Bol je najčešći simptom većine mišićno-koštanih poremećaja. Bol se kreće od blage do izrazito jake i od akutne i kratkotrajne do kronične i dugotrajne. Također može biti lokalizirana ili rasprostranjena (difuzna).
Uzroci
Mišićno-koštana bol može biti uzrokovana poremećajima kostiju, zglobova, mišića, tetiva, ligamenata, burzi ili njihovom kombinacijom (vidi Uvod u biologiju mišićno-koštanog sustava). Ozljede su najčešći uzrok boli.
Bol u kostima obično je duboka, prodorna ili tupa. Obično je posljedica ozljede. Ostali manje česti uzroci boli u kostima uključuju infekciju kostiju (osteomijelitis, hormonski poremećaji, i tumori.
Bol u mišićima (poznata kao mijalgija) često je manje intenzivna od boli u kostima, ali može biti vrlo neugodna. Primjerice, grč mišića ili grč (iznenadna bolna mišićna kontrakcija) u listu je intenzivna bol koja se obično naziva "charley" konj. Bol se može javiti kada je mišić zahvaćen ozljedom, smanjenim dotokom krvi u mišić, infekcijom ili tumorom. Reumatska polimijalgija je poremećaj koji uzrokuje izrazitu bol i ukočenost u području vrata, ramenog obruča te slabinskog djela kralježnice i zdjeličnog obruča.
Bolovi u tetivama i ligamentima često je manje intenzivna od boli u kostima. Često se opisuje kao "oštra" i pogoršava se kada se zahvaćena tetiva ili ligament rastegne ili pomakne, a bol se povlači mirovanjem. Uobičajeni uzroci boli u tetivama jesu: tendinitis, tenosinovitis, lateralni epikondilitis (teniski lakat) ili medijalni epikondilitis (golferski lakat), i ozljede tetiva. Najčešći uzrok boli ligamenta je ozljeda (uganuća).
Bol burzi (burzitis) može biti uzrokovana traumom, čestim ponavljajućim pokretima, gihtom ili infekcijom. Bursae su male vrećice ispunjene tekućinom koje su poput zaštitnog jastuka oko zglobova. Obično se bol pogoršava pokretom pri kojem se burza pomiče, a mirovanje olakšava bol. Podražena burza može oteknuti.
Bol u zglobovima (naziva se artralgija) može ili ne mora biti povezana s upalom zglobova (zvanim artritis). Artritis može uzrokovati oticanje i bol. Široki spektar poremećaja može uzrokovati artritis, uključujući upalnu bolest zglobova (primjerice reumatoidni artritis), osteoartritis, infektivni artritis, giht i drugi slični poremećaji, autoimune bolesti (primjerice sistemni eritematozni lupus) te upale krvnih žila (vaskulits) primjerice iimunoglobulinom A povezani vaskulitis), osteonekroza, i ozljede koje zahvaćaju djelove kosti unutar zgloba. Bol kod artritisa može biti nova (akutna, primjerice, kada je uzrokovana infekcijama, ozljedama ili gihtom) ili dugotrajna (kronična, primjerice, kada je uzrokovana reumatoidnim artritisom ili osteoartritisom). Bol uzrokovana artritisom tipično se pogoršava pokrtom zahvaćenog zgloba ali je obično prisutna čak i u mirovanju. Kadkada se bol javlja iz struktura blizu zglobova, kao što su ligamenti, tetive i burze, a doima se da dolaze iz zgloba.
Fibromialgija može uzrokovati bolove u mišićima, tetivama ili ligamentima. Bol se obično prezentira osjetom ili pojačanom osjetljivošću više mjesta i može je biti teško precizno opisati, ali obično ne dolazi iz zglobova. Oboljeli obično imaju i druge simptome, kao što su umor i loš san.
Neki mišićno-koštani poremećaji uzrokuju bol uslijed pritiska na živac. Ova stanja uključuju tunelske sindrome (na primjer, sindrom karpalnog tunela, sindrom kubitalnog tunela, i sindrom tarzalnog tunela). Bol se širi uzduž živca te zahvaća područje koju opskrbljuje živac, a bol se često opisuje kao goruća/žareća. Često se javljaju trnci, tupost osjeta ili oboje.
Ponekad, bol koja izgleda kao muskuloskeletna zapravo je uzrokovana poremećajem u drugom organskom sustavu i naziva se prenesena bol. Primjerice, bol u ramenu može biti uzrokovana poremećajem koji pogađa pluća, slezenu ili žuč. Bol u leđima može biti uzrokovana bubrežnim kamencima, aneurizmom abdominalne aorte, upalom gušterače ili, kod žena, poremećajima zdjelice. Bolovi u ruci mogu biti uzrokovani srčanim udarom (infarkt miokarda).
