Prevencija bolesti koronarnih arterija
Koronarna bolest srca je stanje u kojem je dotok krvi u srčani mišić djelomično ili potpuno blokiran.
Srčani mišić treba stalnu opskrbu krvlju bogatom kisikom. Koronarne arterije, koje se odvajaju iz aorte odmah po izlazu iz srca, isporučuju ovu krv. Bolest koronarnih arterija koja sužava jednu ili više ovih arterija može začepiti protok krvi, uzrokujući bol u prsima (anginu) ili srčani udar (poznat i kao infarkt miokarda ili IM).
Infarkt miokarda
Srce je glavni organ kardiovaskularnog sustava. To je mišić koji neprestano kuca i pumpa krv u ostatak tijela. Koronarne arterije opskrbljuju srce potrebnim kisikom i hranjivim tvarima koji su mu potrebni za učinkovito funkcioniranje.
Crvene i bijele krvne stanice te druge tvari slobodno protječu kroz srce i ostale dijelove tijela. U zdrave osobe stijenke arterija glatke su i ujednačene debljine. Međutim, tijekom vremena visoka razina kolesterola u cirkulaciji može uzrokovati nakupljanje masnih naslaga koje se nazivaju plak.
Kako se plak nakuplja, može otvrdnuti, suziti arteriju i smanjiti njezinu elastičnost. To se stanje naziva ateroskleroza. Ako se ateroskleroza razvije u koronarnim arterijama, stanje se naziva bolest koronarnih arterija. Ako je protok krvi znatno smanjen ili prekinut, može doći do infarkta miokarda. Infarkt miokarda drugi je naziv za srčani udar.
Ako suženje koronarne arterije prelazi 70%, rizik od srčanog udara raste; potpuna blokada koronarne arterije može uzrokovati srčani udar.
Bolest koronarnih arterija može povećati rizik od infarkta miokarda i stvaranjem krvnog ugruška. Na mjestu nakupljanja plaka može nastati pukotina. Tada se na mjestu puknuća krv može zgrušati i stvoriti ugrušak, odnosno tromb, koji može rasti sve dok potpuno ne začepi protok krvi.
Stupanj oštećenja srca tijekom infarkta miokarda ovisi o težini i mjestu začepljenja, te o brzini započinjanja liječenja. Srećom, postoji mnogo načina da se spriječi ateroskleroza i da se smanji rizik od razvoja srčanog udara.
Nekoć se smatralo da je koronarna bolest srca bolest muškaraca. U prosjeku, muškarci obole oko 10 godina ranije nego žene jer su žene do menopauze djelomično zaštićene višim razinama estrogena. Nakon menopauze, koronarna bolest srca postaje češća kod žena. Među osobama u dobi od 75 godina i starijim, veći udio žena ima bolest jer žene duže žive.
U razvijenim zemljama koronarna bolest srca vodeći je uzrok smrti i u muškaraca i u žena te je odgovorna za približno trećinu svih smrti. Bolest koronarnih arterija, osobito koronarna ateroskleroza (doslovno „otvrdnuće arterija”, koje uključuje masne naslage u stijenkama arterija i može napredovati do suženja ili potpune začepljenja protoka krvi), javlja se u približno 2 do 9% osoba u dobi od 20 godina i starijih, ovisno o spolu i rasi. Stopa smrtnosti raste s godinama i općenito je veća za muškarce nego za žene, osobito u dobi između 35 i 55 godina. Nakon 55. godine, stopa smrtnosti kod muškaraca opada, a stopa za žene i dalje raste. Nakon dobi od 70 do 75 godina, stopa smrtnosti kod žena premašuje stopu smrtnosti muškaraca iste dobi.
Bolest koronarnih arterija pogađa ljude svih rasa, ali je učestalost osobito visoka među crncima i stanovnicima jugoistočne Azije. Stopa smrtnosti je veća za crnce nego za bijelce do dobi od 60 godina i veća je za crnkinje nego za bijelkinje do dobi od 75 godina.
Opskrba srca krvlju
|
Kao i svako drugo tkivo u tijelu, srčani mišić prima krv bogatu kisikom, a otpadne tvari se uklanjaju. Desna koronarna arterija i lijeva koronarna arterija, koje se odvajaju od aorte neposredno nakon njezina izlaska iz srca, u srčani mišić dovode krv bogatu kisikom. Desna koronarna arterija grana se u marginalnu arteriju i stražnju interventrikularnu arteriju, smještenu na stražnjoj površini srca. Lijeva koronarna arterija (koja se obično naziva lijeva glavna koronarna arterija) grana se u cirkumfleksnu i lijevu prednju silaznu arteriju. Srčane vene sakupljaju krv s otpadnim tvarima srčanog mišića te se krv slijeva u veliku venu na stražnjoj strani srca zvanu koronarni sinus, koji vraća krv u desnu pretklijetku.
|
Srce i koronarne arterije
Uzroci
Uzroci bolesti koronarnih arterija
Bolest koronarnih arterija gotovo uvijek je posljedica postupnog nakupljanja kolesterola i drugih masnih tvari (nazvanih aterom ili aterosklerotski plak) u zidu koronarne arterije. Ovaj se proces naziva ateroskleroza i može utjecati na mnoge arterije, a ne samo na srčane.
