Benigna hiperplazija prostate (BPH) je nekancerozno (dobroćudno) povećanje prostate, što može otežati mokrenje.
-
Prostata se povećava s dobi.
-
Muškarci mogu imati poteškoće s mokrenjem i osjećati potrebu za češćim i hitnim nagonom na mokrenje.
-
Obično se dijagnoza temelji na rezultatima rektalnog pregleda, ali se može uzeti uzorak krvi kako bi se provjerio rizik za rak prostate.
-
Ako je potrebno, koriste se lijekovi za opuštanje mišića prostate i mjehura (kao što je terazosin) ili za smanjivanje prostate (kao što je finasterid), ali ponekad je potreban operativni zahvat.
Prostata leži neposredno ispod mjehura i okružuje uretru. Žlijezda, zajedno s obližnjim sjemenim mjehurićima, stvara veći dio ejakulata muškarca (sjemene tekućine). U mlađih muškaraca prostata je veličine kestena, ali raste s dobi. Kako se povećava, tako postupno komprimira uretru i blokira protok mokraće (opstrukcija mokraćnog sustava). Muškarci sa BPH vrlo često ne mogu potpuno isprazniti svoj mokraćni mjehur. Posljedično tome, urin u mjehuru zaostaje, čineći muškarce podložnim infekcijama mokraćnog sustava (UTI) i stvaranju kamenaca mjehura. Dugotrajna opstrukcija može oslabiti mjehur i na kraju oštetiti bubrege.
Muški reproduktivni organi
Uzroci
Učestalost benigne hiperplazije prostate (BPH) raste s dobi, osobito nakon 50. godine života. Pravi uzrok je još nepoznat. ali bitnu ulogu vjerojatno imaju promjene uzrokovane hormonima, uključujući testosteron osobito dihidrotestosteron (aktivni oblik testosterona).
Lijekovi kao što su antihistaminici i nosni dekongestivi mogu povećati opstrukciju protoka urina ili smanjiti sposobnost kontrakcije mokraćnog mjehura, uzrokujući privremeno blokadu protoka mokraće iz mokraćnog mjehura kod muškaraca s BPH.
Simptomi
Benigna hiperplazija prostate uzrokuje simptome kada povećana prostata počne blokirati protok urina. Zdravstveni djelatnici ponekad koriste pojam simptoma donjeg urinarnog trakta, ili LUTS, kako bi opisali kombinaciju simptoma koji mogu uzrokovati BPH. U početku, muškarci mogu imati poteškoća sa započinjanjem mokrenja. Također se može imati osjećaj nedovoljnog pražnjenja mjehura. Budući da se mjehur ne prazni potpuno, muškarci moraju mokriti češće, osobito noću (nokturija). Također, nagon za mokrenjem može postati hitan. Volumen i snaga urinarnog protoka mogu se značajno smanjiti, te na kraju mokrenja urin može i kapati.
Komplikacije
Uvećana prostata može uzrokovati i druge probleme, ali je pogođen samo manji broj muškaraca s BPH. Opstrukcija protoka mokraće sa zadržavanjem mokraće u mokraćnom mjehuru može povećati tlak u mjehuru i smanjiti dotok urina iz bubrega, povećavajući pritisak na bubrege. Taj povišeni tlak može oštetiti bubrežnu funkciju, iako je navedeni učinak samo privremen ako se opstrukcija riješi u ranoj fazi.
Ako je opstrukcija dugotrajna, mokraćni se mjehur može prerastegnuti i uzrokovati prelijevajuću inkontinenciju. Kako se mjehur rasteže, male se vene mjehura i uretre također rastežu. Ove vene ponekad puknu kada se muškarci naprežu kako bi mokrili, što uzrokuje krv u mokraći.
Protok mokraće iz mjehura može biti potpuno blokiran (retencija urina), onemogućavajući mokrenje, što obično dovodi do osjećaja prepunjenog mjehura i jake boli u donjem dijelu trbuha. Međutim, povremeno zadržavanje mokraće može biti s malo ili čak bez simptoma dok retencija ne postane kompletna. Retenciju urina mogu uzrokovati sljedeća stanja:
smanjena mobilnost (npr. ležanje u krevetu)
izloženost hladnoći
odgađanje mokrenja dulje vremena
Upotreba određenih anestetika, alkohola, amfetamina, kokaina, opijata, ili antikolinergika (vidi Antikoilinergici: Što to znači?) kao što su to antihistaminici i dekongestivi i neki antidepresivi.
Što se događa kada se prostata poveća?Kod benigne hiperplazije prostate povećava se žljezdano tkivo prostate. Od normalne veličine kestena, prostata može narasti do veličine teniske loptice. Povećana prostata stišće mokraćnu cijev koja izbacuje mokraću iz tijela van. Što može rezultirati sporijim protokom urina ili smanjenjem količine urina koju uretra može izbaciti van tijela. |
Dijagnostika
Pipajući prostatu tijekom rektalnog pregleda, obično se može odrediti da li je ona uvećana. Pregled se vrši prstom presvučen rukavicom i podmazan gelom. Prostata se može napipati neposredno ispred rektuma. Ako je zahvaćena benignom hiperplazijom pipat će se kao povećana, simetrična i glatka, ali bezbolna na dodir. Tvrda ili čvorasta područja upućuju na karcinom prostate.
Potrebno je učiniti analizu urina (sediment urina) kako bi se isključila infekcija ili krvarenje. Kada se nađe uvećana prostata ili ako muškarac ima opstruktivne simptome mokrenja, liječnici obično provode i test mjerenja razine antigena specifičnog za prostatu (PSA) iz krvi. Razina PSA može biti povišena kod muškaraca s BPH i kod muškaraca s rakom prostate. Ako je razina PSA povišena ili je prostata tvrda ili kvrgava na dodir, tada mogu biti potrebni drugi testovi kako bi se potvrdila prisutnost karcinoma.
