Nedostatak alfa-1 antitripsina nasljedni je poremećaj u kojem nedostatak ili niska razina enzima alfa-1 antitripsina dovodi do oštećenja pluća i jetre.
-
Nedostatak alfa-1 antitripsina uzrokovan je nasljednom genskom mutacijom.
-
Kod dojenčadi se može razviti žutica i oštećenje jetre.
-
Ciroza se može razviti u djetinjstvu.
-
Kod odraslih se obično razvije emfizem, zaduha, piskanje (zviždanje) u plućima i kašalj, a kod nekih i ciroza.
-
Dijagnoza se postavlja pomoću testova za određivanje količine enzima u krvi te onih za otkrivanje genskih mutacija.
-
Osobe s emfizemom uzimaju lijekove za poboljšanje disanja, a ponekad primaju infuzije alfa-1 antitripsina u venu.
-
Nekima je potrebna transplantacija pluća ili jetre.
Alfa-1 antitripsin je enzim koji se stvara u jetri i sprječava djelovanje drugih enzima koji se nazivaju proteaze. Proteaze razgrađuju bjelančevine u sklopu normalnog procesa obnove tkiva. Alfa-1 antitripsin štiti pluća od razarajućeg djelovanja proteaza.
Nedostatak alfa-1 antitripsina rezultat je naslijeđene mutacije u genu koji kontrolira stvaranje i oslobađanje tog enzima. Postoji više podvrsta nedostatka alfa-1 antitripsina, ali kod svih je količina aktivnog enzima u krvi preniska, enzim je neispravno građen (pa zato slabije djeluje) ili postoje oba problema. Bijelci su pogođeni češće nego crnci ili ljudi azijskog ili latinoameričkog podrijetla.
Najčešći problemi uzrokovani nedostatkom tog enzima su:
Ako je struktura (građa) enzima nenormalna, može se nakupljati u jetri i dovesti do oštećenja njezine funkcije. Kod nekih ljudi oštećenje jetre vodi do ciroze i do povećanog rizika od raka jetre.
Niska razina alfa-1 antitripsina omogućuje proteazama da oštete pluća, što dovodi do emfizema. Emfizem je češći (i teži) kod pušača. Emfizem kod nepušača može biti posljedica nedostatka alfa-1 antitripsina.
Ponekad se pojave i poremećaji drugih organa. U te poremećaje spadaju upala potkožnog masnog tkiva (paniculitis), krvarenje opasno po život, aneurizme, ulcerozni kolitis, vaskulitis i bolesti bubrega.
Simptomi
Simptomi nedostatka alfa-1 antitripsina
Simptomi se mogu prvi put pojaviti u dojenačkoj dobi, djetinjstvu ili odrasloj dobi. Oko 10 do 20% oboljelih ima simptome već u dojenačkoj dobi. U prvom tjednu života koža i bjeloočnice dojenčeta požute (žutica ili ikterus), a jetra se poveća. Žutica nestaje otprilike između 2. i 4. mjeseca života. Međutim, oko 20% te novorođenčadi kasnije razvije cirozu, a neka umiru prije nego što odrastu.
Kod odraslih se obično razvije emfizem, zaduha se postupno pogoršava, a disanje, kašalj i piskanje u plućima postaju sve izraženiji. Emfizem se rijetko razvije prije 25. godine života. Kod pušača se razvija ranije i teži je nego kod nepušača. Težina simptoma također varira ovisno o obliku deficijencije (nedostatka enzima), drugim bolestima koje osoba ima, izloženosti plućnim iritansima te drugim čimbenicima iz okoliša. Ako ljudi nikada nisu pušili, njihovi su simptomi obično umjereni, a većina ima normalan (očekivani) životni vijek.
Čak i ako nisu imali problema s jetrom u dojenačkoj dobi, u oko 10% odraslih osoba razvije se ciroza, koja u konačnici može dovesti do raka jetre.
Paniculitis
Ova fotografija prikazuje crvene čvorove (noduse) ispod kože na bedrima osobe koja ima panikulitis.
© Springer Science+Business Media
Osobe s panikulitisom imaju bolne, na dodir osjetljive kvrge ili izblijedjele mrlje na donjem dijelu trbuha, stražnjici i bedrima. Kvrge mogu biti tvrde na dodir.
Dijagnoza
Dijagnoza nedostatka alfa-1 antitripsina
Sumnju na nedostatak alfa-1 antitripsina pobuđuju:
dojenčad s tipičnim simptomima
pušači kod kojih se emfizem razvije prije 45. godine života
nepušači kod kojih se emfizem razvije u bilo kojoj životnoj dobi
osobe s neobjašnjivim poremećajem jetre
ljudi s panikulitisom (upala potkožnog masnog tkiva)
osobe koje u obiteljskoj anamnezi imaju emfizem ili neobjašnjivu cirozu
osobe koje u obiteljskoj anamnezi imaju nedostatak alfa-1 antitripsina
Budući da je taj nedostatak nasljedan, liječnici obično pitaju je li neki član obitelji imao emfizem ili cirozu bez poznatog uzroka.
Nedostatak se često potvrđuje genetskim testiranjem, kojim se također može utvrditi specifičan oblik tog nedostatka. Liječnici također obično rade krvne pretrage kako bi izmjerili razinu alfa-1 antitripsina.
Liječenje
Liječenje nedostatka alfa-1 antitripsinaEmfizem
Pušačima se savjetuje da prestanu pušiti. Bronhodilatatori, lijekovi koji opuštaju mišiće oko malih dišnih putova i tako ih proširuju, poput salbutamola, mogu olakšati disanje i ublažiti kašalj. Infekcije pluća koje se razviju odmah se liječe.
Alfa-1 antitripsin može se dati u venu kao nadoknada za enzim koji nedostaje. Prikuplja se od skupine darivatelja i pregledava se na bolesti koje se prenose krvlju. Dakle, to je skupa terapija, a najviše koristi ljudima koji imaju samo umjerene simptome emfizema i ne puše. Smatra se da ova terapija sprječava daljnja oštećenja, ali ne popravlja već nastalu štetu.
Ako su osobe mlađe od 60 godina i imaju teške simptome, može se učiniti transplantacija pluća. Nekoliko medicinskih centara ponekad obavlja transplantacije na pažljivo odabranim bolesnicima starijim od 70 godina. Nekoliko medicinskih centara ponekad također izvodi zahvat kojim kirurški smanjuje volumen pluća.
Oštećenje jetre
Uzimanje alfa-1 antitripsina ne liječi niti sprječava oštećenje jetre jer je oštećenje jetre posljedica stvaranja nenormalnog enzima, a ne nedostatka enzima. Ako je jetra teško oštećena, može se učiniti transplantacija jetre. Transplantirana jetra se ne oštećuje jer alfa-1 antitripsin koji ona stvara ima normalnu građu (strukturu) i funkciju pa se ne nakuplja u jetri.
Panikulitis
Liječnici mogu primjenjivati kortikosteroide, lijekove protiv malarije (antimalarike) ili određene antibiotike (tetracikline) za ublažavanje upale. No, jesu li ti lijekovi učinkoviti, nije jasno.