Hepatocelularni karcinom je rak koji počinje u stanicama jetre i najčešći je primarni karcinom jetre.
-
Hepatitis B ili hepatitis C, bolest masne jetre, ili pretjerano konzumiranje alkohola, su stanja kod kojih je povećan izgled za razvoj raka ili ciroze jetre.
-
Ljudi mogu imati bol u trbuhu, izgubiti na tjelesnoj težini ili osjetiti veliku masu ispod desnog rebrenog luka.
-
Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju krvnih i slikovnih pretraga.
-
Ovaj rak je obično smrtonosan ako se ne dijagnosticira rano.
(Vidi također Tumori jetre.)
Hepatocelularni karcinom je najčešći tip raka koji potječe iz jetre. Obično se javlja kod osoba koje imaju ozbiljne ožiljke na jetri (ciroza).
U određenim područjima Afrike i istočne Azije, hepatocelularni karcinom češći je nego u SAD-u i čest je uzrok smrti. U tim područjima mnogi ljudi imaju kroničnu infekciju virusom hepatitisa B. Prisutnost ovog virusa u tijelu povećava rizik od hepatocelularnog karcinoma više od 100 puta. Hepatitis B može uzrokovati cirozu, ali može dovesti do hepatocelularnog karcinoma bez obzira na to razvija li se ciroza ili ne. Ciroza zbog kroničnog hepatitisa C, bolesti masne jetre, ili prekomjerne uporabe alkohola također povećava rizik od ovog raka.
Hemokromatoza (nasljedni poremećaj koji uzrokuje da tijelo apsorbira previše željeza) također povećava rizik od razvoja raka jetre. Željezo se može nakupiti u jetri i oštetiti ju.
Hepatocelularni karcinom ponekad je rezultat izlaganja određenim tvarima koje uzrokuju rak (kancerogene tvari). U suptropskim regijama gdje je hepatocelularni karcinom čest, hrana je često kontaminirana karcinogenima koji se nazivaju aflatoksini, tvari koje proizvode određene vrste gljiva.
U Sjevernoj Americi, Europi i drugim zemljopisnim područjima gdje je hepatocelularni karcinom rjeđi, najčešći uzrok je kronični hepatitis C. Ciroza, najčešće dugogodišnja ciroza povezana s kroničnim hepatitisom C, masna bolest jetre ili kronična uporaba alkohola, također mogu dovesti do hepatocelularnog karcinoma. Rizik je manji kod primarnog bilijarnog kolangitisa nego kod drugih vrsta ciroze.
Simptomi
Obično su prvi simptomi bol u trbuhu, gubitak težine i velika masa koja se može osjetiti u gornjem desnom dijelu trbuha. Ljudi koji su imali cirozu dugo vremena mogu neočekivano postati mnogo bolesniji. Može doći do groznice. Ponekad su prvi simptomi iznenadni bolovi u trbuhu i šok (opasno niski krvni tlak) uzrokovani rupturom ili krvarenjem raka.
Dijagnoza
Rano otkrivanje hepatocelularnog karcinoma je teško jer u početku nema simptoma. Ako liječnik osjeća povećanu jetru ili slikovna pretraga otkrije masu u gornjem desnom dijelu trbuha tijekom pregleda obavljenog u druge svrhe, liječnik može posumnjati na rak, osobito kod osoba s dugotrajnom cirozom. Međutim, nacionalni i ostali programi probira često omogućuju liječnicima da otkriju ovaj rak prije nego se simptomi razviju.
Ako se sumnja na hepatocelularni karcinom, učinit će se sljedeće:
-
Krvne pretrage za mjerenje razine alfa-fetoproteina: ovaj se protein normalno proizvodi u fetusu, a razine se značajno smanjuju u dobi od 1 godine. Razine su visoke u otprilike polovice ljudi s hepatocelularnim karcinomom.
-
Sistematski pregled: liječnici opipom gornjeg desnog dijela trbuha mogu osjetiti ponekad povećanu jetru. Ponekad mogu stetoskopom osluškivati zvukove uzrokovane rakom. Na primjer, povremeno čuju određene zvukove (jetreni, škripav zvuk (trenje tumora o površinu jetre i ostalih struktura).
-
Slikovne metode: liječnici mogu koristiti ultrazvuk, kompjuteriziranu tomografiju (CT) ili magnetsku rezonancu (MRI) trbuha kako bi našli hepatocelularni karcinom. CT i MR su točniji od ultrasonografije (ultrazvuka). Kontrast se može ubrizgati prije samog CT ili MR snimanja. Kontrastno sredstvo olakšava uočavanje abnormalnosti, ukoliko one postoje.
