Prenatalno dijagnostičko testiranje uključuje testiranje ploda prije rođenja (prenatalno) kako bi se utvrdilo ima li fetus određene abnormalnosti, uključujući određene nasljedne ili spontane genetske poremećaje.
-
Mjerenje određenih tvari u krvi trudnice uz ultrasonografiju može pomoći u procjeni rizika od genetskih abnormalnosti kod fetusa.
-
Ovi krvni testovi i ultrazvuk mogu se provesti kao dio rutinske skrbi tijekom trudnoće.
-
Ako rezultati ovih testova ukazuju na povećan rizik, liječnici mogu napraviti testove za analizu genetskog materijala fetusa, kao što su amniocenteza i uzorkovanje korionskih vila.
-
Ovi genetski testovi su invazivni i imaju određene rizike za fetus.
(Vidi također Pregled genetskih poremećaja.)
Neki od prenatalnih dijagnostičkih testova testova, kao što su ultrazvuk i određeni krvni testovi, često su dio rutinske prenatalne skrbi. Ultrazvuk i krvne pretrage su sigurne i pomažu odrediti jesu ili potrebni invazivniji prenatalni genetski testovi (uzorkovanje korionskih resica, amniocenteza, i uzorkovanje krvi iz pupkovine kroz kožu). Obično se ovi invazivniji testovi provode kada parovi imaju povećan rizik od dobivanja bebe s genetskom abnormalnošću (kao što je defekt neuralne cijevi) ili kromosomskom abnormalnošću (osobito kada žena ima 35 ili više godina). Međutim, mnogi liječnici nude ovu vrstu testiranja svim trudnicama, a svaka trudna žena to može zatražiti. Ovi testovi imaju rizike, pogotovo za fetus, iako su izrazito mali.
Parovi bi trebali razgovarati o rizicima sa svojim liječnikom i odmjeriti rizike u odnosu na njihovu potrebu da znaju. Na primjer, trebali bi razmisliti o tome bi li nepoznavanje rezultata testiranja izazvalo anksioznost, te bi li ohrabrujuća bila spoznaja da abnormalnost nije pronađena. Trebali bi razmisliti o tome hoće li nastaviti abortus ako se nađe abnormalnost. Ako ne bi, trebali bi razmotriti žele li još znati prije abnormalnosti (na primjer, pripremiti se psihološki) ili bi znali samo uznemiriti. Kod nekih parova, rizici nadmašuju prednosti saznanja ima li njihova beba kromosomske abnormalnosti, pa se odlučite da ih ne testirate.
Ako in vitro oplodnja je učinjeno, genetski poremećaji se ponekad mogu dijagnosticirati prije nego se oplođeno jaje prenese iz posude za kulturu u maternicu (zove se predimplantacijska genetska dijagnoza).
Neki genetski poremećaji koji se mogu otkriti prije rođenja
|
Poremećaj
|
Učestalost
|
Uzorak nasljeđivanja
|
|
Cistična fibroza
|
1 od 3,300 poroda bijelaca
1 od 15,300 poroda crnaca
1 od 32,000 poroda američkih azijata
|
Autosomno recesivno
|
|
Kongenitalna hiperplazija nadbubrežne žlijezde
|
1 od 9,000 do 14,000 poroda
|
Autosomno recesivno
|
|
Duchenneova mišićna distrofija
|
1 od 4,700 muške novorođenčadi
|
X-vezano recesivno
|
|
Hemofilija A
|
1 od 8,500 muške novorođenčadi
|
X-vezano recesivno
|
|
Alfa- i beta-talasemija
|
Velike varijacije među etničkim i rasnim skupinama
|
Autosomno recesivno
|
|
Sindrom fragilnog X
|
1 od 4,000 muške novorođenčadi
1 od 8,000 ženske novorođenčadi
|
X-vezano dominantno
|
|
Bolest policističnih bubrega (odrasli tip)
|
1 od 1,000 poroda
|
Autosomno dominantno
|
|
Anemija srpastih stanica
|
1 od 400 poroda crnaca u SAD-u
|
Autosomno recesivno
|
|
Tay-Sachsova bolest
|
1 od 3,600 poroda kod Aškenazi Židova ili francuskih Kanađana
1 od 400,000 poroda u ostalim skupinama
|
Autosomno recesivno
|
Probiri kod trudnica
Mjerenje razina određenih tvari (tzv. markera) u krvi može pomoći u prepoznavanju žena s povećanim rizikom od problema, kao što je rođenje bebe s oštećenjem mozga ili kralježnične moždine (defekt neuralne cijevi), Downov sindrom, druge kromosomske abnormalnosti, ili neke rjeđi genetski poremećaji. Ovi testovi krvi nemaju rizika za fetus. Oni mogu pomoći u određivanju individualnog rizika žene da ima bebu s abnormalnošću preciznije i tako može pomoći paru da bolje procijeni koristi od invazivnog prenatalnog genetskog testiranja.
