Hornerov sindrom zahvaća jednu stranu lica, uzrokujući spuštanje vjeđe, suženje (konstrikciju) zjenice i smanjenje znojenja. Uzrok je poremećaj živčanih vlakana koja povezuju mozak s okom.
-
Hornerov sindrom se može pojaviti izolirano ili je rezultat poremećaja koji ometa živčana vlakna koja povezuju mozak s okom.
-
Gornja vjeđa je spuštena, zjenica je sužena, a zahvaćena strana lica može se manje znojiti.
-
Liječnici pregledavaju i testiraju mogu li se zjenice proširiti te vrše slikovne testove kako bi se pronašao uzrok.
-
Liječi se uzrok ukoliko se utvrdi.
(Vidi također Pregled autonomnog živčanog sustava.)
Hornerov sindrom može se razviti kod osoba bilo koje dobi.
Uzroci
Uzroci Hornerovog sindroma
Neka od živčanih vlakana koja povezuju oči i mozak imaju kružni tijek. Iz mozga se spuštaju u kralježničnu moždinu. Izlaze iz kralježnične moždine u razini prsa, a zatim se vraćaju uz vrat uz karotidnu arteriju, kroz lubanju i u oko. Ako su ta živčana vlakna poremećena bilo gdje duž njihovog puta, nastat će Hornerov sindrom.
Hornerov sindrom može se pojaviti samostalno ili biti uzrokovan drugim poremećajem. Na primjer, može biti uzrokovan poremećajima u području lubanje, mozga, vrata, prsišta ili leđne moždine, kao što su:
Hornerov sindrom može biti prisutan pri rođenju (prirođen).
Simptomi
Simptomi Hornerovog sindroma
Hornerov sindrom zahvaća oko s iste strane na kojoj su zahvaćena živčana vlakna.
Simptomi Hornerovog sindroma su spuštena gornja vjeđa (ptoza) i suženje zjenice (mioza). Kod nekih osoba, sužena zjenica ometa vid u mraku. Međutim, većina osoba ne primjećuje razliku u vidu.
Oštećena strana lica može se znojiti manje ili uopće se ne znojiti, a rijetko se može pojaviti i crvenilo.
Hornerov sindrom
Ova fotografija prikazuje osobu s Hornerovim sindromom koja zahvaća lijevo oko. Lijeva vjeđa pada (ptoza), a lijeva zjenica je sužena (mioza).
DR P. MARAZZI / SCIENCE PHOTO LIBRARY
U prirođenom obliku, šarenica zahvaćenog oka ostaje plavo-siva kao i pri rođenju.
Dijagnoza
Dijagnoza Hornerovog sindroma
Sumnja na Hornerov sindrom postavlja se na temelju simptoma.
Kako bi se potvrdila dijagnoza Hornerovog sindroma i utvrdilo gdje je problem, liječnici provode test u dva dijela:
Prvo, stavljaju se kapi za oči koje sadrže malu količinu kokaina ili drugog lijeka (apraklonidin) u oba oka.
Ako je Hornerov sindrom vjerojatan, liječnici će napraviti još jedan test 48 sati poslije. Ukapavaju se kapi hidroksiamfetamina u oba oka.
Reakcija zjenica na te lijekove ukazuje na to je li Hornerov sindrom vjerojatan i pomaže u otkrivanju lokalizacije.
Ukoliko je Hornerov sindrom vjerojatan, radi se magnetska rezonancija (MR) ili kompjutorizirana tomografija (CT) mozga, leđne moždine, prsnog koša ili vrata u potrazi za mogućim tumorom i drugim ozbiljnim poremećajima koji mogu ometati živčana vlakna koja povezuju mozak i oko.
Liječenje
Liječenje Hornerovog sindroma
Liječi se uzrok Hornerovog sindroma ako se utvrdi. Međutim, ne postoji specifično liječenje Hornerovog sindroma. Često uopće nije potrebno liječenje jer je vjeđa najčešće vrlo malo spuštena.