Predmenstrualni sindrom (PMS)

Autor: JoAnn V. Pinkerton, MD
Urednik sekcije: prim. Boris Ujević, dr. med.
Prijevod: Josipa Paić, dr. med.

Predmenstrualni sindrom (PMS) je skupina fizičkih i psiholoških simptoma koji započinju nekoliko dana prije i obično završavaju nekoliko sati nakon početka menstruacije. Predmenstrualni disforični poremećaj je oblik PMS-a u kojem su simptomi toliko ozbiljni da ometaju rad, društvene aktivnosti ili odnose.

Budući da se PMS-u pripisuju mnogi simptomi, kao što su loše raspoloženje, razdražljivost, nadutost te osjetljivost dojki, definiranje i identificiranje PMS-a može biti teško. Oko 20 do 50% žena u reproduktivnoj dobi ima PMS. Oko 5% ima teški oblik PMS-a koji se naziva predmenstrualni disforični poremećaj.

PMS se može pojaviti djelomično zbog sljedećeg:

  • Razina estrogena i progesterona mijenja se tijekom menstrualnog ciklusa. Neke žene su osjetljivije na te fluktuacije.

  • Neke žene mogu imati genetsku predispoziciju koja ih čini podložnijima PMS-u.

  • Razine serotonina su obično niže kod žena s PMS-om. Serotonin je tvar koja pomaže živčanim stanicama da komuniciraju (neurotransmiter) i smatra se da pomaže u reguliranju raspoloženja.

  • Nedostatak magnezija ili kalcija može doprinijeti razvoju PMS-a.

Fluktuacije razina estrogena i progesterona mogu utjecati na druge hormone, kao što je aldosteron, koji pomaže u regulaciji ravnoteže soli i vode. Višak aldosterona može uzrokovati zadržavanje tekućine i nadutost.

Simptomi

Vrsta i intenzitet simptoma PMS-a variraju od žene do žene te iz mjeseca u mjesec kod iste žene. Različiti fizički i psihološki simptomi PMS-a mogu privremeno ometati život žene.

Simptomi mogu započeti nekoliko sati do oko 10 dana prije menstruacije i često nestaju nekoliko sati nakon početka krvarenja. Žene koje se približavaju menopauzi mogu imati simptome koji traju i za vrijeme i nakon menstrualnog krvarenja. Simptomi mogu postati izraženiji tijekom stresa ili tijekom godina prije menopauze (koje se nazivaju perimenopauza). Simptomi PMS-a mogu svaki mjesec prethoditi bolnoj menstruaciji (grčevi, ili dismenoreja), osobito kod adolescentica.

Najčešći simptomi su razdražljivost, tjeskoba, uznemirenost, ljutnja, nesanica, poteškoće u koncentraciji, letargija, depresija i jak umor.

Drugi se poremećaji mogu pogoršati dok se pojavljuju simptomi PMS-a. Oni uključuju sljedeće:

  • Poremećaji koji uključuju epileptičke napade; veći broj napadaja nego obično

  • Poremećaji vezivnog tkiva, kao što su sistemski eritematozni lupus (SLE, ili lupus) ili reumatoidni artritis; s egzacerbacijama bolesti

  • Respiratorni poremećaji, kao što su alergije i kongestija nosa i dišnih puteva

  • Migrene

  • Poremećaji raspoloženja, kao što su depresija ili tjeskoba

  • Poremećaji spavanja, kao što je previše ili nedovoljno spavanja

Poremećaji raspoloženja mogu uzrokovati slične simptome, a ti se simptomi mogu pogoršati neposredno prije menstruacije, čak i kod žena koje nemaju PMS ili predmenstrualni disforični poremećaj.

U predmenstrualnom disforičnom poremećaju, predmenstrualni simptomi su toliko ozbiljni da ometaju rad, društvene aktivnosti ili odnose. Zainteresiranost za dnevne aktivnosti uvelike se smanjuje, a neke žene čak mogu postati suicidalne. Simptomi se redovito pojavljuju prije nego što menstruacija započne i nestaju kad, ili ubrzo nakon, što krvarenje započne.