Liječnici obično ponude krvne pretrage za mjerenje markera za kromosomske abnormalnosti kao dio rutinske prenatalne skrbi. Međutim, neki parovi odluče ne raditi nikakve pretrage. Drugi parovi, primjerice oni s visokim rizikom za određene poremećaje, mogu preskočiti krvne pretrage i raditi odmah invazivna prenatalna genska testiranja (kao što su biopsija korionskih resica i amniocenteza). Ako se žene odluče za uzorkovanje korionskih resica, liječnici im obično savjetuju da naprave test za mjerenje razine markera zvanog alfa-fetoprotein (protein proizveden od strane fetusa). Mjerenje razina alfa-fetoproteina pomaže liječnicima da utvrde rizik od oštećenja mozga ili kralježnične moždine (defekti neuralne cijevi), kao što je spina bifida. Uzorkovanje korionskih resica ne daje ove podatke.
Markeri se obično mjere od 10. do 13. tjedna trudnoće (probir prvog tromjesečja). Ostali markeri se mjere od 16. do 18. tjedna trudnoće (probir drugog tromjesečja).
Probir prvog tromjesečja
Probir tijekom prvog tromjesečja obično se sastoji od
-
Testa iz krvi trudnice za mjerenje razina s trudnoćom povezanog posteljičnog proteina A (kojeg proizvodi posteljica) i beta-humanog korionskog gonadotropina
-
Ultrasonografija za mjerenje prostora ispunjenog tekućinom u blizini vrata fetusa (naziva se fetalna vratna prozirnost)
Testovi iz krvi se provode radi procjene rizika za Downov sindrom i određene druge abnormalnosti. Mogu se obaviti od 11. do 14. tjedna trudnoće.
Ultrasonografija može pomoći procijeniti rizik od Down sindroma i nekih drugih kromosomskih abnormalnosti. Može pokazati je li prostor na vratu fetusa povećan. Ako je, povećava se rizik od ovih abnormalnosti.
Alternativno, može se obaviti test iz krvi (tzv. cell-free fetalni DNA test [cfDNA]). Za ovaj test analiziraju se mali fragmenti DNA fetusa, koji se nalaze u krvi trudnice u malim količinama. Ovaj test može točno odrediti rizik od Downovog sindroma i nekih drugih kromosomskih abnormalnosti u parova s visokim rizikom od fetusa s kromosomskom abnormalnošću. Test se može obaviti već od 10. tjedna trudnoće, ali se može obaviti i kasnije.
Probir prvog tromjesečja daje rezultate rano. Ako su rezultati abnormalni i par želi, može se rano napraviti uzorkovanje korionskih resica kako bi se utvrdilo je li Downov sindrom prisutan. Amniocenteza također može detektirati Downov sindrom, ali se obično radi kasnije u trudnoći.
Jedna od prednosti probira prvog tromjesečja je to što se sa rano dobivaju rezultati pa se i abortus, prema želji, može napraviti ranije kada je sigurniji.
Probir drugog tromjesečja
Tijekom drugog tromjesečja mjere se markeri u krvi trudnice, a ponekad se radi i ultrazvuk kako bi se procijenio rizik da će fetus imati određene abnormalnosti.
