Hernija diska

Autor: Peter J. Moley, MD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: Mia Prebeg, dr. med.

Hernija diska nastaje kada dođe do rupture vanjskog čvrstog prstena diska. Mekana, želatinozna unutrašnjost diska može se izbočiti (herniirati) kroz pukotinu u vanjskom prstenu.

  • Starenje, ozljede i prekomjerna težina mogu uzrokovati herniju diska.

  • Bol uslijed hernije diska može značajno onesposobljavati.

  • Za postavljanje dijagnoze koriste se slikovne pretrage.

  • Ljudi mogu smanjiti rizik nastanka hernije diska vježbanjem, jačanjem mišića i održavanjem primjerene tjelesne težine.

  • Liječenje uključuje mjere za ublažavanje boli i ponekad operativno liječenje.

Kralježnica se sastoji od kralježaka. Između kralježaka nalaze se diskovi koji imaju ulogu amortizera. Disk ima čvrsti vanjski prsten i mekanu, želatinoznu unutrašnjost.

Ako je disk naglo stisnut kralješcima iznad i ispod njega (kao kod podizanja teškog predmeta može doći do rupture vanjskog prstena diska te pojave boli. Unutrašnji, želatinozni dio diska može se izbočiti( herniirati) kroz rascjep u vanjskom prsten. Herniirani disk može komprimirati, iritirati ili čak oštetiti korijen spinalnog živca ili nekad kralježičnu moždinu( vidi Kompresija kralježične moždine). Herniirani ili rupturirani disk u lumbalnom dijelu kralježnice obično uzrokuje bol u donjem dijelu leđa( križobolju) i ishijalgiju( išijas). Može uzrokovati bol u vratu ukoliko je došlo do rupture ili hernije diska u vratnom dijelu kralježnice (naziva se hernija cervikalnog diska).

Više od 80% hernija diska javlja se u donjem dijelu leđa. Najčešće su kod osoba u dobi od 30 do 50 godina. U toj dobi dolazi do slabljenja strukture vanjskog prstena diska. Želatinozna unutrašnjost, koja je pod visokim tlakom, može se protisnuti kroz pukotinu ili oslabljeno mjesto u vanjskom prstenu diska te se izbočiti. Nakon 50. godine, unutrašnjost diska počinje se stvrdnjavati, čineći hernijaciju manje vjerojatnom.

Hernija diska može nastati uslijed iznenadne, traumatske ozljede ili ponavljajućih lakših ozljeda. Prekomjerna težina ili podizanje teških predmeta, osobito nepravilno podizanje, povećava rizik.

Simptomi

Često, hernija diska, čak i onda kada je jasno vidljiva na slikovnim pretragama kao što su magnetska rezonanca (MRI) ili kompjuterska tomografija (CT), ne uzrokuje nikakve simptome. Hernija diska koja je asimptomatska češća je u starijim dobnim skupinama. Međutim, hernija diska može i uzrokovati slabu ili onesposobljavajuću bol Kretanje često pojačava bol, a bol se pogoršava i kašljem, kihanjem, naprezanjem ili naginjanjem prema naprijed.

Lokalizacija boli ovisi o tome na kojoj je razini kralježnice hernija diska te koji je korijen spinalnog živca zahvaćen. Bol se može osjetiti duž toka živca komprimiranog hernijom diska. Primjerice, hernija diska u području donjeg dijela leđa( križa) najčešće uzrokuje ishijalgiju( išijas)—bol duž ishijadičnog živca, duž stražnjeg dijela noge. Hernija diska u vratnom dijelu kralježnice uzrokuje bol u vratu koja se često širi duž ruke, a nekad i u šaku. Bol koja počinje na jednom mjestu, ali širi se na drugo, obično duž puta živaca naziva se iradirajuća bol.

Hernija diska također može uzrokovati utrnulost i slabost mišića. Ako je pritisak na korijen živca velik, noga može biti paralizirana. Rijetko, disk može vršiti pritisak na kralježičnu moždinu, što može uzrokovati slabost ili paralizu obje noge. Ako je zahvaćena cauda equina (snop živaca koji se pruža od dna kralježične moždine u području donjeg dijela leđa) može doći do gubitka kontrole nad mokrenjem i stolicom. Ako se razviju ovi ozbiljni simptomi, odmah je potrebna liječnička pomoć.

Dijagnoza

  • Slikovne pretrage

  • Ponekad elektrodijagnostička ispitivanja

Magnetska rezonanca (MRI) ili kompjuterizirana tomografija (CT) su slikovne pretrage koje se rade kako bi se utvrdio uzrok i mjesto hernije diska. Rijetko se rade druga slikovne pretraga, CT mijelografija ukoliko je liječniku potreban detaljniji pikaz kralježnične moždine i okolne kosti negoli se oni mogu prikazati MRI-om i CT-om.

Ispitivanja živaca i mišića (elektrodijagnostički testovi), poput studija živčane provodljivosti i elektromiografije, mogu pomoći u identificiranju pogođenog korijena spinalnog živca.

Prevencija

Herniju diska nije uvijek moguće spriječiti, ali postoje načini za smanjenje rizika od njezinog razvoja:

  • Tjelovježba

  • Vježbe istezanja i jačanja mišića

  • Održavanje zdrave težine

  • Pravilno držanje

  • Korištenje pravilnih tehnika dizanja

Redovita tjelovježba učinkovit je način smanjenja rizika od nastanka hernije diska. Aerobna tjelovježba i specifične vježbe istezanja i jačanja mišića mogu biti od pomoći.

