DiGeorgeov sindrom razvojni je poremećaj koji može zahvatiti timus, paratireoidne žlijezde, srce, nepce i druge organe. Imunodeficijencija nastaje kada je timus nedovoljno razvijen ili odsutan, zbog čega je smanjen broj ili funkcija T-stanica.
-
Djeca mogu imati prirođene srčane greške, sniženu koncentraciju kalcija, rascjep nepca, razvojne poteškoće i karakteristične crte lica.
-
Dijagnoza se temelji na kliničkim obilježjima, krvnim i imunološkim pretragama te genetskom testiranju.
-
Liječenje ovisi o zahvaćenim organima i može uključivati nadoknadu kalcija i vitamina D, liječenje infekcija, operaciju srca te pri teškoj imunodeficijenciji transplantaciju tkiva timusa ili krvotvornih matičnih stanica.
(Vidi također Pregled poremećaja imunodeficijencije.)
DiGeorgeov sindrom najčešće je dio sindroma delecije 22q11.2, koji se naziva i sindromom delecije 22q11.2. U tu skupinu pripadaju i velokardiofacijalni sindrom te neki drugi klinički oblici istog kromosomskog poremećaja.
Najčešći uzrok je nedostatak malog dijela dugog kraka kromosoma 22. Većina slučajeva nastaje novom, odnosno de novo delecijom, ali se poremećaj može naslijediti autosomno dominantno od zahvaćenog roditelja.
Dječaci i djevojčice zahvaćeni su podjednako.
Poremećaj nastaje zbog nepravilnog razvoja ždrijelnih vreća tijekom fetalnog života, pa mogu biti zahvaćeni timus, paratireoidne žlijezde, srce, nepce, lice i drugi organi.
Klinička obilježja
Izraženost bolesti vrlo je različita. Neke osobe imaju teške srčane i imunološke poremećaje već nakon rođenja, dok se u drugih dijagnoza postavi tek u djetinjstvu ili odrasloj dobi zbog blažih razvojnih, endokrinih ili psihijatrijskih simptoma.
Srce
Česte su prirođene srčane greške, osobito one koje zahvaćaju izlazne dijelove srca i velike krvne žile.
Mogu uključivati:
Težina srčane greške često je jedan od najvažnijih čimbenika koji određuju rani tijek bolesti.
Paratireoidne žlijezde
Paratireoidne žlijezde mogu biti nedovoljno razvijene ili odsutne, što uzrokuje sniženu koncentraciju kalcija u krvi.
Hipokalcemija može uzrokovati:
-
trzaje i grčeve mišića
-
tetaniju
-
razdražljivost
-
epileptičke napadaje
-
poremećaje srčanog ritma
Simptomi se mogu pojaviti u prvim danima života, ali se hipokalcemija može ponovno javiti i kasnije, osobito tijekom infekcije, operacije, puberteta ili drugog fiziološkog stresa.
Timus i imunološki sustav
Timus je potreban za sazrijevanje T-stanica. Ako je nedovoljno razvijen, broj T-stanica može biti smanjen.
U većine djece imunodeficijencija je blaga ili umjerena. Broj T-stanica s vremenom se može povećati i sposobnost obrane od infekcija može biti dovoljna bez posebnog imunološkog liječenja.
Manji broj djece ima gotovo potpuni nedostatak timusa i vrlo malo funkcionalnih T-stanica. Taj se oblik naziva potpunim DiGeorgeovim sindromom i uzrokuje tešku kombiniranu imunodeficijenciju.
Djeca s teškim nedostatkom T-stanica mogu razviti ozbiljne bakterijske, virusne, gljivične i oportunističke infekcije ubrzo nakon rođenja.
Lice, nepce i hranjenje
Mogu se pojaviti karakteristične, ali često blage crte lica, primjerice manje ili nisko postavljene uške, mala donja čeljust, dublje usađen korijen nosa i uži očni otvori.
Rascjep nepca, submukozni rascjep ili poremećaj zatvaranja mekog nepca mogu uzrokovati nazalan govor, otežano hranjenje i vraćanje hrane ili tekućine kroz nos.
Neka djeca imaju poteškoće sa sisanjem, gutanjem, dobivanjem na tjelesnoj masi i koordinacijom disanja i hranjenja.
Razvojna i druga obilježja
Mogu se pojaviti:
-
usporen razvoj govora i motorike
-
poteškoće s učenjem
-
poremećaji pažnje
-
smanjen mišićni tonus
-
oštećenje sluha
-
bubrežne i mokraćne anomalije
-
poremećaji štitnjače
-
skolioza i druge koštane anomalije
-
autoimuni poremećaji
U adolescenciji i odrasloj dobi povećan je rizik od anksioznosti, depresije, poremećaja pažnje, poremećaja iz spektra autizma i psihotičnih poremećaja, uključujući shizofreniju.
Dijagnoza
-
krvne i imunološke pretrage
-
mjerenje kalcija i funkcije paratireoidnih žlijezda
-
ehokardiografija i druge slikovne pretrage
-
genetsko testiranje
Na DiGeorgeov sindrom sumnja se u novorođenčeta ili djeteta s kombinacijom prirođene srčane greške, hipokalcemije, poremećaja nepca, ponavljajućih infekcija ili karakterističnih razvojnih obilježja.