Važni markeri uključuju sljedeće:
-
Alfa-fetoprotein: Protein koji proizvodi fetus
-
Estriol: Hormon nastao iz tvari koje proizvodi fetus
-
Humani korionski gonadotropin: Hormon kojeg proizvodi posteljica
-
Inhibin A: Hormon kojeg proizvodi posteljica
Razina alfa-fetoproteina u krvi obično se mjeri kod svih žena, čak i onih koje su radile probir prvog tromjesečja ili uzorkovanje korionskih resica. Visoka razina može ukazivati na povećani rizik od bilo kojeg od sljedećeg:
Ultrazvuk
se obavlja ako krvne pretrage otkriju abnormalnu razinu alfa-fetoproteina u trudnice. To može pomoći iz slijedećih razloga:
-
Potvrđivanje duljine trudnoće
-
Utvrđivanje je li prisutno više od jednog fetusa
-
Utvrđivanje je li fetus umro
-
Otkrivanje mnogih urođenih mana
U nekim specijaliziranim centrima može se napraviti ciljani ultrazvuk na aparatima visoke rezolucije. Pruža više detalja i može biti točniji od standardne ultrasonografije, osobito za male urođene defekte. Ciljana ultrasonografija u drugom tromjesečju može pomoći u procjeni rizika od kromosomskih abnormalnosti. Ciljana ultrasonografija ima za cilj odrediti neke strukturalne urođene defekte koji ukazuju na povećan rizik od kromosomskih abnormalnosti. Ovaj test također može otkriti određene varijacije u organima koje ne utječu na funkciju, ali mogu ukazivati na povećani rizik od kromosomskih abnormalnosti. Međutim, normalni rezultati ne znače nužno da ne postoji rizik od kromosomske abnormalnosti.
Ako su rezultati ultrazvuka normalni, fetalni problem je manje vjerojatan, ali su još uvijek moguća određena stanja, kao što su defekti neuralne cijevi. Dakle, bez obzira jesu li rezultati ultrazvuka normalni ili ne, mnogi liječnici nude amniocentezu svim ženama.
Amniocenteza
omogućuje liječnicima mjerenje razina alfa-fetoproteina u tekućini koja okružuje fetus (plodova voda), kako bi se analizirali fetalni kromosomi, i kako bi se odredilo sadrži li amnionska tekućina enzim zvan acetilkolinesteraza. Poznavanje razine alfa-fetoproteina i prisutnost acetilkolinesteraze pomaže liječnicima da bolje procijene rizik.
Visoka razina alfa-fetoproteina ili prisutnost acetilkolinesteraze u amnionskoj tekućini upućuje na
Visoka razina alfa-fetoproteina i prisutnost acetilkolinesteraze u amnionskoj tekućini ukazuje na visoki rizik od
Ponekad je uzorak amnionske tekućine kontaminiran krvlju fetusa. Ta krv može povećati razinu alfa-fetoproteina čak i kada fetus nema abnormalnost, što rezultate čini teško interpretabilnim. U takvim slučajevima, fetus možda nema abnormalnosti.
Trostruki i četverostruki probir
Krvne pretrage za mjerenje drugih markera (estriol i beta-humani horionski gonadotropin) mogu pomoći u procjeni rizika za Downov sindrom i druge kromosomske abnormalnosti. Ovo testiranje možda nije potrebno za žene koje su imale skrining prvog tromjesečja. Mjerenje estriola i beta-humanog korionskog gonadotropina plus alfa-fetoproteina zove se trostruki probir. Inhibin A se također može mjeriti. Mjerenje tih četiriju markera naziva se četverostruki pregled.
Trostruki ili četverostruki probir se provodi od 15. do 20. tjedna trudnoće. Može pomoći u procjeni rizika od Downovog sindroma u fetusa. Rezultati četverostrukog probira su abnormalni (pozitivni) u gotovo 80% slučajeva Downovog sindroma. Trostruki probir otkriva gotovo isto toliko slučajeva. Amniocenteza se razmatra ako je rizik za Downov sindrom visok.
Kombinirani probir prvog i drugog tromjesečja
Za najtočnije rezultate, rade se obje skupine testova, testovi prvog tromjesečja i testovi drugog tromjesečja, a rezultati se analiziraju zajedno. Međutim, ako parovi žele informacije ranije, mogu zatražiti vrstu probira koji daje rezultate tijekom prvog tromjesečja. Tada probir u 2. tromjesečju ovisi o razini rizika koja je prikazana rezultatima probira 1. tromjesečja:
Visoki rizik: Invazivna ispitivanja (uzorkovanje korionskih resica ili amniocenteza) nude se bez vršenja probira u drugom tromjesečju (krvni testovi za mjerenje razine alfa-fetoproteina, estriola, beta-humanog korionskog gonadotropina, a ponekad i inhibina A kod majke).
