Kašalj kod djece

Autor: Deborah M. Consolini, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Petra Milić, dr. med.

Kašalj je zaštitni refleks kojim se iz dišnih putova uklanjaju sluz, udahnute čestice i druge tvari koje mogu ometati disanje ili oštetiti pluća. Materijal koji se izbacuje kašljanjem naziva se iskašljaj, a najčešće sadržava sluz, stanice i druge čestice iz dišnih putova. Ponekad se u iskašljaju mogu pojaviti i tragovi krvi.

Kašalj pri kojem nastaje iskašljaj naziva se produktivnim ili vlažnim kašljem. Starija djeca i odrasli obično mogu iskašljati sluz, dok je mlađa djeca najčešće progutaju. Kašalj pri kojem ne dolazi do iskašljavanja sluzi naziva se suhim ili neproduktivnim kašljem.

Kašalj je jedan od najčešćih razloga zbog kojih roditelji dovode dijete na liječnički pregled.

(Vidi također Kašalj u odraslih.)

Uzroci

Mogući uzroci kašlja u djece ovise o njegovu trajanju, karakteristikama, dobi djeteta i prisutnosti drugih simptoma. Kašalj koji traje kraće od četiri tjedna naziva se akutnim kašljem, dok se kašalj koji traje četiri tjedna ili dulje smatra kroničnim kašljem.

Česti uzroci

Najčešći uzrok akutnog kašlja jest:

Uzroci kroničnog kašlja ovise o tome je li kašalj suh ili vlažan te postoje li drugi simptomi. Među važnim uzrocima nalaze se:

  • Dugotrajan bakterijski bronhitis (protrahirani bakterijski bronhitis), osobito kod djece s trajnim vlažnim kašljem.

  • Astma, osobito ako su prisutni piskanje, otežano disanje ili kašalj povezan s tjelesnom aktivnošću.

  • Kašalj koji zaostaje nakon respiratorne infekcije (postinfektivni kašalj).

  • Bolesti nosa i paranazalnih sinusa, koje mogu biti praćene slijevanjem sekreta niz stražnju stijenku ždrijela (postnazalni iscjedak).

Gastroezofagealni refluks može biti povezan s kašljem u neke djece, osobito ako su prisutni i simptomi refluksne bolesti. Međutim, ne smatra se uobičajenim uzrokom izoliranog kroničnog kašlja bez drugih znakova refluksa.

Manje česti uzroci

Akutni kašalj može nastati nakon udisanja stranog tijela, poput komadića hrane ili dijela igračke, u dišne putove. Rjeđi uzroci uključuju upalu pluća, hripavac (pertusis) i tuberkulozu.

Kronični kašalj može biti posljedica zaostalog stranog tijela u dišnim putovima, nasljednih bolesti poput cistične fibroze ili primarne cilijarne diskinezije, prirođenih anomalija dišnih putova ili pluća te kroničnih upalnih i drugih plućnih bolesti.

U neke djece pojavljuje se kašalj povezan s tikovima ili funkcionalnim poremećajima. Takva se dijagnoza postavlja tek nakon odgovarajuće procjene i isključenja drugih mogućih uzroka. Sam način na koji kašalj zvuči ili njegov izostanak tijekom spavanja nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze.

Procjena zdravstvenog stanja djeteta

Svaka pojava kašlja ne zahtijeva hitan liječnički pregled. Međutim, važno je prepoznati simptome i znakove koji mogu upućivati na ozbiljnu bolest ili ugroženost disanja.

Znakovi upozorenja

Posebnu pozornost zahtijevaju sljedeći simptomi i znakovi:

  • Plavkasta boja usana ili kože (cijanoza).

  • Glasan, visokofrekventan zvuk tijekom udisanja (stridor), osobito ako je prisutan i u mirovanju.

  • Otežano ili ubrzano disanje, uvlačenje kože između rebara ili ispod rebrenih lukova te širenje nosnica pri disanju.

  • Izrazito loše opće stanje, neuobičajena pospanost, smanjena reakcija na podražaje ili znakovi iscrpljenosti.

  • Napadaji snažnog, ponavljajućeg kašlja, osobito ako su praćeni karakterističnim hripavim udisajem, povraćanjem ili zastojima disanja.

  • Iznenadan početak kašlja tijekom jela ili igre, osobito ako postoji mogućnost udisanja stranog tijela.

  • Iskašljavanje veće količine krvi.

  • Nemogućnost uzimanja tekućine ili znakovi značajne dehidracije.

