Sekretorna upala srednjeg uha nastaje nakupljanjem tekućine iza bubnjića nakon akutne infekcije srednjeg uha ili zbog začepljenja Eustahijeve cijevi.
-
Prethodna upala uha je uobičajeni uzrok, ali kod neke djece nastaje zbog začepljenja Eustahijeve cijevi.
-
Djeca obično nemaju bolove, ali mogu imati oslabljeni sluh.
-
Dijagnoza uključuje pregled bubnjića, a ponekad i timpanometriju.
-
Sekretorna upala srednjeg uha obično prolazi bez liječenja, ali neka djeca trebaju operaciju kako bi se postavile ventilacijske cjevčice.
Pogled u unutrašnjost uha
Sekretorna upala srednjeg uha[XRef]) se često javlja nakon akutne infekcije srednjeg uha. Tekućina koja se nakupila iza bubnjića tijekom akutne infekcije ostaje i nakon što infekcija prođe. Sekretorna upala srednjeg uha može nastati i bez prethodne infekcije uha. To može biti posljedica začepljenja Eustahijeve cijevi (cijev koja povezuje srednje uho s nosnim prolazima) uslijed infekcije, povećanja adenoida (nakupina limfnog tkiva na mjestu gdje se grlo spaja s nosnim prolazima), tumora (rijetko), ili eventualno gastroezofagealne refluksne bolesti. Alergije (kao što su sezonske alergije i cjelogodišnje alergijetakođer mogu povećati vjerojatnost nastanka sekretornog otitisa. Sekretorna upala srednjeg uha vrlo je česta među djecom u dobi od 3 mjeseca do 3 godine.
(See also Overview of Middle Ear Infections in Young Children and see Otitis Media (Secretory) in adults.)
Simptomi
Although this disorder is usually painless, the fluid often impairs hearing. To može utjecati na razumijevanje govora, jezični razvoj, učenje i ponašanje. Djeca mogu imati osjećaj punoće, pritiska ili pucketanja u uhu tijekom gutanja.
Dijagnoza
-
Pregled bubnjića
-
Ponekad timpanometrija
Liječnici dijagnosticiraju sekretornu upalu srednjeg uha tražeći promjene u boji i izgledu bubnjića te istiskivanjem zraka u uho kako bi vidjeli hoće li se bubnjić pomaknuti. Ako se bubnjić ne pomiče, ali nema crvenila ili ispupčenja, a dijete ima simptome, vjerojatno se radi o sekretornoj upali srednjeg uha.
Kod nejasnih rezultata pregleda, liječnici često rade timpanometriju. Kod timpanometrije, u slušni kanal se postavi uređaj koji sadrži mikrofon i izvor zvuka. Mikrofon registrira zvučne valove koji se odbijaju od bubnjića.
Liječnici pregledavaju nosne prolaze i grlo kako bi provjerili ima li tumora.
Liječenje
Cijevi za uši
Kada zvučni valovi dosegnu uho, oni se skupljaju u lijevkastom vanjskom uhu i usmjeravaju u srednje uho. Na otvaranju prema srednjem uhu zvučni valovi udaraju u bubnu opnu ili bubnu opnu. Rezultirajuće vibracije putuju kroz srednje uho i unutarnje uho ispunjeno tekućinom gdje se pretvaraju u signale koji se šalju u mozak.
Povremeno srednje uho može postati začepljeno i zaraženo. Djeca su posebno osjetljiva na ovo stanje, jer imaju kraće, uske eustahijeve cijevi, cijev koja omogućuje da se srednje uho izlijeva. Kako se tekućina i pritisak stvaraju u uhu, dijete može osjetiti bol i oštećenje sluha. Kada infekcije postanu dugotrajne ili se ponavljaju, možda će dijete morati imati timpanostomiju.
U ovom postupku se napravi mali rez u timpaničnoj membrani, a izlučena tekućina se isušuje. Tada se u rez umeće mala cijev kako bi se omogućila kontinuirana drenaža tijekom nekoliko mjeseci. Na kraju incizija počinje zacjeljivati i cijevi ispadnu prirodno kako se rupa u bubnom opnom zatvara.
