Nasilje u obitelji

Autor: Erin G. Clifton, PhD
Urednik sekcije: prim. Boris Ujević, dr. med.
Prijevod: Ivana Petra Kolarek, dr. med.

Nasilje u obitelji je fizičko, seksualno i psihološko zlostavljanje među ljudima koji žive zajedno ili su u vezi, obično se radi o nasilju muškarca nad njegovim seksualnim partnerom (što se se naziva nasiljem nad intimnim partnerom).

  • Žrtva je obično žena, ali može biti muškarac.

  • Mogu nastati tjelesne ozljede, psihološki problemi, socijalna izolacija, gubitak posla, financijske poteškoće, pa čak i smrt.

  • Liječnici mogu posumnjati na nasilje u obitelji na temelju ozljeda, nedosljednih ili zbunjujućih simptoma ili ponašanja žrtve i / ili partnera žrtve.

  • Osiguravanje sigurnosti-na primjer, imati plan bijega- najbitnija je stavka.

Nasilje u obitelji može se dogoditi između roditelja i djece, djece i baka i djedova, te braće i sestara, kao i intimnih partnera. Pojavljuje se među ljudima svih kultura, rasa, seksualne orijentacije, zanimanja, razina dohotka, obrazovnih razina, vjerskog podrijetla i dobi.

Žene su češće žrtve obiteljskog nasilja nego muškarci. Oko 95% ljudi koji traže medicinsku pomoć zbog obiteljskog nasilja su žene.

U Sjedinjenim Američkim Državama, nasilje u obitelji prijavljeno je u nekom trenutku njihovog života u sljedećim skupinama:

  • Oko 35% heteroseksualnih žena

  • Gotovo 44% homoseksualnih žena

  • Gotovo 61% biseksualnih žena

  • Oko 29% heteroseksualnih muškaraca

  • Oko 26% homoseksualnih muškaraca

  • Oko 37% biseksualnih muškaraca

Više od 1 od 4 žene i više od 1 od 7 muškaraca u Sjedinjenim Državama doživjelo je teško fizičko nasilje od strane intimnog partnera tijekom života. Žene su češće napadnute ili ubijene od strane muškog partnera nego od strane bilo koga drugoga. Stručnjaci procjenjuju da je svake godine u Sjedinjenim Amerikimč Državama oko 2 milijuna žena teško pretukao njihov partner.

Fizičko zlostavljanje

Fizičko zlostavljanje je najočitiji oblik obiteljskog nasilja. Može uključivati šamaranje, udaranje nogom, šakom, dlanom, lomljenje kostiju, čupanje kose, guranje, uvijanje ruku, odgurivanje o nešto, davljenje, gušenje, premlaćivanje i paljenje. Žrtva može biti lišena hrane ili sna. Oružje, kao što su pištolj ili nož, može se upotrijebiti za prijetnju ili izazivanje ozljede.

Seksualni napad

Seksualni napad je također čest: od 33 do 50% žena koje su fizički napadnute od strane partnera također su i seksualno zlostavljane od strane partnera. Seksualni napad uključuje upotrebu prijetnji ili sile radi uspostavljanja prisilnog seksualnog kontakta i uključuje neželjeno dodirivanje, hvatanje, ljubljenje i silovanje.

Psihološko zlostavljanje

Psihološko zlostavljanje je vrlo česta pojava i često prati fizičko ili seksualno zlostavljanje. Psihološko zlostavljanje uključuje svako nefizičko ponašanje koje potkopava ili omalovažava žrtvu ili omogućuje počinitelju da kontrolira žrtvu. Psihološko zlostavljanje može uključivati

  • Uvredljiv riječnik

  • Socijalnu izolaciju

  • Financijsku kontrolu

Počinitelj obično koristi riječnik da bi omalovažio, degradirao, ponizio, astrašioo ili prijetio žrtvi privatno ili javno. Počinitelj može natjerati žrtvu da misli da je njezina percepcija stvarnosti pogrešna i da je luda (to se zove gaslighting) ili da se osjeća krivom ili odgovornom, okrivljujući je za nasilan odnos. Počinitelj može također ponižavati žrtvu u smislu njezine seksualne izvedbe, fizičkog izgleda ili oboje.

