Zaušnjaci su su zarazna virusna infekcija koja uzrokuje bolno povećanje žlijezda slinovnica. Infekcija, osobito u odraslih, može zahvatiti i druge organe.
-
Zaušnjaci su uzrokovani virusom.
-
Simptomi uključuju zimicu, glavobolju, slab apetit, povišenu temperaturu i malaksalost, nakon čega se javlja oticanje žlijezda slinovnica.
-
Dijagnoza se temelji na tipičnim simptomima.
-
Većina djece se oporavlja bez problema; međutim, infekcija može dovesti do meningitisa ili encefalitisa.
-
Rutinsko cijepljenje može spriječiti infekciju.
-
Liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma.
Djeca se zaraze zaušnjacima udišući sitne kapljice, koje su kihanjem ili iskašljavanjem zaražene osobe dospjele u zrak ili preko predmeta zagađenih inficiranom slinom. Zaušnjaci su manje zarazni od ospica ili vodenih kozica. U gusto naseljenim područjima javljaju se tijekom čitave godine, no najčešći su u kasnu zimu i rano proljeće.
Epidemije se mogu pojaviti kada ljudi bez imuniteta borave zajedno. Međutim, zabilježene su i manje epidemije među ljudima koji su bili cijepljeni, vjerojatno zato što se kod nekih ljudi (oko 10 do 12%) ne razvija imunitet nakon cijepljenja, a kod nekih se imunitet može smanjiti tijekom vremena. Neki ljudi možda neće dovršiti preporučeno cijepljenje. Prije rutinske imunizacije, zaušnjaci su se najčešće javljali kod djece školske dobi. Međutim, danas je infekcija češća među adolescentima i odraslima zbog pada imuniteta.
Godine 1967., prije nego što je uvedeno rutinsko cijepljenje djece protiv zaušnjaka, u Sjedinjenim Državama bilo je 186.000 slučajeva zaušnjaka. Od početka cijepljenja, broj slučajeva se značajno smanjio. Međutim, zaušnjaci se i dalje javljaju. 2006. godine epidemijom zaušnjaka u SAD-a bilo je zahvaćeno više od 6,584 ljudi. Najviše stope infekcije bile su mladim odraslim osobama, što je ukazalo na potrebu za daljnjom primjenom cjepiva. Od tada su zabilježene sporadične pojave, uglavnom na sveučilišnim kampusima, koje variraju od 229 zaraženih u 2012. do 5,833 zaraženih u 2016. godini.
Bolest se rijetko pojavljuje u djece mlađe od 2 godine, a osobito rijetko kod djece u prvoj godini života. Jedna preboljela infekcija ostavlja doživotni imunitet.
Poput ospica, zaušnjaci mogu biti uvezeni od strane putnika ili imigranata, koji zatim prenose zarazu, posebno na mjestima gdje se okuplja veći broj ljudi (kao što su fakultetski domovi) ili u zajednicama koje namjerno ograničavaju kontakt sa strancima (kao što su tradicionalne židovske zajednice, Amiši i Mennonites).
Lociranje glavnih žlijezda slinovnica
Simptomi
Simptomi zaušnjaka počinju od 14. do 24. dana nakon infekcije. Međutim, otprilike jedna četvrtina ljudi ne razvija simptome. Većina djece razvija zimicu, glavobolju, slab apetit, malaksalost i blago do umjereno povišenje temperature. 12 do 24 sata kasnije javlja se oticanje žlijezda slinovnica, koje je najizraženije od drugog dana bolesti i traje 5 do 7 dana.
Neka djeca imaju otok žlijezda slinovnica bez drugih simptoma. Zbog otekline se javljaju bolovi prilikom žvakanja ili gutanja, osobito kod gutanja kiselih tekućina, kao što su sokovi od agruma. Žlijezde postaju osjetljive na dodir. U ovom stadiju tjelesna temperatura obično poraste na 39,5 do 40° C i traje 1 do 3 dana.
