Imunoterapija se koristi za poticanje imunološkog sustava organizma protiv raka. Ove terapije ciljaju specifične genetske osobine tumorskih stanica. Genetske osobine tumora ne ovise o tome u kojem se organu u tijelu razvija karcinom. Stoga ovi lijekovi mogu biti učinkoviti protiv mnogih vrsta karcinoma. (Vidi također Načela liječenja raka.)
Postoji nekoliko različitih vrsta lijekova koje liječnici koriste za poticanje imunološkog sustava. Ovo se područje liječenja raka intenzivno proučava. Nacionalni institut za rak (National Cancer Institute) generira ažurirani popis imunoterapija (i ostalih lijekova) koje se koriste u liječenju karcinoma. Popis sadrži kratki sažetak upotrebe pojedinih lijekova i poveznice za dodatne informacije.
Monoklonska protutijela
Terapija monoklonskim protutijelima uključuje upotrebu eksperimentalno proizvedenih protutijela za ciljanje specifičnih proteina na površini stanica karcinoma. Dostupno je mnogo takvih protutijela, a neka se još proučavaju. Primjer takvih protutijela je trastuzumab koji napada HER-2/neu receptor prisutan u oko 25% žena s karcinomom dojke. Trastuzumab pojačava učinak kemoterapijskih lijekova.
Rituksimab je vrlo učinkovit u liječenju limfoma i kronične limfocitne leukemije. Stanice limfoma mogu se izravno ozračiti vezanjem radioaktivnog izotopa za rituksimab.
Gemtuzumab ozogamicin, kombinacija protutijela i lijeka, učinkovit je u određenih bolesnika s akutnom mijeloičnom leukemijom.
Neka monoklonska protutijela koriste kontrolne točke imunološkog sustava kako bi potakli prirodni imuni odgovor tijela na rak. Lijekovi nazvani inhibitorima kontrolnih točaka mogu blokirati imunološke kontrolne točke CTLA-4 (ipilimumab) i PD1 ili PD-L1 (nivolumab, pembrolizumab, durvalumab, atezolizumab, avelumab). Pembrolizumab se može koristiti u liječenju bilo kojeg uznapredovalog karcinoma s oštećenjem popravka DNK neovisno o tome gdje se rak nalazi u tijelu. Ovi lijekovi se daju sami ili u kombinaciji s drugim lijekovima protiv raka.
Modulatori biološkog odgovora
modulatori biološkog odgovora potiču zdrave stanice da proizvode kemijske glasnike (medijatore) koji poboljšavaju sposobnost imunološkog sustava da pronađe i uništi stanice raka.
Interferon (kojih postoji nekoliko vrsta) je najpoznatiji i najčešće korišten modulator biološkog odgovora. Gotovo sve ljudske stanice prirodno proizvode interferon, ali interferon se može dobiti i biotehnologijom. Iako njegovi precizni mehanizmi djelovanja nisu potpuno jasni, interferon ima ulogu u liječenju nekih karcinoma, poput Kaposijevog sarkoma i malignog melanoma. Interleukin 2, kojeg proizvode određene bijele krvne stanice, također može biti koristan kod karcinoma bubrežnih stanica i metastatskog melanoma.
Interleukini su glasnici koje proizvode određene stanice imunološkog sustava (aktivirane T-stanice). Davanje interleukina može pomoći u liječenju metastatskog melanoma i može biti od koristi kod raka bubrega.
Ostali lijekovi
Stanice raka brzo sazrijevaju (diferencijacija), tako da je stvorena vrsta lijekova koji potiču brže sazrijevanje stanica raka kako bi se usporio rast tumora. Ovi lijekovi koji potiču sazrijevanje učinkoviti su kratko vrijeme pa se često koriste u kombinaciji s kemoterapijom.
Lijekovi koji blokiraju angiogenezu spriječavaju tumor u stvaranju novih krvnih žila. Ako se spriječi rast krvnih žila, karcinomu će nedostajati protok krvi potreban za rast i širenje.
Drugi lijekovi ciljaju puteve koje stanice raka koriste da signaliziraju formiranje ili rast dodatnih stanica.
Cjepiva
Cjepiva sastavljena od materijala dobivenog iz stanica raka mogu pojačati stvaranje protutijela ili imunoloških stanica koje mogu napadati rak. Ekstrakt oslabljene bakterije tuberkuloze, za kojeg se zna da pojačava imunološki odgovor, bio je uspješan u spriječavanju recidiva tumora mjehura nakon što bi se injicirao u mokraćni mjehur.
Genska terapija
Budući da promjene (mutacije) u genima uzrokuju rak, istraživači proučavaju načine manipulacije gena u borbi protiv raka. Noviji, napredni oblik genske terapije uključuje genetski modificirane T-stanice (vrsta imunoloških stanica). Liječnici odstrane T-stanice iz krvi osobe i genetski ih modificiraju kako bi prepoznali specifični rak te osobe. Kad se modificirane T-stanice, zvane stanice s kimeričnim antigen receptorima ili CAR-T-stanice, vrate u krvotok osobe, one napadaju rak. Nedavno su postale dostupne dvije terapije CAR-T stanicama. Ova metoda liječenja koristi se kod osoba s akutnom limfoblastičnom leukemijom ili limfomom.
Transplantacija matičnih stanica
Matične stanice su nespecijalizirane stanice iz kojih mogu nastati mnogo različitih vrsta stanica. Matične stanice u koštanoj srži izvor su svih različitih normalnih krvnih stanica. Visoke doze kemoterapije ili radioterapije mogu uništiti stanice raka, ali često uništavaju i matične stanice osobe, što sprječava koštanu srž da proizvodi normalne krvne stanice. Transplantacija matičnih stanica nadomješta uništene matične stanice zdravim matičnim stanicama davatelja. Davatelj može biti sama osoba s rakom (autotransplantacija) ili druga genetski podudarna srodna ili nesrodna osoba (alotransplantacija). Transplantacija matičnih stanica omogućuje liječnicima davanje visokih doza kemoterapije u liječenju leukemija i nekih limfoma.