-
Rak bubrega može dovesti do pojave krvi u mokraći, bolova u boku ili vrućice.
-
Najčešće se slučajno otkriva tijekom rutinskih slikovnih pretraga.
-
Dijagnoza se postavlja kompjuteriziranom tomografijom ili magnetskom rezonancijom.
-
Uklanjanje bubrega produžuje preživljavanje i može dovesti do izlječenja ako se rak nije proširio.
Karcinom bubrega čini oko 2 do 3% karcinoma u odraslih, zahvaćajući oko 50% više muškaraca nego žena. Oko 73.820 ljudi svake godine oboli od raka bubrega, a od toga umire oko 14.770 (procjene za 2019. godinu). Pušači imaju dvostruko veću vjerojatnost pojave raka bubrega od nepušača. Ostali čimbenici rizika uključuju izloženost otrovnim kemikalijama (npr. azbestu, kadmiju, štavljenju kože i naftnim derivatima) te pretilost. Ljudi koji su u programu dijalize ili imaju cistične bolesti bubrega te ljudi s određenim nasljednim poremećajima također su izloženi većem riziku od raka bubrega. Oboljeli su obično stari između 50 i 70 godina.
Većina solidnih tumora bubrega su kancerogeni, ali tumori ispunjeni samo tekućinom (ciste) nisu. Gotovo svi rakovi bubrega su karcinomi renalnih stanica. Druga vrsta raka bubrega, Wilmsov tumor, javlja se češće u djece.
Simptomi
Simptomi se ponekad ne jave sve dok se rak ne proširi (metastazira) ili izrazito naraste. Pojava krvi u mokraći najčešće je prvi simptom, ali količina krvi može biti toliko mala da se može otkriti samo pod mikroskopom. S druge strane, ponekad mokraća može biti vidljivo crvena. Sljedeći najčešći simptomi su bol u području između rebara i kuka (bok), groznica i gubitak težine. Rijetko, prvi simptom raka bubrega je palpabilna masa ili kvržica u bubregu.
Broj crvenih krvnih zrnaca može postati abnormalno visok (policitemija) jer visoke razine hormona eritropoetina (kojega proizvodi bolesni bubreg ili sam tumor) stimuliraju koštanu srž koja proizvodi povećani broj crvenih krvnih stanica. Simptomi visokog broja crvenih krvnih stanica mogu biti odsutni ili mogu uključivati glavobolju, umor, vrtoglavicu i smetnje vida. Isto tako, rak bubrega može dovesti do pada broja crvenih krvnih stanica (anemija) zbog sporog krvarenja u mokraću. Anemija može uzrokovati umor ili vrtoglavicu. Neki ljudi razvijaju visoku razinu kalcija u krvi (hiperkalcemiju), što može uzrokovati slabost, umor, usporeno vrijeme reakcije i zatvor. Krvni tlak se može povećati, ali visoki krvni tlak ne mora uvijek dovesti do pojave simptoma.
Dijagnoza
Većina karcinoma bubrega otkrivena je slučajno tijekom slikovnih snimanja poput kompjuterizirane tomografije (CT) ili ultrazvuka tijekom obrade drugih problema, kao što je visoki krvni tlak. Ukoliko liječnik na temelju simptoma postavi sumnju na rak bubrega potrebno je učiniti CT ili magnetsku rezonancu (MR) radi potvrđivanja dijagnoze. Također se može učiniti ultrazvučni pregled ili intravenska urografija, ali potrebno je učiniti CT ili MR radi potvrde dijagnoze.
Ako se postavi dijagnoza raka, mogu se učiniti dodatne slikovne metode (na primjer, rendgenske snimke prsnog koša, snimanje kostiju ili CT glave, prsa ili oboje), kao i krvne pretrage kako bi se utvrdilo je li se i gdje se rak proširio. Međutim, ponekad se rano širenje bolesti ne može na vrijeme prepoznati Povremeno je potrebna učiniti operativni zahvat kako bi se potvrdila dijagnoza.
