-
Simptomi ovise o tome koji se plin ili kemikalija udiše i koliko duboko i koliko dugo se udiše.
-
Simptomi mogu uključivati nadražaj očiju ili nosa, kašalj, krv u ispljuvku i zaduhu.
-
Radiogram (RTG) prsnog koša, kompjutorizirana tomografija (CT) i testovi za ispitivanje disanja koriste se kako bi se odredilo koliko je oštećenje pluća.
-
Primjenjuje se kisik i daju lijekovi za širenje dišnih putova i smanjenje upale.
(Vidi također Pregled bolesti pluća izazvanih vanjskim čimbenicima.)
Brojne vrste plinova—kao što su klor, fozgen, sumporni dioksid, sumporovodik, dušični dioksid i amonijak—mogu se naglo osloboditi prilikom industrijskih nesreća i teško nadražiti pluća. Plinovi se koriste i kao kemijska sredstva za ratovanje.
Plinovi kao što su klor i amonijak lako se otapaju i odmah nadražuju usta, nos i grlo. Na periferne dijelove pluća djeluju samo kad se plin duboko udahne. Česta izloženost u domaćinstvu događa se kada osoba miješa amonijak za kućanstvo sa sredstvom za čišćenje koje sadrži izbjeljivač. Oslobađa se nadražujući plin kloramin.
Neki plinovi—na primjer, dušični dioksid—ne otapaju se lako. Stoga oni ne izazivaju rane znakove izlaganja, kao što su nadražaj nosa i očiju pa je veća vjerojatnost da će biti udahnuti duboko u pluća. Takvi plinovi mogu izazvati upalu malih dišnih putova (bronhiolitis) ili dovesti do nakupljanja tekućine u plućima (plućni edem).
Bolest punjača silosa (koja uglavnom pogađa poljoprivrednike) posljedica je udisanja isparenja koja sadrže dušični dioksid iz vlažne silaže, kao što je svježi kukuruz ili pšenica. Tekućina se u plućima može razviti tek 12 sati nakon izlaganja. Stanje se može privremeno poboljšati, a zatim ponoviti 10 do 14 dana kasnije, čak i bez daljnjeg dodira s plinom. Recidiv (vraćanje bolesti) ima tendenciju da zahvati male dišne putove (bronhiole).
Udisanje nekih plinova i kemikalija može također izazvati alergijsku reakciju koja dovodi do upale i, u nekim slučajevima, ožiljaka unutar i oko sićušnih zračnih vrećica (alveola) i bronhiola. Ovo se stanje naziva hipersenzitivni pneumonitis.
Radioaktivni plinovi koji mogu biti oslobođeni prilikom kvara na nuklearnom reaktoru mogu izazvati rak pluća i druge karcinome mnogo godina nakon izlaganja.
Drugi plinovi mogu uzrokovati opće otrovanje tijela (uključujući poteškoće s disanjem) jer su otrovni za tjelesne stanice (npr. cijanid) ili zato što istiskuju kisik iz krvi i stoga smanjuju količinu kisika koja dopire do tkiva (npr. metan ili ugljični dioksid).
Kod nekih ljudi udisanje male količine plina ili drugih kemikalija tijekom dugog razdoblja može dovesti do kroničnog bronhitisa. Isto tako, udisanje nekih kemikalija, kao što su spojevi arsena i ugljikovodika, može uzrokovati rak. Rak se može razviti u plućima ili drugdje u tijelu, ovisno o tvari koja se udisala.
Simptomi
Topljivi plinovi kao što su klor, amonijak i fluorovodična kiselina izazivaju jako peckanje u očima, nosu, grlu, dušniku i velikim dišnim putovima u roku od nekoliko minuta od izlaganja. Osim toga, često uzrokuju kašalj i krv u iskašljaju (hemoptiza). Često se javlja nagon na povraćanje i zaduha.
Slabije topljivi plinovi kao što su dušični dioksid i ozon uzrokuju zaduhu, koja može biti jaka, nakon odgode od 3 do 4 sata, a ponekad i do 12 sati nakon izlaganja (vidi također Bolest izazvana onečišćenjem zaraka). Slabije topljiv plinovi mogu dovesti do dugotrajnog oštećenja pluća i uzrokovati kronično hroptanje (piskanje) u plućima i zaduhu.
Dijagnoza
Rendgenski snimak prsnog koša može pokazati je li se razvio plućni edem ili bronhiolitis. Kompjutorska tomografija posebno je korisna kada ljudi imaju simptome, ali rendgenska slika prsnog koša izgleda normalno.
Senzor je pričvršćen za bolesnikov prst kako bi se izmjerila količina kisika u krvi (pulsna oksimetrija).
Oštećenje pluća se procjenjuje pomoću testova za ispitivanje plućne funkcije, uključujući mjerenje količine zraka u plućima i brzine kojom se izmjenjuju kisik i ugljični dioksid.
Prognoza
Većina ljudi se potpuno oporavi od slučajnog izlaganja plinovima. Najozbiljnije komplikacije su infekcija pluća ili teška oštećenja koja dovode do stvaranja ožiljaka u malim dišnim putovima (bronhiolitis obliterans). Neke studije su pokazale dugotrajno oštećenje plućne funkcije godinama nakon epizoda izlaganja plinovima.
Prevencija
Najbolji način za sprječavanje izlaganja je krajnji oprez prilikom rukovanja plinovima i kemikalijama. Ljudi koji koriste sredstva za čišćenje ili druge kemikalije kod kuće trebali bi raditi u dobro prozračenim prostorima.
Plinske maske s vlastitim dovodom zraka trebaju biti raspoložive u slučaju nehotičnog prolijevanja. Poljoprivrednici moraju znati da je slučajno izlaganje otrovnim plinovima u silosu opasno, čak i kobno. Ljudi ne bi smjeli ulaziti u okruženje u kojem mogu biti otrovni plinovi kako bi spasili izloženu osobu, osim ako nemaju zaštitnu opremu.
Liječenje
Kisik je glavno sredstvo za liječenje ljudi koji su bili izloženi trovanju plinovima. Ako je oštećenje pluća teško, bolesniku može biti potrebna strojna ventilacija ( vidi: Strojna ventilacija). No, svaka osoba koja ima problema s disanjem nakon udisanja plina obično se zbog nadzora ostavi u bolnici jednu noć kako bi se na vrijeme interveniralo u slučaju pojave ozbiljnih komplikacija. Pomoći mogu lijekovi koji šire dišne putove (bronhodilatatori), intravenska tekućina i antibiotici. Kortikosteroidi kao što je prednizon često se daju za smanjenje upale u plućima.