Kada odvesti dijete na liječnički pregled

Dijete koje ima znakove ozbiljnog poremećaja disanja, cijanozu, poremećaj svijesti ili sumnju na potpuno začepljenje dišnih putova treba hitnu medicinsku pomoć.

Ako roditelji sumnjaju da je dijete udahnulo strano tijelo, potrebna je žurna liječnička procjena čak i ako su se početni kašalj i gušenje smirili. Strano tijelo može ostati u dišnim putovima bez izraženih simptoma.

Djeca s kašljem nalik lavežu psa, osobito ako imaju stridor ili poteškoće s disanjem, trebaju liječničku procjenu. Hitnost pregleda ovisi o težini simptoma. Stridor u mirovanju zahtijeva žurnu obradu.

Dojenče mlađe od tri mjeseca koje ima temperaturu od 38 °C ili višu potrebno je odmah liječnički procijeniti, čak i ako su ostali simptomi blagi.

Inače zdravo dijete koje povremeno kašlje, ima tipične simptome prehlade, normalno diše, uzima dovoljno tekućine i dobrog je općeg stanja često ne zahtijeva hitan pregled.

Dijete s kašljem koji traje četiri tjedna ili dulje treba liječnički pregled, čak i ako nema znakova upozorenja. Ranija procjena potrebna je ako se kašalj pogoršava, svakodnevno je vlažan ili je povezan s drugim zabrinjavajućim simptomima.

Što liječnik radi tijekom pregleda

Liječnik najprije uzima podatke o simptomima i zdravstvenoj anamnezi djeteta, a zatim provodi fizikalni pregled. Dobiveni podaci često omogućuju prepoznavanje najvjerojatnijeg uzroka kašlja i određivanje potrebnih dijagnostičkih pretraga (vidi tablicu).

Za procjenu uzroka kašlja važni su njegovo trajanje, učestalost, karakter i povezanost s drugim simptomima. Liječnik može postaviti sljedeća pitanja:

  • U koje je doba dana ili noći kašalj najizraženiji?

  • Pogoršavaju li kašalj hladan zrak, promjena položaja tijela, razgovor, tjelesna aktivnost, jelo ili piće?

  • Je li kašalj suh ili vlažan i kako zvuči?

  • Je li kašalj započeo iznenada ili postupno?

  • Ima li dijete druge simptome, poput vrućice, otežanog disanja, piskanja ili gubitka tjelesne težine?

  • Iskašljava li dijete sluz ili krv?

  • Je li dijete prethodno imalo slične tegobe ili ponavljane respiratorne infekcije?

Noćni kašalj može se pojaviti kod astme, bolesti nosa i sinusa te drugih respiratornih poremećaja. Međutim, vrijeme pojave kašlja samo po sebi nije dovoljno za postavljanje dijagnoze.

Kašalj koji nalikuje lavežu psa karakterističan je za krup (akutni laringotraheitis). Kašalj koji počinje iznenada, osobito tijekom jela ili igre i bez prethodnih simptoma prehlade, može upućivati na udisanje stranog tijela.

Kašalj povezan s tjelesnim naporom, piskanjem ili otežanim disanjem može upućivati na astmu. Kašalj praćen dugotrajnim simptomima začepljenog nosa ili iscjetka iz nosa može biti povezan s rinosinuitisom ili drugim bolestima gornjih dišnih putova.

Boja iskašljaja nije pouzdan pokazatelj uzročnika infekcije. Žuta ili zelena boja sluzi ne znači nužno da dijete ima bakterijsku infekciju ili da su potrebni antibiotici.

U djece u dobi od približno šest mjeseci do četiri godine liječnik posebno ispituje postoji li mogućnost udisanja stranog tijela, poput sitnog dijela igračke, kikirikija ili komadića hrane.

Prikupljaju se i podaci o prethodnim respiratornim infekcijama, alergijama, astmi, ponavljanim upalama pluća, mogućoj izloženosti tuberkulozi i putovanjima u područja s povećanom učestalošću određenih zaraznih bolesti.

Tijekom fizikalnog pregleda liječnik promatra disanje i pokrete prsnog koša, sluša disanje stetoskopom te prema potrebi provodi perkusiju prsnog koša. Također pregledava nos, ždrijelo, limfne čvorove i druge dijelove tijela te procjenjuje rast i opće stanje djeteta.