Komplikacije zaušnjaka
Zaušnjaci mogu zahvatiti i druge organe osim žlijezda slinovnica, uključujući:
Testise (sjemenike)
Mozak i moždane ovojnice
Gušteraču
Oko 20% muškaraca koji se zaraze nakon puberteta dobiju bolnu upalu jednog ili oba sjemenika (orhitis). Upala sjemenika uzrokuje oticanje i jake bolove. Prolaskom infekcije, zahvaćeni sjemenik može biti manji, ali proizdvodnja testosterona i plodnost obično nisu promijenjeni. Kod žena se može javiti upala jednog ili oba jajnika (ooforitis). Rijeđe se javlja, uzrokuje laganu trbušnu bol i rijetko je uzrokom neplodnosti.
Zaušnjaci uzrokuju upalu moždanih ovojnica (meningitis) u 1 do 10% osoba. Simptomi meningitisa su glavobolja, povraćanje i ukočena šija. Zaušnjaci također uzrokuju upalu mozga (encefalitis) u 1 od 1.000 do 5.000 zaraženih. Encefalitis uzrokuje pospanost, komu ili konvulzije. Većina ljudi se potpuno oporavi, ali kod nekih ostaje trajno oštećenje živaca ili mozga, kao što je neuralna gluhoća ili paraliza mišića lica. Ovakva oštećenja obično zahvaćaju samo jednu stranu tijela. Smatra se da su zaušnjaci glavni uzrok jednostrane gluhoće kod djece u dijelovima svijeta gdje su stope cijepljenja niske.
Upala gušterače (pankreatitis) može se pojaviti krajem prvog tjedna infekcije. To stanje može uzrokovati bol u trbuhu, jaku mučninu i povraćanje. Ovi simptomi nestaju za otprilike tjedan dana i slijedi potpuni oporavak.
Ostale komplikacije, kao što su upala jetre, bubrega ili srčanog mišića, se javljaju izuzetno rijetko. Sve su komplikacije rjeđe kod ljudi koji su cijepljeni.
Dijagnoza
Procjena liječnika
Laboratorijski testovi
Liječnici dijagnosticiraju zaušnjake na temelju tipičnih simptoma, osobito kada se pojave za vrijeme epidemije.
Laboratorijskim testovima može se identificirati virus zaušnjaka i protutijela na virus. Ti testovi služe za potvrdu dijagnoze i praćenje epidemije od strane službe javnog zdravstva.
Zaraženima koji imaju simptome meningitisa ili encefalitisa radi se lumbalna punkcija.
Prognoza
Gotovo sva djeca sa zaušnjacima se potpuno oporave, ali u rijetkim slučajevima simptomi se mogu ponovno pogoršati nakon 2 tjedna.
Prevencija
Ciepivo protiv zaušnjaka dio je rutinske imunizacije u djetinjstvu. Prva doza se daje između 12 i 15 mjeseci života. Druga doza cjepiva se daje između 4. i 6. godine. Cjepivo koje se koristi je kombinirano cjepivo. Kombinacija sadrži cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MO-PA-RU), a ponekad i cjepivo protiv vodenih kozica (varičela). Više ne postoji zasebno cjepivo samo za zaušnjake. Za vrijeme epidemije, ljudima koji su cijepljeni, ali imaju povećani rizik od zaraze zaušnjacima (poput studenata ili ljudi koji žive u području izvora zaraze), može se dati i treća doza cjepiva.
Cjepivo protiv zaušnjaka u Hrvatskoj se primijenjuje od 1976. godine. Cjepivom protiv zaušnjaka ne cijepe se trudnice niti osobe s oslabljenim imunološkim sustavom.
Liječenje
Nema specifičnog lijeka protiv zaušnjaka. Kako žvakanje može biti otežano, preporučuje se mekanija ishrana i izbjegavanje namirnica izazivaju pojačano lučenje sline i zahtijevaju mnogo žvakanja. Analgetici poput paracetamola i ibuprofena mogu se primijeniti za glavobolju i opće loše osjećanje.
Dječaci ili muškarci s otokom sjemenika moraju mirovati u krevetu. Mošnja se može poduprijeti vatom i ljepljivom trakom razapetom između dva bedra. Oblozi s ledom mogu se primijeniti za ublažavanje boli.
U slučaju teške mučnine i povraćanja zbog pankreatitisa daje se tekućina intravenski, a unos na usta se izbjegava kroz nekoliko dana. Djeci s meningitisom ili encefalitisom daju se intravenske tekućine te paracetamol ili ibuprofen protiv glavobolje i povišene temperature. U slučaju pojave konvulzija, daju se lijekovi za sprječavanje napadaja.