Simptomi koji se mogu pojaviti u predmenstrualnom sindromu (PMS)

Fizički

  • Svjesnost o otkucajima srca (palpitacije)

  • Bol u leđima

  • Nadutost

  • Osjećaj punoće i bolnosti dojki

  • Promjene apetita i žudnja za određenom hranom

  • Zatvor

  • Grčevi, težina ili pritisak u donjem dijelu trbuha

  • Omaglica, uključujući vrtoglavicu

  • Lako nastajanje modrica

  • Nesvjestica

  • Umor

  • Glavobolje

  • Valovi vrućine

  • Nesanica, uključujući poteškoće usnivanja i čestog buđenja noću

  • Bolovi u zglobovima i mišićima

  • Nedostatak energije

  • Mučnina i povračanje

  • Trnci u rukama i nogama

  • Problemi s kožom, kao što su akne i lokalizirani kontaktni dermatitis

  • Oticanje ruku i nogu

  • Povećanje tjelesne težine

Psihološki

  • Agitacija

  • Anksioznost

  • Zbunjenost

  • Plakanje

  • Depresija

  • Poteškoće s koncentriracijom

  • Emocionalna preosjetljivost

  • Zaboravljivost ili gubitak pamćenja

  • Razdražljivost

  • Promjene raspoloženja ili pogoršanje poremećaja raspoloženja koji su već prisutni

  • Nervoza

  • Kratka narav

  • Društveno povlačenje

Dijagnoza

  • Za PMS, procjena liječnika

  • Za predmenstrualni disforični poremećaj, specifične smjernice

Dijagnoza PMS-a temelji se na simptomima. Da bi identificirali PMS, liječnici traže od žene da svakodnevno bilježi svoje simptome. Ovaj zapis pomaže ženi da bude svjesna promjena u svom tijelu i raspoloženju i pomaže liječnicima da prepoznaju bilo kakve redovne simptome i utvrde koji je tretman najbolji.

Ako žene imaju simptome depresije, mogu im se dati standardizirani testovi za depresiju ili ih uputiti liječniku koji se bavi zaštitom mentalnog zdravlja. Međutim, liječnici obično mogu razlikovati PMS ili predmenstrualni disforični poremećaj od poremećaja raspoloženja na temelju čimbenika kao što je vrijeme pojave simptoma. Ako simptomi nestanu ubrzo nakon početka menstrualnog krvarenja, vjerojatno su uzrokovani PMS-om ili predmenstrualnim disforičnim poremećajem.

Predmenstrualni disforični poremećaj

Predmenstrualni disforični poremećaj ne može se dijagnosticirati sve dok žena ne zabilježi svoje simptome najmanje dva menstrualna ciklusa. Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju određenih smjernica. Smjernice navode da žene moraju imati ukupno najmanje pet simptoma koji se često javljaju kod žena s PMS-om (s barem jednim iz svakog od dva popisa u nastavku).

Simptomi moraju uključivati barem jedno od sljedećeg:

  • Promjene raspoloženja (na primjer, iznenada se osjećate tužno i plačljivo)

  • Jako ste razdražljivi ili ljuti ili imate više sukoba s drugim ljudima

  • Osjećate se vrlo depresivno ili beznadno ili ste jako kritični sami prema sebi

  • Osjećate se tjeskobno, napeto ili da ste na rubu

Simptomi također moraju uključivati najmanje jedno od sljedećeg:

  • Smanjen interes za uobičajene aktivnosti

  • Poteškoće s koncentracijom

  • Niska energija ili umor

  • Zamjetne promjene u apetitu, prejedanje ili žudnja za specifičnom hranom

  • Problemi sa spavanjem (problemi s usnivanjem ili čestim buđenjem ili previše spavanja)

  • Osjećaji preplavljenosti ili gubitka kontrole

  • Fizički simptomi koji se često javljaju kod žena s PMS-om (kao što su napete, osjetljive dojke)

Također, simptomi se moraju pojavljivati većinu od prethodnih 12 mjeseci i moraju biti dovoljno ozbiljni da ometaju dnevne aktivnosti i funkcioniranje.

Liječenje

  • Opće mjere

  • Ponekad lijekovi, uključujući hormone i/ili antidepresive

PMS može biti teško liječiti. Nijedan pojedinačni tretman nije učinkovit za sve žene, a neke žene imaju potpuno olakšanje s bilo kojom pojedinačnom vrstom liječenja.

