Srčani mišić treba stalnu opskrbu krvlju bogatom kisikom. Koronarne arterije, koje se odvajaju od aorte neposredno nakon njezina izlaska iz srca, dovode tu krv do srčanog mišića. Akutni koronarni sindrom nastaje kada iznenadno začepljenje koronarne arterije znatno smanji ili prekine dotok krvi u područje srčanog mišića (miokarda) koje ta arterija opskrbljuje. Nedostatna opskrba bilo kojeg tkiva krvlju naziva se ishemija. Ako se opskrba krvlju znatno smanji ili potpuno prekine dulje od nekoliko minuta, srčano tkivo odumire. Srčani udar, koji se naziva i infarkt miokarda (IM), jest odumiranje srčanog tkiva zbog ishemije. (Vidi također Pregled koronarne arterijske bolesti.)
Komplikacije akutnih koronarnih sindroma ovise o količini oštećenog srčanog tkiva, a ona pak ovisi o mjestu začepljenja koronarne arterije i trajanju začepljenja. Ako začepljenje zahvati velik dio srčanog mišića, srce neće učinkovito pumpati krv. Ako začepljenje prekine dotok krvi u električni provodni sustav srca, može doći do poremećaja srčanog ritma.
Problemi s pumpanjem krvi
Tijekom srčanog udara dio srčanog mišića odumire. Odumrlo tkivo i ožiljno tkivo koje naknadno nastaje ne kontrahiraju se kao zdravi mišić. Ožiljno tkivo ponekad se čak rasteže ili izbočuje dok se ostatak srca kontrahira. Zbog toga je na raspolaganju manje funkcionalnog mišića za pumpanje krvi. Ako odumre previše mišićnog tkiva, sposobnost srca da pumpa krv može se toliko smanjiti da srce više ne može zadovoljiti tjelesne potrebe za krvlju i kisikom. Tada se mogu razviti srčano zatajivanje, niski krvni tlak (hipotenzija) i/ili šok. Ako je oštećeno ili odumrlo više od polovice srčanog mišića, srce općenito ne može primjereno funkcionirati, pa su vjerojatni teška invalidnost ili smrt.
Lijekovi kao što su beta-blokatori, a osobito inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE), smanjuju opseg abnormalnog preoblikovanja srčanog tkiva smanjujući opterećenje i naprezanje srca (vidi tablicu Lijekovi za liječenje koronarne bolesti srca). Tako ti lijekovi pomažu srcu da zadrži oblik i normalno funkcionira.
Oštećeno srce može se povećati, djelomično kako bi nadoknadilo smanjenu sposobnost pumpanja. Međutim, povećanje srca povećava vjerojatnost nastanka poremećaja srčanog ritma.
Problemi sa srčanim ritmom
Poremećaji srčanog ritma (aritmije) javljaju se u više od 90% osoba koje su imale srčani udar. Ti se poremećaji mogu pojaviti zato što je srčani udar oštetio dio električnog provodnog sustava srca. Ponekad postoji problem u dijelu srca koji pokreće otkucaje, pa srčana frekvencija može biti prespora (bradikardija). Drugi poremećaji mogu uzrokovati da srce kuca prebrzo ili nepravilno, primjerice kod fibrilacije atrija. Ponekad se srčani impuls ne može provesti iz jednog dijela srca u drugi, pa srčana frekvencija može biti usporena ili srce može čak prestati kucati (srčani blok).
Osim toga, područja srčanog mišića koja imaju slab protok krvi, ali nisu odumrla, mogu biti vrlo podražljiva. Ta podražljivost može uzrokovati poremećaje srčanog ritma, kao što su ventrikularna tahikardija ili ventrikularna fibrilacija. Ti poremećaji znatno ometaju sposobnost srca da pumpa krv i mogu uzrokovati prestanak rada srca (srčani zastoj). Može doći do gubitka svijesti ili smrti. Ti su poremećaji ritma osobito opasni u osoba s poremećenim koncentracijama elektrolita u krvi, kao što je niska razina kalija.
Perikarditis
Perikarditis (upala dvoslojne vrećice koja obavija srce) može se razviti dan ili dva nakon srčanog udara. Perikarditis je češći u bolesnika kojima začepljena arterija nije otvorena perkutanom koronarnom intervencijom (PCI) ili premoštenjem koronarnih arterija (CABG). Ljudi rijetko primijete simptome ranog perikarditisa jer su simptomi srčanog udara izraženiji. Međutim, perikarditis uzrokuje hrapav, ritmičan zvuk trenja koji se ponekad može čuti stetoskopom dva do tri dana nakon srčanog udara. Ponekad upala uzrokuje nakupljanje male količine tekućine u prostoru između dvaju slojeva perikarda (perikardijalni izljev).