Srednji rizik: nudi se probir u drugom tromjesečju.
Nizak rizik: Probir drugog tromjesečja za Downov sindrom se niti ne nudi s obzirom da je rizik prvog tromjesečja tako nizak.
Parovi bi trebali zapamtiti da testovi probira nisu uvijek točni. Oni mogu propustiti abnormalnosti, ili mogu i ukazati na abnormalnosti kada ih nema.
Postupci
Nekoliko postupaka može se koristiti za otkrivanje genetskih i kromosomskih abnormalnosti. Svi, osim ultrazvuka, su invazivni (to jest, zahtijevaju umetanje instrumenta u tijelo) i nose mali rizik za fetus.
Ultrazvuk
Ultrazvuk se često radi tijekom trudnoće. Nema poznatih rizika za ženu ili fetus. Ultrasonografija može učiniti sljedeće:
Potvrditi duljinu trudnoće
Locirati posteljicu
Odrediti je li fetus živ
Nakon trećeg mjeseca, otkriti određene očite urođene strukturne defekte, uključujući one u mozgu, kralježničnoj moždini, srcu, bubrezima, želucu, trbušnom zidu i kostima
U drugom tromjesečju detektirati strukturne nedostatke koji ukazuju na povećani rizik od kromosomskih abnormalnosti u fetusa (ciljana ultrasonografija).
Ultrasonografija se koristi za provjeru prisutnosti anomalija kod fetusa kada trudnica ima abnormalne rezultate prenatalnih testova ili obiteljsku anamnezu urođenim defekta (kao što su srčane mane ili rascjep usne i nepca). Međutim, normalni rezultati ne jamče normalnu bebu jer niti jedan test nije potpuno točan. Rezultati ultrazvuka mogu ukazivati na kromosomske abnormalnosti fetusa, ali ultrazvuk ne može identificirati specifični problem. U takvim slučajevima preporuča se amniocenteza.
Ultrasonografija se provodi prije uzorkovanja korionskih resica i amniocenteze kako bi se potvrdila duljina trudnoće, kako bi se ti postupci mogu obaviti u odgovarajuće vrijeme tijekom trudnoće. Tijekom ovih postupaka ultrazvuk se koristi za praćenje fetusa i usmjeravanje postavljanja instrumenata.
U nekim specijaliziranim medicinskim centrima može se napraviti ciljani ultrazvuk na opremi visoke rezolucije. Za ovaj test, stručnjaci pažljivo procjenjuju fetus kako bi provjerili strukturne nedostatke koji ukazuju na povećani rizik od kromosomske abnormalnosti. Ciljana ultrasonografija može dati više detalja od konvencionalne ultrasonografije. Dakle, ovaj test može otkriti manje abnormalnosti, a abnormalnosti se mogu vidjeti ranije, točnije odnosno oboje.
Amniocenteza
Jedan od najčešćih postupaka za otkrivanje abnormalnosti prije rođenja je amniocenteza. Često se nudi ženama starijim od 35 godina jer imaju veći rizik od fetusa s kromosomskim abnormalnostima od mlađih žena. Međutim, mnogi liječnici nude ovaj test svim trudnicama, a svaka trudna žena to može zatražiti, čak i ako njezin rizik nije veći od normalnog.
U ovom postupku, uzorak tekućine koja okružuje fetus (amnionska tekućina) se uklanja i analizira. Amniocenteza se obično radi s 15 tjedana trudnoće ili kasnije. Tekućina sadrži stanice koje je fetus odbacio. Ove se stanice uzgajaju u laboratoriju tako da se kromosomi u njima mogu analizirati. Amniocenteza omogućuje liječnicima mjerenje razine alfa-fetoproteina u amnionskoj tekućini. Ovo mjerenje pouzdanije ukazuje na to ima li fetus defekt u mozgu ili kralježničkoj moždini nego mjerenje te razine u krvi žene.