Krvne pretrage mogu uključivati:
-
kompletnu krvnu sliku
-
broj T-stanica, B-stanica i prirodnih stanica ubojica
-
procjenu podskupina T-stanica i njihove funkcije
-
koncentracije imunoglobulina
-
procjenu odgovora protutijela na cjepiva
-
koncentraciju kalcija, fosfata, magnezija i paratireoidnog hormona
U novorođenčadi se teški manjak T-stanica može otkriti probirom određivanjem TREC-a.
Ehokardiografija se provodi kako bi se otkrile i procijenile prirođene srčane greške.
Ultrazvuk bubrega, procjena nepca, sluha, vida i razvoja provode se prema kliničkom nalazu.
Rendgenska snimka prsnog koša nije pouzdan način procjene funkcije timusa. Timus se može slabo vidjeti ili uopće ne vidjeti i u zdrave djece, pa se dijagnoza imunodeficijencije temelji na imunološkim pretragama, a ne samo na snimci.
Dijagnoza se najčešće potvrđuje genetskom analizom kojom se otkriva delecija 22q11.2. Mogu se koristiti kromosomski mikročip, MLPA, FISH ili druge odgovarajuće metode.
Ako klinička slika odgovara DiGeorgeovu sindromu, a delecija 22q11.2 nije pronađena, mogu se razmotriti drugi genetski uzroci sličnog razvojnog poremećaja.
Liječenje
Liječenje ovisi o zahvaćenim organima i težini imunološkog poremećaja te zahtijeva suradnju imunologa, kardiologa, endokrinologa, genetičara, otorinolaringologa, logopeda i drugih stručnjaka.
Hipokalcemija
Snižena koncentracija kalcija liječi se dodatcima kalcija i aktivnim oblicima vitamina D, primjerice kalcitriolom.
Koncentracije kalcija i paratireoidnog hormona potrebno je povremeno pratiti i nakon što se početni poremećaj smiri.
Infekcije i imunološka skrb
Većina djece s djelomičnim manjkom T-stanica ne treba transplantaciju. Infekcije se liječe brzo i prema uzročniku.
Pri čestim bakterijskim infekcijama mogu se primjenjivati profilaktički antibiotici ili nadomjesna terapija imunoglobulinima ako postoji i klinički značajan manjak protutijela.
Prije primjene živih cjepiva potrebno je procijeniti broj i funkciju T-stanica. Inaktivirana cjepiva uglavnom su sigurna, premda imunološki odgovor može biti slabiji.
Krvni pripravci za osobe s teškim nedostatkom T-stanica trebaju biti ozračeni i, prema potrebi, negativni na citomegalovirus kako bi se smanjio rizik od bolesti presatka protiv primatelja i prijenosa infekcije.
Potpuni DiGeorgeov sindrom
Djeca s gotovo potpunim nedostatkom T-stanica trebaju zaštitu od infekcija i liječenje u specijaliziranom centru.
Transplantacija kultiviranog tkiva timusa može omogućiti razvitak vlastitih funkcionalnih T-stanica i trajno ispraviti imunodeficijenciju.
Prije transplantacije timusno se tkivo obrađuje kako bi se uklonile zrele darivateljeve T-stanice i smanjio rizik od bolesti presatka protiv primatelja.
Transplantacija krvotvornih matičnih stanica može se primijeniti u odabranim slučajevima, osobito kada transplantacija timusa nije dostupna ili postoje druge hematološke indikacije.
Transplantacija matičnih stanica obnavlja darivateljeve T-stanice, ali ne stvara novo timusno tkivo, pa izbor postupka ovisi o kliničkoj situaciji i dostupnosti stručnog centra.
Srčane i druge anomalije
Teške prirođene srčane greške često zahtijevaju kirurški zahvat u novorođenačkoj ili dojenačkoj dobi.
Poremećaji nepca, hranjenja, govora, sluha, razvoja i učenja liječe se prema potrebi kirurškim zahvatima, logopedskom terapijom, nutritivnom potporom, rehabilitacijom i obrazovnim intervencijama.
Autoimuni, endokrini i psihijatrijski poremećaji liječe se prema zahvaćenom organskom sustavu.
Prognoza
Prognoza se vrlo razlikuje. Najviše ovisi o težini srčane greške, stupnju imunodeficijencije, hipokalcemiji i drugim pridruženim anomalijama.
Većina osoba s djelomičnim DiGeorgeovim sindromom doživi odraslu dob, ali im je potrebno dugotrajno praćenje jer se određene komplikacije mogu pojaviti tek kasnije.
Potpuni DiGeorgeov sindrom bez liječenja životno je ugrožavajući, ali transplantacija tkiva timusa ili odgovarajuće alternativno liječenje može znatno poboljšati ishod.
Genetsko savjetovanje
Osoba s delecijom 22q11.2 ima 50% vjerojatnosti da deleciju prenese svakom djetetu.
Budući da klinička slika može biti vrlo različita čak i unutar iste obitelji, iz težine simptoma roditelja nije moguće pouzdano predvidjeti težinu bolesti u djeteta.
Roditeljima i odraslim oboljelim osobama preporučuje se genetsko savjetovanje. Ako je delecija poznata, moguće je prenatalno ili preimplantacijsko genetsko testiranje.
Više informacija
Sljedeći izvor na engleskom jeziku može biti koristan. MANUAL nije odgovoran za njegov sadržaj.