Akutni perikarditis

    Autor: Brian D. Hoit, MD
    Urednici sekcije: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić, dr. med. i prof. dr. sc.Marko Boban dr. med.
    Prijevod: Sanela Čičak dr. med.

    Akutni perikarditis je upala perikarda (rastezljiva dvoslojna vrećica koja obavija srce) koja počinje iznenada, često je bolna, i uzrokuje ulazak tekućine i krvnih komponenti kao što su fibrin, crvene krvne stanice i bijele krvne stanice u perikardijalni prostor.

    • Perikarditis uzrokuju infekcije i druga stanja koja dovode do upale perikarda.

    • Česti simptomi su vrućica i oštra bol u prsima, koja ovisi o položaju tijela te se mijenja pri pokretu i povremeno može biti nalik srčanom udaru.

    • Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju simptoma i povremeno na osnovu zvuka trenja slušajući otkucaje srca pomoću stetoskopa.

    • Često je potrebna hospitalizacija i primjena lijekova za smanjenje bolova i upale.

    (Vidi također Pregled bolesti perikarda i Kronični perikarditis.)

    Ponekad upala može uzrokovati prodiranje viška tekućine u perikard (perikardni izljev). Ponekad, kada je perikarditis posljedica ozljede, tumora ili operacije srca, ta tekućina je krv.

    Uzroci

    U uzroke akutnog perikarditisa ubrajamo

    Kod lijudi koji boluju od AIDS-a veliki broj upalnih stanja uključujući tuberkulozu i aspergilozu mogu rezultirati perikarditisom. Perikarditis uzrokovan tuberkulozom (tuberkulozni perikarditis) čini manje od 5% slučajeva akutnog perikarditisa u Sjedinjenim Američkim Državama, ali čini većinu slučajeva u nekim područjima Indije i Afrike.

    Nakon srčanog udara, akutni perikarditis se razvija tijekom prvog dana ili prva dva dana u 10 do 15% ljudi i nakon oko 10 dana do 2 mjeseca u 1 do 3% ljudi (subakutni perikarditis). Subakutni perikarditis je uzrokovan istim poremećajima koji uzrokuju akutni perikarditis.

    Simptomi

    Akutni perikarditis obično uzrokuje povišenu temperaturu i oštru bol u grudima, koja se često širi prema lijevom ramenu, a ponekad i niz lijevu ruku. Bolovi mogu biti nalik onima u srčanom udaru, osim što se pogoršava u ležećem položaju, gutanjem hrane, kašljanjem ili čak dubokim disanjem. Tekućina ili krv koja se nakuplja u perikardnom prostoru vrše pritisak na srce, ometajući njegovu sposobnost da pumpa krv. Ako je tlak previsok, može doći do potencijalno fatalnog ishoda - srčane tamponade. Akutni perikarditis ponekad ne uzrokuje nikakve simptome.

    Perikarditis uzrokovan tuberkulozom počinje podmuklo, ponekad bez očitih simptoma infekcije. Može izazvati vručicu i simptome zatajenja srca, kao što su slabost, umor i otežano disanje. Može doći i do srčane tamponade.

    Akutni perikarditis uzrokovan virusnom infekcijom je obično bolan, ali kratko traje i nema posljedica.

    Kada se akutni perikarditis razvije tijekom prvog ili prva dva dana nakon srčanog udara, simptomi perikarditisa rijetko se primjete jer su simptomi srčanog udara glavna briga.

    Perikarditis koji se razvija oko 10 dana do 2 mjeseca nakon srčanog udara obično prati postinfarktni sindrom (Dresslerov sindrom), koji uključuje vručicu, perikardni izljev (višak tekućine u perikardijalnom prostoru), pleuralnu bol (bol zbog upale pleure - membrane koje obavija pluća), pleuralni izljev (tekućina između dva sloja pleure) i bol u zglobovima.

    U 15 do 25 posto ljudi s idiopatskim perikarditisom simptomi se ponavljaju mjesecima ili godinama (nazivaju se rekurentni perikarditis).

    Dijagnoza

    • Elektrokardiografija

    • Radiološka snimka prsnog koša

    • Ultrazvučni pregled srca

    • Testovi za utvrđivanje uzroka

    Liječnici obično mogu dijagnosticirati akutni perikarditis na temelju opisa bolova i zvukova koji se čuju slušanjem kroz stetoskop postavljen na prsni koš. Perikarditis može uzrokovati škripavi zvuk sličan škripanju kožnih cipela ili zvuk sličan šuštanju suhog lišća (perikardijalno trenje). Liječnici često mogu dijagnosticirati perikarditis nekoliko sati do nekoliko dana nakon srčanog udara na temelju tih zvukova.

    Obično se snima i elektrokardiografija (EKG), koja često pokazuje abnormalnosti uzrokovane perikarditisom. Potom se traže znakovi perikardnog izljeva pomoću radioloških snimki prsnog koša i ehokardiografije (postupak koji koristi ultrazvučne valove za stvaranje slike srca).