Muškarce. koji imaju opstruktivne simptome mokrenja, može se zatražiti da se pomokre u uređaj koji mjeri volumen i brzinu protoka mokraće (test pod nazivom mikciometrija). Odmah nakon mikciometrije, liječnici obavljaju ultrazvučni pregled mjehura kako bi odredili da li i koliko urina zaostaje u mjehuru nakon mokrenja. Oba testa pomažu u dijagnosticiranju prisutnosti i težine opstrukcije urina.
Ako se sumnja na rak prostate, može se koristiti transrektalni ultrazvuk (TRUS) kako bi se locirao odgovarajući uzorak tkiva iz prostate za biopsiju. Kod muškaraca s visokim ili povećanim razinama PSA, nova tehnologija zvana multiparametrijski MRI, može se koristiti za poboljšanje dijagnostike i liječenja BPH.
Liječenje
Liječenje nije potrebno sve dok BPH ne uzrokuje iritirajuće simptome i komplikacije (kao što su infekcije urinarnog trakta, oštećenje bubrežne funkcije, krv u urinu, kamenci ili retencija urina). Lijekove koji mogu pogoršati simptome, kao što su opioidi, lijekovi s antikolinergičkim učincima (npr. mnogi antihistaminici i neki antidepresivi), te lijekovi simpatomimetici (uključujući i neke lijekove za uobičajenu prehladu) trebalo bi prestati uzimati kada je to moguće.
Lijekovi
Obično se kreće sa lijekovima. Alfa-adrenergični blokatori (kao što su terazosin, doksazosin, tamsulozin, alfuzosin ili silodozin) opuštaju određene mišiće prostate i vrata mjehura te tako mogu poboljšati protok urina. Neki lijekovi (poput finasterida i dutasterida), koji mogu blokirati učinke muških hormona odgovornih za rast prostate, smanjuju prostatu i sprečavaju ili odgađaju potrebu za kirurškim zahvatom ili drugim načinima liječenja. Međutim, finasterid i dutasterid će možda trebati uzimati 3 mjeseca ili više prije nego se olakšaju simptomi. Također, neki muškarci koji uzimaju finasterid ili dutasterid nikada ne osjete olakšanje simptoma. Neki muškarci se liječe alfa-adrenergičkim blokatorom u kombinaciji sa finasteridom ili dutasteridom.
Mnogi komplementarni i alternativni proizvodi koji se prodaju bez recepta promoviraju se za liječenje BPH, ali niti jedan, uključujući i serenou repens, se nije pokazao učinkovitim.
Muškarci koji također imaju erektilnu disfunkciju (impotenciju) mogu se liječiti tadalafilom na dnevnoj bazi, jer ovaj lijek može pomoći u liječenju i erektilne disfunkcije i BPH.
Kirurgija
Ako su lijekovi neučinkoviti, može se učiniti operativni zahat. Kirurgija nudi najveće olakšanje simptoma, ali ima i potencijalne komplikacije. Najčešći kirurški zahvat je transuretralna resekcija prostate (TURP), u kojoj liječnik ulazi u uretru endoskopom (cijev za gledanje). Na endoskop je priključen kirurški instrument koji se koristi za uklanjanje dijela prostate. Ponekad se tijekom TURP-a koristi laser. TURP ne uključuje rez na koži.
TURP može dovesti do komplikacija kao što su infekcija i krvarenje. Također, trajna urinarna inkontinencija se razvija u oko 1 do 3% muškaraca. Postupak također može uzrokovati trajnu erektilnu disfunkciju. Koliko često se javlja poremećaj erekcije nije poznato. Neki stručnjaci tvrde da čak 35% muškaraca koji su podvrgnuti TURP-u razvijaju erektilnu disfunkciju, ali većina procjena je niža (5 do 10%). Nakon TURP-a, neki muškarci ejakuliraju spermu u mokraćni mjehur umjesto van kroz uretru (što se naziva retrogradna ejakulacija). Međutim, tehnološki napredak uvelike je poboljšao sigurnost TURP-a.
Oko 10% muškaraca koji su podvrgnuti TURP-u treba ponoviti postupak u roku od 10 godina jer prostata i dalje nastavlja rasti. Ako je prostata vrlo velika, TURP možda neće biti moguć, a liječnici će možda morati obaviti invazivniji kirurški zahvat kroz rez na trbuhu.
Različiti alternativni kirurški tretmani nude sporije olakšanje simptoma od TURP-a. Međutim, rizik od komplikacija je manji kod ovih tretmana. Većina tih postupaka izvodi se s instrumentima koji se stavljaju kroz mokraćnu cijev. Ovi tretmani uništavaju tkivo prostate
Mikrovalnim zagrijavanjem (transuretralna mikrovalna termoterapija ili hipertermija)
Iglom (transuretralna ablacija iglom)
Radiofrekventnim valovima (radiofrekventna vaporizacija)
Ultrazvučno (ultrazvuk visokog intenziteta; nije odobren u SAD-u za liječenje BPH)
Elektrovaporizacijom (transuretralna elektrovaporizacija)
Laserom (laserska terapija)
Noviji tretmani, kao što su ubrizgavanje vruće vode u prostatu pod tlakom ili umetanje uređaja kroz penis kako bi se održala prohodnost uretre
Komplikacije
Problemi nastali zbog urinarne opstrukcije mogu zahtijevati intervenciju prije konačnog liječenja BPH. Urinarna retencija može se liječiti drenažom mokraćnog mjehura pomoću katetera postavljenog kroz uretru. Infekcije se mogu liječiti antibioticima.