Cervikalna distonija

Autor: Hector A. Gonzalez-Usigli, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Josip Sremec, dr. med.

Cervikalnu distoniju karakteriziraju dugotrajne (kronične) nevoljne kontrakcije ili povremeni grčevi vratnih mišića koji uzrokuju okretanje ili naginjanje vrata u različitim smjerovima.

  • Uzrok cervikalne distonije obično je nepoznat.

  • Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju simptoma i rezultata fizikalnog pregleda.

  • U liječenju se najprije primjenjuju injekcije botulinum toksina, a ako nisu učinkovite, mogu se primijeniti lijekovi koji se uzimaju na usta.

  • Fizikalna terapija može pomoći u ublažavanju nekih simptoma.

(Vidi također Pregled poremećaja pokreta.)

Distonija se može pojaviti i u drugim mišićima, osim vratnih.

Kod cervikalne distonije kontrakcije vratnih mišića uzrokuju okretanje ili naginjanje vrata iz njegova uobičajenog položaja. Cervikalna distonija najčešći je oblik distonije.

Vrat može zauzeti jedan ili više sljedećih položaja:

  • Rotiran (tortikolis)

  • Nagnut u stranu (laterokolis)

  • Nagnut prema naprijed (anterokolis)

  • Nagnut prema natrag (retrokolis)

Jedan oblik cervikalne distonije počinje u odrasloj dobi. Budući da uzrokuje rotaciju vrata, ponekad se naziva spazmodični tortikolis (latinski izraz „torti” odnosi se na uvijanje, a „collis” na vrat). To je najčešći oblik distonije koji zahvaća samo jedan dio tijela. Uzrok je obično nepoznat, ali kod nekih osoba spazmodični tortikolis uzrokovan je genetskom mutacijom. Stres i emocionalni problemi mogu pogoršati simptome.

Cervikalna distonija može:

  • Biti prisutna pri rođenju

  • Pojaviti se kasnije tijekom života kao posljedica različitih neuroloških poremećaja

  • Nastati kao posljedica primjene lijekova koji blokiraju djelovanje dopamina (poput haloperidola i drugih antipsihotika)

Rijetko se smatra da emocionalni problemi pridonose nastanku cervikalne distonije.

Simptomi

Simptomi cervikalne distonije mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi, ali obično počinju između 20. i 60. godine života, najčešće između 30. i 50. godine.

Simptomi obično počinju postupno. Rijetko nastaju iznenada i brzo napreduju.

Ponekad simptomi počinju pomicanjem glave s jedne strane na drugu, kao kada osoba odmahuje glavom u znak negacije. Neki vratni mišići mogu se kontrahirati i ostati napeti ili se mogu povremeno grčiti, uzrokujući uvijanje vrata. Kontrakcije mogu biti bolne. Glava se može okrenuti na jednu stranu ili nagnuti prema naprijed ili natrag. Ponekad je jedno rame podignuto.

Simptomi mogu biti blagi ili teški. Grčevi se obično postupno pogoršavaju tijekom prve jedne do pet godina, nakon čega se stanje stabilizira. Kod približno 10 do 20 % osoba simptomi spontano nestaju unutar pet godina od njihova početka. Veća je vjerojatnost da će grčevi nestati ako su blagi i ako se pojave u mlađoj dobi. Međutim, grčevi mogu i potrajati tijekom života, ograničavajući pokretljivost i trajno zadržavajući glavu, vrat i ramena u neprirodnom položaju.

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

Dijagnoza cervikalne distonije temelji se na simptomima i neurološkom pregledu.

Liječenje

  • Fizikalne metode

  • Injekcije botulinum toksina

  • Ponekad lijekovi koji se uzimaju na usta

Neke fizikalne metode mogu privremeno ublažiti grčeve. Fizikalna terapija može pomoći poboljšanjem pokretljivosti i fleksibilnosti vrata. Terapeuti također mogu pomoći osobama da prepoznaju pokrete koji pogoršavaju grčeve i one koji ih ublažavaju. Biofeedback (tehnika koja koristi metode opuštanja za kontrolu nesvjesnih tjelesnih procesa, poput srčanog ritma i napetosti mišića) ili masaža mogu pomoći nekim osobama.

Osobe mogu otkriti određene postupke koji nakratko ublažavaju grčeve. Oni uključuju lagano dodirivanje brade, obraza, gornjeg dijela lica ili zatiljka. Ti su postupci obično učinkovitiji ako se izvode na strani suprotnoj od one na kojoj se javlja grč.

Kada emocionalni problemi pridonose pogoršanju poremećaja, liječenje najbolje provodi multidisciplinarni tim koji uključuje psihijatra, psihologa i neurologa.

Lijekovi

Injekcije botulinum toksina u zahvaćene mišiće mogu smanjiti bolne grčeve kod približno 70 % osoba i omogućiti vraćanje glave u prirodniji položaj. Učinak obično traje od jednog do četiri mjeseca. Međutim, za trajno ublažavanje simptoma injekcije se obično moraju ponavljati svaka tri do četiri mjeseca jer učinak botulinum toksina postupno slabi. Kod manjeg broja osoba koje opetovano primaju injekcije botulinum toksina mogu se razviti protutijela koja neutraliziraju toksin i smanjuju učinkovitost liječenja. Ako su zahvaćeni mišići mali ili duboko smješteni, može se koristiti elektromiografija (bilježenje električne aktivnosti mišića) radi prepoznavanja mišića u koje je potrebno ubrizgati lijek.

Određeni lijekovi koji se uzimaju na usta mogu pomoći, ali kontroliraju grčeve kod samo približno 25 do 33 % osoba. Ti lijekovi uključuju:

Antikolinergici se primjenjuju zbog svojeg djelovanja na smanjenje grčeva. Međutim, mogu uzrokovati i neželjene učinke, poput smetenosti, pospanosti, suhoće usta, zamagljenog vida, vrtoglavice, zatvora, poteškoća s mokrenjem i gubitka kontrole nad mokraćnim mjehurom, što može ograničiti njihovu primjenu.

Svi navedeni lijekovi u početku se primjenjuju u malim dozama. Doze se postupno povećavaju dok se simptomi ne stave pod kontrolu ili dok se ne pojave nepodnošljive nuspojave. Nuspojave ovih lijekova osobito su česte kod starijih osoba.

Kirurško liječenje

Uloga kirurških zahvata na strukturama izvan mozga u liječenju cervikalne distonije i dalje je predmet rasprave. Primjerice, tijekom jednog takvog zahvata selektivno se presijecaju živci koji inerviraju zahvaćene mišiće. Zbog toga živci više ne mogu poticati kontrakciju tih mišića. Međutim, nakon zahvata mišići ostaju trajno oslabljeni ili mogu biti paralizirani. Kada zahvat izvode iskusni kirurzi kod pažljivo odabranih bolesnika, koristi mogu nadmašiti moguće komplikacije.

Ako su simptomi teški, a svi uobičajeni načini liječenja neučinkoviti, može se provesti duboka stimulacija mozga. Tijekom ovog zahvata male elektrode kirurški se ugrađuju u određeno područje bazalnih ganglija (nakupina živčanih stanica koje pomažu u započinjanju i usklađivanju voljnih pokreta mišića). Elektrode šalju slabe električne impulse u ciljano područje bazalnih ganglija koje sudjeluje u nastanku cervikalne distonije te tako pomažu u ublažavanju simptoma.