Tuberkuloza je zarazna bolest koju uzrokuju bakterije Mycobacterium tuberculosis.
-
Novorođenčad može biti izložena bakterijama na različite načine.
-
Simptomi uključuju povišenje temperature, smanjenje energije i poteškoće s disanjem.
-
Dijagnoza može uključivati rendgensko snimanje prsnog koša, krvne pretrage, pretrage i kulturu uzoraka tekućine i tkiva te lumbalnu punkciju.
-
Antibiotik se može dati djeci koja su bila izložena nekome tko ima aktivnu infekciju, čak i ako nisu bolesna.
-
Zaraženoj se novorođenčadi i trudnicama daju antibiotici za liječenje infekcije.
(Vidi također Pregled infekcija u novorođenčadi i Tuberkuloza u odraslih.)
Dijete se zarazi kad je izloženo Mycobacterium tuberculosis. Dijete može biti izloženo na nekoliko načina:
-
Prije rođenja: Infekcija se događa ako bakterije prijeđu posteljicu (organ koji osigurava hranjenje fetusu) i zaraze fetus.
-
Tijekom rođenja: Infekcija se događa ako novorođenče udiše ili proguta zaraženu tekućinu iz porodnog kanala.
-
Nakon rođenja: Infekcija se događa ako novorođenče udahne zarazne kapljice koje su dospjele u zrak kihanjem ili kašljanjem članova obitelji ili osoba koje provode njegu.
Oko 50% djece koja su rođena od majki s aktivnom tuberkulozom u plućima razvije infekciju tijekom prve godine života osim ako ne prime preventivne antibiotike ili cjepivo koje se zove bacil Calmette-Guérin (BCG). Osobe koje imaju aktivnu tuberkuloznu infekciju u plućima su bolesne i mogu širiti bolest drugima.
Simptomi
Neka novorođenčad može biti bez simptoma.
Novorođenčad može izgledati bolesno i imati povišenu temperaturu, smanjenu energiju, otežano disanje ili upalu pluća koja se teško liječi. Mogu kasniti s prirastom tjelesne težine i fizičkim rastom (slabo napredovanje). Budući da tuberkuloza obično pogađa više organa, novorođenčad može imati i povećanu jetru i slezenu.
Dijagnoza
Neka novorođenčad treba testiranje, a neka ne.
Novorođenčad kojima je potrebno testiranje
Svakom novorođenčetu koje ima simptome koji upućuju na tuberkulozu ili koje je rođeno od majke s aktivnom tuberkuloznom infekcijom učine se sljedeće pretrage:
Rendgenski snimak prsnog koša
Ispitivanje i kultura uzoraka tekućine i tkiva
Lumbalna punkcija
Krvne pretrage
Ponekad kožni test tuberkuloze
Rendgenski snimak prsnog koša može pokazivati znakove tuberkuloze.
Uzorci tekućine i tkiva uzimaju se iz grla, želuca, urina i posteljice. Ovi uzorci se ispituju pod mikroskopom kako bi se pronašle bakterije tuberkuloze i koriste se za uzgoj bakterija u kulturi.
Punkcija leđne moždine (lumbalna punkcija) se radi kako bi se dobio uzorak spinalne tekućine za ispitivanje.
Krvni testovi se provode kako bi se utvrdilo ima li novorođenče bilo kakve druge infekcije, kao što je infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV).
Ponekad se novorođenčadi učini kožni test na tuberkulozu. U ovom testu se mala količina bjelančevina dobivenih iz bakterija tuberkuloze (tuberkulin) ubrizgava odmah ispod kože. Oko 2 dana kasnije provjerava se mjesto injiciranja. Ako je mjesto ubrizgavanja veće od određene veličine, test se smatra pozitivnim, što znači da je novorođenče zaraženo bakterijom tuberkuloze. Međutim, ponekad test ne pokazuje infekciju čak i ako je novorođenče zaraženo. U tim slučajevima, ako su liječnici još uvijek zabrinuti, mogu napraviti dodatne testove.
Novorođenčad koja treba testiranje
Svako novorođenče koje izgleda dobro i čija majka ima pozitivan kožni test, ali nema znakova tuberkuloze na rendgenskoj snimci prsnog koša i nema dokaza o aktivnoj tuberkuloznoj infekciji , liječnici trebaju pomno pratiti. Treba procijeniti sve članove njihovih kućanstava. Ako nakon procjene liječnici odrede da novorođenče nije bilo izloženo aktivnoj tuberkuloznoj infekciji, ne treba liječenje ili testiranje. Ako nakon procjene liječnici odrede da je novorođenče bilo izloženo aktivnoj tuberkuloznoj infekciji, učine im se gore navedeni testovi.
Prevencija
Novorođenčadi koja je bila izložena aktivnoj tuberkuloznoj infekciji, čak i ako nisu bolesna, daje se antibiotik izonijazid jer taj lijek sprječava nastanak aktivne infekcije.
U većini zemalja u razvoju, gdje je rizik od razvoja tuberkuloze veći, novorođenčadi se rutinski daje cjepivo koje se zove bacil Calmette-Guérin (BCG) kako bi se spriječila dječja tuberkuloza. Liječnici obično ne preporučuju BCG cjepivo za ljude koji žive u razvijenim zemljama jer je rizik od infekcije manji.
Liječenje
Izonijazid
Ostali lijekovi
Novorođenčad koja ima aktivnu tuberkuloznu infekciju može se liječiti kombinacijom antibiotika izonijazida, rifampina, pirazinamida, etionamida i etambutola, a ponekad i drugih lijekova.
Novorođenčadi koja ima pozitivan kožni test ili su izložena aktivnoj tuberkulozi nakon rođenja daje se izonijazid kako bi se spriječio razvoj infekcije.
Kod novorođenčadi se svi lijekovi za tuberkulozu uzimaju 6 mjeseci ili duže.
Trudnice s visokim rizikom od razvoja tuberkuloze dobivaju izonijazid uz dodatak vitamina B6 (piridoksina) 9 mjeseci. Neke žene izložene tuberkulozi tijekom trudnoće možda neće dobivati izonijazid i vitamin B6 sve do prvog tromjesečja ili nakon porođaja, ovisno o riziku od razvoja aktivne tuberkuloze.
Trudnicama koje imaju aktivnu tuberkuloznu infekciju daje se kombinacija izonijazida, etambutola i rifampina najmanje 9 mjeseci ili duže.