Kod upalnih bolesti crijeva, crijevo postaje upaljeno, što često uzrokuje bolove u trbuhu i proljev.
Dva su glavna tipa upalne bolesti crijeva (IBD)
Ove dvije bolesti imaju mnogo sličnosti i ponekad ih je teško razlikovati. Međutim, postoji nekoliko razlika. Na primjer, Crohnova bolest može utjecati na gotovo bilo koji dio probavnog trakta, dok ulcerozni kolitis gotovo uvijek zahvaća samo na debelo crijevo.
Uzrok upalne bolesti crijeva nije poznat, ali dokazi upućuju na to da normalne crijevne bakterije izazivaju nenormalnu imunološku reakciju kod ljudi s genetskom predispozicijom.
Upalna bolest crijeva pogađa ljude svih dobi, ali obično počinje prije 30 godina, obično od 14. do 24. godine. Nekolicinu ljudi prvi put zahvati u dobi od 50 do 70 godina. IBD je najčešći među ljudima sjeverne Europe i anglosaksonskog podrijetla te 2 do 4 puta češći među aškenaskim Židovima nego nežidovskim bijelcima koji žive u istoj regiji. Podjednako su pogođena oba spola. Rodbina prvog stupnja (majka, otac, sestra ili brat) osoba s IBD-om imaju 4 do 20 puta veći rizik od razvoja IBD-a. Tendencija pojavnosti unutar obitelji mnogo je veća kod Crohnove bolesti nego kod ulceroznog kolitisa.
Simptomi
Simptomi upalne bolesti crijeva variraju ovisno o tome koji je dio crijeva zahvaćen i da li osoba ima Crohnovu bolest ili ulcerozni kolitis. Osobe s Crohnovom bolešću obično imaju kronični proljev i bol u trbuhu. Osobe s ulceroznim kolitisom obično imaju povremene epizode bolova u trbuhu i krvavog proljeva. U obje bolesti, ljudi s dugotrajnim proljevima mogu izgubiti težinu i postati pothranjeni.
Ponekad IBD može utjecati na druge dijelove tijela kao što su zglobovi, oči, usta, jetra, žučni mjehur i koža. IBD također povećava rizik od raka u područjima crijeva koja su zahvaćena.
Dijagnoza
Da bi postavili dijagnozu upalne bolesti crijeva, liječnici moraju prvo isključiti druge moguće uzroke upale. Na primjer, infekcija parazitima ili bakterijama može uzrokovati upalu. Stoga liječnik provodi nekoliko testova.
Uzorci stolice analiziraju se radi dokazivanja bakterijske ili parazitske infekcije (dobivene tijekom putovanja, na primjer), uključujući vrstu bakterijske infekcije (infekcija Clostridium difficile) koja može biti posljedica uporabe antibiotika.
Testovi se također mogu obaviti kako bi se otkrile spolno prenosive bolesti rektuma, kao što su gonoreja, infekcija herpes virusom i klamidijska infekcija.
Uzorci tkiva mogu se uzeti iz sluznice rektuma tijekom sigmoidoskopije (pregled sigmoidnog kolona pomoću cijevi za prikaz) i mikroskopski se pregledati radi dokazivanja drugih uzroka upale debelog crijeva (kolitisa). Navedeno uklanjanje i pregled tkiva naziva se biopsija.
Liječnici također razmatraju druge poremećaje koji uzrokuju slične trbušne simptome kao što su sindrom iritabilnog crijeva, ishemijski kolitis (koji se češće javlja kod osoba starijih od 50 godina), sindrom malapsorpcije uključujući celijakiju te određene ginekološke poremećaje kod žena. Liječnik može napraviti slikovnu obradu, kao što su rendgenske snimke, kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonanca (MR) trbuha kako bi se isključili drugi poremećaji. Liječnik može učiniti endoskopiju video kapsulom za procjenu crijeva ljudi s Crohnovom bolesti.
Liječenje
Iako nema izlječenja za IBD, mnogi lijekovi ( vidi: i vidi: ), uključujući aminosalicilate, kortikosteroide, imunomodulacijske lijekove, biološku terapiju i antibiotike, mogu pomoći u smanjenju upale i ublažiti simptome IBD-a.
Osobe s vrlo teškom bolešću ponekad trebaju operaciju.
Upravljanje dijetom i stresom
Većinu ljudi i njihovih obitelji zanima prehrana i upravljanje stresom. Iako neki ljudi tvrde da su određene vrste prehrane pomogle u poboljšanju njihovog IBD-a, uključujući i onu sa strogim ograničenjima ugljikohidrata, dijete se nisu pokazale učinkovitima u kliničkim ispitivanjima. Liječnici ponekad preporučuju tehnike upravljanja stresom kako bi pomogli ljudima da se nose sa stresom zbog kronične bolesti.
Održavanje zdravlja
IBD povećava rizik od razvoja određenih infekcija i poremećaja zbog njihove osnovne bolesti, loše prehrane ili uporabe imunomodulirajućih lijekova. Cijepljenje i dijagnostički testovi i pregledi mogu smanjiti rizik navedenog.
Cjepivo protiv gripe potrebno je svake godine kako bi se zaštitili od gripe. Pneumokokno cjepivo pomaže u zaštiti od bakterijskih infekcija uzrokovanih Streptococcus pneumoniae. Ljudi koji su stariji od 50 godina koji ne uzimaju biološke agense trebali bi razmotriti primanje cjepiva protiv herpesa (kako bi se zaštitili od osipa). Ljudi koji će početi uzimati imunomodulirajuće lijekove i koji nisu bili izloženi virusu varičele, trebali bi primiti cjepivo protiv varičele (za zaštitu od vodenih kozica) prije početka korištenja imunomodulirajućih lijekova. Ljudi bi također trebali primati rutinska cjepiva protiv tetanusa, difterije, hepatitisa A, hepatitisa B i humanog papiloma virusa, ako je prikladno.
Žene koje imaju IBD i koje ne uzimaju imunomodulirajuće lijekove trebaju provesti skrining za rak grlića maternice Papanicolaou (Papa) test svake 3 godine. Žene koje imaju IBD i koje uzimaju imunomodulirajuće lijekove trebaju svake godine obaviti Papa test.
Osobe koje imaju IBD i uzimaju ili planiraju uzimati imunomodulacijski ili biološki lijek trebaju biti pregledane za rak kože svake godine te koristiti kremu za sunčanje i nositi zaštitnu odjeću.
Osobe s rizikom za smanjenu gustoću kostiju (osteoporozu) trebaju obaviti denzitometriju (DXA).
Više informacija
-
Crohn's and Colitis Foundation of America
-
National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK)—Crohn Disease
-
National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK)—Ulcerative Colitis