Počinitelj može pokušati djelomično ili potpuno izolirati žrtvu kontroliranjem pristupa žrtve prijateljima, obitelji i drugim ljudima. Kontrola može uključivati zabranjivanje kontakta s drugima - izravno ili pisanim putem, telefonom, e-mailom, SMS-om ili putem društvenih mreža. Počinitelj može koristiti ljubomoru da opravda svoje postupke. Počinitelj može dodatno izolirati žrtvu uvjeravajući je da joj članovi obitelji i prijatelji ne mogu ili neće pomoći.

Često počinitelj zadržava novac kako bi kontrolirao žrtvu. Žrtva može ovisiti o počinitelju za novac (većinski ili potpuno). Počinitelj može zadržati kontrolu sprječavajući žrtvu da dobije posao, čuvajući informacije o svojim financijama u tajnosti i uzimajući novac od žrtve.

Počinitelj može također spriječiti žrtvu da dobije medicinsku skrb.

Odgovor počinitelja

Nakon incidenta zlostavljanja, počinitelj može tražiti oprost i obećanje da će se promijeniti i zaustaviti zlostavljačko ponašanje. Međutim, obično se zlostavljanje nastavlja i često eskalira.

Izljevi nasilja počinitelja obično su epizodni i nepredvidivi. Stoga, žrtve mogu živjeti u gotovo stalnom strahu od sljedećeg izljeva.

Napuštanje nasilnog odnosa

Žrtve često ne napuštaju nasilnu vezu. Razlozi mogu uključivati

  • Osjećaj ovisnosti o počinitelju za novac

  • Osjećaj samoće, da nemaju nikoga tko bi im mogao pomoći

  • Strah da će planiranje ili pokušaj napuštanja izazvati intenzivnije nasilje

  • Strah od onoga što će počinitelj učiniti nakon odlaska (na primjer, uhoditi ih ili povrijediti njihovu djecu, drugog člana obitelji ili kućnog ljubimca)

  • Vjerovanje da će se zlostavljač promijeniti (na primjer, zbog obećanja da će to učiniti)

  • Još uvijek vole zlostavljača

  • Vjerovanje da zlostavljanje može biti normalno (na primjer, zbog odgoja ili kulture)

Posljedice

Žrtve obiteljskog nasilja mogu biti fizički povrijeđene. Tjelesne ozljede mogu uključivati modrice, podljeve oko očiju, posjekotine, ogrebotine, slomljene kosti, izgubljene zube i opekotine. Ozljede mogu spriječiti žrtve da redovno idu na posao, uzrokujući gubitak posla. Ozljede, kao i situacija u kojoj su izložene zlostavljanju, mogu uzrokovati sram, uzrokujući to da se žrtve izoliraju od obitelji i prijatelja.

Žrtve mogu razviti simptome koji nemaju očiti fizički uzrok. Ovi simptomi mogu uključivati glavobolje, bol u trbuhu ili zdjelici i umor.

Mnoge žrtve također dobivaju spolno prenosive bolesti i imaju problema tijekom trudnoće.

Žrtve se često sele - financijski teret - kako bi izbjegle počinitelja.

Ponekad počinitelj ubije žrtvu.

Kao posljedica nasilja u obitelji, mnoge žrtve imaju psihološke probleme. Na primjer, među zlostavljanim ženama,

Mnoge žene razviju depresiju i PTSP zbog zlostavljanja. Zlostavljane žene također mogu razviti anksioznin poremećaji, poremećaje u prehrani i ovisnosti. Nasilje u obitelji također može pogoršati simptome već postojećih mentalnih poremećaja.

Žene koje su ozbiljnije zlostavljane imaju veću vjerojatnost da razviju psihološke probleme.

Čak i kada se fizičko zlostavljanje smanji, psihološko zlostavljanje se često nastavlja, podsjećajući ženu da može biti fizički zlostavljana u bilo koje vrijeme. Psihološko zlostavljanje može biti štetnije od fizičkog zlostavljanja. Psihološko zlostavljanje povećava rizik od depresije i zlouporabe droga.

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

Liječnici mogu posumnjati na nasilje u obitelji na temelju ozljeda, nedosljednih ili zagonetnih simptoma i / ili ponašanja žrtve i / ili partnera. Žrtva također može prijaviti zlostavljanje.