Najčešći uzrok abnormalnog smanjenja dotoka krvi u srce jest:
Drugi uzroci abnormalno smanjenog dotoka krvi u srce uključuju:
-
Spazam koronarne arterije, koji može nastati spontano ili zbog uporabe određenih tvari, kao što su kokain i nikotin
-
Endotelna disfunkcija, što znači da se koronarna krvna žila ne širi (dilatira) kao odgovor na potrebu za povećanim protokom krvi (kao što je tijekom vježbanja), što rezultira manjim protokom krvi nego što je srcu potrebno
-
Urođene mane (npr. abnormalnosti koronarnih arterija)
-
Disekcija koronarne arterije (rascjep u unutarnjem sloju stijenke koronarne arterije)
-
Sistemski eritemski lupus (lupus)
-
Upala srednje velikih i ponekad malih arterija
-
Krvni ugrušak koji je doputovao iz srčane šupljine u jednu od koronarnih arterija
Kako aterom raste, može izbočiti u unutrašnjost arterije, sužavajući unutrašnjost (lumen) arterije i djelomično začepljujući protok krvi. S vremenom se kalcij nakuplja u ateromu. Kako aterom sve više sužava koronarnu arteriju, opskrba krvlju bogatom kisikom srčanog mišića (miokarda) može postati neadekvatna. Opskrba krvlju će vjerojatnije biti neadekvatna tijekom napora, kada srčani mišić zahtijeva više krvi. Neadekvatan dotok krvi u srčani mišić (zbog bilo kojeg uzroka) naziva se ishemija miokarda. Ako srce ne primi dovoljno krvi, više se ne može kontrahirati i normalno pumpati krv.
Aterom, čak i onaj koji ne začepi protok krvi, može iznenada puknuti. Puknuće ateroma često izaziva stvaranje krvnog ugruška (tromba). Ugrušak dodatno sužava ili potpuno začepi arteriju, uzrokujući akutnu ishemiju miokarda. Posljedice te akutne ishemije nazivaju se akutni koronarni sindromi. Ti sindromi uključuju nestabilnu anginu i nekoliko vrsta srčanog udara, ovisno o mjestu i stupnju začepljenja. Pri srčanom udaru odumire područje srčanog mišića koje opskrbljuje začepljena arterija; to se naziva infarkt miokarda.
Masne naslage u koronarnoj arteriji
Normalno, koronarne arterije prenose krv obogaćenu kisikom u srce. U koronarnoj arterijskoj bolesti, masne naslage nakupljaju se duž zidova koronarnih arterija, ometajući protok krvi. Ovaj nedostatan dotok krvi lišava srčani mišić kisika i oštećuje srčano tkivo (prikazano sivom bojom).
Čimbenici rizika
Čimbenici rizika za bolest koronarnih arterija
Neki čimbenici koji utječu na razvoj koronarne bolesti srca ne mogu se mijenjati. Oni uključuju:
Ostali čimbenici rizika za bolest koronarnih arterija mogu se modificirati ili liječiti. Ti čimbenici uključuju:
-
Visoke razine kolesterola lipoproteina niske gustoće (LDL) u krvi (vidi Dislipidemija)
-
Visoku razinu lipoproteina(a) u krvi
-
Niska razina kolesterola lipoproteina visoke gustoće (HDL) u krvi
-
Šećerna bolest
-
Pušenje
-
Visoki krvni tlak
-
Debljina
-
Tjelesna neaktivnost
-
Prehrambeni čimbenici
-
Visoka razina C-reaktivnog proteina u krvi
Pušenje više nego udvostručuje rizik od razvoja koronarne arterijske bolesti i srčanog udara. Pasivno pušenje također povećava rizik.
Prehrambeni čimbenici rizika uključuju prehranu s malo vlakana, vitamina C, D i E i fitokemikalija (koje su prisutne u voću i povrću i za koje se smatra da su zdrave). Također, prehrana sa sniženom razinom ribljih ulja (omega-3 polinezasićenih masnih kiselina) povećava rizik.
Neka su istraživanja pokazala povezanost jednog ili dvaju alkoholnih pića dnevno s manjim rizikom od bolesti koronarnih arterija, ali i s nešto većim rizikom od moždanog udara. S većom količinom alkohola povećava se ukupni zdravstveni rizik.
Određeni poremećaji metabolizma, poput hipotireoidizma, hiperhomocisteinemije (visoke razine aminokiseline homocisteina u krvi) i visokih razina apolipoproteina B (apo B) koji je važan u metabolizmu masti, također povećavaju rizik.
