Poremećaj protivljenja i odbijanja je opetovano ili trajno negativističko, odbijajuće ili čak neprijateljsko ponašanje usmjereno na osobe od autoriteta.
Djeca s poremećajem protivljenja i odbijanja su tvrdoglava, teška, neposlušna i razdražljiva bez fizičke agresivnosti i kršenja prava drugih. Poremećaj protivljenja i odbijanja se smatra blažim oblikom poremećaja ponašanja. Međutim, ta dva poremećaja se uvelike razlikuju. Djeci s poremećajem ponašanja kao da nedostaje savjesti, za razliku od onih poremećajem protivljenja i odbijanja, i opetovano krše prava drugih, ponekad bez ikakvih znakova iritacije.
Mnoga djeca predškolske i rane adolescentne dobi se povremeno ponašaju prkosljivo. Poremećaj ponašanja i odbijanja dijagnosticira se samo ako takvo ponašanje traje 6 mjeseci ili više i ometa društveno ili akademsko funkcioniranje.
Uzrok poremećaja protivljenja i odbijanja je nepoznat. Češći je među djecom iz obitelji u kojima su roditelji skloni glasnim svađama. Ovaj poremećaj ukazuje na probleme koji zahtijevaju daljnje istraživanje i liječenje.
Simptomi
Simptomi poremećaja protivljenja i odbijanja obično započinju u razdoblju od predškolskog uzrasta do srednje škole.
Tipična ponašanja ove djece uključuju sljedeće:
-
Raspravljanje s odraslima
-
Lako i često gubljenje kontrole
-
Aktivno prkošenje pravilima i uputama
-
Namjerno dosađivanje ljudima
-
Okrivljavanje drugih za vlastite pogreške
-
Ljuti su, ogorčeni i lako postanu zlovoljni
-
Zlobni su i osvetoljubivi
Takva djeca znaju razliku između ispravnog i pogrešnog i osjećaju krivnju ako učine nekakvu ozbiljniju pogrešku. Mnogima nedostaje socijalnih vještina.
Dijagnoza
Liječnici dijagnosticiraju poremećaj protivljenja i odbijanja na temelju simptoma i ponašanja djeteta koji moraju biti prisutni najmanje 6 mjeseci i biti dovoljno ozbiljni da ometaju djetetovo funkcioniranje.
Kod sumnje na poremećaj protivljenja i odbijanja liječnici pažljivo procjenjuju prisutnost znakova depresije kod djeteta poput poremećaja spavanja, apetita i anksioznosti. U dječjoj populaciji depresija i anksiozni poremećaji mogu uzrokovati slične simptome kao poremećaj protivljenja i odbijanja. Ponekad je glavni simptom depresije razdražljivost, a zbog jake anksioznosti djeca s anksioznim poremećajem mogu biti neposlušna ili prkosljiva. Liječnici moraju razlikovati ove poremećaje od poremećaja protivljenja i odbijanja jer često imaju slične simptome.
Uz to je, zbog slične simptomatike, bitno razlikovati poremećaj protivljenja i odbijanja od neliječenog Poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD). Ovi se simptomi često smanjuju kada se ADHD adekvatno liječi.
Liječenje
-
Bihevioralne tehnike
-
Grupna terapija
Probleme koji mogu pridonijeti simptomima (poput disfunkcije u obitelji ili ADHD-a) je potrebno liječiti.
Poremećaj protivljenja i odbijanja najbolje se liječi bihevioralnim tehnikama koje uključuju dosljednu discipliniranost i poticanje željenog ponašanja (uz nagrade). Roditelji i nastavnici mogu biti podučeni o tim tehnikama od strane dječjeg terapeuta ili savjetnika.
Djeca mogu imati koristi od grupne terapije koja im pomaže poboljšati socijalne vještine.
Lijekovi koji se koriste za liječenje depresivnih ili anksioznih poremećaja ponekad pomažu.
Čak i bez liječenja, većina djece se s vremenom postupno poboljšava.