Transplantacija srca

Autor: Martin Hertl, MD, PhD
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: Daniel Victor Šimac, dr. med.

Transplantacija srca je uklanjanje zdravog srca od nedavno preminule osobe i zatim njegov premještaj u tijelo osobe koja ima teški srčani poremećaj koji se više ne može učinkovito liječiti lijekovima ili drugim vrstama operacija.

(Vidi također Pregled transplantacije.)

Transplantacija srca sačuvana je za osobe koje imaju jedan od sljedećih poremećaja ako se poremećaj ne može učinkovito liječiti lijekovima ili drugim oblicima operacije:

Transplantacija srca sama ne može biti učinjena ako ljudi imaju tešku plućnu hipertenziju (visoki krvni tlak u arterijama pluća) koji nije odgovorio na liječenje lijekovima. Ti bi ljudi vjerojatno bili kandidati za kombiniranu transplantaciju srca i pluća.

U nekim medicinskim centrima, srčani strojevi mogu održavati ljude živim tjednima ili mjesecima dok se ne pronađe kompatibilno srce. Također, implantabilna umjetna srca (koja se nazivaju ventrikularni pomoćni uređaji ili VAD, prema engl. ventricular assist devices) koja pumpaju krv do ostatka tijela koriste se za održavanje ljudi dok srce ne bude dostupno ili se koriste kod ljudi koji nisu kandidati za transplantaciju srca. Ovi se uređaji sve više koriste kao dugoročna zamjena. Kao posljedica, potreba za transplantacijom srca je nešto smanjena.

Lijevi ventrikularni pomoćni uređaj

Srce je kucajući mišić koji pumpa krv u pluća i tijelo kroz cirkulacijski sustav. U srcu su četiri komore koje su odgovorne za prikupljanje krvi, a zatim je preraspodjeljuju u tijelo. Gornje dvije komore nazivaju se desna i lijeva pretklijetka, a veće komore na dnu zovu se desna i lijeva klijetka. Lijeva komora je odgovorna za pumpanje 3 do 6 litara krvi u cijelo tijelo svake minute. Međutim, bolest ponekad može uzrokovati neuspjeh lijeve klijetke da pumpa dovoljno krvi da bi tijelo normalno funkcioniralo. U tom slučaju, stroj nazvan pomoćni uređaj lijeve klijetke, ili LVAD (prema engl. left ventricular assist device), može pomoći srcu da obavlja svoj posao. Pomoćni stroj lijeve klijetke je mehanički uređaj tipa pumpe koji je kirurški ugrađen u tijelo. Pomaže održati sposobnost pumpanja srca koje ne može samostalno raditi. Mnoge nove LVAD-ove implantiraju se izravno u lijevu klijetku i pokreću krv kroz cijev koja je pričvršćena na aortu. Na taj način LVAD smanjuje količinu rada koju srce s oštećenjem treba obaviti. Lijevi ventrikularni pomoćni uređaji posebno su korisni pacijentima koji čekaju transplantaciju srca. Budući da potreba za srcima daleko nadmašuje broj raspoloživih srca za donaciju, pomoćna naprava lijeve klijetke može biti pravi spasitelj života. Postoji nekoliko mogućih komplikacija povezanih s ovim postupkom koje treba raspraviti s liječnikom prije operacije.

Oko 95% osoba koje su imale transplantat srca znatno su bolje sposobne za vježbanje i obavljanje svakodnevnih aktivnosti nego prije transplantacije. Više od 70% se vraća na posao puno radno vrijeme. Oko 85 do 90% primatelja presađenog srca preživi najmanje 1 godinu.

Darivatelji

Sva darivana srca dolaze od nekoga tko je nedavno umro. Darivatelji moraju biti mlađi od 60 godina i nisu smjeli imati bolest koronarnih arterija ili druge bolesti srca. Također, krvna grupa i veličina srca darivatelja i primatelja moraju se podudarati.

Darivana srca moraju biti transplantirana unutar 4 do 6 sati.

Postupak

Postupak presađivanja srca

I darivatelji i primatelji prolaze pretransplantacijski probir. Ovaj probir se radi kako bi se osiguralo da je organ dovoljno zdrav za transplantaciju i da primatelj nema nikakva medicinska stanja koja bi zabranjivala transplantaciju.

Kroz rez u prsnom košu uklanja se najveći dio oštećenog srca, ali se ostavlja stražnji zid jedne od gornjih srčanih komora (atrija). Darivano srce se onda veže za ono što je ostalo od srca primatelja.

Transplantacija srca traje oko 3 do 5 sati. Boravak u bolnici nakon ove operacije je obično 7 do 14 dana.

Lijekovi koji inhibiraju imunološki sustav (imunosupresivi), uključujući kortikosteroide, započinju se na dan transplantacije. Ovi lijekovi mogu pomoći smanjiti rizik da će primatelj odbaciti transplantirano srce.

Komplikacije

Komplikacije transplantacije srca

Transplantacija može uzrokovati različite komplikacije.

Većina smrtnih slučajeva koji se javljaju nakon transplantacije srca su posljedica odbacivanja ubrzo nakon operacije ili od infekcija.

Odbacivanje

Čak i ako se tipovi tkiva dobro podudaraju, transplantirani organi, za razliku od transfuzije krvi, obično se odbacuju ako se ne poduzmu mjere za sprečavanje odbacivanja. Odbacivanje je posljedica napada imunološkog sustava primatelja na presađeni organ, koji imunološki sustav prepoznaje kao strani materijal. Odbacivanje može biti blago i lako kontrolirano ili ozbiljno, što dovodi do uništenja transplantiranog organa.

Imunosupresivi su lijekovi koji zaustave ili usporavaju imunološki sustav i moraju se uzimati kako bi se spriječilo odbacivanje presađenog srca.

Odbacivanje, ako se dogodi, može uzrokovati slabost i brzi ili drugi abnormalni srčani ritam. Kada dođe do odbacivanja, transplantirano srce možda neće dobro funkcionirati, uzrokujući niski krvni tlak i nakupljanje tekućine u nogama i ponekad u abdomenu, što dovodi do oticanja - stanje koje se naziva edem. Tekućina se također može nakupljati u plućima, uzrokujući otežano disanje. Međutim, odbacivanje je često blago. U takvim slučajevima ne moraju se pojaviti nikakvi simptomi, ali elektrokardiografija (EKG) može otkriti promjene u električnoj aktivnosti srca.

Ako liječnici sumnjaju na odbacivanje, obično rade biopsiju. Kateter se uvodi kroz rez u vrat u venu i dovodi se do srca. Uređaj na kraju katetera se koristi za uklanjanje malog dijela srčanog tkiva, koji se pregledava pod mikroskopom. Budući da učinci odbacivanja mogu biti ozbiljni, liječnici također rutinski obavljaju biopsiju jednom godišnje kako bi pronašli odbacivanje koje još nije uzrokovalo simptome.

Ateroskleroza povezana s transplantacijom

Otprilike jedna četvrtina ljudi kojima je presađeno srce razviju aterosklerozu u koronarnim arterijama.

Liječenje uključuje lijekove za snižavanje razine lipida (masti) u krvi i diltiazem (lijek koji može spriječiti sužavanje krvnih žila).