Neki uzroci i značajke kašlja u djece

Uzrok

Uobičajene značajke*

Pretrage

Akutni kašalj (traje kraće od četiri tjedna)

Bronhiolitis

U početku se obično pojavljuju simptomi prehlade, poput curenja nosa i kašlja.

Zatim se mogu razviti ubrzano disanje, piskanje ili pucketanje pri disanju te znakovi povećanog napora pri disanju, uključujući uvlačenje međurebrenih prostora i širenje nosnica.

Ponekad se javlja povraćanje nakon kašlja ili otežano hranjenje.

Najčešće se pojavljuje u djece mlađe od dvije godine, osobito u dojenčadi.

Liječnički pregled i procjena disanja.

Prema potrebi pulsna oksimetrija.

Rendgensko snimanje prsnog koša i mikrobiološke pretrage ne provode se rutinski, nego samo ako postoje posebne kliničke indikacije.

COVID-19

Povišena tjelesna temperatura, kašalj, curenje nosa, grlobolja, umor, glavobolja, bolovi u mišićima, a ponekad povraćanje, proljev ili osip.

Mogući su poremećaji osjeta mirisa i okusa, iako nisu prisutni u sve djece.

U težim slučajevima pojavljuju se ubrzano ili otežano disanje.

Liječnički pregled.

Prema potrebi antigenski ili molekularni test iz uzorka dišnog sustava.

Krup

U početku su često prisutni simptomi prehlade.

Zatim se razvijaju promuklost i karakterističan kašalj nalik lavežu psa, koji se često pogoršava noću.

U težim slučajevima pojavljuje se stridor pri udisanju, a mogu biti prisutni i znakovi otežanog disanja.

Najčešći je u djece u dobi od šest mjeseci do tri godine.

Liječnički pregled.

Rendgensko snimanje vrata ili prsnog koša obično nije potrebno ako je klinička slika tipična.

Strano tijelo u dušniku (traheji) ili većim dišnim putovima (bronhima)

Iznenadan početak kašlja, zagrcavanje ili osjećaj gušenja.

Obično nema prethodnih simptoma prehlade niti povišene tjelesne temperature na početku.

Nakon početne epizode simptomi se mogu smiriti iako je strano tijelo i dalje prisutno.

Najčešće se javlja u male djece.

Hitna liječnička procjena.

Prema potrebi rendgenska snimka prsnog koša.

Bronhoskopija ako postoji opravdana sumnja na strano tijelo, čak i kada je rendgenski nalaz uredan.

Hripavac (pertusis)

U početku blagi simptomi nalik prehladi, koji traju približno jedan do dva tjedna, nakon čega slijede napadaji snažnog kašlja.

Dojenčad: Mogu se pojaviti zastoji disanja (apneja), cijanoza, otežano disanje i povraćanje nakon napadaja kašlja. Karakterističan hripavi udisaj može izostati.

Starija djeca: Napadaji ponavljajućeg kašlja, ponekad praćeni karakterističnim visokofrekventnim udisajem.

Kašalj može trajati više tjedana.

Molekularni test (PCR) iz nazofaringealnog obriska ili aspirata, osobito tijekom prvih nekoliko tjedana kašlja.

Prema potrebi bakterijska kultura ili druge pretrage, ovisno o trajanju bolesti.

Upala pluća

Često su prisutni povišena tjelesna temperatura i kašalj.

Mogu se pojaviti ubrzano ili otežano disanje, bol u prsima, slabiji apetit i loše opće stanje.

Pri pregledu se mogu čuti pucketanje ili oslabljeno disanje nad zahvaćenim dijelom pluća.

Liječnički pregled i prema potrebi pulsna oksimetrija.

Rendgenska snimka prsnog koša kod težih slučajeva, nejasne dijagnoze ili sumnje na komplikacije.

Rutinsko rendgensko snimanje nije potrebno kod svakog nekompliciranog slučaja upale pluća koji se liječi ambulantno.

Upala sinusa (rinosinuitis)

Dugotrajan iscjedak iz nosa, začepljenost nosa i kašalj, osobito noću ili pri buđenju.

Kod bakterijskog rinosinuitisa simptomi mogu trajati dulje od deset dana bez poboljšanja, izrazito se pogoršati nakon početnog poboljšanja ili započeti teškom kliničkom slikom.

Liječnički pregled.

Rendgenska snimka ili CT sinusa ne preporučuju se rutinski za razlikovanje virusnog od bakterijskog rinosinuitisa.

Slikovne pretrage provode se ako postoji sumnja na komplikacije ili drugi ozbiljan uzrok simptoma.