    Ispitivanja uzroka perikarditisa

    Ponekad je uzrok perikarditisa jasan, kao što je nedavni srčani udar. U drugim slučajevima uzrok možda nije jasan.

    Ehokardiografija može ukazivati na uzrok - na primjer, ultrazvučna slika može ukazivati na malignu bolest.

    Krvni testovi mogu otkriti neka druga stanja koja uzrokuju perikarditis - na primjer, leukemija, AIDS, druge infekcije, reumatska groznica, i povišene vrijednosti ureje u krvi koja je posljedica zatajivanja bubrega.

    Ako je uzrok perikarditisa i dalje nepoznat, može se uzeti uzorak perikardijalne tekućine i / ili perikardijalnog tkiva pomoću igle koja je umetnuta kroz stijenku prsnog koša (perikardiocenteza). Tekućina i tkivo se šalju u laboratorij na ispitivanje.

    Prognoza

    Prognoza perikarditisa ovisi o uzroku. Kada je perikarditis uzrokovan virusom ili kada uzrok nije vidljiv, oporavak obično traje 1 do 3 tjedna. Komplikacije ili recidivi bolesti mogu usporiti oporavak. Osobe s malignom bolesti koja se proširila na perikard, rijetko preživljavaju nakon 12 do 18 mjeseci.

    Liječenje

    • Protuupalni lijekovi, kao što su nesteroidni protuupalni lijekovi ili kolhicin

    • Liječenje osnovne bolesti, kao što je maligna bolest

    • Rijetko, kirurško liječenje kao što je perikardiotomija

    Bez obzira na uzrok, liječnici ponekad hospitaliziraju osobe s perikarditisom, osobito osobe s visokorizičnim osobinama (vrućica, subakutni nastup bolesti, uporaba imunosupresivnih lijekova, nedavna trauma, oralna antikoagulantna terapija, neuspjeh u poboljšanju uz upotrebu aspirina ili nesteroidnih protuupalnih lijekova [NSAID], mioperikarditis [perikarditis koji osim perikarda uključuje i srčani mišić] i umjereni ili veliki perikardijalni izljevi). Osoba se prati zbog mogućih komplikacija, osobito tamponade srca.

    Protuupalni lijekovi

    Akutni perikarditis obično reagira na kolhicin ili NSAID (kao što je aspirin i ibuprofen) koji se uzimaju na usta. Kada se bolovi i znakovi upale povuku, doze lijekova se postupno smanjuju. Kolhicin također smanjuje mogućnost kasnijeg povratka perikarditisa. Intenzivna bol može zahtijevati opioidne lijekove, kao što je morfij. Prednizon, kortikosteroid, ne smanjuje bolove izravno već ih ublažava smanjenjem upale. Međutim, prednizon se ne koristi kod svih oboljelih jer može pogoršati virusnu infekciju (koju ljudi također mogu imati). Prednizon također povećava vjerojatnost povratka perikarditisa.

    Liječenje osnovne bolesti

    Daljnje liječenje akutnog perikarditisa varira, ovisno o uzroku. Kod osoba koje imaju zatajenje bubrega, češće dijalize obično rezultiraju poboljšanjem stanja.

    Primjena lijekova koji mogu uzrokovati perikarditis se zaustavlja kad god je to moguće.

    Ljudi koji imaju rmalignu bolest mogu reagirati na kemoterapiju ili zračenje.

    Aspirin ili ibuprofen, ponekad zajedno s kolhicinom, mogu pomoći ako se ponovi perikarditis uzrokovan virusom, ozljedom ili neidentificiranim poremećajem. Ako ti lijekovi ne pomažu, liječnici mogu dati kortikosteroide (sve dok uzrok nije infekcija). Kortikosteroidi se ponekad ubrizgavaju u perikardijalni prostor. Ako je liječenje lijekovima neučinkovito, liječnici mogu kirurški ukloniti perikard.

    Ako je uzrok bakterijska infekcija, liječenje se sastoji od antibiotika i kirurške drenaže gnoja iz perikarda.

    Kirurško liječenje

    Tekućina se može izvući iz perikarda umetanjem tankog katetera u perikardijalni prostor (perikardiocenteza).

    Katkad se kroz kožu umetne kateter s balonom. Balon se tada napuhuje kako bi stvorio rupu (prozor) u perikardu. Ovaj se postupak, nazvan perkutana balon perikardiotomija, obično izvodi kao alternativa kirurškom zahvatu kada su izljevi uzrokovani malignom bolesti ili se ponavljaju.

    Alternativno, ispod prsne kostise napravi mali rez, a dio perikarda se ukloni. Zatim se u perikardni prostor umetne cijev. Ovaj se postupak, koji se naziva subksifoidna perikardiotomija, često izvodi kada su izljevi uzrokovani bakterijskim infekcijama. Oba postupka zahtijevaju lokalnu anesteziju, mogu se obaviti na krevetu osobe, omogućuju neprestano pražnjenje tekućine, te su učinkoviti.

    Politika privatnosti