Nije još dovoljno jasno može li i infekcija određenim organizmima doprinijeti razvoju koronarne bolesti srca.
Prevencija
Prevencija bolesti koronarnih arterija
Modificiranje čimbenika rizika za aterosklerozu može pomoći u sprječavanju bolesti koronarnih arterija. Neki od tih čimbenika su međusobno povezani, tako da modificiranje jednog također modificira drugi.
Pušenje
Prestanak pušenja je najvažniji. Ljudi koji prestanu pušiti smanjuju rizik od razvoja koronarne arterijske bolesti za polovicu u usporedbi s onima koji i dalje puše. Nije važno koliko su dugo ljudi pušili prije prestanka. Prestanak pušenja također smanjuje rizik od smrti nakon operacije na koronarnim arterijama ili nakon srčanog udara. Izbjegavanje pasivnog pušenja također je važno.
Dijeta
Nekoliko je promjena korisno:
-
Manje zasićenih masti
-
Bez trans masnih kiselina
-
Više voća i povrća
-
Više vlakana
-
Vrlo umjerena konzumacija alkoholnih pića
-
Manje jednostavnih ugljikohidrata (kao što su šećer, bijeli kruh i bijelo brašno)
Preporučuje se da masti čine najviše 25 do 35% ukupnoga dnevnog unosa kalorija. Međutim, neki stručnjaci smatraju da unos masti treba ograničiti na 10% ukupnoga dnevnog unosa kalorija kako bi se smanjio rizik od bolesti koronarnih arterija. Dijeta s niskim udjelom masti pomaže u snižavanju visokih razina ukupnog i LDL (lošeg) kolesterola, što je još jedan čimbenik rizika za bolest koronarnih arterija. Vrsta konzumirane masti jednako je važna kao i količina masti. Dakle, preporučuje se jesti masnu ribu, kao što je losos, koja ima visok udio omega-3 masnih kiselina (dobre masti) te redovito i strogo izbjegavati štetne trans masti. Trans masti postupno se uklanjaju iz sastava u mnogim pakiranim prehrambenim proizvodima, mjestima brze hrane i restoranima.
Konzumiranje najmanje pet obroka voća i povrća dnevno može smanjiti rizik od bolesti koronarnih arterija. Takve namirnice sadrže mnogo fitokemikalija. Jesu li fitokemikalije odgovorne za smanjenje rizika nije jasno jer ljudi koji konzumiraju takvu prehranu također imaju tendenciju da jedu manje masti, više vlakana i više hrane koja sadrži vitamine C, D i E. Čini se da ljudi koji jedu hranu bogatu skupinom fitokemikalija nazvanih flavonoidi (koje se nalaze u crvenom i ljubičastom grožđu, crnom vinu i crnim čajevima) imaju manji rizik od bolesti koronarnih arterija. Međutim, ne postoji jasna uzročno-posljedična veza. Neki drugi čimbenici u njihovom životu mogu objasniti prividno manji rizik.
Preporučuje se i prehrana bogata vlaknima. Postoje dvije vrste vlakana. Topljiva vlakna (koja se otapaju u tekućini) nalaze se u zobenim mekinjama, zobenim pahuljicama, grahu, grašku, rižinim mekinjama, ječmu, agrumima, jagodama i pulpi jabuka. Ona pomažu sniziti visoke razine kolesterola. Mogu smanjiti ili stabilizirati visoke razine šećera u krvi (glukoze) i smanjiti potrebu za inzulina. Stoga topljiva vlakna mogu pomoći osobama sa šećernom bolešću da smanje rizik od bolesti koronarnih arterija. Netopljiva vlakna (koja se ne otapaju u tekućini) nalaze se u većini žitarica i proizvoda od žitarica te u voću i povrću kao što su kora jabuke, kupus, repa, mrkva, prokulice i cvjetača. Pomažu pri probavnoj funkciji. Međutim, prevelik unos vlakana može ometati apsorpciju određenih vitamina i minerala.
Prehrana treba osigurati preporučeni dnevni unos vitamina i minerala. Vitaminski dodaci ne smatraju se prihvatljivom zamjenom za zdravu prehranu. Uloga dodataka prehrani u smanjenju rizika od bolesti koronarnih arterija donekle je kontroverzna. Uzimanje dodataka vitamina E ili vitamina C ne sprječava razvoj koronarne arterijske bolesti. Uzimanje folata ili vitamina B6 i B12 može smanjiti razinu homocisteina, ali studije nisu pokazale da uzimanje ovih dodataka smanjuje rizik od koronarne arterijske bolesti.
Ograničavanje količine jednostavnih ugljikohidrata (kao što je rafinirano bijelo brašno, bijela riža, prerađena hrana) i povećanje količine cjelovitih žitarica može pomoći u smanjenju rizika od bolesti koronarnih arterija jer smanjuje rizik od pretilosti i moguće šećerne bolesti, koji su također čimbenici rizika za bolest koronarnih arterija.
