Tubulointersticijski nefritis upala je koja zahvaća bubrežne tubule i tkivo koje ih okružuje (intersticijsko tkivo).
-
Taj poremećaj mogu uzrokovati bolesti, lijekovi i otrovne tvari koje oštećuju bubrege.
-
Mogu se pojaviti prekomjerno mokrenje, noćno mokrenje, vrućica i/ili osip.
-
Provode se laboratorijske pretrage krvi i mokraće te slikovne pretrage, a ponekad i biopsija bubrega.
-
Prekid primjene štetnih lijekova, prestanak izlaganja otrovnim tvarima i liječenje osnovnog poremećaja mogu poboljšati bubrežnu funkciju.
(Vidi također Pregled poremećaja filtracijske funkcije bubrega.)
Tubulointersticijski nefritis može biti:
-
akutni, koji nastaje naglo
-
kronični, koji se razvija postupno.
Tubulointersticijski nefritis često dovodi do zatajenja bubrega, odnosno znatnog gubitka bubrežne funkcije. Mogu ga uzrokovati različite bolesti, lijekovi, otrovne tvari ili zračenje koje oštećuje bubrege. Oštećenje tubula uzrokuje promjene razina elektrolita, primjerice natrija i kalija, u krvi te narušava sposobnost bubrega da koncentriraju mokraću, zbog čega ona postaje pretjerano razrijeđena. Nemogućnost koncentriranja mokraće uzrokuje povećanje dnevne količine mokraće (poliuriju) i poteškoće u održavanju ravnoteže vode i elektrolita u krvi.
Sekundarni uzroci tubulointersticijskog nefritisa
-
Bolesti
-
Lijekovi
-
Otrovne tvari
-
aristolohična kiselina
-
kadmij
-
olovo.
|
Uzroci
Najčešći uzrok akutnog tubulointersticijskog nefritisa alergijska je reakcija na lijek. Antibiotici poput penicilina i sulfonamida, diuretici te nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL), uključujući aspirin, mogu izazvati alergijsku reakciju. Vrijeme od izlaganja alergenu do razvoja akutnog tubulointersticijskog nefritisa obično iznosi od tri dana do pet tjedana.
Lijekovi mogu uzrokovati tubulointersticijski nefritis i nealergijskim mehanizmima. Primjerice, nesteroidni protuupalni lijekovi mogu izravno oštetiti bubrege, a kronični tubulointersticijski nefritis tada se može razvijati i do 18 mjeseci.
Infekcija bubrega (pijelonefritis) također može uzrokovati akutni ili kronični tubulointersticijski nefritis. Zatajenje bubrega obično se ne razvija osim ako upala uzrokuje začepljenje mokraćnog sustava ili pijelonefritis zahvati oba bubrega.
Tubulointersticijski nefritis mogu uzrokovati i imunološki poremećaji koji ponajprije zahvaćaju bubrege, poput nefritisa povezanog s protutijelima protiv glomerularne bazalne membrane (anti-GBM protutijelima).
Simptomi
Neke osobe imaju blage simptome ili ih uopće nemaju. Kada se pojave, simptomi se znatno razlikuju i mogu nastati naglo ili postupno.
Akutni tubulointersticijski nefritis
Kada se tubulointersticijski nefritis razvije naglo, količina stvorene mokraće može biti normalna ili smanjena. Ponekad je količina mokraće prekomjerna pa osobe češće mokre i bude se noću radi mokrenja (nikturija). Ako je uzrok pijelonefritis, mogu se pojaviti vrućica, bolno mokrenje i bol u donjem dijelu leđa ili slabinama. Ako je uzrok alergijska reakcija, mogu se pojaviti vrućica i osip.
Kronični tubulointersticijski nefritis
Kada se tubulointersticijski nefritis razvija postupno, najprije se pojavljuju simptomi zatajenja bubrega, poput svrbeža, umora, gubitka teka, mučnine, povraćanja i otežanog disanja. U ranim stadijima bolesti krvni je tlak normalan ili blago povišen. Količina stvorene mokraće može biti veća od normalne.
Dijagnoza
Laboratorijske pretrage (pretrage bubrežne funkcije) obično pokazuju znakove zatajenja bubrega, poput povišenih razina otpadnih tvari u krvi, ili druge karakteristične poremećaje, poput metaboličke acidoze i niskih razina kalija, mokraćne kiseline (urata) ili fosfata. Jedini siguran način potvrđivanja tubulointersticijskog nefritisa jest biopsija bubrega, ali ona se rijetko radi, osim kada se uzrok ne može utvrditi ili se razmatra liječenje kortikosteroidima.
Kada se tubulointersticijski nefritis razvije naglo, mokraća može biti gotovo normalna, uz samo tragove bjelančevina ili gnoja, ali nalazi često mogu biti i znatno poremećeni. U mokraći se može pronaći velik broj bijelih krvnih stanica, uključujući eozinofile. Eozinofili se obično ne pojavljuju u mokraći, ali njihova prisutnost upućuje na mogućnost akutnog tubulointersticijskog nefritisa uzrokovanog alergijskom reakcijom. U takvim slučajevima krvne pretrage mogu pokazati i povišen broj eozinofila u krvi.
Može se napraviti ultrazvuk, radionuklidno snimanje ili obje pretrage. Kada je uzrok alergijska reakcija, bubrezi su zbog upale obično povećani. Povećanje se može vidjeti radionuklidnim snimanjem ili ultrazvukom. Te se slikovne pretrage primjenjuju kako bi se akutni tubulointersticijski nefritis razlikovao od drugih naglo nastalih bubrežnih poremećaja.
Kreatinin Analiza mokraće
Prognoza
Bubrežna se funkcija obično poboljša nakon prekida primjene lijeka koji je uzrokovao poremećaj ili nakon uspješnog liječenja osnovnog poremećaja, iako često ostane određeni stupanj ožiljnih promjena bubrega. Prognoza je lošija kada je tubulointersticijski nefritis uzrokovan nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAIL).
Kada se upala razvija postupno, oštećenje različitih dijelova bubrega može napredovati različitom brzinom. Zbog toga se poremećaji karakteristični za oštećenje pojedinih dijelova bubrega mogu pojaviti u različito vrijeme. Međutim, oštećenje obično napreduje, zahvaća većinu ili cijele bubrege i postaje nepovratno.
Liječenje
Akutni tubulointersticijski nefritis
Prvi korak u liječenju akutnog tubulointersticijskog nefritisa jest prekid primjene svakog lijeka koji uzrokuje oštećenje bubrega i liječenje osnovnog poremećaja. Liječenje kortikosteroidima može ubrzati oporavak bubrežne funkcije kada je tubulointersticijski nefritis uzrokovan poremećajem poput sistemskog eritemskog lupusa ili Sjögrenova sindroma, odnosno alergijskom reakcijom. Ako se bubrežna funkcija pogorša i razvije se zatajenje bubrega, obično je potrebna dijaliza. U nekim je slučajevima oštećenje nepovratno, a zatajenje bubrega postaje kronično.
Kronični tubulointersticijski nefritis
Kronični tubulointersticijski nefritis liječi se prekidom primjene lijeka koji je uzrokovao nefritis ili liječenjem osnovnog poremećaja. Često se primjenjuju potporne mjere, poput kontrole krvnog tlaka. Lijekovima se može pokušati usporiti napredovanje bubrežne bolesti. Nepovratno teško oštećenje bubrega, neovisno o uzroku, zahtijeva dijalizu ili transplantaciju bubrega.