Bol je najčešći simptom većine mišićno-koštanih oboljenja. Bol se kreće od blage do izrazito jake, i od akutne i kratkotrajne, do kronične i dugotrajne. Također može biti lokalizirana ili rasprostranjena (difuzna).
Uzroci
Mišićno-koštana bol
Mišićno-koštana bol može biti uzrokovana poremećajima kostiju, zglobova, mišića, tetiva, ligamenata, burzi ili njihovom kombinacijom (vidi Uvod u biologiju mišićno-koštanog sustava). Ozljede su najčešći uzrok boli.
Bol u kostima obično je duboka, prodorna ili tupa. Obično je posljedica ozljede. Ostali manje česti uzroci boli u kostima uključuju infekciju kostiju (osteomijelitis, hormonski poremećaji, i tumori.
Bol u mišićima (poznata kao mijalgija) često je manje intenzivna u odnosu na bol u kostima, ali može biti vrlo neugodna. Primjerice, mišićni spazam ili grč (iznenadna bolna mišićna kontrakcija) u listu, intenzivna je bol koja se obično naziva "charley" konj. Bol se može javiti kada je mišić zahvaćen ozljedom, smanjenim dotokom krvi u mišić, infekcijom ili tumorom. Reumatska polimijalgija je poremećaj koji uzrokuje izrazitu bol i ukočenost u području vrata, ramenog obruča, te slabinskog djela kralježnice i zdjeličnog obruča.
Bolovi u tetivama i ligamentima često su manje intenzivni od bolova u kostima. Često se opisuje kao "oštra" i pogoršava se kada se zahvaćena tetiva ili ligament rastegnu ili pomaknu, a bol se regredira mirovanjem. Uobičajeni uzroci boli u tetivama jesu: tendinitis, tenosinovitis, lateralni epikondilitis (teniski lakat) ili medijalni epikondilitis (golferski lakat), i ozljede tetiva. Najčešći uzrok boli ligamenta je ozljeda (uganuća).
Bol u burzi (burzitis) može biti uzrokovana traumom, čestim ponavljajućim pokretima, gihtom ili infekcijom. Burse su male vrećice ispunjene tekućinom koje su poput zaštitnog jastuka oko zglobova. Obično se bol pogoršava pokretom pri kojem se burza pomiče, a mirovanje olakšava bol. Aficirana burza može otići.
Bol u zglobovima (naziva se artralgija) može ili ne mora biti povezana s upalom zglobova (zvanim artritis). Artritis može uzrokovati oticanje i bol. Široki spektar poremećaja može uzrokovati artritis, uključujući upalnu bolest zglobova (primjerice reumatoidni artritis), osteoartritis, infektivni artritis, giht i drugi slični poremećaji, autoimune bolesti (primjerice sistemni eritematozni lupus) te upale krvnih žila (vaskulits) primjerice imunoglobulinom A povezani vaskulitis), osteonekroza i ozljede koje zahvaćaju djelove kosti unutar zgloba. Bol kod artritisa može biti nova (akutna, primjerice, kada je uzrokovana infekcijama, ozljedama ili gihtom) ili dugotrajna (kronična, primjerice, kada je uzrokovana reumatoidnim artritisom ili osteoartritisom). Bol uzrokovana artritisom, pogoršava se pokretom zahvaćenog zgloba, ali je obično prisutna čak i u mirovanju. Katkada se bol javlja iz struktura blizu zglobova, kao što su ligamenti, tetive i burze, a doima se da dolaze iz zgloba.
Fibromialgija može uzrokovati bolove u mišićima, tetivama ili ligamentima. Bol se obično prezentira osjetom ili pojačanom osjetljivošću više mjesta i može je biti teško precizno opisati, ali obično ne dolazi iz zglobova. Oboljeli pacijenti obično imaju i druge simptome, kao što su umor i loš san.
Neki mišićno-koštani poremećaji uzrokuju bol ukoliko se komprimira živac. Ova stanja uključuju tunelske sindrome (na primjer, sindrom karpalnog tunela, sindrom kubitalnog tunela i sindrom tarzalnog tunela). Bol se širi duž živca te zahvaća područje koje opskrbljuje živac, a bol se često opisuje kao goruća/žareća. Često se javljaju trnci, tupost osjeta ili oboje.
Ponekad, bol koja izgleda kao muskuloskeletna zapravo je uzrokovana poremećajem u drugom organskom sustavu i naziva se prenesena bol. Primjerice, bol u ramenu može biti uzrokovana poremećajem koji aficira pluća, slezenu ili žučni mjehur. Bol u leđima može biti uzrokovana bubrežnim kamencima, aneurizmom abdominalne aorte, upalom gušterače ili, kod žena, poremećajima zdjelice. Bolovi u ruci mogu biti uzrokovani srčanim udarom (infarkt miokarda).
