Fibromialgiju obilježavaju loš san, umor, poteškoće s koncentracijom te raširena bol i ukočenost mekih tkiva, uključujući mišiće, tetive i ligamente.
-
Loš san, stres, napetost, ozljede i moguće određene osobine ličnosti mogu povećati rizik od razvoja fibromialgije.
-
Bol je raširena, a određeni dijelovi tijela osjetljivi su na dodir.
-
Dijagnoza fibromialgije temelji se na utvrđenim kriterijima i simptomima, poput raširene boli i umora.
-
Poboljšanje sna, primjena analgetika, tjelovježba, toplina i masaža mogu pomoći.
Ovaj se poremećaj prije nazivao fibrozitisom ili sindromom fibromiozitisa. Međutim, budući da upala, na koju upućuje nastavak „-itis”, nije prisutna, taj je nastavak izostavljen te je naziv promijenjen u fibromialgija. Fibromialgija nije autoimuni poremećaj, ali osobe s fibromialgijom često imaju i kronične upalne ili autoimune poremećaje. Fibromialgija i miofascijalni bolni sindrom nisu potpuno istoznačni pojmovi, ali su slični jer oba pripadaju sindromima središnje boli. Miofascijalni bolni sindrom uglavnom uzrokuje bol u mišićima, dok fibromialgija uzrokuje rašireniju bol u tijelu i druge simptome.
Fibromialgija je česta. Otprilike je sedam puta češća kod žena nego kod muškaraca. Obično se pojavljuje kod mladih žena ili žena srednje životne dobi, ali se može razviti i kod muškaraca, djece i adolescenata.
Fibromialgija nije opasna ni životno ugrožavajuća. Ipak, trajni simptomi mogu znatno ometati svakodnevni život.
Uzroci
Uzroci fibromialgije
Osobe s fibromialgijom imaju povećanu osjetljivost na bol. Područja mozga koja obrađuju bolne podražaje tumače ih kao intenzivnije nego kod osoba koje nemaju fibromialgiju. Uzrok fibromialgije najčešće nije poznat. Međutim, određena stanja mogu pridonijeti razvoju poremećaja, uključujući loš san, ponavljano prenaprezanje ili ozljedu. Psihički stres također može pridonijeti pojavi fibromialgije. Međutim, problem nije samo stres, nego i način na koji osoba na njega reagira.
Neke osobe s fibromialgijom istodobno imaju poremećaj vezivnog tkiva, poput reumatoidnog artritisa ili sistemskog eritemskog lupusa. Ponekad virusna ili druga infekcija, poput lajmske bolesti ili moguće bolesti COVID-19, ili traumatski događaj mogu potaknuti razvoj fibromialgije.
Simptomi
Simptomi fibromialgije
Većina osoba osjeća opću bol, ukočenost i slabost. Simptomi se mogu pojaviti u cijelom tijelu. Može biti zahvaćeno bilo koje meko tkivo, uključujući mišiće, tetive i ligamente. Bol je osobito česta u mekim tkivima vrata, gornjeg dijela ramena, prsiju, prsnog koša, donjeg dijela leđa, bedara, ruku i područja oko određenih zglobova. Rjeđe su bolnost i ukočenost prisutne u potkoljenicama, šakama i stopalima. Simptomi se mogu pojavljivati povremeno, u obliku pogoršanja, ili biti prisutni većinu vremena.
Bol može biti intenzivna. Obično se pogoršava zbog umora ili prenaprezanja. Određena područja mišića često su osjetljiva pri jačem pritisku prstom. Ta se područja nazivaju osjetljivim točkama. Tijekom pogoršanja mišići mogu postati napeti ili se mogu pojaviti grčevi.
Mnoge zahvaćene osobe loše spavaju i osjećaju tjeskobu, a ponekad su depresivne ili napete. Česti su umor i kognitivne poteškoće, poput problema s koncentracijom i smanjene sposobnosti razmišljanja. Mnoge osobe s fibromialgijom imaju perfekcionističke osobine ili osobnost tipa A. Također mogu imati migrenu ili tenzijsku glavobolju, intersticijski cistitis, vrstu upale mokraćnog mjehura koja uzrokuje bol pri mokrenju, te sindrom iritabilnog crijeva, koji uzrokuje različite kombinacije zatvora, proljeva, nelagode u trbuhu i nadutosti. Mogu se pojaviti i osjećaji bockanja, obično na objema stranama tijela.
Ista stanja koja mogu pridonijeti razvoju fibromialgije mogu također pogoršati njezine simptome. To uključuje emocionalni stres, loš san, ozljede i umor. Strah da simptomi predstavljaju ozbiljnu bolest također ih može pogoršati. Tvrdnje liječnika, člana obitelji ili prijatelja da je „sve u glavi” mogu dodatno pogoršati simptome. Osobe se također mogu osjećati frustrirano jer im se često govori da dobro izgledaju, iako se ne osjećaju dobro.