Postinfarktni (Dresslerov) sindrom vrsta je perikarditisa koja se razvija od 10 dana do dva mjeseca nakon srčanog udara. Ovaj sindrom uzrokuje vrućicu, perikardijalni izljev (višak tekućine u vrećici oko srca), upalu ovojnica koje prekrivaju pluća, pleuralni izljev (višak tekućine u prostoru između dvaju slojeva pleure) i bol u zglobovima. Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma i vremena njihova nastanka.
Osobe koje razviju Dresslerov sindrom obično dobivaju nesteroidne protuupalne lijekove. Kolhicin je često vrlo učinkovit. Čak i uz liječenje sindrom se može ponoviti. Ako je Dresslerov sindrom težak, mogu biti potrebni kortikosteroid ili drugi nesteroidni protuupalni lijek.
Puknuće miokarda
Ponekad srčani mišić može puknuti jer je oštećeno područje preslabo da izdrži tlak koji nastaje tijekom pumpanja srca. Puknuće se obično javlja od jednog do deset dana nakon srčanog udara i češće je u žena. Stijenka koja dijeli dvije klijetke (septum), vanjska stijenka srca i papilarni mišići koji sudjeluju u otvaranju i zatvaranju mitralnog zalistka osobito su podložni puknuću tijekom ili nakon srčanog udara.
Puknuće septuma uzrokuje prelazak prevelike količine krvi u plućnu cirkulaciju, što dovodi do nakupljanja tekućine u plućima (plućni edem). Puknuće septuma ponekad se može kirurški popraviti.
Puknuće vanjske stijenke srca gotovo uvijek uzrokuje brzu smrt. Liječnici rijetko imaju dovoljno vremena za pokušaj operacije, a čak i tada operacija rijetko uspijeva.
Ako pukne papilarni mišić, mitralni zalistak ne može pravilno funkcionirati, a posljedica je iznenadno i teško srčano zatajivanje. Liječnici ponekad mogu kirurški popraviti oštećenje.
Ventrikularna aneurizma
Oštećeni srčani mišić može oblikovati tanku izbočinu (aneurizmu) na stijenci klijetke. Liječnici mogu posumnjati na aneurizmu na temelju abnormalnog elektrokardiograma (EKG-a), ali je za potvrdu potrebna ehokardiografija. Takve aneurizme mogu uzrokovati epizode poremećaja srčanog ritma i smanjiti sposobnost srca da pumpa krv. Budući da krv sporije protječe kroz aneurizmu, u srcu se mogu stvarati krvni ugrušci. Ako se razviju srčano zatajivanje ili poremećaji srčanog ritma, aneurizma se može kirurški odstraniti.
Krvni ugrušci
U prošlosti je oko 20% osoba koje su imale srčani udar razvilo krvne ugruške unutar srca, iznad područja odumrlog srčanog mišića. Danas je stvaranje takvih ugrušaka rjeđe. U oko 10% tih osoba dijelovi ugruška odvajaju se, putuju krvotokom i zaglavljuju u manjim krvnim žilama u tijelu. Mogu prekinuti dotok krvi u dio mozga, uzrokujući moždani udar, ili u druge organe.
Ehokardiografijom se mogu otkriti ugrušci koji su se oblikovali u srcu, a mogu se utvrditi i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost njihova nastanka. Primjerice, određeno područje lijeve klijetke možda se ne kontrahira onoliko dobro koliko bi trebalo.
Osobama koje imaju krvne ugruške liječnici često propisuju antikoagulanse, koji se ponekad nazivaju lijekovima za razrjeđivanje krvi, kao što su heparin i varfarin. Heparin se primjenjuje intravenski u bolnici najmanje dva dana. Zatim se varfarin uzima na usta tijekom tri do šest mjeseci. Aspirin se također uzima dugoročno.
Ostali problemi
Druge komplikacije nakon srčanog udara uključuju propuštanje mitralnog zalistka (mitralna regurgitacija).
Tjeskoba i depresija česte su nakon srčanog udara. Depresija nakon srčanog udara može biti izražena i dugotrajna.