Zastoj u rastu

Autor: Christopher P. Raab, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Mario Mašić, dr. med.

Zastoj u rastu je u osnovi zastoj u prirastu na tjelesnoj masi i visini što može dovesti do zastoja u razvoju i sazrijevanju djeteta.

  • Različite zdravstvene tegobe i izostanak pravilne prehrane su glavni uzroci zastoja u rastu.

  • Dijagnoza se temelji na praćenju rasta putem centilnih krivulja rasta, fizikalnom pregledu, anamnestičkim podacima i kućnom okruženju djeteta.

  • Djeca koja su pothranjena tijekom prve godine života mogu kasniti sa sazrijevanjem.

  • Liječenje uključuje prehranu bogatu hranjivim sastojcima i liječenje zdravstvenih tegoba, ako ih ima.

Tijekom prve godine života, masa i duljina novorođenčeta zabilježeni su prilikom svakog posjeta liječnika kako bi se osiguralo da se rast odvija stalnom brzinom (vidi Rast dojenčadi i djece). Centilne krivulje su dobar način za usporedbu djece iste dobi i spola. Na primjer, kada kažemo da se dijete nalazi na 10-oj percentili, zapravo govorimo da unutar stotine djece iste dobi i spola, da je njih 90 veće, a 10 manje od navedenog djeteta. Iako su neka djeca manja, a neka veća, dojenčad obično ostaje na istoj centilnoj krivulji tijekom rasta.

Dijagnoza zastoja u rastu se obično postavlja u djece koja već duže vrijeme slabije napreduju, tj. obično su ispod 3. do 5. percentila, u usporedbi s djecom iste dobi i spola. Zastoj u rastu također se razmatra u dojenčadi koja imaju stalan pad na svojoj krivulji tjelesne mase, iako njihova stvarna težina nije niska. Na primjer, liječnici će biti zabrinuti zbog djeteta koje je palo s 90. percentile na 50. percentil (prosječne težine) u kratkom vremenskom razdoblju. Postoje mnogi uzroci.

Uzroci

Uzroci zastoja u rastu mogu uključivati

  • Okolišne i društvene čimbenike

  • Zdravstvene poremećaje

Neovisno o uzroku, neadekvatna prehrana može utjecati na razvoj djetetovog tijela i mozga.

Okolišni i društveni čimbenici su najčešći uzroci zbog kojih djeca ne dobivaju adekvatnu, potrebnu prehranu.

Roditeljsko zanemarivanje ili zlostavljanje, roditeljski poremećaji mentalnog zdravlja (kao što je depresija), siromaštvo i kaotične obiteljske situacije povećavaju rizik neadekvatne prehrane u djeteta. Takve situacije također mogu smanjiti apetit djeteta te na taj način smanjiti unos hrane. Ponekad roditelji djeci daju hranu loše prehrambene vrijednosti, što može dovesti do slabog unosa i slabog povećanja na tjelesnoj masi. Roditelji ponekad ne mogu u potpunosti razumjeti tehnike hranjenja dojenčadi, a mogu i nepropisno pripremati umjetne dojenačke pripravke (formule). Kada roditelji imaju slabe sposobnosti hranjenja novorođenčadi, a dijete je istodobno teško hraniti, brzo i lako može doći do zastoja u rastu.

Zdravstveni poremećaji ponekad su uzrok zastoja u rastu. Poremećaji mogu biti manji, poput poteškoća u žvakanju ili gutanju (kao kod rascjepa usne ili rascjepa nepca). Zdravstveni poremećaji, kao što su gastroezofagealni refluks, suženje jednjaka ili crijevna malapsorpcija, također mogu utjecati na sposobnost djeteta da zadrži, apsorbira ili obradi hranu. Infekcije, tumori, hormonski ili metabolički poremećaji (kao što su dijabetes, cistična fibroza, bolesti srca, bolesti bubrega, bolesti jetre, genetski poremećaji (kao npr Downov sindrom ili nasljedni metabolički poremećaji), i infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV) su različiti primjeri zdravstvenih tegoba koji mogu uzrokovati zastoj u rastu. Rijetko, neke majke ne proizvode dovoljno majčinog mlijeka ili, još rjeđe, proizvode majčino mlijeko smanjene kalorijske vrijednosti.

Dijagnoza

  • Praćenje tjelesne mase i visine

  • Pitanja o prehrani i pitanja o zdravstvenoj, socijalnoj i obiteljskoj anamnezi

  • Laboratorijska ispitivanja ako su potrebna

Liječnici razmatraju dijagnozu zastoja u rastu kada su tjelesna masa ili prirast na tjelesnoj masi ispod onoga kakvi bi trebali biti u usporedbi s prošlim mjerenjima ili standardnim grafikonima visine (krivulja rasta) ( vidi: Krivulje težine i duljine za dojenčad od rođenja do 24 mjeseca starosti). Ako zastoj u rastu dovoljno dugo negativno utječe na tjelesnu masu, također može negativno utjecati i na razvoj djetetove visine kao i na razvoj opsega glave (mozga).

Da bi utvrdili razlog djetetova zastoja u rastu, liječnici pitaju nekoliko tipičnih pitanja vezanih uz

  • Prehranu i prehrambene navike

  • Navike pražnjenja crijeva

  • Socijalnu, emocionalnu i financijsku stabilnost obitelji koja bi mogla utjecati na djetetov pristup hrani

  • Bolesti koje je dijete imalo ili su prisutne unutar obitelji

Liječnik pregledava dijete u potrazi za znakovima različitih stanja koja bi mogla objasniti smanjenu tjelesnu masu djeteta. Na temelju ove procjene liječnik odlučuje hoće li se izvoditi testovi iz krvi, stolice i urina te hoće li se izvoditi rendgenske snimke djeteta. Opsežnije testiranje se provodi ako liječnik posumnja na određenu podliježeću bolest u djeteta.

Prognoza

Budući da je prva godina života važna za razvoj mozga, djeca koja postanu pothranjena tijekom tog vremena mogu trajno zaostajati za svojim vršnjacima, čak i ako se njihov fizički rast poboljša. U otprilike polovice ove djece, mentalni razvoj, a osobito verbalne i matematičke vještine, ostaju ispod normale. Takva djeca također često imaju bihevioralne, socijalne i emocionalne probleme.

Liječenje

  • Hranjivi obroci

  • Posebno liječenje medicinskih poremećaja

Liječenje zastoja u rastu ovisi o uzroku. Ako se utvrdi problem zdravstvene prirode, daje se specifična terapija za taj problem. Bez obzira na uzrok, svoj djeci koja imaju zastoj u rastu preporuča se posebna hranjiva prehrana koja sadrži dovoljno kalorija za promicanje rasta i za ostvarivanje prirasta na tjelesnoj masi.

Blagi do umjereni zastoj u rastu liječi se hranjivim, visokokaloričnim hranjenjem ili svakodnevnim redovitim obrocima. Roditelji se mogu savjetovati o obiteljskim interakcijama koje su štetne za dijete te o financijskim i socijalnim resursima koji su im na raspolaganju.

Težak zastoj u rastu liječi se u bolnici, gdje socijalni radnici, nutricionisti, specijalisti za hranjenje, psihijatri i drugi stručnjaci rade zajedno kako bi utvrdili najvjerojatnije uzroke zastoja i ustanovili najbolji pristup hranjenju.

U djece kod koje je zastoj u rastu rezultat zlostavljanja ili zanemiranja može se zatražiti izdvajanje iz obitelji u udomiteljsku skrb. Ako se djeca vrate svojim biološkim roditeljima, dalje se pomno prati njih daljnji rast i razvoj.