Ako je dijagnoza još uvijek nejasna, biopsija jetre (uklanjanje malog uzorka tkiva jetre s iglom , te kasniji pregled pod mikroskopom) može potvrditi dijagnozu. Kako bi se poboljšali izgledi za dobivanje kancerogenog tkiva, liječnici često koriste ultrazvuk ili CT za navođenje biopsije iglom. Rizik od krvarenja ili drugih ozljeda tijekom biopsije jetre je obično nizak.
Staging (stupnjevanje)
Ako se dijagnosticira rak, liječnici određuju koliki je rak i je li se proširio na obližnje strukture ili druge dijelove tijela. Slikovne metode koji se koriste za dijagnozu mogu pružiti neke od tih informacija.
Rak se klasificira od I. stupnja (jedan tumor koji se nije proširio) do stadija IV (proširio se na udaljene dijelove tijela). Stupnjevanje tumora pomaže liječnicima da odluče o liječenju i procjene očekivano vrijeme preživljenja.
Probir (screening)
U nekim područjima gdje je hepatitis B virus čest, koristi se ultrazvuk za pregled osoba s hepatitisom B za otkrivanje karcinoma jetre. Liječnici periodično pregledavaju osobe s cirozom, bez obzira na uzrok. Probiranje obično uključuje ultrazvuk svakih 6 ili 12 mjeseci i, ponekad, mjerenje razine alfa-fetoproteina.
Prognoza
Većina ljudi s hepatocelularnim karcinomom ne živi više od nekoliko godina jer se rak otkriva u kasnoj fazi. Probir i rano otkrivanje rezultiraju boljom prognozom. Ako je rak malen, nije se proširio i transplantacija jetre je opcija koja ponekad omogućuje dugogodišnje preživljenje.
Prevencija
Upotreba cjepiva protiv virusa hepatitisa B smanjuje učestalost hepatocelularnog karcinoma, posebno u područjima gdje je virus čest. Sprečavanje razvoja ciroze bez obzira na uzrok, također može pomoći. Naprimjer, liječenje kroničnog hepatitisa B, kroničnog hepatitisa C, bolesti masne jetre ili hemokromatoze i liječenje ili sprečavanje alkoholne bolesti jetre može spriječiti razvoj raka.
Liječenje
-
Operacija ili transplantacija jetre
-
Radiofrekventna ablacija, kemoembolizacija ili terapija zračenjem
Liječenje hepatocelularnog karcinoma ovisi o opsegu raka. Mali tumori ograničeni na jetru mogu se liječiti transplantacijom jetre.
Samo transplantacija jetre ili kirurško odstranjivanje raka nude bilo kakvu nadu u izlječenje. Međutim, nakon što se rak jetre kirurški odstrani, ponekad se ponovno pojavljuje. Također, uklanjanje raka kod ljudi koji imaju cirozu možda neće biti moguće jer je previše jetre oštećeno.
Kada transplantacija ili operacija nisu mogući ili kada ljudi čekaju transplantaciju jetre, mogu se koristiti tretmani koji se fokusiraju na tumor i područja oko njega. Ovi tretmani mogu pomoći usporiti rast raka i ublažiti simptome. Naprimjer, liječnici mogu ubrizgati kemikaliju koja uništava stanice raka u krvne žile koje dovode krv do njega. Ili mogu koristiti tretmane koji primjenjuju energiju na stanice raka i tako ih uništavaju. Tri su takva tretmana
-
Radiofrekventna ablacija (koja koristi električnu energiju)
-
Kemoembolizacija (koja koristi kemoterapiju)
-
Selektivna unutarnja terapija zračenjem (koja koristi zračenje)
Međutim, ovi tretmani ne uništavaju sve stanice raka. Radioterapija koja se primjenjuje izvan tijela obično je neučinkovita.
Lijekovi za kemoterapiju mogu se ubrizgati u krvnu žilu koja opskrbljuje tumor (što se naziva kemoembolizacija). Naprimjer, lijekovi se mogu ubrizgati u venu ili u jetrenu arteriju. Ubrizgavanje lijekova za kemoterapiju izravno u jetrenu arteriju isporučuje veliku količinu lijekova izravno u stanice raka u jetri. Lijek sorafenib je učinkovit protiv hepatocelularnog karcinoma. Drugi lijekovi za kemoterapiju proučavaju se kao tretmani za ovaj rak.
Više informacija