Sekretorna upala srednjeg uha nastaje nakupljanjem tekućine iza bubnjića nakon akutne infekcije srednjeg uha ili zbog začepljenja Eustahijeve cijevi.
-
Prethodna upala uha je uobičajeni uzrok, ali kod neke djece nastaje zbog začepljenja Eustahijeve cijevi.
-
Djeca obično nemaju bolove, ali mogu imati oslabljeni sluh.
-
Dijagnoza uključuje pregled bubnjića, a ponekad i timpanometriju.
-
Sekretorna upala srednjeg uha obično prolazi bez liječenja, ali neka djeca trebaju operaciju kako bi se postavile ventilacijske cjevčice.
Sekretorna upala srednjeg uha vidi: Otitis media secretoria) se često javlja nakon akutne infekcije srednjeg uha. Tekućina koja se nakupila iza bubnjića tijekom akutne infekcije ostaje i nakon što infekcija prođe. Sekretorna upala srednjeg uha može nastati i bez prethodne infekcije uha. To može biti posljedica začepljenja Eustahijeve cijevi (cijev koja povezuje srednje uho s nosnim prolazima) uslijed infekcije, povećanja adenoida (nakupina limfnog tkiva na mjestu gdje se grlo spaja s nosnim prolazima), tumora (rijetko), ili eventualno gastroezofagealne refluksne bolesti. Alergije (kao što su sezonske alergije i cjelogodišnje alergijetakođer mogu povećati vjerojatnost nastanka sekretornog otitisa. Sekretorna upala srednjeg uha vrlo je česta među djecom u dobi od 3 mjeseca do 3 godine.
Iako je ovaj poremećaj obično bezbolan, tekućina u srednjem uhu često narušava sluh. To može utjecati na razumijevanje govora, jezični razvoj, učenje i ponašanje. Djeca mogu imati osjećaj punoće, pritiska ili pucketanja u uhu tijekom gutanja.
(Vidi također Pregled infekcija srednjeg uha kod male djece.)
Dijagnoza
-
Pregled bubnjića
-
Ponekad timpanometrija
Liječnici dijagnosticiraju sekretornu upalu srednjeg uha tražeći promjene u boji i izgledu bubnjića te istiskivanjem zraka u uho kako bi vidjeli hoće li se bubnjić pomaknuti. Ako se bubnjić ne pomiče, ali nema crvenila ili ispupčenja, a dijete ima simptome, vjerojatno se radi o sekretornoj upali srednjeg uha.
Kod nejasnih rezultata pregleda, liječnici često rade timpanometriju. Kod timpanometrije, u slušni kanal se postavi uređaj koji sadrži mikrofon i izvor zvuka. Mikrofon registrira zvučne valove koji se odbijaju od bubnjića.
Liječnici pregledavaju nosne prolaze i grlo kako bi provjerili ima li tumora.
Liječenje
Sekretorna upala srednjeg uha često prolazi sama od sebe, obično unutar 2 ili 3 tjedna. Antibiotici ili drugi lijekovi, poput dekongestiva, nisu od pomoći. Djeci koja imaju alergiju mogu se dati antihistaminici na usta, kortikosteroidni sprej za nos ili oboje.
Ako upala potraje, a djetetu ne bude bolje nakon 1 do 3 mjeseca, može se napraviti operacija (miringotomija). Tijekom ove operacije, liječnici naprave mali rez na bubnjiću, kako bi uklonili tekućinu. Potom, u otvor bubnjića postave ventilacijsku cjevčicu kako bi se osigurala drenaža iz srednjeg uha prema vanjskom uhu. U istom zahvatu mogu se ukloniti adenoidi (tzv. adenoidektomija). Ponekad se miringotomija izvodi samo radi uklanjanja tekućine, bez postavljanja ventilacijskih cjevčica Taj postupak se naziva timpanocenteza.
Ponekad se srednje uho privremeno prozračuje Valsalvinim manevrom ili policerizacijom. Obje tehnike zahtijevaju suradljivost djeteta, da može slijediti upute i da nema infekciju koja uzrokuje curenje iz nosa. Valsalvin manevar se izvodi tako što dijete drži usta zatvorenima i pokušava forsirano ispuhati zrak kroz nos, dok su nosnice stisnute. Za izvođenje policerizacije, liječnik upuhuje zrak posebnom špricom (inflatorom srednjeg uha) u jednu od nosnica, a zatvara drugu, dok dijete guta.
Ukoliko je moguće, letenje i ronjenje bi trebalo izbjegavati ili odgoditi, budući da mogu uzrokovati bolne promjene tlaka u uhu. Ako se putovanje zrakom ne može izbjeći, kod male djece može pomoći žvakanje hrane ili pijenje pića. Valsalvin manevar ili policerizacija mogu pomoći starijoj djeci.
Antibiotici se daju za liječenje bakterijskih infekcija nosa i paranazalnih sinusa.
Miringotomija: Liječenje ponavljajućih infekcija uha
|
Tijekom miringotomije, napravi se mali otvor u bubnjiću da se omogući tekućini iscjeđivanje iz srednjeg uha. U otvor na bubnjiću može se postaviti sićušna cijev (ventilacijska cjevčica) kako bi se tekućina mogla cijediti van, a zrak ulaziti u srednje uho. Pomoću tih cjevčica tlak zraka u srednjem uhu se izjednačava s tlakom zraka iz okoline. Postavljanje ventilacijskih cjevčica je indicirano u neke djece s ponavljajućim infekcijama srednjeg uha (akutni otitis media) te u djece s ponavljajućim ili dugotrajnim nakupljanjem tekućine u srednjem uhu (kronični sekretorni otitis media).
Postavljanje ventilacijskih cjevčica je uobičajen kirurški postupak koji se obavlja u bolnici ili ambulantno. Miringotomija se kod djece izvodi u općoj anesteziji ili sedaciji. Nakon zahvata, obično se koriste antibiotske kapi za uho kroz tjedan dana. Cjevčice najčešće izađu same nakon 6 do 12 mjeseci, ali neke vrste cjevčica ostaju duže. Cjevčice koje ne izađu same od sebe uklanja liječnik. Ako se otvor na bubnjiću ne zatvori sam od sebe, potrebno ga je zatvoriti kirurškim putem.
Djeca s ventilacijskim cijevima mogu prati kosu i plivati, ali neki liječnici ne preporučuju uranjanje u duboku vodu bez upotrebe čepova za uši.
Drenaža tekućine iz ušiju ukazuje na infekciju te zahtijeva posjet liječniku.
|