Opće mjere

Žene mogu pokušati sljedeće kako bi olakšale simptome PMS-a:

Određeni dodaci prehrani mogu donekle ublažiti simptome PMS-a. Ovi dodaci uključuju monaški papar koji se dobiva iz biljke konopljike, vitamin B6 i vitamin E. Žene trebaju razgovarati sa svojim liječnikom prije nego uzmu bilo kakve dodatke, osobito vitamin B6, koji može biti štetan ako se uzima u visokim dozama. Oštećenje živaca je moguće sa samo 200 miligrama vitamina B6 na dan.

Jeste li znali...

  • Uzimanje kontracepcijskih pilula ponekad ublažava simptome, ali ih ponekad i pogoršava, osobito u prvih 6 tjedana nakon početka uzimanja.

Lijekovi

Uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAR) može pomoći u ublažavanju glavobolje, bolova zbog grčeva u trbuhu i bolova u zglobovima. Da bi se smanjio intenzitet glavobolje ili grčeva, žene mogu početi uzimati nesteroidne protuupalne lijekove nekoliko dana prije početka menstruacije.

Hormonska terapija može pomoći. Opcije uključuju sljedeće:

  • Kontracepcijske pilule

  • Vaginalni čepići progesterona

  • Progesteron tablete

  • Injekcija dugodjelujućeg progestina (sintetski oblik ženskog hormona progesterona) svaka 2 ili 3 mjeseca

Oralni kontraceptivi koji rezultiraju kraćim menstrualnim krvarenjima ili koji povećavaju interval između krvarenja do čak 3 mjeseca, mogu pomoći nekim ženama.

Žene koje imaju jako izražene simptome PMS-a ili koje imaju predmenstrualni disforični poremećaj mogu profitirati od uzimanja antidepresiva kao što su fluoksetin, paroksetin ili sertralin. Ovi lijekovi se koriste za sprječavanje simptoma, a da bi bili učinkoviti, trebali bi se početi uzimati prije početka simptoma. Uzimanje ovih lijekova nakon pojave simptoma obično ne ublažava simptome tako dobro kao njihovo uzimanje prije nego što simptomi počnu. Ovi lijekovi su najučinkovitiji u smanjenju razdražljivosti, depresije i nekih drugih simptoma PMS-a.

Ako je zadržavanje tekućine problem, liječnici mogu propisati diuretik spironolakton (koji pomaže bubrezima da eliminiraju sol i vodu iz tijela).

Liječnici mogu zamoliti ženu da nastavi voditi evidenciju o svojim simptomima kako bi mogli ocijeniti učinkovitost liječenja PMS-a.

Kod žena koje imaju predmenstrualni disforični poremećaj koji perzistira unatoč drugim oblicima liječenja, može se dati agonist gonadotropin-oslobađajućeg hormona (kao što je leuprolid ili goserelin), u obliku injekcije, što može ublažiti simptome. GnRH agonisti su sintetski oblik hormona koji proizvodi tijelo. GnRH agonisti uzrokuju da jajnici proizvode manje estrogena i progesterona. Dakle, pomažu u kontroli brzih fluktuacija u razinama hormona koje se javljaju prije menstruacije i koje doprinose simptomima. Ženama se također obično daje estrogen plus progestin, u niskoj dozi, na usta ili u obliku flastera.

Kirurgija

Kao posljednje utočište za žene koje imaju ozbiljne simptome koji se ne mogu kontrolirati drugim tretmanima, liječnici mogu ponuditi operaciju. Uklanjanje jajnika eliminira menstrualne cikluse i tako eliminira simptome PMS-a. Međutim, uklanjanje jajnika ima iste učinke kao i menopauza, uključujući povećanje rizika za osteoporozu i druge probleme povezane s menopauzom. Kako bi umanjili ili spriječili neke od ovih učinaka, liječnici obično sugeriraju da te žene uzimaju hormonsku terapiju koja sadrži estrogen i progestin ili progesteron sve dok ne dosegnu prosječnu dob menopauze (oko 51. godine).

Politika privatnosti