Sve u svemu, ljudi bi trebali održavati zdravu tjelesnu težinu i jesti različite namirnice. Predloženo je nekoliko posebnih načina prehrane za smanjenje rizika od srčanih bolesti ili moždanog udara. Mediteranska prehrana, koja se sastoji od obilja voća, povrća, orašastih plodova i maslinovog ulja, čini se da smanjuje rizik od bolesti koronarnih arterija, kao i rizik od daljnjeg srčanog udara kod onih koji već imaju srčanu bolest. Prema American Heart Association, mediteranska prehrana sastoji se od puno voća, povrća, orašastih plodova, sjemenki, kruha i drugih žitarica, krumpira, graha i maslinovog ulja. Mliječni proizvodi, jaja, riba i perad jedu se u malim do umjerenim količinama. Riba i perad su u ovoj dijeti zastupljeniji od crvenog mesa. Također se usredotočuje na minimalno prerađenu hranu biljnog podrijetla s voćem kao uobičajenim desertom umjesto slatkiša. Vino se, ako se uopće konzumira, uzima u malim do umjerenim količinama, obično uz obroke.
Vrste masti
|
Postoje tri vrste masti:
-
zasićene
-
mononezasićene
-
polinezasićene
"Zasićenost" se odnosi na broj atoma vodika u molekuli masnoće.
Zasićene masti sadrže najveći mogući broj atoma vodika. One su obično kruti na sobnoj temperaturi. Zasićene masti prisutne su u mesu, mliječnim proizvodima i umjetno hidrogeniranim biljnim uljima. Što je proizvod čvršći, to je veći udio zasićenih masti. Prehrana bogata zasićenim mastima potiče bolest koronarnih arterija.
Nezasićene masti (mononezasićene i polinezasićene) ne sadrže najveći mogući broj atoma vodika. Mononezasićene masti mogu sadržavati još jedan atom vodika. One su obično tekuće na sobnoj temperaturi, ali počinju se krutiti u hladnjaku. Maslinovo ulje i ulje kanole su primjeri.
Polinezasićene masti mogu sadržavati više od jednog dodatnog vodikovog atoma. Ove masti su obično tekuće na sobnoj temperaturi i temperaturi hladnjaka. One imaju tendenciju da postanu užegli na sobnoj temperaturi. Kukuruzno ulje je primjer. Ostale polinezasićene masti uključuju omega-3 masti, sadržane u morskim ribama (kao što su skuša, losos i tuna) i omega-6 masti, sadržane u biljnim uljima.
Trans masti proizvode se u procesu koji se naziva hidrogenacija, u kojem se atomi vodika umjetno dodaju višestruko nezasićenim uljima (naziv „trans” odnosi se na položaj atoma vodika u molekuli masti) tako da se ta ulja mogu koristiti za proizvodnju prehrambenih proizvoda koji ne postaju užegli i za proizvodnju čvrstih masnih proizvoda, kao što je margarin. Trans masti su osobito česte u komercijalnim pečenim i prženim namirnicama, kao što su kolačići, krekeri, krafne, pomfrit i druge slične namirnice.
Trans masti povećavaju razinu lipoproteina niske gustoće (LDL-loš) i smanjuju razinu lipoproteina visoke gustoće (HDL-dobar) kolesterola, a čini se da ovi učinci povećavaju rizik od bolesti koronarnih arterija. Izbjegavanje proizvoda koji sadrže trans masti je mudro. Trans masti se sada nalaze na etiketama hrane. Također, ako je hidrogenirana mast ili djelomično hidrogenirana mast prva mast na popisu sastojaka, proizvod sadrži trans masti. Neki restorani također pružaju informacije o tome koje stavke izbornika sadrže trans masti. Nekoliko gradova u Sjedinjenim Državama zabranilo je restoranima da koriste trans masti u svojoj hrani, a više gradova će vjerojatno slijediti taj trend. Savezna uprava za hranu i lijekove naredila je proizvođačima da trebaju ukloniti trans masti iz svojih proizvoda.
Izgled margarina ili ulja također može pomoći u prepoznavanju namirnica koje sadrže te masti - što je proizvod mekši ili tekućiji, to je sadržaj trans masti manji. Primjerice, količina trans masti u margarinu u posudi manja je od one kod margarina na štapiću.
Neki proizvodi margarina sadrže biljni sterol ili stanol, što može smanjiti ukupnu i razinu LDL kolesterola. Biljni steroli i stanoli mogu imati ovaj učinak jer se ne apsorbiraju dobro u probavnom traktu i ometaju apsorpciju kolesterola. Ovi proizvodi margarina odobreni su kao zdrava hrana za srce kada se koriste kao dio zdrave prehrane. Ovi proizvodi su napravljeni od nezasićenih masti, sadrže manje zasićenih masti od maslaca i ne sadrže trans masti. Međutim, oni su skupi.
