Sekretorna upala srednjeg uha nastaje zbog nakupljanja tekućine iza bubnjića nakon akutne infekcije srednjeg uha ili zbog začepljenja Eustahijeve cijevi.
-
Prethodna upala uha čest je uzrok, ali u neke djece poremećaj nastaje zbog začepljenja Eustahijeve cijevi.
-
Djeca obično nemaju bolove, ali mogu imati oslabljen sluh.
-
Dijagnoza uključuje pregled bubnjića, a ponekad i timpanometriju.
-
Sekretorna upala srednjeg uha obično prolazi bez liječenja, ali nekoj je djeci potrebna operacija radi postavljanja ventilacijskih cjevčica.
Pogled u unutrašnjost uha
Sekretorna upala srednjeg uha često se javlja nakon akutne infekcije srednjeg uha. Tekućina koja se nakupila iza bubnjića tijekom akutne infekcije može zaostati i nakon što infekcija prođe. Sekretorna upala srednjeg uha može nastati i bez prethodne infekcije uha. Uzrok može biti začepljenje Eustahijeve cijevi, odnosno cijevi koja povezuje srednje uho s nosnim prolazima, zbog infekcije, povećanih adenoida, odnosno nakupina limfnog tkiva na mjestu gdje se grlo spaja s nosnim prolazima, tumora, što je rijetko, ili možda gastroezofagealne refluksne bolesti. Alergije, kao što su sezonske alergije i cjelogodišnje alergije, također mogu povećati vjerojatnost nastanka sekretorne upale srednjeg uha. Ovaj je poremećaj vrlo čest u djece u dobi od 3 mjeseca do 3 godine.
(Vidi također Pregled infekcija srednjeg uha u male djece i Sekretorna upala srednjeg uha u odraslih.)
Simptomi
Iako je ovaj poremećaj obično bezbolan, nakupljena tekućina često oslabljuje sluh. To može utjecati na razumijevanje govora, jezični razvoj, učenje i ponašanje. Djeca mogu imati osjećaj punoće, pritiska ili pucketanja u uhu tijekom gutanja.
Dijagnoza
-
Pregled bubnjića
-
Ponekad timpanometrija
Liječnici dijagnosticiraju sekretornu upalu srednjeg uha tražeći promjene boje i izgleda bubnjića te upuhivanjem zraka u zvukovod kako bi provjerili pomiče li se bubnjić. Ako se bubnjić ne pomiče, ali nije crven ni izbočen, a dijete ima simptome, vjerojatno je riječ o sekretornoj upali srednjeg uha.
Ako rezultati pregleda nisu jasni, liječnici često provode timpanometriju. Tijekom timpanometrije u zvukovod se postavlja uređaj koji sadržava mikrofon i izvor zvuka. Mikrofon registrira zvučne valove koji se odbijaju od bubnjića.
Liječnici pregledavaju nosne prolaze i grlo kako bi provjerili postoji li tumor.
Liječenje
Cjevčice za uši
Kada zvučni valovi dosegnu uho, ušna ih školjka prikuplja i usmjerava kroz zvukovod prema srednjem uhu. Na ulazu u srednje uho zvučni valovi udaraju u bubnjić. Nastale vibracije prenose se kroz srednje uho do unutarnjeg uha ispunjenog tekućinom, gdje se pretvaraju u signale koji se šalju u mozak.
Srednje uho ponekad se može začepiti i inficirati. Djeca su tome osobito podložna jer imaju kraće i uže Eustahijeve cijevi, koje omogućuju drenažu srednjeg uha. Kako se u srednjem uhu nakupljaju tekućina i tlak, dijete može osjećati bol i imati oslabljen sluh. Ako infekcije postanu dugotrajne ili se ponavljaju, može biti potrebno postavljanje timpanostomskih cjevčica.
Tijekom tog postupka napravi se mali rez na bubnjiću i ukloni nakupljena tekućina. Zatim se u otvor postavlja mala cjevčica kako bi se tijekom nekoliko mjeseci omogućila kontinuirana drenaža. S vremenom otvor počinje zacjeljivati, a cjevčica spontano ispada kako se bubnjić zatvara.
