Tubulointersticijski nefritis je upala koja zahvaća tubule bubrega i tkivo koje ih okružuje (intersticijsko tkivo).
-
Ovaj poremećaj mogu uzrokovati bolesti, lijekovi i toksini koji oštećuju bubrege.
-
Može se javiti prekomjerno mokrenje, mokrenje noću te povišena temperatura i / ili osip.
-
Rade se laboratorijske pretrage krvi i urina kao i slikovne pretrage, a ponekad i biopsija bubrega.
-
Prestanak uzimanja štetnih lijekova i izlaganja toksinima te liječenje uzročnih poremećaja poboljšavaju funkciju bubrega.
(Vidi također Pregled poremećaja filtracijske funkcije bubrega.)
Tubulointersticijski nefritis može biti
-
akutni (nagli)
-
kronični (postupni)
Tubulointersticijski nefritis često dovodi do zatajenja bubrega (značajnog gubitka funkcije bubrega). Mogu ga uzrokovati razne bolesti, lijekovi, toksini ili zračenje koje oštećuje bubrege. Oštećenje tubula uzrokuje promjene u koncentraciji elektrolita (npr. natrija i kalija) u krvi te poteškoće s koncentriranjem urina u bubregu, što rezultira prerazrijeđenim urinom. Problemi s koncentriranjem urina uzrokuju povećanje dnevnog volumena urina (poliuriju) te poteškoće s održavanjem ravnoteže vode i elektrolita u krvi.
Sekundarni uzroci tubulointersticijskog nefritisa
-
bolesti
-
lijekovi
-
toksini
-
aristolohinska kiselina
-
kadmij
-
olovo
|
Uzroci
Najčešći uzrok akutnog tubulointersticijskog nefritisa je alergijska reakcija na lijek. Antibiotici kao što su penicilin i sulfonamidi, diuretici i nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID-ovi), uključujući aspirin, mogu izazvati alergijsku reakciju. Interval između izlaganja alergenu koji je izazvao reakciju i razvoja akutnog tubulointersticijskog nefritisa varira obično od 3 dana do 5 tjedana.
Lijekovi također mogu uzrokovati tubulointersticijski nefritis nealergijskim mehanizmima. Npr., NSAID-ovi mogu izravno oštetiti bubreg, u tom slučaju treba i do 18 mjeseci da bi nastao kronični tubulointersticijski nefritis.
Infekcija bubrega (pijelonefritis) također može uzrokovati akutni ili kronični tubulointersticijski nefritis. Zatajenje bubrega neće se razviti osim ako upala koja uzrokuje blokadu (začepljenje) mokraćnog sustava ili pijelonefritis zahvati oba bubrega.
Tubulointersticijski nefritis mogu uzrokovati imunološki poremećaji koji primarno zahvaćaju bubreg, kao što je nefritis povezan s antitijelima na bazalnu membranu (anti-GBM) .
Simptomi
Neki ljudi imaju blage ili nikakve simptome. Kada se simptomi razviju, vrlo su različiti i mogu se razviti iznenada ili postupno.
Akutni tubulointersticijski nefritis
Kada se tubulointersticijski nefritis razvije naglo, količina proizvedenog urina može biti normalna ili manja od normalne. Ponekad je količina proizvedenog urina prekomjerna i ljudi češće mokre te se bude noću kako bi mokrili (nokturija). Ako je uzrok pijelonefritis, mogu se pojaviti vrućica, bolno mokrenje i bol u donjem dijelu leđa ili u slabini. Ako je uzrok alergijska reakcija, simptomi mogu uključivati vrućicu i osip.
Kronični tubulointersticijski nefritis
Kada se tubulointersticijski nefritis razvije postupno, prvo se pojavljuju simptomi zatajenja bubrega, kao što su svrbež, umor, smanjen apetit, mučnina, povraćanje i otežano disanje. Krvni tlak je uredan ili blago povišen u ranim stadijima bolesti. Količina proizvedenog urina može biti veća od normalne.
Dijagnoza
Laboratorijske pretrage (testovi bubrežne funkcije) obično pokažu znakove zatajenja bubrežne funkcije, kao što su povišena razina otpadnih tvari u krvi ili druge karakteristične poremećaje, poput metaboličke acidoze i niske razine kalija, mokraćne kiseline (urata) ili fosfata. Jedini način da se dijagnosticira tubulointersticijski nefritis je biopsija bubrega, iako se ona rijetko radi, osim kada se ne može utvrditi uzrok ili se razmatra liječenje kortikosteroidima.
Kada se tubulointersticijski nefritis razvije naglo, urin može biti gotovo normalan, samo s tragovima proteina ili gnoja, ali često su poremećaji značajni. U urinu se može vidjeti veliki broj bijelih krvnih stanica, uključujući eozinofile. Eozinofili se obično ne pojavljuju u mokraći, ali kada se pronađu, to ukazuje na mogućnost akutnog tubulointerstijskog nefritisa uzrokovanog alergijskom reakcijom. U takvim slučajevima, krvne pretrage mogu pokazati povišenu razinu eozinofila u krvi.
Može se učiniti ultrazvuk, radionuklidno snimanje ili oboje. Kada je uzrok alergijska reakcija, bubrezi su obično veliki zbog upale koju je uzrokovala ta reakcija. Povećanje se može vidjeti pri radionuklidnom snimanju ili na ultrazvuku, što su slikovne pretrage koje se koriste kako bi se akutni tubulointersticijski nefritis razlučio od drugih naglo nastalih poremećaja bubrega.
Prognoza
Funkcija bubrega se obično poboljša kada se prestane s lijekovima koji uzrokuju poremećaj ili je liječenje uzročnog poremećaja uspješno, iako često zaostane neki stupanj ožiljnih promjena bubrega. Prognoza je lošija kada je lijek koji je uzrokovao tubulointersticijski nefritis iz skupine nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID-ova).
Kada se upala odvija postupno, oštećenje bubrega može se razvijati različitim brzinama u različitim dijelovima bubrega. Osoba može razviti poremećaje karakteristične za oštećenje u različitim dijelovima bubrega u različito vrijeme. Međutim, oštećenje bubrega obično napreduje tako da zahvati većinu ili cijele bubrege i postaje nepovratno.
Liječenje
Akutni tubulointersticijski nefritis
Prvi korak u liječenju akutnog tubulointersticijskog nefritisa je da se zaustavi bilo koji lijek koji uzrokuje oštećenje bubrega te liječi uzročni poremećaj. Liječenje kortikosteroidima može ubrzati oporavak bubrežne funkcije kada su uzroci tubulointersticijskog nefritisa poremećaji kao što su sistemski eritematozni lupus i Sjögrenov sindrom ili alergijska reakcija. Ako se funkcija bubrega pogorša i razvije zatajenje bubrega, obično je potrebna dijaliza. U nekim slučajevima oštećenje je nepovratno, a zatajenje bubrega postaje kronično.
Kronični tubulointersticijski nefritis
Kronični tubulointersticijski nefritis liječi se zaustavljanjem lijeka koji je uzrokovao nefritis ili liječenjem temeljnog poremećaja. Često se koriste potporne mjere kao što je kontrola krvnog tlaka. Može se pokušati liječenje lijekovima kako bi se usporilo napredovanje bubrežne bolesti. Nepovratna teška oštećenja bubrega, bez obzira na uzrok, zahtijevaju dijalizu ili transplantaciju bubrega.