Prognoza
Mnogi faktori utječu na prognozu, ali 5-godišnja stopa preživljavanja za osobe s malim karcinomom ograničenim na bubreg veća je od 90%. Prošireni oblik ima mnogo lošiju prognozu. Kod tih pacijenata često se pokušava smanjiti bol ili poboljšati kvaliteta života pacijenata (vidi Simptomi tijekom smrtonosne bolesti). Kao i kod svih terminalnih bolesti, neizmjerno je važno planiranje i odluke o kraju života (vidi Pravne i etičke dileme), uključujući stvaranje odluka o budućem postupanju.
Liječenje
Ako se rak nije proširio izvan bubrega, kirurškim uklanjanjem zahvaćenog bubrega bolesnik ima dobre šanse za ozdravljenjem. Također je moguće i uklanjanje samog tumora do u zdravo tkivo kako bi se poštedio ostatak bubrega. Iako se razmatraju neki nekirurški načini uništavanja stanica raka, obično se preferira operativno liječenje.
Ako se rak proširio na susjedna mjesta kao što je renalna vena ili čak velika vena koja nosi krv u srce (vena cava), ali se nije proširio na limfne čvorove ili udaljena mjesta, operativni zahvat može i dalje dati šansu za izlječenje. Međutim, rak bubrega ima tendenciju ranog širenja, posebno u pluća, ponekad i prije pojave prvih simptoma. Budući da rak bubrega koji se proširio na udaljene lokacije može izbjeći ranoj dijagnozi, metastaze ponekad postaju očite tek nakon što su liječnici kirurškim putem uklonili sav rak bubrega.
Ukoliko nije moguće provesti operativno liječenje, mogu se koristiti i drugi načini liječenja, iako rijetko dolazi do izlječenja. Liječenje raka putem poboljšanja imunosnog sustava bolesnika kako bi uništio tumor povremeno dovodi do smanjenja nekih tipova rakova i može produljiti život (vidi Imunoterapija). Takvi tretmani uključuju primjenu interleukina-2 i interferona alfa-2b. Drugi lijekovi koji se ponekad koriste uključuju sunitinib, sorafenib, kabozantinib, aksitinib, bevacizumab, pazopanib, lenvatinib, temsirolimus i everolimus. Ovi lijekovi mijenjaju molekularne putove koji utječu na tumor te se stoga nazivaju ciljanom terapijom.
Nove imunoterapije koje koriste inhibitore kontrolne točke blokiraju molekulu na stanicama raka zvanu PD-L1 kako se ne bi vezala na PD-1 na T-stanicama što omogućuje imunološkom sustavu da napadne rak. Pembrolizumab + axitinib i nivolumab + ipilimumab pembrolizumab odobreni su kao inhibitori kontrolne točke kao prva linija kod nisko i srednje niskorizičnog bolesnika s metastatskom bolešću. Kombinirane terapije pomoću inhibitora kontrolnih točaka trenutno su u fazi istraživanja.
Različite kombinacije drugih interleukina, talidomida, pa čak i cjepiva razvijenih iz stanica uklonjenih iz raka bubrega također se istražuju. Ovi tretmani mogu biti korisni u liječenju metastatskih karcinoma, iako je korist obično mala. Rijetko (kod manje od 1% ljudi), uklanjanje zahvaćenog bubrega uzrokuje smanjenje tumora u drugim dijelovima tijela. Međutim, mala vjerojatnost da će doći do smanjenja tumora ne smatra se dovoljnim razlogom za uklanjanje kancerogenog bubrega kada se rak već proširio, osim ako je uklanjanje dio cjelokupnog plana koji uključuje i druge tretmane usmjerene na prošireni rak. U 2017. godini sunitinib je odobren kao metoda sprječavanja povrata raka bubrega nakon operacije.
Tumori koji metastaziraju u bubrege
Ponekad se rak u drugim dijelovima tijela širi (metastazira) na bubrege. Primjeri takvih karcinoma uključuju melanom; rak pluća, grudi, trbuha, ženskog reproduktivnog organa, crijeva, i gušterače; leukemiju; i limfome.
Takvo širenje obično ne dovodi do pojave simptoma. Raširenost se obično dijagnosticira kada se rade testovi kako bi se utvrdilo koliko se izvorni rak proširio. Liječenje je obično usmjereno na primarni rak. Povremeno, ukoliko tijekom liječenja primarnog tumora dolazi do rasta tumora bubrega, tumor bubrega se uklanja.