Idealna kombinacija vrsta masti je nepoznata. Međutim, vjerojatno je poželjna prehrana bogata mononezasićenim ili omega-3 mastima i niskim udjelom trans masti.
|
Tjelesna neaktivnost
Tjelesno aktivne osobe imaju manju vjerojatnost razvoja bolesti koronarnih arterija i visokog krvnog tlaka. Tjelovježba koja povećava izdržljivost (aerobna tjelovježba kao što je brzo hodanje, vožnja biciklom i trčanje) ili mišićnu snagu (trening otpora sa slobodnim utezima ili spravama s utezima) pomaže u sprječavanju bolesti koronarnih arterija. Hodanje samo 30 minuta svaki dan može biti korisno. Osobe koje nisu u dobroj tjelesnoj kondiciji ili koji nisu vježbali duže vrijeme trebali bi se posavjetovati sa svojim liječnikom prije nego počnu program vježbanja.
Debljina
Promjena prehrane i započinjanje tjelesne aktivnosti pomaže u kontroli pretilosti. Smanjenje konzumacije alkohola također može pomoći jer alkohol ima mnogo kalorija. Gubitak samo 5 do 10 kilograma može smanjiti rizik od bolesti koronarnih arterija.
Visoka razina kolesterola
Visoka razina ukupnog i LDL (lošeg) kolesterola može se smanjiti vježbanjem i prestankom pušenja, kao i smanjenjem količine masti u prehrani. Mogu se koristiti i lijekovi koji snižavaju razinu ukupnog i LDL kolesterola u krvi (lijekova za snižavanje masnoća). Prednosti snižavanja razine kolesterola su najveće kod osoba s drugim čimbenicima rizika, kao što su pušenje, visoki krvni tlak, pretilost i tjelesna neaktivnost.
Povećanje razine HDL (dobrog) kolesterola također pomaže smanjiti rizik od bolesti koronarnih arterija. Iste promjene u načinu života koje smanjuju razinu ukupnog i LDL kolesterola, mogu povećati razinu HDL kolesterola, kao i određeni lijekovi. Određeni lijekovi također mogu povećati razinu HDL-a, ali nije jasno je li upotreba lijekova za povećanje razine HDL-a korisna. Za ljude koji su prekomjerne tjelesne težine, gubitak težine također može pomoći.
Visoki krvni tlak
Snižavanje visokog krvnog tlaka smanjuje rizik od bolesti koronarnih arterija. Liječenje visokog krvnog tlaka započinje promjenama načina života: zdravom prehranom s malo soli i, ako je potrebno, gubitak težine i povećanje tjelesne aktivnosti. Terapija lijekovimaa također može biti potrebna.
Šećerna bolest
Dobra kontrola šećerne bolesti smanjuje rizik od nekih komplikacija šećerne bolesti, ali učinci takve kontrole na razvoj bolesti koronarnih arterija su manje jasni. Dobra kontrola šećerne bolesti također može smanjiti rizik od komplikacija koronarne arterijske bolesti.
Aspirin
Aspirin, koji se u prošlosti ponekad preporučivao osobama koje nikada nisu imale bolest koronarnih arterija, danas se općenito ne preporučuje za primarnu prevenciju bez individualne procjene koristi i rizika od krvarenja.
Liječenje
Liječenje bolesti koronarnih arterija
Liječnici pokušavaju učiniti tri stvari za osobe s koronarnom arterijskom bolešću. Pokušavaju:
-
Smanjiti radno opterećenje srca
-
Poboljšati protok krvi kroz koronarne arterije
-
Usporiti ili preokrenuti proces ateroskleroze
Radno opterećenje srca se može smanjiti kontrolom krvnog tlaka i upotrebom određenih lijekova kao što su beta-blokatori ili blokatori kalcijevih kanala koji sprječavaju da srce prejako pumpa (vidi Lijekovi za Koronarnu bolest srca).
Protok krvi kroz koronarne arterije može se poboljšati lijekovimaa koji potiču opuštanje koronarnih arterija (kao što su nitrati, blokatori kalcijevih kanala i ranolazin) ili širenjem suženih arterija (pomoću perkutane koronarne intervencije [PCI]) ili premoštavanjem začepljenja (pomoću premosnica koronarnih arterija [CABG]). Ugrušak u koronarnim arterijama se ponekad može rastopiti lijekovima (vidi Otvaranje arterija).
Modificiranje prehrane, vježbanje i uzimanje određenih lijekova može pomoći u preokretanju ateroskleroze. Te su mjere iste kao i one koje se koriste za prevenciju ateroskleroze.
Perkutana koronarna intervencija
Perkutana koronarna intervencija (PCI), koja se naziva i perkutana transluminalna koronarna angioplastika (PTCA), primjenjuje se u osoba s akutnim koronarnim sindromom (AKS) te u nekih osoba s anginom koja se ne može dovoljno dobro kontrolirati lijekovima.