Infekcija gornjih dišnih putova (najčešći uzrok)

Curenje ili začepljenost nosa, kašalj, grlobolja i ponekad povišena tjelesna temperatura.

Moguće je blago, bezbolno povećanje limfnih čvorova vrata.

Dijete je obično dobrog općeg stanja i nema znakove otežanog disanja.

Liječnički pregled prema potrebi.

Dodatne pretrage obično nisu potrebne ako je klinička slika tipična i nema znakova upozorenja.

Kronični kašalj† (traje četiri tjedna ili dulje)

Astma

Kašalj koji se pojavljuje ili pogoršava tijekom tjelesne aktivnosti, izlaganja hladnom zraku, alergenima ili respiratornim infekcijama.

Često su prisutni piskanje, otežano disanje ili osjećaj stezanja u prsima.

Simptomi se mogu pogoršavati noću.

Moguća je pozitivna osobna ili obiteljska anamneza atopijskih bolesti.

Liječnički pregled.

Spirometrija s bronhodilatacijskim testom, kada je dijete dovoljno staro za pouzdanu izvedbu.

Prema potrebi dodatne pretrage za astmu ili vremenski ograničeno liječenje uz praćenje odgovora, ako klinički nalazi upućuju na astmu.

Dugotrajan bakterijski bronhitis (protrahirani bakterijski bronhitis)

Svakodnevni vlažni kašalj koji traje dulje od četiri tjedna.

Dijete često nema povišenu temperaturu i može biti dobrog općeg stanja.

Obično nema drugih znakova koji bi upućivali na specifičnu kroničnu plućnu bolest.

Liječnički pregled.

Rendgenska snimka prsnog koša i spirometrija, ako je dob djeteta dopušta.

Prema odgovarajućim smjernicama može se provesti liječenje prikladnim antibiotikom tijekom dva tjedna, uz procjenu povlačenja vlažnog kašlja.

U slučaju neuspjeha liječenja ili ponavljanih epizoda potrebna je dodatna obrada.

Prirođeni poremećaji građe ili funkcije pluća

Ponavljane upale pluća, ponekad u istom dijelu pluća.

Trajan vlažni kašalj, poteškoće s disanjem ili usporen rast.

Simptomi mogu biti prisutni od najranije životne dobi.

Rendgenska snimka prsnog koša.

Prema potrebi CT, MR ili druge specijalističke pretrage.

Prirođene anomalije dušnika ili jednjaka

Simptomi se najčešće pojavljuju u novorođenačkoj ili dojenačkoj dobi.

Nepravilnosti građe dušnika mogu uzrokovati stridor, kašalj ili otežano disanje.

Ako postoji abnormalna veza između dušnika i jednjaka (traheoezofagealna fistula), mogu se pojaviti kašalj i zagrcavanje tijekom hranjenja te ponavljane upale pluća.

Rendgensko snimanje prema kliničkoj indikaciji.

Ponekad bronhoskopija, endoskopija ili slikovno prikazivanje jednjaka.

Prema potrebi CT ili MR za prikaz anatomskih promjena.

Cistična fibroza

Ponavljane infekcije dišnog sustava, dugotrajan vlažni kašalj i kronične promjene sinusa.

Usporen rast ili nedovoljno dobivanje na tjelesnoj težini, ponekad uz masne stolice.

U novorođenačkoj dobi moguć je mekonijski ileus, odnosno začepljenje crijeva gustim mekonijem.

U uznapredovaloj bolesti mogu se razviti batićasti prsti.

Određivanje koncentracije klorida u znoju.

Prema potrebi molekularno testiranje gena CFTR i dodatne specijalističke pretrage.

Zaostalo strano tijelo u dišnim putovima

Kašalj koji je iznenada započeo tijekom jela ili igre.

Početni osjećaj gušenja može prestati, ali kašalj zaostaje ili se postupno pogoršava.

Mogu se pojaviti jednostrano oslabljeno disanje, piskanje ili ponavljana upala pluća na istome mjestu.

Povišena temperatura nije nužno prisutna.

Rendgenska snimka prsnog koša, prema potrebi uz posebne projekcije.

Bronhoskopija kada postoji opravdana klinička sumnja, čak i uz urednu rendgensku snimku.

Gastroezofagealna refluksna bolest

Dojenčad: Ponavljano vraćanje želučanog sadržaja, tegobe pri hranjenju, bolnost ili nedovoljno napredovanje na tjelesnoj težini, kada je prisutna klinički značajna refluksna bolest.