Postoji nekoliko mogućih komplikacija povezanih s tim postupkom, o kojima treba razgovarati s liječnikom prije operacije.
Sekretorna upala srednjeg uha često prolazi spontano, obično unutar 2 do 3 tjedna. Antibiotici i drugi lijekovi, kao što su dekongestivi, nisu korisni. Djeci s alergijama mogu se dati antihistaminici na usta, kortikosteroidni sprej za nos ili oboje.
Ako poremećaj potraje i stanje djeteta ne poboljša se nakon 1 do 3 mjeseca, može se učiniti operacija (miringotomija). Tijekom te operacije liječnik napravi mali rez na bubnjiću kako bi uklonio tekućinu. Zatim u otvor na bubnjiću postavi ventilacijsku cjevčicu kako bi omogućio drenažu iz srednjeg u vanjsko uho. Tijekom istog zahvata mogu se ukloniti i adenoidi, što se naziva adenoidektomijom. Ponekad se miringotomija provodi samo radi uklanjanja tekućine, bez postavljanja ventilacijskih cjevčica. Taj se postupak naziva timpanocentezom.
Srednje uho ponekad se može privremeno prozračiti Valsalvinim manevrom ili politzerizacijom. Obje tehnike zahtijevaju da dijete surađuje, može slijediti upute i nema infekciju koja uzrokuje curenje iz nosa. Valsalvin manevar izvodi se tako da dijete drži usta zatvorenima i pokušava snažno ispuhati zrak kroz nos dok su mu nosnice stisnute. Pri politzerizaciji liječnik posebnom štrcaljkom, odnosno balonom za prozračivanje srednjeg uha, upuhuje zrak u jednu nosnicu dok drugu zatvara, a dijete istodobno guta.
Ako je moguće, letenje i ronjenje treba izbjegavati ili odgoditi jer mogu uzrokovati bolne promjene tlaka u uhu. Ako se putovanje zrakoplovom ne može izbjeći, maloj djeci može pomoći žvakanje hrane ili pijenje tekućine. Valsalvin manevar ili politzerizacija mogu pomoći starijoj djeci.
Antibiotici se primjenjuju za liječenje bakterijskih infekcija nosa i paranazalnih sinusa.
Miringotomija: liječenje ponavljajućih infekcija uha
|
Tijekom miringotomije liječnik napravi mali otvor u bubnjiću kako bi omogućio istjecanje tekućine iz srednjeg uha. Zatim kroz otvor u bubnjić postavi malu šuplju plastičnu ili metalnu cjevčicu, koja se naziva timpanostomska ili ventilacijska cjevčica. Te cjevčice izjednačuju tlak u okolini s tlakom u srednjem uhu. Liječnici ih preporučuju nekoj djeci s ponavljajućim infekcijama uha, odnosno akutnim upalama srednjeg uha, ili s ponavljajućim odnosno trajnim nakupljanjem tekućine u srednjem uhu, odnosno kroničnom sekretornom upalom srednjeg uha.
Postavljanje ventilacijskih cjevčica uobičajen je kirurški zahvat koji se izvodi u bolnici ili ordinaciji. U djece je obično potrebna opća anestezija ili sedacija, a u odraslih i starije djece lokalna anestezija. Djeca nakon zahvata obično odlaze kući u roku od nekoliko sati. Nakon zahvata ponekad se tijekom približno tjedan dana primjenjuju antibiotske kapi za uši. Cjevčice obično same ispadnu nakon 6 do 12 mjeseci, ali neke vrste ostaju dulje. Cjevčice koje ne ispadnu same liječnik uklanja, ponekad u općoj anesteziji ili sedaciji. Ako se otvor na bubnjiću ne zatvori spontano, potrebno ga je kirurški zatvoriti.
Djeca s ventilacijskim cjevčicama mogu prati kosu i plivati, ali neki liječnici preporučuju da ne uranjaju glavu duboko u vodu bez čepića za uši.
Istjecanje tekućine iz uha može upućivati na infekciju te se treba obratiti liječniku.
 |