Kod PCI, liječnici uvode iglu u arteriju zapešća (palčana ili radijalna arterija) ili u glavnu arteriju bedra (bedrena ili femoralna arterija). Zatim se kroz iglu uvuče duga žica vodilica, u arteriju i kroz aortu do sužene koronarne arterije. Kateter s balonom na vrhu navodi se preko žice vodilice u suženu koronarnu arteriju. Kateter se postavlja tako da je balon na razini suženja. Balon se zatim napuhuje na nekoliko sekundi. Napuhani balon rasteže arteriju i pritišće aterom koji sužava arteriju i tako proširuje arteriju. Napuhivanje i ispuhivanje balona se može ponoviti nekoliko puta.
Stent za angioplastiku Razumijevanje angioplastike
Koronarna angioplastika može se koristiti za obnavljanje dotoka krvi u oštećeno srčano tkivo (prikazano sivom bojom) uzrokovano koronarnom arterijskom bolešću. Liječnik iglom punktira veliku perifernu arteriju, obično femoralnu arteriju u nozi. Tanki kateter (cijev) s vrhom balona uvodi se kroz iglu i provlači kroz arterije i aortu sve dok ne dođe do opstruirane koronarne arterije. Vrh balona se tada napuhuje čime se suženje proširuje.
Kako bi koronarna arterija ostala otvorena, liječnici u nju obično postavljaju cjevčicu od žice ili izrađene mreže (stent). U većini slučajeva liječnici koriste stentove koji su obloženi lijekom. Lijek se polako oslobađa kako bi se spriječilo ponovno zatvaranje koronarne arterije, što je čest problem sa stentovima koji nisu obloženi (nazivaju se neobloženi metalni stentovi). Međutim, iako su stentovi koji oslobađaju lijek vrlo korisni u održavanju arterije otvorenom, ljudi sa stentom koji oslobađa lijek imaju nešto veći rizik od stvaranja krvnog ugruška u stentu od ljudi koji imaju goli metalni stent. Kako bi se smanjio rizik od nastanka takvih ugrušaka, ljudima koji imaju stent propisuje se aspirin i još jedan lijek koji sprječava agregaciju trombocita tijekom razdoblja koje odredi liječnik, ovisno o kliničkoj situaciji nakon umetanja stenta. Često liječnici počinju davati lijek koji sprječava agregaciju trombocita i prije ugradnje stenta. Ako se arterija ponovno začepi, bilo zbog ugruška ili drugih uzroka, liječnici mogu napraviti drugu PCI.
Za mnoge osobe, PCI se preferira u odnosu na CABG jer je to manje invazivan postupak s kraćim vremenom oporavka. Međutim, zahvaćeno područje koronarne arterije možda nije prikladno za PCI zbog njegovog položaja, njegove duljine, količine kalcija koja se nakupila ili drugih razloga. Osim toga, osobe s više područja suženja ili začepljenja mogu preživjeti duže nakon CABG nego nakon PCI. Stoga liječnici pažljivo utvrđuju je li osoba dobar kandidat za postupak.
angioplastika
Srce je mišić koji neprestano kuca i pumpa krv u ostatak tijela. Koronarne arterije opskrbljuju srce potrebnim kisikom i hranjivim tvarima koji su mu potrebni za učinkovito funkcioniranje.
Tijekom vremena, masne naslage koje se nazivaju plak mogu se nakupiti unutar arterija, sužavajući arterije i smanjujući protok krvi. Ako koronarna arterija razvije plak, protok krvi u srce može biti ugrožen.
Balonska angioplastika je postupak koji otvara arterije koje su se suzile ili začepljene od nakupljanja plaka. Tijekom ovog postupka, napravi se mali rez u preponi kako bi se dobio pristup femoralnoj arteriji. Žica vodilica se zatim umetne u femoralnu arteriju i provuče kroz arteriju do mjesta začepljenja.
Kateter koji je pričvršćen na ispuhani balon pomiče se duž žice vodilice do mjesta začepljenja. Kada se balon napuše, komprimira plak u arterijsku stijenku povećavajući otvor arterije. Time se krv može normalno kretati kroz arteriju.
Tijekom angioplastike često se postavlja stent na mjestu začepljenja kako bi se spriječilo ponovno zatvaranje arterije. Stent je cijev od žičane mreže koja se postavlja oko ispuhanog balonskog katetera. Kada se kateter dovede do mjesta začepljenja i napuni, stent se širi i prianja na stijenku arterije. Kateter i žica vodilica zatim se uklanjaju i stent ostaje na svom mjestu.
I angioplastika i angioplastika sa stentiranjem možda će se morati ponoviti ako se nakupina plaka vrati.
