Ventrikulska tahikardija aritmija je koja potječe iz klijetki i pri kojoj frekvencija srca iznosi najmanje 120 otkucaja u minuti. Normalna frekvencija srca u mirovanju obično iznosi od 60 do 100 otkucaja u minuti.
-
Gotovo uvijek uzrokuje palpitacije, a može biti praćena i simptomima smanjenoga minutnog volumena srca, kao što su nedostatak zraka, nelagoda u prsima i gubitak svijesti.
-
Za postavljanje dijagnoze koristi se elektrokardiografija.
-
Za liječenje se mogu primijeniti lijekovi ili kateterska ablacija abnormalnog područja, ali je često potrebna ugradnja implantabilnog kardioverter-defibrilatora.
(Vidi također Pregled aritmija.)
Ventrikulska tahikardija
Ovaj elektrokardiogram prikazuje ventrikulsku tahikardiju u donjem zapisu. Za usporedbu je u gornjem zapisu prikazan normalan srčani ritam.
Ventrikulska tahikardija može se opisati kao niz uzastopnih ventrikulskih ekstrasistola. Ponekad se pojavljuje samo nekoliko uzastopnih ekstrasistola, nakon čega se uspostavlja normalan ritam. Ventrikulska tahikardija koja traje dulje od 30 sekundi naziva se održivom ventrikulskom tahikardijom.
Obično se pojavljuje u osoba sa strukturnom srčanom bolešću, primjerice nakon srčanog udara ili u osoba sa srčanim zatajivanjem ili kardiomiopatijom. Češća je u starijih osoba. Međutim, rijetko se može pojaviti i u mlađih osoba bez strukturne srčane bolesti. Takve osobe mogu imati sindrom dugog QT intervala, koji može biti nasljedan ili uzrokovan određenim lijekovima. Ventrikulsku tahikardiju mogu uzrokovati i drugi rijetki nasljedni poremećaji, kao što je Brugadin sindrom, jedna od kanalopatija.
Ventrikulska tahikardija
Srce je mišićni organ koji se ritmički kontrahira tijekom cijelog života. Svaki otkucaj potiče električni signal koji stvara srčani provodni sustav. Normalna frekvencija srca u mirovanju iznosi od 60 do 100 otkucaja u minuti. Poremećaj provodnog sustava može uzrokovati prebrz, prespor ili nepravilan srčani ritam. Elektrokardiogramom (EKG-om) može se mjeriti i bilježiti električna aktivnost srca.
Pri normalnom srčanom ritmu električni signal prolazi određenim putem kroz srce. Nastaje u sinoatrijskom ili SA čvoru, smještenom u desnoj pretklijetki. SA čvor potiče kontrakciju pretklijetki i potiskivanje krvi u klijetke. Električni signal zatim prolazi kroz atrioventrikularni ili AV čvor i nastavlja se u klijetke. Klijetke se tada kontrahiraju i pumpaju krv u pluća i ostatak tijela.
Tahikardija je ubrzani srčani ritam, obično frekvencije veće od 100 otkucaja u minuti. Ventrikulska tahikardija nastaje kada abnormalna električna aktivnost započinje u klijetkama umjesto u sinoatrijskom čvoru.
Kada se to dogodi, klijetke se kontrahiraju brže od pretklijetki. Narušava se normalna usklađenost kontrakcija pretklijetki i klijetki, pa srce može manje učinkovito pumpati krv u pluća i ostatak tijela.
Simptomi mogu uključivati vrtoglavicu, omaglicu i nesvjesticu zbog smanjenog dotoka krvi u mozak. Dugotrajna ventrikulska tahikardija može ozbiljno narušiti rad srca, osobito ako se osnovni uzrok ne liječi.
Liječenje može uključivati lijekove, električnu kardioverziju, katetersku ablaciju i ugradnju implantabilnog kardioverter-defibrilatora.
Simptomi
Ventrikulska tahikardija
Osobe s ventrikulskom tahikardijom gotovo uvijek osjećaju palpitacije. Mogu osjećati i opću slabost, omaglicu, vrtoglavicu, nedostatak zraka ili nelagodu u prsima.
Održiva ventrikulska tahikardija može biti opasna jer se klijetke zbog vrlo brze frekvencije ne stignu potpuno napuniti krvlju i ne mogu je učinkovito izbacivati. Zbog toga može doći do pada krvnog tlaka, gubitka svijesti i srčanog zastoja. I neodrživa ventrikulska tahikardija može biti opasna jer se može pogoršati i prijeći u ventrikulsku fibrilaciju, oblik srčanog zastoja. Ventrikulska tahikardija ponekad ne uzrokuje izražene simptome čak ni pri frekvenciji od približno 200 otkucaja u minuti, ali unatoč tome može biti životno ugrožavajuća.
Dijagnoza
Ventrikulska tahikardija
Elektrokardiografija (EKG) koristi se za dijagnosticiranje ventrikulske tahikardije i procjenu potrebe za liječenjem.
Liječenje
Ventrikulska tahikardija
Hitno liječenje
Ventrikulska tahikardija liječi se kada uzrokuje simptome ili kada traje dulje od 30 sekundi, neovisno o prisutnosti simptoma.
Osobe sa simptomima, osobito ako imaju izrazito snižen krvni tlak, zahtijevaju hitnu sinkroniziranu električnu kardioverziju radi uspostavljanja normalnog ritma.
Osobe bez simptoma, ali s ventrikulskom tahikardijom koja traje dulje od 30 sekundi, mogu se liječiti električnom kardioverzijom ili intravenskom primjenom lijekova.
Električna kardioverzija može biti bolna, pa se obično provodi uz sedaciju. Vrlo je učinkovita, a ozbiljne nuspojave razmjerno su rijetke.
Lijekovi ne uzrokuju nelagodu povezanu s električnim šokom, ali su manje pouzdani od kardioverzije i mogu izazvati nuspojave. Najčešće se primjenjuju amiodaron, lidokain i prokainamid (vidi tablicu Neki lijekovi koji se koriste za liječenje aritmija).
Dugoročno liječenje
Dugoročni je cilj spriječiti iznenadnu srčanu smrt i ponovne epizode aritmije. U osoba s ventrikulskom tahikardijom i osnovnom srčanom bolešću često se ugrađuje implantabilni kardioverter-defibrilator (ICD), mali uređaj koji može prepoznati opasnu aritmiju i primijeniti električni šok. Postupak ugradnje sličan je ugradnji srčanog elektrostimulatora.
Za uništavanje malih abnormalnih područja u klijetkama koja uzrokuju održivu ventrikulsku tahikardiju mogu se primijeniti različiti postupci. Ta se područja lokaliziraju elektrofiziološkim ispitivanjem i mapiranjem električne aktivnosti srca. Liječenje može uključivati katetersku ablaciju radiofrekventnom energijom ili krioablacijom, a rjeđe operaciju na otvorenom srcu.
Više informacija
Slijedi izvor na engleskom jeziku koji može biti koristan. PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj tog izvora.