Procjena
Mišićno-koštana bol
U pokušaju da se utvrdi uzrok bolova u zglobovima, liječnici prvo utvrđuju
Koliko i koji su zglobovi zahvaćeni
Je li zahvaćen središnji dio kostura (poput kralježnice i zdjelice)
Je li bol u zglobovima akutna ili kronična
Koji čimbenici olakšavaju ili pogoršavaju bol
Postoje li drugi simptomi koji utječu na druge organe (npr. osip, groznica ili suhe oči)
Utvrđivanje tih čimbenika daje važne naznake o tome koji je vjerojatno uzrok boli. Liječnici će učiniti fizikalni pregled kako bi utvrdili te čimbenike i otkrili druge važne nalaze koji bi mogli pomoći u određivanju uzroka boli.
Ponekad tip boli ukazuju na mjesto nastanka boli. Na primjer, bol koja se pogoršava pokretom sugerira muskuloskeletni poremećaj. Bol sa spazmom mišića sugerira da je bol uzrokovana mišićnim poremećajem (ponekad i na kroničnu ozljedu kralježnice). Mjesto oticanja ili mjesto pojačane osjetljivosti kada liječnik palpira bolno područje (na primjer, zglob, ligament ili burza) ili pasivno pokreće zglob, često označava izvor boli. Međutim, često ta obilježja boli ne ukazuju na njeno porijeklo ili uzrok. Stoga, liječnici pretpostavljenu dijagnozu obično temelje na prisutnosti drugih simptoma, nalazu fizikalnog pregleda, a često i na rezultatima laboratorijskih nalaza i rendgenskih snimaka. Na primjer, Lajmska borelioza je bolest koja često uzrokuje bol u zglobovima s oticanjem i osipom poput bikovog oka, a u krvnim testovima verificirati su antitijela na bakterije koje uzrokuju lajmsku bolest. Giht karakterizira iznenadni napad boli, oticanje i crvenilo u zglobu u podnožju velikog palca ili drugih zglobova. Analizom zglobne tekućine utvrđuje prisutnost kristala mokraćne kiseline.
Testovi
Krvni testovi su korisni samo prilikom potvrde dijagnoze koju je postavio liječnik nakon pregleda. Dijagnoza se ne postavlja niti potvrđuje samo laboratorijskim testovima iz krvi. Primjeri takvih krvnih testova uključuju reumatoidni faktor i antinuklearna antitijela, koja se koriste za dijagnosticiranje uobičajenih uzroka artritisa, kao što su reumatoidni artritis i sistemski eritematozni lupus. Obično se takvi testovi preporučuju samo ako simptomi specifično ukazuju na takav poremećaj.
antinuklearna antitijela (ANA)‡
Rendgenske snimke primarno se koriste za snimanje kostiju, ali ne prikazuju mišiće, tetive i ligamente. Rentgenske su snimke potrebne ako liječnik posumnja na prijelom ili, rjeđe, na tumor ili infekciju kostiju ili na traženje promjena koje potvrđuju da osoba ima određenu vrstu artritisa (na primjer, reumatoidni artritis ili osteoartritis).
Magnetska rezonancija (MRI), za razliku od običnih rendgenskih zraka, može identificirati abnormalnosti mekih tkiva, kao što su mišići, burze, ligamenti i tetive. Dakle, MR se može učiniti kada liječnik sumnja na oštećenje velikog ligamenta ili tetive ili oštećenje važnih struktura unutar zgloba; možda neće biti bolje od standardnog rendgenskog snimanja u procjeni mnogih bolnih stanja. MRI može detektirati frakture koji nisu vidljive rendgenskim zrakama.
Računalna/kompjuterizirana tomografija (CT), osjetljivija je od x-zraka i često se koristi za detaljiziranje prijeloma ili problema s kostima koji su nađeni prilikom snimanja x-zrakama. CT snimanje se koristi ukoliko snimanje MRI-om nije moguće izvršiti ili nije uređaj nije dostupan.
Ostale dijagnostičke metode uključuju ultrazvuk, artrografiju (rendgenski postupak u kojem se kontrastno sredstvo ubrizgava u zglobni prostor kako bi se prikazale strukture, kao što su ligamenti unutar zgloba), i skeniranje kostiju. Ovi testovi mogu pomoći liječnicima u dijagnosticiranju određenih stanja. Liječnici mogu uzeti uzorak kosti, zglobnu tekućinu (sinoviju) ili druga tkiva za pregled pod mikroskopom (biopsija).
Analiza zglobne tekućine radi se ukoliko je zglob otečen. Liječnici izvlače tekućinu iz zgloba na način da najprije steriliziraju područje na koži antiseptikom, a zatim lokalnim anestetikom umrtve osjet na koži. Zatim se u zglob uvede igla i izvuče se zglobna tekućina (postupak se zove zglobna aspiracija ili artrocenteza). Ovaj postupak uzrokuje malu ili nikakvu bol. Tekućina se obično analizira, između ostalog, bakteriološki, na uzročnike koji mogu uzrokovati infekciju, i pregledava se pod mikroskopom radi detekcije kristala koji uzrokuju giht i srodne poremećaje.
Liječenje
Mišićno-koštana bol
Bol se obično najbolje otklanja liječenjem njenog uzroka. Liječnik može preporučiti lijekove protiv bolova ( vidi: Liječenje boli) kao što su acetaminofen (paracetamol), nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR), ili, ako je bol jaka, opioidi. Ovisno o uzroku, primjenom hladnoće ili topline, ili imobilizacijom zgloba možemo ukoniti mišićno-koštanu bol.