba koje su već preboljele srčani udar, pa liječnici nastoje strogo nadzirati i druge čimbenike rizika, kao što su povišena razina kolesterola i povišeni krvni tlak.
Pretilost
Pretilost, osobito nakupljanje masnog tkiva u području struka, odnosno abdominalna pretilost, povećava rizik od razvoja koronarne bolesti srca. Abdominalna pretilost povećava i rizik od drugih čimbenika povezanih s aterosklerozom, uključujući povišeni krvni tlak, šećernu bolest tipa 2 i povišenu razinu kolesterola. Smanjenje tjelesne mase smanjuje rizik od svih tih poremećaja.
Tjelesna neaktivnost
Tjelesna neaktivnost povećava rizik od razvoja koronarne bolesti srca, dok redovita tjelesna aktivnost, čak i umjerenog intenziteta, smanjuje taj rizik i smrtnost. Tjelesna aktivnost također pomaže u ublažavanju drugih čimbenika rizika za aterosklerozu jer može sniziti krvni tlak i razinu kolesterola, pomoći pri smanjenju tjelesne mase te smanjiti inzulinsku rezistenciju.
Prehrana
Brojni dokazi upućuju na to da redovita konzumacija povrća i voća može smanjiti rizik od koronarne bolesti srca. Nije potpuno jasno proizlazi li korist izravno iz tvari koje sadržavaju, poput fitokemikalija, ili iz činjenice da osobe koje jedu više voća i povrća obično unose manje zasićenih masti, a više vlakana i vitamina. Flavonoidi, fitokemikalije prisutne u crvenom i ljubičastom grožđu, crnom vinu, crnom čaju i tamnom pivu, mogu imati zaštitno djelovanje. Međutim, nijedno istraživanje nije dokazalo da konzumiranje hrane bogate flavonoidima ili uzimanje dodataka prehrani sprječava aterosklerozu.
Veći unos vlakana iz određenog povrća može smanjiti razinu ukupnog kolesterola te razinu glukoze i inzulina u krvi. Međutim, prekomjeran unos vlakana može ometati apsorpciju određenih minerala i vitamina. Hrana bogata fitokemikalijama i vitaminima u pravilu je bogata i vlaknima.
Masti su nužan dio prehrane. Tvrdnja da je za zdravu prehranu važno samo smanjiti ukupni unos masti djelomično je točna jer je važna i vrsta masti. Glavne su vrste:
Masti mogu biti tekuće, mekane ili čvrste na sobnoj temperaturi. Tekuće i mekane masti, kao što su ulja i neki margarini, obično sadržavaju više polinezasićenih i mononezasićenih masti. Čvrste masti, kao što je maslac, obično sadržavaju više zasićenih i trans masti. Zasićene i industrijski proizvedene trans masti povećavaju vjerojatnost razvoja ateroskleroze. Stoga treba ograničiti njihov unos i umjesto njih birati namirnice koje sadržavaju mononezasićene ili polinezasićene masti.
Zasićene i trans masti nalaze se u crvenom mesu, brojnim proizvodima brze i visokoprerađene hrane, punomasnim mliječnim proizvodima, kao što su sir, maslac i vrhnje, te tvrdim margarinima. Dokazi o štetnosti prirodno prisutnih trans masti manje su jasni. Mononezasićene masti nalaze se u ulju repice, maslinovu ulju, mekim margarinima bez trans masti, orašastim plodovima i maslinama. Polinezasićene masti nalaze se u orašastim plodovima, sjemenkama, biljnim uljima i majonezi.
Dvije vrste polinezasićenih masti, omega-3 i omega-6 masne kiseline, nužne su za zdravu prehranu. Omega-3 masne kiseline nalaze se u masnoj ribi, kao što je losos, jajima obogaćenima omega-3 masnim kiselinama, ulju repice i orasima. Omega-6 masne kiseline nalaze se u nekim orašastim plodovima i sjemenkama te u ulju šafranike, suncokretovu i kukuruznom ulju.
Zdrava prehrana može smanjiti rizik od ateroskleroze. Međutim, manje je jasno smanjuju li taj rizik dodaci prehrani koji sadržavaju vitamine, fitokemikalije, minerale u tragovima ili koenzim Q10.
Unos alkohola
Alkohol može povisiti razinu HDL kolesterola i utjecati na zgrušavanje krvi i upalne procese. Međutim, konzumacija alkohola iznad umjerenih količina može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme i povećati rizik od smrti. Osobe koje piju veće količine alkohola trebale bi smanjiti unos, a osobe koje ne piju ne bi trebale početi piti radi mogućih zdravstvenih koristi.
Simptomi
Simptomi ateroskleroze
Simptomi ovise o tome:
Simptomi postupnog suženja
Pri postupnom sužavanju ateroskleroza obično ne uzrokuje simptome sve dok se arterija ne suzi za više od 70%.