Aerobna tjelovježba, kao što je plivanje i hodanje, poboljšava opću kondiciju i općenito jača mišiće.

Specifične vježbe za jačanje i istezanje mišića trbuha, stražnjice i leđa (jezgreni mišići) mogu pomoći u stabilizaciji kralježnice i smanjiti opterećenje diskova, koji imaju ulogu amortizera kralješcima, i ligamenata koji kralješke drže na mjestu.

Vježbe za jačanje mišića uključuju nagib zdjelice i trbušnjake. Vježbe istezanja uključuju povlačenje koljena do prsa. Kod nekih ljudi vježbe istezanja mogu pojačati bolove u leđima i stoga ih treba pažljivo provoditi. Kao opće pravilo, svaku vježbu koja uzrokuje ili povećava bol u leđima treba prekinuti. Vježbe treba ponavljati sve dok se mišići lagano ne zamore, ali ne i premore. Disanje tijekom svake vježbe je važno. Osobe koje imaju bolove u leđima trebaju se posavjetovati s liječnikom prije početka vježbanja.

Tjelovježba također može pomoći ljudima u održavanju željene tjelesne težine.

Pravilno držanje pri stajanju i sjedenju smanjuje opterećenje leđa. Treba izbjegavati pogrbljivanje. Naslon stolice može se namjestiti na visinu koja omogućuje da stopala budu položena na podu, s lagano savijenim koljenima, a donji dio leđa ravan poduprt o stražnji dio stolice. Ako stolica ne podupire donji dio leđa, može se koristiti jastuk iza donjeg dijela leđa. Preporučuje se sjedenje s nogama na podu, a ne s prekriženim nogama. Ljudi trebaju izbjegavati stajanje ili sjedenje kroz dulje vrijeme. Ako je dugotrajno stajanje ili sjedenje neizbježno, često mijenjanje položaja može smanjiti opterećenje leđa.

Učenje pravilnog podizanja pomaže u spriječavanju ozljede leđa. Kukovi trebaju biti poravnati s ramenima (to jest, ne rotirani na jednu ili drugu stranu). Ljudi se nebi trebali sagibati s ravnim nogama kako bi rukama podignuli predmet. Umjesto toga, trebali bi se sagibati u kukovima i koljenima. Sagibanjem na taj način leđa se drže ravnima i ruke dovode do objekta pri čemu su laktovi sa strane. Zatim, držeći objekt blizu tijela, oni podižu predmet ispravljajući noge. Na taj način predmet se podiže iz nogu, a ne leđa. Podizanje predmeta preko glave ili uvijanje tijekom podizanja povećava rizik od ozljede leđa.

Liječenje

  • Mjere za ublažavanje boli

  • Ponekad operacija

Budući da se hernija diska s vremenom smanjuje, simptomi imaju tendenciju postati manje izraženima bez obzira na tretman. Većina se ljudi oporavi bez ikakvog liječenja, obično u roku od 3 mjeseca, ali često mnogo brže.

Mjere za ublažavanje boli

Primjena hladnoće (kao što je led) ili topline (kao što je grijača podloga) ili upotreba analgetika u slobodnoj prodaji ( kao što su paracetamol i nesteroidni protuupalni lijekovi[ NSAR]) mogu pomoći u smanjenju boli. Ukoliko bolovi ne popuštaju primjenom analgetika, mogu se davati kortikosteroidi oralno ili injicirati u epiduralni prostor( između kralježaka i vanjske ovojnice kralježične moždine).

Preporuča se spavanje u udobnom položaju na madracu srednje tvrdoće. Ljudi koji spavaju na leđima mogu postaviti jastuk ispod koljena. Oni koji spavaju na boku trebali bi koristiti jastuk kako bi poduprli glavu u neutralnom položaju (kako ne bi bila nagnuta dolje prema krevetu ili prema stropu). Trebali bi postaviti još jedan jastuk između koljena s pritom lagano savijenim bokovima i koljenima ako im to olakšava bol u leđima.

Kako se bol smanjuje, može se započeti sa provođenjem fizikalne terapije i vježbi kod kuće, što može poboljšati držanje i ojačati mišiće leđa i tako smanjiti kretnje kralježnice koji dodatno iritiraju ili komprimiraju korijen živca. (Vidi i Prevencija.)

Kirurgija

Ako hernija diska uzrokuje neumoljivu i kroničnu ishijalgiju( išijas), slabost, gubitak osjeta, gubitak kontrole nad mokrenjem i defekacijom (sindrom caude equine syndrome), može biti potrebno operativno ukljanjanje izbočenog dijela diska( discektomija) i nekad uklanjanje dijela kalješka ( laminektomija). Obično je potrebna opća anestezija. Boravak u bolnici obično traje 1 ili 2 dana. Često se za uklanjanje izbočenog( herniiranog) dijela diska mogu koristiti mikrokirurške tehnike, s malim rezom i regionalnom spinalnom anestezijom (koja oduzme samo određeni dio tijela). Hospitalizacija za ovaj postupak obično nije potrebna. Nakon oba postupka, većina pacijenata može nastaviti sa svim svojim aktivnostima u roku od 6 tjedana do 3 mjeseca. Operativno liječenje obično rezultira bržim oporavkom od konzervativnog liječenja. Međutim, nakon otprilike godinu ili dvije, postiže se otprilike jednak stupanj oporavka neovisno o tome dali je pacijent liječen operativno ili konzervativno.

Kod 10 do 20% ljudi koji su bili operirani zbog hernije diska sa kliničkom slikom ishijalgije( išijasa) dođe do rupture drugog diska.