Postoji nekoliko mogućih komplikacija povezanih s ovim postupkom koje treba raspraviti s liječnikom prije operacije.
Sekretorna upala srednjeg uha često prolazi sama od sebe, obično unutar 2 ili 3 tjedna. Antibiotici ili drugi lijekovi, poput dekongestiva, nisu od pomoći. Djeci koja imaju alergiju mogu se dati antihistaminici na usta, kortikosteroidni sprej za nos ili oboje.
Ako upala potraje, a djetetu ne bude bolje nakon 1 do 3 mjeseca, može se napraviti operacija (miringotomija). Tijekom ove operacije, liječnici naprave mali rez na bubnjiću, kako bi uklonili tekućinu. Potom, u otvor bubnjića postave ventilacijsku cjevčicu kako bi se osigurala drenaža iz srednjeg uha prema vanjskom uhu. U istom zahvatu mogu se ukloniti adenoidi (tzv. adenoidektomija). Ponekad se miringotomija izvodi samo radi uklanjanja tekućine, bez postavljanja ventilacijskih cjevčica Taj postupak se naziva timpanocenteza.
Ponekad se srednje uho privremeno prozračuje Valsalvinim manevrom ili policerizacijom. Obje tehnike zahtijevaju suradljivost djeteta, da može slijediti upute i da nema infekciju koja uzrokuje curenje iz nosa. Valsalvin manevar se izvodi tako što dijete drži usta zatvorenima i pokušava forsirano ispuhati zrak kroz nos, dok su nosnice stisnute. Za izvođenje policerizacije, liječnik upuhuje zrak posebnom špricom (inflatorom srednjeg uha) u jednu od nosnica, a zatvara drugu, dok dijete guta.
Ukoliko je moguće, letenje i ronjenje bi trebalo izbjegavati ili odgoditi, budući da mogu uzrokovati bolne promjene tlaka u uhu. Ako se putovanje zrakom ne može izbjeći, kod male djece može pomoći žvakanje hrane ili pijenje pića. Valsalvin manevar ili policerizacija mogu pomoći starijoj djeci.
Antibiotici se daju za liječenje bakterijskih infekcija nosa i paranazalnih sinusa.
Miringotomija: Liječenje ponavljajućih infekcija uhaTijekom miringotomije, liječnici naprave mali otvor u bubnjiću kako bi omogućili da tekućina izlazi iz srednjeg uha. Zatim kroz otvor umeću malu, šuplju plastičnu ili metalnu cjevčicu (cijev za timpanostomiju ili ventilacijsku cjevćicu) u bubnjić. Ove cjvčice uravnotežuju pritisak u okolini s tlakom u srednjem uhu. Liječnici preporučuju ventilacijske cjevčice za neku djecu koja su imala ponavljajuće infekcije uha (akutna upala srednjeg uha) ili ponavljajuće ili trajno nakupljanje tekućine u srednjem uhu (kronična sekretorna otitis media). Postavljanje ventilacijskih cjevčica je uobičajen kirurški zahvat koji se obavlja u bolnici ili u ordinaciji. Obično je potrebna opća anestezija ili sedacija u djece, a lokalna anestezija u odraslih i veće djece. Nakon zahvata djeca obično odu kući u roku od nekoliko sati. Antibiotske kapi za uho ponekad se daju nakon postupka u trajanju oko tjedan dana. Cjevčice obično ispadnu same nakon 6 do 12 mjeseci, ali neke vrste ostaju i duže. Liječnik uklanja cjevčice koje ne izlaze same od sebe, ponekad pod općom anestezijom ili sedacijom. Ako se otvor ne zatvori sam od sebe, potrebno ga je kirurški zatvoriti. Djeca s ventilacijskim cjevčicama mogu prati kosu i plivati, ali neki liječnici preporučuju djeci da ne uranjaju glavu u duboku vodu bez upotrebe čepova za uši. Curenje tekućine iz ušiju ukazuje na infekciju, i potrebno je konzultirati liječnika. |