Prvi simptomi mogu biti bol ili grč koji se pojavljuju kada protok krvi ne može zadovoljiti potrebe tkiva za kisikom. Primjerice, tijekom tjelesnog napora osoba može osjećati bol ili nelagodu u prsima jer srčani mišić ne dobiva dovoljno kisika. Ta bol u prsima (angina) obično prestaje nekoliko minuta nakon prekida napora. Tijekom hodanja mogu se pojaviti grčevi u nogama (intermitentna klaudikacija) jer mišići nogu ne dobivaju dovoljno kisika. Ako se suze arterije koje opskrbljuju jedan ili oba bubrega, mogu nastati zatajivanje bubrega ili opasno povišeni krvni tlak.
Simptomi naglog začepljenja arterije
Ako se naglo začepe arterije koje opskrbljuju srce, odnosno koronarne arterije, može nastati srčani udar. Začepljenje arterija koje opskrbljuju mozak može uzrokovati moždani udar. Začepljenje arterija u nogama može uzrokovati gangrenu prsta, stopala ili noge.
Dijagnoza
Dijagnoza ateroskleroze
Način dijagnosticiranja ateroskleroze ovisi o tome ima li osoba simptome.
Osobe sa simptomima
Osobe sa simptomima koji upućuju na začepljenje arterije podvrgavaju se pretragama kojima se određuju mjesto i opseg začepljenja. Izbor pretraga ovisi o zahvaćenom organu. Primjerice, ako liječnici sumnjaju na začepljenje koronarnih arterija, obično izvode elektrokardiografiju (EKG), krvne pretrage kojima se određuju srčani biljezi, a ponekad i test opterećenja ili kateterizaciju srca.
Osobe s aterosklerozom arterija jednoga organa često imaju aterosklerozu i u drugim arterijama. Stoga, kada liječnici otkriju aterosklerozu u jednoj arteriji, primjerice u nozi, često provode pretrage radi otkrivanja začepljenja u drugim arterijama, primjerice koronarnima.
Liječnici također procjenjuju čimbenike rizika u osoba s aterosklerotskim začepljenjima. Primjerice, mjere razinu glukoze, kolesterola i triglicerida u krvi. Te se pretrage često provode i u sklopu redovitih preventivnih pregleda odraslih osoba.
Budući da su neki plakovi skloniji pucanju i poticanju nastanka krvnog ugruška od drugih, liječnici ponekad provode pretrage radi otkrivanja takvih nestabilnih plakova. Nijedna pretraga nije potpuno pouzdana, ali mogu se koristiti CT angiografija, intravaskularni ultrazvuk tijekom kateterizacije srca, koronarna angiografija te druge slikovne i krvne pretrage.
Osobe bez simptoma (probir)
U osoba koje imaju čimbenike rizika za aterosklerozu, ali nemaju simptome, liječnici obično izvode krvne pretrage radi određivanja razine glukoze, kolesterola i triglicerida. Te se pretrage često provode i u sklopu redovitih preventivnih pregleda odraslih osoba.
Neki liječnici preporučuju slikovne pretrage radi otkrivanja aterosklerotskih promjena u osoba bez simptoma, ali s čimbenicima rizika. Takve pretrage uključuju CT srca i ultrazvuk karotidnih arterija. CT-om se može otkriti kalcificirani plak u koronarnim arterijama, a rezultat se ponekad izražava kao kalcijski skor. Ultrazvuk karotidnih arterija može pokazati zadebljanje arterijske stijenke, što upućuje na aterosklerozu. Međutim, mnogi liječnici smatraju da te pretrage rijetko mijenjaju preporuke koje bi se ionako dale na temelju jednostavnije utvrdivih čimbenika rizika.
Prevencija i liječenje
Prevencija i liječenje ateroskleroze
Radi sprječavanja ateroskleroze osobe trebaju:
Zdrava prehrana može smanjiti rizik od ateroskleroze. Prehrana s malo zasićenih masti, rafiniranih ugljikohidrata i alkohola te s mnogo voća, povrća i vlakana smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Zdrava prehrana i tjelesna aktivnost mogu pomoći u smanjenju tjelesne mase u osoba s prekomjernom tjelesnom masom ili pretilošću.
Osobe koje puše trebaju prestati. Osobe koje prestanu upotrebljavati duhan imaju približno upola manji rizik od onih koje nastave, neovisno o tome koliko su dugo prije toga pušile.
Osobe s povišenim krvnim tlakom trebaju ga sniziti promjenama životnih navika i lijekovima. Osobe sa šećernom bolešću trebaju pažljivo nadzirati razinu glukoze u krvi.
Osobe s visokim rizikom od ateroskleroze mogu imati koristi i od određenih lijekova. To uključuje statine, koji snižavaju razinu kolesterola čak i kada je ona normalna ili samo blago povišena, te u nekim slučajevima acetilsalicilnu kiselinu ili druge antiagregacijske lijekove, koji sprječavaju sljepljivanje trombocita i stvaranje krvnih ugrušaka. Budući da acetilsalicilna kiselina i drugi antiagregacijski lijekovi mogu uzrokovati krvarenje, trebaju se primjenjivati samo u osoba u kojih korist nadmašuje rizik. Neki lijekovi za liječenje povišenog krvnog tlaka i šećerne bolesti također smanjuju rizik od aterosklerotskih komplikacija.
Liječenje komplikacija ateroskleroze
Kada ateroskleroza uzrokuje komplikacije, potrebno je liječiti samu komplikaciju. One uključuju: