Sakaćenje ženskih genitalija

Autor: Alicia R. Pekarsky, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Matea Ćurković, dr. med.

Sakaćenje ženskih genitalija je ritualno uklanjanje dijela ili svih vanjskih genitalija.

Spolni organi žene uključuju klitoris (mala kvrga na ženskim genitalijama koja je osjetljiva na seksualnu stimulaciju), usne (mesnati nabori ili usne tkiva koje zatvaraju i štite genitalne organe) i himen (tanku membranu koja okružuje otvor vagine).

Sakaćenje ženskih spolnih organa se prakticira u dijelovima Afrike (obično sjevernoj ili središnjoj Africi) gdje je duboko ukorijenjeno u nekim kulturama. Sakaćenje se također provodi u nekim dijelovima Bliskog istoka. Ova tradicija je zasnovana na vjerovanju da je nemoguće kontrolirati žene koje mogu doživjeti seksualni užitak te ih se izbjegava i ne mogu se vjenčati.

Prosječna dob djevojčica kada se vrši obrezivanje je 7 godina, a postupak se obavlja bez anestezije. Postoje četiri glavne vrste sakaćenja ženskih genitalija koje definira Svjetska zdravstvena organizacija:

  • Klitoridektomija: Djelomično ili potpuno uklanjanje klitorisa i, iznimno rijetko, samo nabora kože koja okružuje klitoris (naziva se prepucij ili kapa klitorisa)

  • Izrezivanje: Djelomično ili potpuno odstranjivanje klitorisa i malih usana s ili bez uklanjanja velikih usana

  • Infibulacija: Uklanjanje klitorisa i stidnih usana nakon čega slijedi šivanje svog preostalog tkiva, osim malog otvora za menstruaciju i urin.

  • Ostalo: Svi drugi štetni postupci na ženskim genitalijama u nezdravstvene svrhe (kao što su bockanje, pirsing, rezbarenje, rezanje i spaljivanje genitalnog područja)

Posljedice genitalnog sakaćenja uključuju krvarenje i infekciju (uključujući tetanus). Žene koje su infibulirane mogu imati ponavljajuće urinarne i ginekološke infekcije i ožiljke. Žene koje zatrudne nakon sakaćenja mogu imati ozbiljno krvarenje (hemoragija) tijekom poroda. Psihički problemi mogu biti ozbiljni.

Sakaćenje ženskih genitalija je u opadanju zbog utjecaja vjerskih vođa koji se protive praksi i rastućem protivljenju u nekim zajednicama.