Razumijevanje perkutane koronarne intervencije (PCI)
|
Liječnici ubacuju kateter s balonom na vrhu u veliku arteriju (ponekad femoralna arterija, ali radijalna arterija u zapešću se sada koristi najčešće) i guraju kateter kroz arterije i aortu do sužene ili začepljene koronarne arterije. Tada liječnici napuhuju balon kako bi pritisnuli aterom o arterijski zid i tako otvorili arteriju. Uobičajeno se preko balona na vrhu katetera nalazi i sabijena cijev od žičane mreže (stent) koji se također postavlja preko katetera. Kada kateter dosegne aterom, balon se napuše i stent se otvara. Zatim se ukloni kateter s balonom, a stent se ostavi na mjestu kako bi arterija ostala otvorena.
|
| |
Ljudi su obično budni tijekom zahvata, ali liječnici mogu dati lijek koji će im pomoći da se opuste. Ljudi se pomno prate tijekom PCI, jer napuhivanje balona prolazno začepi protok krvi u zahvaćenoj koronarnoj arteriji. Ova blokada može uzrokovati bol u prsima i promjene u električnoj aktivnosti srca (otkrivene EKG-om) kod nekih ljudi. Manje od 1% ljudi umire tijekom PCI, a manje od 5% ima srčani udar koji nije smrtonosan. Kirurško premoštenje koronarne arterije potrebno je odmah nakon PCI za 1% ili manje ljudi.
|
| |
Premoštenje koronarnih arterija
Premoštenje koronarne arterije (CABG) također se naziva i operacijom koronarnog premoštenja. U postupku liječnici uzimaju arteriju ili venu iz drugog dijela tijela kako bi povezali aortu (glavnu arteriju koja prenosi krv iz srca u ostatak tijela) s koronarnom arterijom iza začepljenja. Tako se protok krvi preusmjerava, preskačući (premoštavajući) suženo ili začepljeno područje. Vene se obično uzimaju iz nogu. Arterijski presadci obično se uzimaju s unutarnje strane prsnog koša ili iz podlaktice. U arterijskim presadcima rijetko se razvija ateroskleroza, a više od 97% funkcionira ispravno i 10 godina nakon operacije premosnice. Međutim, venski presadci se mogu postupno suziti zbog ateroma. Nakon 1 godine oko 15% je potpuno začepljeno, a nakon 5 godina čak do jedne trećine ili više.
Premoštenje koronarnih arterija (CABG)
Kod presađivanja koronarne arterije (CABG), liječnici uzimaju arteriju ili venu iz drugog dijela tijela kako bi povezali aortu (glavnu arteriju koja odvodi krv iz srca u ostatak tijela) s koronarnom arterijom iza mjesta začepljenja. Tako se protok krvi preusmjerava, preskačući (zaobilazeći) suženu ili začepljeno područje.
Operacija traje 2 do 4 sata, ovisno o broju krvnih žila koje treba premostiti. Brojčana vrijednost (na primjer, trostruki ili četverostruki) prije riječi ''premosnica'' odnosi se na broj arterija (npr. 3 ili 4) koje su premoštene. Osobi se daje opća anestezija. Zatim se napravi rez po sredini prsnog koša od vrata do vrha trbuha, a prsna kost se otvori. Ova vrsta operacije naziva se operacija otvorenog srca. U novije vrijeme može se koristiti posebna oprema koja omogućuje upotrebu manjih rezova.
Obično se srce zaustavlja tako da se ne kreće i na taj je način lakše raditi. Tada se koristi stroj srce-pluća za oksigenaciju krvi i pumpanje krvi kroz krvotok. Kada treba premostiti samo jednu ili dvije koronarne arterije, može se operirati i na kucajućem srcu. Ovaj se postupak naziva premoštenjem bez uporabe stroja srce-pluća ili operacijom na kucajućem srcu. Boravak u bolnici obično traje 5 do 7 dana, a obično i manje ako se tijekom operacije ne koristi stroj srce-pluća. Međutim, dugoročni rezultati su isti u oba postupka.
Premoštenje koronarnih arterija bez uporabe stroja srce-pluća
Premoštenje koronarnih arterija uobičajen je postupak za preusmjeravanje protoka krvi oko začepljene koronarne arterije. Tijekom većine operacija premoštenja, srce se zaustavlja i stroj srca i pluća preuzima rad srca i pluća.
Iako se većina tradicionalnih operacija premoštenja uspješno izvodi, neki pacijenti doživljavaju privremeni gubitak pamćenja ili druge nuspojave koje mogu biti povezane sa strojem srce-pluća.
Operacija premoštenja koronarnih arterija bez uporabe stroja srce-pluća (OPCAB) omogućuje kirurgu izvođenje premosnice bez zaustavljanja srca. U jednom obliku OPCAB-a, prsni koš je otvoren, a kirurg koristi uređaj za stabilizaciju kako bi ograničio pomicanje dijela srca na kojem se operira.
Mala elastična traka postavljena je oko začepljene arterije da bi se zaustavio protok krvi. Krvna žila uzeta iz drugog dijela tijela, pričvršćena je od aorte do točke iza začepljenja. Stezaljke su popuštene i protok krvi se nastavlja kroz novu premosnicu.