Starija djeca i adolescenti: Žgaravica, bol iza prsne kosti ili u gornjem dijelu trbuha, vraćanje želučanog sadržaja u jednjak i ponekad kašalj.

Sam kronični kašalj bez probavnih simptoma nije dovoljan razlog za postavljanje dijagnoze refluksne bolesti.

Liječnički pregled.

Prema potrebi pH-impedancijsko mjerenje refluksa ili druge gastroenterološke pretrage.

Endoskopija ili kontrastne pretrage provode se prema posebnim indikacijama, primjerice pri sumnji na anatomske poremećaje ili komplikacije.

Lijekovi koji smanjuju lučenje želučane kiseline ne preporučuju se samo zbog kroničnog kašlja bez drugih znakova refluksne bolesti.

Postnazalni iscjedak povezan s rinitisom ili rinosinuitisom

Začepljenost nosa, curenje sekreta, često pročišćavanje grla i kašalj, ponekad izraženiji noću ili pri buđenju.

Kod alergijskog rinitisa mogu biti prisutni kihanje, svrbež nosa i očiju te pozitivna osobna ili obiteljska anamneza alergijskih bolesti.

Liječnički pregled nosa i ždrijela.

Prema potrebi alergološka obrada.

U slučaju potvrđenog alergijskog rinitisa može se primijeniti odgovarajuća terapija, poput intranazalnih kortikosteroida ili antihistaminika.

CT sinusa nije rutinska pretraga kod nekompliciranog rinitisa ili rinosinuitisa.

Tik-kašalj ili kašalj povezan sa somatskim simptomima

Kašalj može biti učestao, glasan ili neobičnog zvuka.

Ponekad se može privremeno suzbiti ili se smanjiti pri odvraćanju pozornosti.

Može se pojaviti nakon respiratorne infekcije.

Sam izostanak kašlja tijekom spavanja nije dovoljan za postavljanje dijagnoze.

Detaljna klinička procjena i obrada prema simptomima.

Isključivanje organskih uzroka kroničnog kašlja.

Prema potrebi procjena tikova i psiholoških ili drugih pridruženih poteškoća.

Tuberkuloza

Moguć kontakt s osobom koja ima zaraznu tuberkulozu.

Dugotrajan kašalj, povišena tjelesna temperatura, noćno znojenje, umor ili gubitak tjelesne težine.

Djeca mogu imati tuberkulozu i bez izraženih simptoma.

Rizik od razvoja bolesti nakon zaraze povećan je u mlađe i imunokompromitirane djece.

Rendgenska snimka prsnog koša.

Tuberkulinski kožni test ili test otpuštanja interferona gama (IGRA), prema dobi i okolnostima.

Prema potrebi mikrobiološke i molekularne pretrage odgovarajućih uzoraka.

* Navedene značajke uključuju simptome i nalaze liječničkog pregleda. One su tipične za pojedine bolesti, ali ne moraju biti prisutne u svakog djeteta.

† Kronični kašalj u djece definira se kao svakodnevni kašalj koji traje četiri tjedna ili dulje. U početnoj obradi obično se preporučuju rendgenska snimka prsnog koša i spirometrija, kada je dijete može pouzdano izvesti. Dodatne pretrage određuju se prema anamnezi i kliničkom nalazu.

CT = računalna tomografija; MR = magnetska rezonancija; PCR = lančana reakcija polimerazom.

Dijagnostička obrada

Daljnja dijagnostička obrada ovisi o uzroku na koji liječnik sumnja, trajanju kašlja, dobi djeteta i prisutnosti znakova upozorenja.

Kod djece s otežanim disanjem ili drugim zabrinjavajućim simptomima liječnici često mjere zasićenost krvi kisikom pomoću senzora (pulsna oksimetrija). Prema potrebi može se učiniti rendgenska snimka prsnog koša.

Kod djece s kroničnim kašljem obično se preporučuje rendgensko snimanje prsnog koša, a kada je dijete dovoljno staro i može surađivati, provodi se i spirometrija. Daljnje pretrage određuju se prema nalazima početne obrade i mogućem uzroku kašlja (vidi tablicu).

Kod djeteta koje nema znakove upozorenja, a kašalj traje kraće od četiri tjedna i praćen je tipičnim simptomima prehlade, dodatna dijagnostička obrada obično nije potrebna. U takvim slučajevima najčešći je uzrok virusna infekcija.