Otkrivanje abnormalnosti prije rođenjaUzorkovanje korionskih vila i amniocenteza se koriste za otkrivanje abnormalnosti kod fetusa. Tijekom oba postupka, za navođenje se koristi ultrazvuk. Kod uzorkovanja korionskih resica, uzorak korionskih resica (dio placente) se uklanja na jedan od dva načina. U transcervikalnoj metodi, liječnik uvodi tanku, fleksibilnu cjevčicu (kateter) kroz vaginu i cerviks u posteljicu. U transabdominalnoj metodi liječnik uvodi iglu kroz trbušnu stijenku u posteljicu. U obje metode uzorak placente se odsisa sa štrcaljkom i analizira. U amniocentezi, liječnik uvodi iglu kroz trbušnu stijenku u amnionsku tekućinu. Uzorak tekućine se povlači radi analize.  |
Prije zahvata se radi ultrazvuk kako bi se procijenilo srce fetusa, potvrdila duljina trudnoće, locirala posteljica i amnionska tekućina te utvrdilo koliko je fetusa prisutno.
Liječnik uvodi iglu kroz trbušnu stijenku u amnionsku tekućinu. Ponekad se prvo koristi lokalni anestetik kako bi se umrtvilo mjesto uboda. Tijekom postupka se radi ultrazvuk kako bi se nadzirao fetus i navodilo pozicioniranje igle. Uzima se uzorak tekućine, a igla se odstranjuje.
Povremeno, amnionska tekućina sadrži krv fetusa. Takva krv može povećati razinu alfa-fetoproteina, čineći rezultate teško interpretativnim.
Ako žene imaju Rh-negativnu krv, dobivaju Rh0(D) imunološki globulin nakon postupka kako bi se spriječilo stvaranje antitijela na Rh faktor. Žena s Rh negativnom krvi može proizvoditi ta antitijela ako je fetalna krv Rh pozitivna i ta krv dođe uz dodir s njezinom krvi kao što se to može dogoditi tijekom amniocenteze (Rh inkompatibilnost). Ta antitijela mogu uzrokovati probleme u fetusu s Rh pozitivnom krvlju. Injekcija nije potrebna ako otac također ima Rh negativnu krv, jer u takvim slučajevima fetus uvijek ima Rh negativnu krv.
Amniocenteza rijetko uzrokuje probleme za ženu ili fetus. Može se dogoditi sljedeće:
Bol: Neke žene nakon sat ili dva osjećaju laganu bolnost.
Točkasto krvarenje ili istjecanje amnionske tekućine iz vagine: Oko 1% do 2% žena ima te probleme, ali problemi ne traju dugo i obično prestaju bez liječenja.
Pobačaj: Mogućnost pobačaja uslijed amniocenteze iznosi oko 1 na 500 do 1,000.
Ozljede fetusa iglom: Te su ozljede vrlo rijetke.
Amniocenteza se obično može učiniti kada je žena trudna s blizancima ili čak i više fetusa.
Uzorkovanje korionskih resica
U uzorkovanju korionskih resica, liječnik uklanja mali uzorak korionskih resica, koje su sićušne projekcije koje čine dio posteljice. Ovaj se postupak koristi za dijagnosticiranje nekih poremećaja u fetusa, obično između 10. i 12. tjedna trudnoće.
Za razliku od amniocenteze, uzorkovanje korionskih vilica ne omogućuje liječnicima da dobiju uzorak amnijske tekućine. Posljedično, liječnici ne mogu mjeriti razinu alfa-fetoproteina u amnionskoj tekućini kako bi provjerili postoje li oštećenja mozga i kralježnične moždine (defekti neuralne cijevi). Liječnici mogu predložiti da se kasnije napravi amniocenteza kako bi se provjerila prisutnost ovih defekta.
Glavna prednost uzorkovanja korionskih resica je što su njezini rezultati dostupni mnogo ranije u trudnoći od onih amniocenteze. Stoga, ako se ne otkrije abnormalnost, par se straha može riješiti ranije. Ako je abnormalnost otkrivena ranije i ako par odluči prekinuti trudnoću, može se koristiti jednostavniji, sigurniji postupak. Također, rano otkrivanje abnormalnosti može paru dati više vremena za pripremu na rođenje djeteta s posebnim medicinskim potrebama.
Prije uzorkovanja korionskih resica, radi se ultrazvuk kako bi se utvrdilo je li fetus živ, potvrdila duljina trudnoće, provjerila prisutnost očitih abnormalnosti i locirala posteljica.
Uzorak korionskih resica može se dobiti preko vrata maternice (transcervikalno) ili abdominalne stijenke (transabdominalno).
