Novorođenče koje teži manje od 90% novorođenčadi iste gestacijske dobi pri rođenju (ispod 10. percentile) smatra se malom za gestacijsku dob.
-
Novorođenčad može biti mala jer su njihovi roditelji mali, posteljica nije funkcionirala normalno ili majka ima medicinski poremećaj ili je tijekom trudnoće koristila droge, pušila ili konzumirala alkohol.
-
Osim ako se ne rađaju s infekcijom ili imaju genetski poremećaj, većina novorođenčadi male za gestacijsku dob nema simptoma i dobro funkcionira.
-
Neka mala novorođenčad ostaje mala i u odrasloj dobi.
Gestacijska dob se odnosi na starost ploda. Gestacijska dob je broj tjedana od prvog dana majčine posljednje menstruacije do poroda. Ovaj vremenski okvir često se prilagođava drugim informacijama, uključujući nalaze ranih ultrazvučnih pregleda koji daju dodatne informacije o gestacijskoj dobi. Procjenjuje se da je normalno trajanje gestacije 40 tjedana trudnoće (očekivani termin poroda).
U gestacijskoj dobi od 40 tjedana, dječaci koji teže manje od 3 kilograma su mali za gestacijsku dob (SGA). Djevojčice koje teže manje od 2.8 kilograma također su SGA. Liječnici koriste publicirane krivulje rasta ili računalne aplikacije za procjenu djece druge gestacijske dobi.
(Vidi također Pregled općih problema u novorođenčadi.)
Uzroci
Većina novorođenčadi koja su umjereno mala za gestacijsku dob su normalna novorođenčad koja se samo slučajno nalaze na onoj strani krivulje gdje su manji. Međutim, nekima je rast ograničen djelovanjem raznih čimbenika. Zastoj rasta može se klasificirati kao
-
Simetričan: novorođenče je razmjerno malo, odnosno njegova težina, dužina i opseg glave su simetrično niske ili male.
-
Asimetričan: utječe samo na težinu.
U simetričnom zastoju rasta, uzrok se vjerojatno dogodio rano u trudnoći kada bi utjecao na sve stanice u tijelu novorođenčeta. Asimetričan zastoj rasta vjerojatno je posljedica poremećaja koji se javljaju kasnije u trudnoći jer se neka tkiva razvijaju ranije od drugih, pa nebi sva bila zahvaćena podjednako.
Čimbenici rizika za zastoj rasta uključuju one koji potječu od strane majke i one koji uključuju trudnoću i/ili fetus.
Čimbenici rizika od strane majke
Rizik rađanja djeteta malog za gestacijsku dob povećava se u majki koje su vrlo mlade ili vrlo stare ili koje su imale drugo dijete SGA.
Medicinski poremećaji majke koji povećavaju rizik od pojave SGA djeteta uključuju
Čimbenici rizika u trudnoći
Višeplodne trudnoće, na primjer, blizanačke ili trojke (blizanci rastu istom brzinom kao i pojedinačni fetusi do oko 32 tjedna. Nakon toga, blizanci rastu sporije i mogu biti SGA pri rođenju. Za trojke, sporiji rast počinje oko 28.-og tjedna.)
Korištenje metoda potpomognute oplodnje
Preeklampsija
Rano odvajanje posteljice (abrupcija posteljice)
Konzumiranje alkohola ili cigareta
Upotreba određenih lijekova kao što su amfetamini, antikonvulzivi, određeni lijekovi za rak, kokain ili opioidi
Teška pothranjenost
Fetalni čimbenici rizika
Simptomi
Unatoč njihovoj veličini, SGA novorođenčad obično izgledaju i djeluju slično kao i novorođenčad normalne veličine slične gestacijske dobi. Neka SGA novorođenčad djeluju mršavo i imaju manje mišićne mase i masnog tkiva, a neka imaju upalo lice (isušeno lice). Pupčana vrpca može izgledati tanko i malo.
Neposredne komplikacije
Tijekom trudnoće, fetusi sa zastojem rasta imaju povećan rizik od pobačaja ili mrtvorođenja. Pri rođenju, SGA novorođenčad koja se rađaju u punom terminu nemaju komplikacija povezanih s nezrelošću organskih sustava koje imaju nedonošena novorođenčad slične veličine. Međutim, oni su pod povećanim rizikom od sljedećih problema:
Perinatalna asfiksija: Ova komplikacija je smanjenje protoka krvi u tkivu djeteta ili smanjenje kisika u krvi djeteta prije, tijekom ili neposredno nakon poroda. Može biti posljedica problema s posteljicom prije ili tijekom poroda.
Aspiracija mekonija: Fetusi sa zastojem u rastu mogu ispustiti mekonij (tamno zeleni fekalni materijal koji se proizvodi u crijevu fetusa prije rođenja) u amnijsku tekućinu, imati snažne udisaje i udahnuti (aspirirati) mekonijsku plodnu vodu u pluća.