Ako simptomi i nalazi upućuju na određenu bolest, liječnik može započeti odgovarajuće liječenje bez opsežnih dodatnih pretraga. Međutim, ako se kašalj nastavlja, pogoršava ili se pojavljuju novi simptomi, potrebna je ponovna procjena i prema potrebi dodatna obrada.

U djece s dugotrajnim svakodnevnim vlažnim kašljem važno je razmotriti protrahirani bakterijski bronhitis i druge bolesti koje uzrokuju kronično nakupljanje sekreta u dišnim putovima. Ponavljane epizode vlažnog kašlja ili izostanak poboljšanja nakon odgovarajućeg liječenja mogu zahtijevati pregled pedijatrijskog pulmologa.

Liječenje

Liječenje kašlja prvenstveno je usmjereno na njegov uzrok. Primjerice, bakterijska upala pluća može zahtijevati antibiotike, dok se alergijski rinitis može liječiti odgovarajućim antihistaminicima ili intranazalnim kortikosteroidima.

Kašalj koji je posljedica obične virusne infekcije gornjih dišnih putova najčešće prolazi spontano i ne zahtijeva specifično liječenje.

Za ublažavanje tegoba roditeljima se mogu preporučiti odgovarajući unos tekućine, odmor i fiziološka otopina za nos kada je prisutna začepljenost nosa.

Djeci starijoj od godinu dana može se ponuditi mala količina meda za ublažavanje noćnog kašlja. Med se ne smije davati djeci mlađoj od 12 mjeseci zbog rizika od dojenačkog botulizma.

Udisanje pare iz vruće vode ne preporučuje se zbog rizika od opeklina, osobito u male djece. Nema dovoljno pouzdanih dokaza da takvi postupci značajno ubrzavaju oporavak od uobičajenih virusnih infekcija.

Lijekovi za suzbijanje kašlja, poput dekstrometorfana, ne preporučuju se rutinski djeci jer je njihova korist ograničena, a mogu izazvati nuspojave.

Kodein i drugi opioidni lijekovi protiv kašlja ne smiju se primjenjivati u djece i adolescenata mlađih od 18 godina zbog rizika od ozbiljnih nuspojava, uključujući usporavanje disanja.

Većina kombiniranih lijekova protiv prehlade i kašlja koji se mogu nabaviti bez recepta nije prikladna za malu djecu. Njihova primjena treba biti u skladu s dobnim ograničenjima i preporukama liječnika ili ljekarnika.

Kašalj ima važnu ulogu u čišćenju dišnih putova, osobito kada je vlažan i praćen stvaranjem sluzi. Zato njegovo suzbijanje nije uvijek korisno.

Ekspektoransi i mukolitici, lijekovi koji olakšavaju izbacivanje ili smanjuju gustoću sluzi, ne preporučuju se rutinski za liječenje akutnog kašlja u djece jer nema dovoljno dokaza o njihovoj kliničkoj koristi. Njihova primjena u određenim kroničnim bolestima dišnog sustava procjenjuje se zasebno.

Antibiotici nisu učinkoviti protiv virusnih infekcija i ne trebaju se primjenjivati samo zato što dijete kašlje ili ima žuti ili zeleni iscjedak. Primjenjuju se kada postoji odgovarajuća indikacija za bakterijsku infekciju.

Ključne točke

  • Najčešći uzrok akutnog kašlja u djece jest virusna infekcija gornjih dišnih putova.

  • Uzrok kašlja često se može prepoznati na temelju anamneze i liječničkog pregleda.

  • U male djece, osobito u dobi od šest mjeseci do četiri godine, iznenadan početak kašlja treba pobuditi sumnju na udisanje stranog tijela.

  • Kašalj koji traje četiri tjedna ili dulje zahtijeva liječničku procjenu, a početna obrada obično uključuje rendgensku snimku prsnog koša i spirometriju kada je dijete može izvesti.

  • Svakodnevni kronični vlažni kašalj može upućivati na protrahirani bakterijski bronhitis ili drugu bolest donjih dišnih putova.

  • Lijekovi za suzbijanje kašlja i ekspektoransi ne preporučuju se rutinski u djece, a opioidni lijekovi protiv kašlja ne smiju se primjenjivati u osoba mlađih od 18 godina.

  • Otežano disanje, cijanoza, stridor u mirovanju, izrazito loše opće stanje ili sumnja na strano tijelo zahtijevaju hitnu liječničku procjenu.