Ako liječnici sumnjaju na nasilje u obitelji, mogu osobu oprezno pitati pitanja o odnosu s partnerom. Mnogi stručnjaci preporučuju da zdravstveni djelatnici pitaju sve ljude pitanja o obiteljskom nasilju.

Ako se sumnja na obiteljsko nasilje, liječnici pokušavaju utvrditi može li se žrtva sigurno vratiti kući prije nego što napusti ordinaciju. Sigurnost je upitna u sljedećim okolnostima:

  • Žrtva je zaprijetila da će napustiti vezu.

  • Nasilje se povećava.

  • Partner ima pristup oružju.

  • Partner je zaprijetio da će ubiti ili ozlijediti žrtvu.

Ako se potvrdi nasilje u obitelji, liječnici su dužni dokumentirati dokaze o zlostavljanju, često fotografirajući ozljede. Ta se dokumentacija može upotrijebiti kao potpora sudskom postupku protiv počinitelja.

Rješavanje problema

  • Izrada sigurnosnog plana

  • Traženje pomoći kada je to potrebno

Žrtve se moraju sjetiti da zlostavljanje nikada nije opravdano i da postoji dostupna potpora, neovisno o tome da li se odluče ostati u nasilničkom odnosu ili ga napustiti.

U slučajevima obiteljskog nasilja najvažnije je pitanje sigurnosti. Tijekom nasilnog incidenta, žrtve se trebaju pokušati udaljiti od područja u kojima mogu biti zarobljeni ili u kojima počinitelj može nabaviti oružje, kao što je kuhinja. Ako je moguće, žrtve trebaju odmah nazvati 911 ili policiju i napustiti dom. Žrtve bi trebale bilo kakve ozljede liječiti i dokumentirati fotografijama. Žrtve bi trebale učiti svoju djecu da ne dođu usred svađe i kada i kako pozvati pomoć.

Razvijanje sigurnosnog plana izuzetno je važno. Trebao bi uključivati

  • Kamo se obratiti za pomoć (žrtve bi trebale imati nekoliko mogućih mjesta za odlazak i ljude koji se mogu nazvati)

  • Kako pobjeći (često uključuje lažni rutinski zadatak koji zahtijeva napuštanje kuće, kao što je odlazak na posao ili šetnja psa)

  • Kako pristupiti novcu (uključujući skrivanje novca i otvaranje zasebnog bankovnog računa i, ako je moguće, kreditne kartice)

Žrtve bi također trebale izraditi i sakriti kopije službenih dokumenata (kao što su rodni listovi djece, kartice socijalnog osiguranja, kartice osiguranja i brojevi bankovnih računa). Trebale bi imati spakiranu i skrivenu manju torbu u slučaju da moraju brzo otići.

Ponekad je jedino rješenje trajno napustiti nasilan odnos jer se obiteljsko nasilje nastavlja, osobito među vrlo agresivnim počiniteljima. Također, čak i kada se fizičko zlostavljanje smanji, psihološko zlostavljanje može i dalje biti prisutno.

Odluka o napuštanju nije jednostavna ili lagana. Često se žrtve osjećaju nesposobnima da napuste nasilan odnos iz više razloga, uključujući i strah od onoga što će počinitelj učiniti nakon što odu i ovisnosti o počinitelju za novac.

Nakon što počinitelj sazna da je žrtva odlučila otići, rizik žrtve od ozbiljne ozljede i smrti može biti najveći. U ovom trenutku, žrtve bi trebale poduzeti dodatne korake kako bi zaštitile sebe i svoju djecu. Na primjer, mogu dobiti zabranu prilaska ili zaštitu, iako takva zabrana ne jamči sigurnost.

Pomoć je dostupna kroz skloništa za žrtve nasilja, grupe za podršku, sudove i nacionalni telefonski broj (1-800-799-SAFE ili, za TTY, 1-800-787-3224). Žrtve trebaju tražiti takvu pomoć čak i ako zlostavljanje nije ozbiljno. Traženje takve pomoći ne mora nužno uzrokovati probleme partneru.

Više informacija

  • Centers for Disease Control and Prevention: Nasilje u intimnom partneru