Procjena
U pokušaju da se utvrdi uzrok bolova u zglobovima, liječnici prvo utvrđuju
-
Koliko i koji su zglobovi zahvaćeni
-
Je li zahvaćen središnji dio kostura (poput kralježnice i zdjelice)
-
Je li bol u zglobovima akutna ili kronična
-
Koji čimbenici olakšavaju ili pogoršavaju bol
-
Postoje li drugi simptomi koji utječu na druge organe (npr. osip, groznica ili suhe oči)
Utvrđivanje tih čimbenika daje važne naznake o tome koji je vjerojatno uzrok boli. Liječnici će učiniti fizički pregled kako bi utvrdili te čimbenike i otkrili druge važne nalaze koji bi mogli pomoći u određivanju uzroka boli.
Ponekad tipovi boli ukazuju na mjesto nastanka boli. Na primjer, bol koja se pogoršava pokretom sugerira muskuloskeletni poremećaj. Bol sa spazmom mišića sugerira da je bol uzrokovana poremećaj em mišića (ponekad i na kroničnu ozljedu kralježnice). Mjesto oticanja ili mjesto pojačane osjetljivosti kada liječnik pritišće (opipava) područje (na primjer, zglob, ligament ili burza) ili pasivno pokreće zglob, često označava izvor boli. Međutim, često ta obilježja boli ne ukazuju na njeno porijeklo ili uzrok. Stoga, liječnici obično specifičnu dijagnozu obično temelje na prisutnosti drugih simptoma, nalazima fizičkog pregleda, a često i na rezultatima laboratorijskih nalaya i rendgenskih snimaka. Na primjer, Lajmska borelioza je bolest koja često uzrokuje bol u zglobovima s oticanjem i osipom poput bikovog oka, a krvni testovi pokazuju antitijela na bakterije koje uzrokuju lajmsku bolest. Giht karakterizira iznenadni napad boli, oticanje i crvenilo u zglobu u podnožju velikog palca ili drugih zglobova. Analiza zglobne tekućine općenito pokazuje prisutnost kristala mokraćne kiseline.
Testiranje
Krvni testovi su korisni samo u potvrdi dijagnoze koju je postavio liječnik nakon pregleda. Dijagnoza se ne postavlja niti potvrđuje samo laboratorijskim testom krvi. Primjeri takvih testova krvi uključuju reumatoidni faktor i antinuklearna antitijela, koja se koriste za dijagnosticiranje uobičajenih uzroka artritisa, kao što su reumatoidni artritis i sistemski eritematozni lupus. Obično se takvi testovi preporučuju samo ako simptomi specifično ukazuju na takav poremećaj.
Rendgenske snimke primarno se koriste za snimanje kostiju, ali ne pokazuju mišiće, tetive i ligamente. Rentgenske su snimke potrebne ako liječnik posumnja na prijelom ili, rjeđe, na tumor ili infekciju kostiju ili na traženje promjena koje potvrđuju da osoba ima određenu vrstu artritisa (na primjer, reumatoidni artritis ili osteoartritis).
Magnetska rezonancija (MRI), Za razliku od običnih rendgenskih zraka, MR može identificirati abnormalnosti mekih tkiva, kao što su mišići, burze, ligamenti i tetive. Dakle, MR se može učinitii kada liječnik sumnja na oštećenje velikog ligamenta ili tetive ili oštećenje važnih struktura unutar zgloba; možda neće biti bolje od standardnog rendgenskog snimanja u procjeni mnogih bolnih stanja. MRI može otkriti frakture koji nisu vidljive rendgenskim zrakama.
Računalna/kompjuterizirana tomografija (CT) je osjetljivija od x-zraka i često se koristi za dobivanje više detalja o prijelomu ili problemu s kostima koji je pronađen kod običnih x-zraka. CT snimanje je korisno ako MRI nije moguće izvršiti ili nije dostupan.
Ostale dijagnostičke metode uključuju ultrazvuk, artrografija (rendgenski postupak u kojem se kontrastno sredstvo ubrizgava u zglobni prostor kako bi se prikazale strukture, kao što su ligamenti unutar zgloba), i skeniranje kostiju. Ovi testovi mogu pomoći liječnicima u dijagnosticiranju određenih stanja. Liječnici mogu uzeti uzorak kosti, sluznicu zgloba (sinoviju) ili druga tkiva za pregled pod mikroskopom (biopsija).
Ispitivanje zglobne tekućine radi se često ukoliko je zglob otečen. Liječnici izvlače tekućinu iz zgloba tako da najprije steriliziraju područje kože antiseptičnom otopinom, a zatim anestetikom umrtve osjet na koži. Zatim se u zglob uvede igla i povuče se zglobna tekućina (postupak se zove zglobna aspiracija ili artrocenteza). Ovaj postupak uzrokuje malu ili nikakvu bol. Tekućina se obično analizira, između ostalog, na bakterije koje mogu uzrokovati infekciju i pregledavaju se pod mikroskopom za kristale koji uzrokuju giht i srodne poremećaje.
Liječenje
Bol se obično najbolje otklanja liječenjem njenog uzroka. Liječnik može preporučiti lijekove protiv bolova ( vidi: Liječenje boli) kao što su acetaminofen (paracetamol), nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR), ili, ako je bol jaka, opioidi. Ovisno o uzroku, primjena hladnoće ili topline, ili imobilizacijom zgloba možemo ukoniti mišićno-koštanu bol.