Dijagnoza
Dijagnoza fibromialgije
Liječnici posumnjaju na fibromialgiju kod osoba koje imaju sljedeće:
-
Raširenu bol i osjetljivost
-
Uredne rezultate laboratorijskih pretraga unatoč raširenim simptomima
-
Umor kao jedan od glavnih simptoma
Liječnici razmatraju dijagnozu fibromialgije kod osoba koje imaju raširenu bol najmanje tri mjeseca, osobito ako je praćena drugim tjelesnim simptomima poput umora. Bol se smatra raširenom kada je prisutna na lijevoj i desnoj strani tijela, iznad i ispod struka te u gornjem dijelu kralježnice, stijenci prsnog koša ili srednjem dijelu kralježnice i donjem dijelu leđa.
U prošlosti su liječnici dijagnozu djelomično temeljili na osjetljivosti u nekima od 18 određenih točaka. Danas se broj osjetljivih točaka smatra manje važnim od prisutnosti karakterističnih simptoma, osobito raširene boli.
Ne postoji specifična dijagnostička pretraga za fibromialgiju. Liječnici žele isključiti druge poremećaje, poput hipotireoze, reumatske polimialgije ili drugih mišićnih poremećaja, koji mogu uzrokovati slične simptome, pa često provode krvne pretrage. Krvnim pretragama mogu se otkriti antinuklearna protutijela (ANA), koja su prisutna kod mnogih osoba s poremećajima vezivnog tkiva, poput lupusa. Međutim, pozitivan nalaz ANA čest je, osobito kod žena, pa sam po sebi nije dovoljan za postavljanje dijagnoze bolesti.
Fibromialgiju nije lako prepoznati kod osoba koje istodobno imaju reumatoidni artritis ili lupus jer ti poremećaji uzrokuju slične simptome, poput umora i boli u mišićima, zglobovima ili oboje. Međutim, liječnički pregled i laboratorijske pretrage obično mogu pomoći u razlikovanju tih poremećaja od fibromialgije.
Prognoza
Prognoza fibromialgije
Fibromialgija obično ima kroničan tijek, ali se može i spontano povući ako se smanji stres. Čak i uz odgovarajuće liječenje, većina osoba i dalje u određenoj mjeri ima simptome.
Liječenje
Liječenje fibromialgije
-
Istezanje, primjena topline i masaža
-
Upravljanje stresom
-
Lijekovi za poboljšanje sna
-
Lijekovi za ublažavanje boli
Osobe se mogu osjećati bolje uz odgovarajuće liječenje. Najkorisniji pristup obično uključuje sljedeće:
-
Smanjenje stresa, uključujući razumijevanje da bol nije uzrokovana životno ugrožavajućom bolešću
-
Vježbe dubokog disanja, meditaciju, kognitivnu terapiju utemeljenu na usredotočenoj svjesnosti (MBCT), psihološku podršku i savjetovanje prema potrebi
-
Blago istezanje zahvaćenih mišića, uz zadržavanje istegnutog položaja približno 30 sekundi i pet ponavljanja
-
Vježbe za poboljšanje tjelesne kondicije, odnosno aerobne vježbe, uz postupno, ali stalno povećavanje intenziteta, primjerice hodanjem na pokretnoj traci, vožnjom sobnog bicikla, vježbanjem na orbitreku ili plivanjem
-
Primjenu topline na zahvaćeno područje ili blagu masažu
-
Dovoljno sna
Poboljšanje sna
Poboljšanje sna od ključne je važnosti. Primjerice, treba izbjegavati kofein i druge stimulanse u večernjim satima te spavati u tihoj i tamnoj sobi s udobnom posteljinom. Ne preporučuje se jesti ni gledati televiziju u krevetu. (Vidi također Higijena spavanja.)
Liječnici mogu propisati male doze tricikličkih antidepresiva. Ti se lijekovi uzimaju na usta jedan do dva sata prije spavanja i primjenjuju se radi poboljšanja sna, a ne liječenja depresije. U tu skupinu pripadaju trazodon, amitriptilin i nortriptilin. Ciklobenzaprin, mišićni relaksans, također može pomoći u postizanju kvalitetnijeg sna. Poput tricikličkih antidepresiva, uzima se samo prije spavanja. Ti su lijekovi obično sigurniji od sedativa, koji s vremenom mogu uzrokovati navikavanje. Međutim, triciklički antidepresivi i ciklobenzaprin mogu uzrokovati nuspojave poput pospanosti i suhoće usta, osobito kod starijih osoba. Primjena tijekom dana može uzrokovati pospanost.
Ublažavanje boli
Analgetici, poput paracetamola, nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAIL) ili povremeno tramadola, mogu pomoći. Opioidi se ne primjenjuju u liječenju fibromialgije jer ometaju cikluse spavanja, mogu uzrokovati ovisnost i s vremenom postaju manje učinkoviti.
Pregabalin, antiepileptik koji se ponekad primjenjuje za ublažavanje boli, duloksetin i milnacipran također se ponekad primjenjuju u liječenju fibromialgije. Ti lijekovi mogu pomoći kada se primjenjuju kao dio programa liječenja koji uključuje poboljšanje sna, tjelovježbu i upravljanje stresom.
Povremeno se lokalni anestetici, poput lidokaina, ubrizgavaju izravno u osobito osjetljiva područja, ali takve se injekcije ne bi trebale često ponavljati.
Dokazi također podupiru primjenu kapsaicina, biološke povratne sprege, masaže, hipnoterapije, kiropraktičkih postupaka i drugih komplementarnih i alternativnih terapija.