Niska razina šećera u krvi (glukoze) (hipoglikemija): Ta se komplikacija često javlja u ranim satima i danima života jer malo novorođenče nema dovoljno pohranjenih ugljikohidrata koji bi se koristili za dobivanje energije i ne može adekvatno iskoristiti ugljikohidrate koje ima.
Višak crvenih krvnih stanica (policitemija): SGA djeca mogu imati više eritrocita nego inače, a previše crvenih krvnih stanica zgušnjava krv što može usporiti protok krvi. Novorođenčad s policitemijom ima crvenkastu boju kože i troma su. Policitemija također može doprinijeti hipoglikemiji, respiratornom distresu i hiperbilirubinemiji.
Poteškoće pri regulaciji tjelesne temperature: Ta se komplikacija javlja zato što SGA novorođenčad ima manje masnog tkiva i manju tjelesnu težinu koji bi ih održali toplim i nemaju dovoljno ugljikohidrata za dobivanje energije.
Povećan rizik od infekcije: SGA novorođenčad može imati oslabljen imunološki sustav što povećava rizik od razvoja infekcija u bolnici.
Dugotrajne komplikacije
Nedavne studije ukazuju da intrauterini zastoj rasta povećava vjerojatnost problema u odrasloj dobi, uključujući pretilost, kardiovaskularne bolesti, visoki krvni tlak i dijabetes.
Dijagnoza
Prije rođenja, mjerenje maternice i ultrazvučni pregled
Nakon rođenja, procjena gestacijske dobi i veličine i težine djeteta
Tijekom trudnoće, liječnici mjere udaljenost na abdomenu žene od vrha pubične kosti do vrha maternice (fundusa). Ovo mjerenje, nazvano mjerenje visine fundusa, otprilike odgovara broju tjedana trudnoće. Primjerice, normalna je visina fundusa, za ženu koja je trudna 32 tjedna, oko 30 do 34 centimetara. Ako je mjerenje niže od broja tjedana, plod može biti manji od očekivanog.
Ultrazvučni pregled može se provesti kako bi se procijenila veličina i težina ploda da bi se potvrdila dijagnoza ploda malog za gestacijsku dob. Ultrasonografija može također biti korisna u utvrđivanju uzroka zastoja rasta i kako je utjecao na plod. Ovisno o nalazu, liječnici mogu napraviti genetsko testiranje ili magnetsku rezonanciju (MRI) kako bi odredili uzrok.
Nakon rođenja, SGA se dijagnosticira procjenom gestacijske dobi i težine djeteta. Liječnici mjere duljinu i opseg glave kako bi kategorizirali zastoj rasta kao simetričan ili asimetričan. Dijagnostički testovi, uključujući ultrazvuk, RTG, MRI, testove za infekciju, krvne testove i genetske testove, mogu biti potrebni za pronalaženje uzroka zastoja rasta.
Prognoza
Prognoza se uvelike razlikuje ovisno o tome što je dovelo do toga da je dijete malo za gestacijsku dob i razvoju komplikacija.
Dojenčad s umjereno niskom tjelesnom težinom obično je dobro osim ako nema infekciju, genetski poremećaj ili perinatalnu asfiksiju. Većina ih nadoknadi svoj rast tijekom prve godine života i ima normalnu odraslu visinu.
Dojenčad koja su posebno mala zbog bolesti majke izložena su riziku od komplikacija, ali obično dobro prolaze. Neka mala novorođenčad ostaje mala u odrasloj dobi, a druga su u normalnom rasponu.
Novorođenčad koja imaju zastoj rasta jer je njihova majka konzumirala alkohol tijekom trudnoće vjerojatno će imati dugoročne razvojne probleme i probleme u ponašanju.
Ishod za SGA novorođenčad koja su tijekom trudnoće bila izložena djelovanju zabranjenih droga je kompliciran. Teško je predvidjeti prognozu jer trudnice koje konzumiraju zabranjene droge često imaju druge socijalne i ekonomske probleme koji utječu na razvoj njihovog djeteta.
Liječenje
Ne postoji posebno liječenje za SGA novorođenčad, ali se podležeći uzroci i komplikacije tretiraju prema potrebi. Ponekad se daju injekcije hormona rasta određenoj SGA djeci koja su bila vrlo mala u dobi od 2 do 4 godine. Ovo liječenje mora se provoditi nekoliko godina i mora se razmatrati od slučaja do slučaja.
Novorođenčadi s policitemijom se daju intravenske (IV) tekućine, a novorođenčad s hipoglikemijom se liječi čestim hranjenjem ili IV glukozom.
Svim trudnicama se treba osigurati dobra prenatalna skrb i trebaju izbjegavati alkohol, duhan i droge (kao što su kokain i heroin) tijekom trudnoće.