Neki pacijenti mogu biti kandidati za manje invazivnu verziju OPCAB-a. U postupku MIDCAB (minimalno invazivno izravno premoštenje koronarne arterije) napravi se mali rez u lijevoj strani pacijenta. Srce se stabilizira i bolesnikova unutarnja prsna arterija koristi se za preusmjeravanje krvi oko začepljene koronarne arterije.
Rizici operacije uključuju moždani udar i srčani udar. Za osobe koje imaju uredno i normalno funkcionirajuće srce, nikada nisu imale srčani udar i nemaju dodatne čimbenike rizika, rizik je manji od 5% za srčani udar tijekom operacije, 2 do 3% za moždani udar, a manje od 1% za smrt. Rizik je nešto viši kod ljudi sa smanjenom crpnom funkcijom srca (loša funkcija lijeve klijetke), oštećenim srčanim mišićima od prijašnjeg srčanog udara ili drugim kardiovaskularnim problemima. Međutim, ako ti ljudi prežive operaciju, poboljšavaju se izgledi za dugoročno preživljavanje.
Stroj srca-pluća
Srce i pluća djeluju zajedno kako bi zadržali tjelesne stanice opskrbljene kisikom. Tijekom cirkulacije, srce pumpa krv siromašnu kisikom u pluća, a zatim prima krv bogatu kisikom iz pluća za distribuciju u ostatak tijela.
Često se srce može oštetiti od srčanih bolesti ili traume. Operacija na otvorenom srcu, pri kojoj se otvara prsni koš i izlaže srce, može biti potrebna za popravak oštećenja. Tijekom nekih otvorenih srčanih zahvata može biti potrebno zaustaviti srce kako bi se popravio mišić, zalisci ili druge strukture srca. Stroj srca i pluća omogućuje kirurgu da pažljivo zaustavi srce dok i dalje održava cirkulaciju krvi.
Stroj se sastoji od pumpe koja funkcionira kao srce i oksigenatora, koji zamjenjuje funkciju pluća.
Tijekom zaobilaženja srca i pluća, krv siromašna kisikom najprije se skreće iz gornjih komora srca i usmjerava u rezervoar u stroju srce-pluća. Krv se zatim prenosi na oksigenator, koji krv obogaćuje kisikom. Zatim, pumpa vraća krv u arterijski sustav pacijenta, gdje tijelo može nastaviti s cirkulacijom krvi. Nakon popravka srca, srce se ponovno pokreće i stroj srca-pluća se uklanja.
Neki ljudi razvijaju promjene u razmišljanju ili ponašanju nakon CABG-a. Promjene mogu biti blage ili vrlo teške, a neke mogu trajati tjednima ili godinama. Stariji ljudi su izloženi većem riziku. Rizik se može smanjiti ako se ne upotrebljava stroj srce-pluća.
Druge tehnike
S novim tehnikama, rezovi u prsima mogu biti mnogo manji, što rezultira minimalno invazivnom operacijom premosnica (ponekad se ova vrsta operacije naziva zahvatom kroz mali rez). Jedna tehnika uključuje robotiku. Dok sjedi za računalnom konzolom, kirurg koristi robotske ruke veličine olovke kojima izvodi operaciju. Ruke drže posebno dizajnirane kirurške instrumente koji mogu obavljati zamršene pokrete, oponašajući pokrete kirurgovih ruku. Preko sustava za prikaz kirurg gleda uvećanu trodimenzionalnu sliku operacije. Operacija zahtijeva tri reza od 1 inča (oko 2½ centimetra) - jedan za svaku od dvije robotske ruke i jedan za kameru, koji je povezan s opremom za gledanje. Tako kirurg ne mora otvoriti prsnu kost. Trajanje operacije i boravak u bolnici obično su kraći s novijim postupcima nego s operacijama na otvorenom srcu.
Premoštenje koronarnih arterija
|
Premoštenje koronarnih arterija sastoji se od spajanja arterije ili dijela vene na koronarnu arteriju, tako da krv ima alternativni put od aorte do srčanog mišića. Kao rezultat, suženo ili začepljeno područje se premoštava. Arterija je poželjnija od vene, jer je manje vjerojatno da će arterije kasnije biti začepljene. U jednoj vrsti postavljanja premosnica, izreže se jedna od dvije unutarnje prsne arterije i jedan od krajeva se pričvršćuje za koronarnu arteriju iza začepljenja. Drugi kraj te arterije ostaje povezan sa svojim izvorištem. Ako se arterija ne može koristiti ili ako postoji više od jednog začepljenja, koristi se dio vene - obično velike safenske vene, koja ide od prepone do gležnja. Jedan kraj presatka je pričvršćen na aortu, a drugi na koronarnu arteriju iza začepljenja. Ponekad se koristi i presadak vene uz premost unutarnjom prsnom arterijom.
|