Eozinofilni ezofagitis je upalni poremećaj u kojem se unutar stijenke jednjaka nakuplja velik broj eozinofila (vrsta bijelih krvnih stanica).
-
Ovaj poremećaj može biti uzrokovan alergijama na hranu.
-
Djeca zbog boli u prsima odbijaju hranu i gube na težini, dok se odraslima uslijed otežanog gutanja postupno nakuplja zaostala hrana u jednjaku.
-
Dijagnoza se temelji na endoskopskom pregledu i biopsiji sluznice, a ponekad se koristi i rendgensko snimanje.
-
U liječenju se koriste inhibitori protonske pumpe, kortikosteroidi, posebne vrste dijete, a ponekad i dilatacija jednjaka.
Jednjak je šuplja cijev koja spaja grlo (ždrijelo) i želudac. (Vidi također Građa i funkcija jednjaka.)
Eozinofilni ezofagitis može započeti u bilo kojem periodu između dojenaštva i rane adolescencije. Kod starijih osoba se javlja sporadično, a češći je kod osoba muškog spola.
Eozinofili su bijele krvne stanice koje igraju važnu ulogu u odgovoru organizma na alergijske reakcije, astmu i infekcije parazitima. Eozinofilni ezofagitis kod ljudi s nasljednom sklonosti može biti uzrokovan alergijskom reakcijom na određenu hranu. Alergijska reakcija dovodi do upale koja iritira jednjak. Ukoliko se ne liječi, upala na kraju dovodi do kroničnog suženja (strikture) jednjaka.
Simptomi
Simptomi eozinofilnog ezofagitisa
Dojenčad i djeca odbijaju hranjenje, gube na težini, povraćaju, žale se na bolove u trbuhu i/ili prsištu.
Odrasle osobe koje dugo godina boluju od ove bolesti i imaju strikture, često se žale na otežano gutanje (disfagija) te hranu zaostalu u jednjaku (impakcija hrane). Simptomi su nerijetko slični onima u gastroezofagealnoj refluksnoj bolesti (GERB), pošto se često javlja žgaravica (žareća bol iza prsne kosti).
Uz to, mnogo njih ima prateće alergijske poremećaje kao što su astma ili atopijski dermatitis (ekcem).
Dijagnoza
Dijagnoza eozinofilnog ezofagitisa
Liječnici sumnjaju na eozinofilni ezofagitis kod ljudi bilo koje dobi koji imaju istodobnu pojavu alergijskih poremećaja i otežanog gutanja krute hrane. Na dijagnozu se treba posumnjati i kada su dugotrajno prisutni simptomi refluksne bolesti, koji se ne povlače na uobičajeno liječenje.
Kako bi se otkrio podležeći poremećaj, liječnici pregledavaju jednjak fleksibilnom cijevi s kamerom (endoskopija). Tijekom endoskopije uzimaju se uzorci tkiva za analizu pod mikroskopom (biopsija).
Ponekad se radi i pasaža jednjaka (gutanje barijeve kaše). Prilikom testiranja ispitanik prvo popije kontrastno sredstvo, a potom se učine rendgenske slike njegovog prsišta i trbuha. Barijev kontrast ispunjava i ocrtava jednjak te na taj način abnormalnosti postaju vidljive.
Alergijski testovi pomažu u identifikaciji mogućih okidača upale.
Liječenje
Liječenje eozinofilnog ezofagitisa
Odraslim pacijentima propisuju se inhibitori protonske pumpe (PPI), lijekovi koji smanjuju proizvodnju želučane kiseline i dovode do olakšanja simptoma. Kod djece je promjena prehrane uglavnom učinkovita mjera, no, ukoliko dijeta nije pomogla, također se koriste inhibitori protonske pumpe.
Ako inhibitori protonske pumpe ne djeluju, daju se topički kortikosteroidi (kao što su flutikazon i budezonid), koji oblažu sluznicu jednjaka i na taj način pridonose smanjenju upale. Flutikazon u obliku suspenzije za inhalaciju primjenjuje se tako da se potiskom ispušta u usta i proguta (umjesto udahne). Na taj način lijek ne ulazi u pluća, već oblaže ciljni organ - jednjak. Tekući budesonid može se lako progutati ako se pomiješa s nekim nadomjestkom za šećer ili zgušnjivačem (npr. kukuruzni škrob). Nakon aplikacije lijeka uputno je isprati usta kako bi se izbjegle gljivične infekcije poput kandidijaze.
Oboljelima se preporuča promjena prehrane. Najčešća dijeta koja se koristi je ona bez pšenice, mliječnih proizvoda, riba, školjaka, kikirikija, orašastih plodova, jaja i soje (vidi eliminacijska dijeta). Ova je dijeta učinkovitija i jednostavnija od eliminacije namirnica na temelju rezultata kožnih i krvnih alergoloških testova. Mogu se isprobati različite varijante dijeta, s eliminacijom samo dvije do četiri namirnice. Elementarna prehrana, gdje se većina nutrijenata (aminokiseline, masti, šećeri, vitamini i minerali) unosi u tekućem obliku, uspješna je i kod odraslih i kod djece, no odraslima često nije praktična.
Ukoliko postoji suženje jednjaka, vrši se endoskopija uz napuhivanje balonom kako bi se jednjak proširio (balonska dilatacija). Kako bi se spriječilo puknuće jednjaka, često se radi nekoliko uzastopnih dilatacija uz postupno korištenje sve većih balona.
Trenutno se istražuju novi lijekovi za eozinofilni ezofagitis u obliku injekcija i infuzija, a koji blokiraju put aktivacije eozinofila u tijelu.