Kroz vrat maternice: Žena leži na leđima sa savijenim bokovima i koljenima, obično poduprtim nosačima za pete ili koljena, kao i za vaginalni pregled. Liječnik uvodi tanku, fleksibilnu cjevčicu (kateter) kroz vaginu i vrat maternice u posteljicu. Za većinu žena, postupak se čini vrlo sličnim Papanicolaou (Pap) testu, ali nekolicina žena smatra da je neugodniji. Ova metoda se ne može koristiti kod žena koje imaju aktivnu genitalnu infekciju (kao što je genitalni herpes ili gonoreja).
Kroz trbušnu stijenku: Liječnik anestezira područje kože preko trbuha i ubacuje iglu kroz trbušnu stijenku u posteljicu. Većina žena ne smatra da je ovaj postupak bolan. Ali za neke žene, područje iznad trbuha je lagano bolno sat ili dva nakon.
Za oba postupka, liječnici koriste ultrazvuk kako bi ih navodio dok uvode kateter ili iglu i usisavaju uzorak tkiva pomoću štrcaljke. Uzorak se zatim šalje na analizu. Mnoge žene imaju lagano mrljanje dan ili dva nakon bilo kojeg od ovih postupaka.
Nakon uzimanja uzorka korionskih resica, ženama koje imaju Rh-negativnu krv i koje nemaju antitijela na Rh faktor daje se injekcija Rh0(D) imunološkog globulina kako bi se spriječilo stvaranje antitijela na Rh faktor. Žene koje imaju Rh negativnu krv mogu proizvoditi ova antitijela ako fetus ima Rh pozitivnu krv i ona dođe u dodir s ženinom (Rh inkompatibilnost), kao što se to može dogoditi tijekom biopsije korionskih resica. Ta antitijela mogu uzrokovati probleme kod fetusa. Injekcija nije potrebna ako otac također ima Rh negativnu krv, jer u takvim slučajevima fetus uvijek ima Rh negativnu krv.
Rizik uzorkovanja korionskih resica usporediv je s rizicima amniocenteze. Najčešći rizik je onaj od pobačaja, koji se događa kod 1 na 500 postupaka.
Rijetko je genetska dijagnoza nejasna nakon uzorkovanja korionskih resica i možda je potrebna i amniocenteza. Općenito, točnost dvaju postupaka je usporediva.
Perkutano uzorkovanje krvi iz pupkovine
U perkutanom (kroz kožu) uzorkovanju krvi iz pupkovine liječnik prvo anestezira područje kože trbuha. Navođen ultrazvukom, liječnik zatim uvodi iglu kroz trbušnu stijenku i maternicu u pupčanu vrpcu. Uzorak krvi fetusa se izvlači i analizira, a igla se uklanja. Perkutano uzorkovanje krvi iz pupkovine je invazivna procedura. Može uzrokovati pobačaj u oko 1 na 100 postupaka.
U prošlosti, uzorci perkutane umbilikalne krvi korišteni su kada je bila potrebna brza analiza kromosoma, osobito prema kraju trudnoće kada je ultrazvuk otkrio abnormalnosti u fetusu. Međutim, ovaj se postupak danas rijetko koristi u tu svrhu. Umjesto toga, liječnici analiziraju gene iz stanica iz amnionske tekućine (dobivenih amniocentezom) ili analiziraju komadić posteljice (dobiven biopsijom korionskih resica). Ovi su testovi manje opasni i daju brže rezultate.
Trenutno se perkutano uzorkovanje krvi iz pupkovine povremeno radi kada liječnici sumnjaju da fetus ima anemija. Ako fetus ima tešku anemiju, krv se može transfudirati fetusu kroz iglu dok je još uvijek umetnuta u pupčanu vrpcu.
Preimplantacijska genetska testiranja
Kada je in vitro oplodnja (iz epruvete) napravljena, liječnici ponekad mogu dijagnosticirati genetske poremećaje u embriju prije nego što se prenese u maternicu žene. Preimplantacijsko genetsko testiranje rahtjeva tehničku stručnost i skupo je. Ovi se testovi koriste uglavnom za parove s visokim rizikom od određenih genetskih poremećaja (kao što su cistična fibroza) ili kromosomskih abnormalnosti. Međutim, nove tehnike mogu smanjiti troškove i učiniti testove široko dostupnim.
Povećavaju li rutinska preimplantacijska genetska testiranja embrija na kromosomske greške postotak uspješnih trudnoća i dalje je kontroverzno pitanje.
Više informacija