Kamenje (kamenci) su tvrde mase koje nastaju u mokraćnom sustavu i mogu uzrokovati bol, krvarenje ili infekciju ili opstrukciju protoka mokraće.
-
Sićušni kamenčići ne uzrokuju nikakve simptome, ali veći kamenci mogu uzrokovati jake bolove u leđima u području između rebara i kukova.
-
Obično se rade slikovne pretrage i analiza urina kako bi se dijagnosticirali kamenci.
-
Ponekad se formiranje kamenaca može spriječiti promjenom prehrane ili povećanjem unosa tekućine.
-
Kamenci koje ne prolaze samostalno uklanjaju se litotripsijom ili endoskopskom tehnikom.
Kamenci mokraćnog sustava počinju se stvarati u bubregu i može se povećati u ureteru ili mjehuru. Ovisno o tome gdje se nalazi, razlikujemo bubrežne kamence, ureteralne kamence ili kamence u mokraćnom mjehuru. Proces stvaranja kamenaca naziva se urolitijaza, bubrežna litijaza ili nefrolitijaza.
Svake godine, oko 1 od 1000 odraslih osoba u Sjedinjenim Američkim Državama se hospitalizira zbog kamenaca u mokraćnom sustavu. Kamenci su češći u odraslih i starijih muškaraca. Kamenci mogu varirati u veličini od onih jedva vidljivih okom do kamenaca veličine 2,5 cm i više. Veliki, tzv. Staghorn (zbog svojih brojnih izraslina koje nalikuju rogovima jelena), kamenac može ispuniti gotovo cijelu bubrežnu zdjelicu (središnje sakupljalište bubrega) i cijevi koje se u nju dreniraju (čaše).
Infekcija mokraćnih puteva može nastati zbog bakterije koje zaostaju u mokraći koja se nakuplja iznad mjesta opstrukcije. Kada kamenac blokira mokraćni sustav dugo vrijeme, mokraća se vraća u bubrežne kanaliće, uzrokujući porast tlaka unutar bubrega te njegovo proširenje (hidronefroza) te u konačnici i oštećenje bubrega.
Vrste kamenaca
Kamenci nastaju od minerala u mokraći koji stvaraju kristale. Ponekad kristali izrastu u kamence. Oko 85% kamenaca sastoji se od kalcija, a ostatak se sastoji od različitih tvari, uključujući mokraćnu kiselinu, cistin ili struvit. Struvitni kamenci - mješavina magnezija, amonijaka i fosfata - nazivaju se i infektivnim kamencima jer nastaju isključivo zbog uroinfekcije.
Uzroci
Kamenci mogu nastati zbog prekomjerne koncentracije soli i minerala u mokraći ili zbog nedostatka inhibitora stvaranja kamenaca. Jedan od takvih inhibitora je citrat jer se normalno veže s kalcijem koji je često uključen u formiranje kamenaca.
Kamenci su češći u ljudi s određenim poremećajima (na primjer, hiperparatireoidizam, dehidracija, i bubrežna tubularna acidoza) i među ljudima čija je prehrana vrlo bogata proteinima životinjskog porijekla ili vitaminom C ili koji ne konzumiraju dovoljno vode ili kalcija. Ljudi sa obiteljskom anamnezom kamenaca imaju veću vjerojatnost da imaju i da kod njih nastanu kalcijski kamenci. Ljudi koji su podvrgnuti operaciji mršavljenja (bariatric surgery) također mogu biti pod povećanim rizikom od stvaranja kamena.
Rijetko, lijekovi (uključujući indinavir) i tvari u hrani (kao što je melamin) uzrokuju kamence.
Simptomi
Kamenci, osobito oni sitni, najčešće ne uzrokuju nikakve simptome. Kamenci u mokraćnom mjehuru mogu uzrokovati bol u donjem dijelu trbuha. Kamenci koji opstruiraju ureter ili bubrežnu zdjelicu ili bilo koju od drenažnih cijevi bubrega mogu uzrokovati bol u leđima ili bubrežne kolike. Bubrežne kolike karakterizira bolna intermitentna bol, obično u području između rebara i kuka, koja se širi preko trbuha i često se proteže do genitalnog područja. Bol se često javlja u valovima, pojačava se postepeno do najjačeg intenziteta, a zatim se smanjuje kroz 20 do 60 minuta. Bol se može širiti niz trbuh prema preponama, testisima ili stidnici.
Drugi simptomi uključuju mučninu i povraćanje, nelagodu, preznojavanje i pojavu krvi, kamenca ili dijela kamenca u mokraći. Osoba može imati česti nagon za mokrenjem, osobito dok kamenac prolazi kroz mokraćovod. Ponekad se javljaju zimica, tresavica, vrućica, peckanje ili bol za vrijeme mokrenja, zamućen, smrdljiv urin i nadutost trbuha.
Dijagnoza
-
Simptomi
-
Kompjutorska tomografija
Liječnici obično sumnjaju na kamence kod ljudi s bubrežnim kolikama. Ponekad liječnici sumnjaju na kamence kod osoba s osjetljivošću u području leđa i preponama ili boli u području genitalija bez jasnog uzroka. Pojava krvi u mokraći podupire dijagnozu, ali kamenci nisu jedini koji uzrokuju krv u urinu. Ponekad su za postavljanje dijagnoze dovoljni simptomi i fizikalni pregled, osobito kod ljudi koji su i ranije imali kamence mokraćnog sustava. Međutim, kod većine ljudi bol je toliko intenzivna zbog čega može upućivati i na druge uzroke istih tegoba koje je zatim potrebno isključiti dodatnim pretragama. Liječnici moraju razlikovati kamence od drugih mogućih uzroka jakih bolova u trbuhu, uključujući i
Spiralna (također se naziva spirala) kompjuterska tomografija CT (CT) koja se izvodi bez upotrebe radiološkog kontrasta obično je najbolja dijagnostička pretraga. CT može locirati kamen i ukazati na stupanj opstrukcije mokraćnog sustava. CT također može otkriti mnoge druge poremećaje koji mogu uzrokovati bol sličnu boli uzrokovanoj kamencima. Glavni nedostatak CT-a je da izlaže ljude zračenju. Ipak, čini se da je ovaj rizik opravdan kada mogući uzroci uključuju druge ozbiljne poremećaje koji se mogu dijagnosticirati CT-om kao što su aneurizma aorte ili upala slijepog crijeva. U današnje vrijeme koriste se noviji CT uređaji i metode koje smanjuju dozu zračenja.
Ultrazvuk je alternativa CT-u i ne izlaže ljude zračenju. Međutim, ultrazvuk, u usporedbi s CT-om, češće propušta male kamence (osobito kada se nalaze u mokraćovodu), točnu lokaciju blokade mokraćnog sustava i druge ozbiljne poremećaje koji uzrokuju simptome.
Radiološka snimka abdomena izlaže ljude mnogo manjoj količini zračenja nego CT, ali su RTG snimke mnogo manje precizne u dijagnosticiranju kamenaca i mogu pokazati samo kalcijeve kamence. Kada liječnici sumnjaju da osoba ima kalcijev kamenac, RTG-snimke su alternativa da se potvrdi prisutnost kamenca ili da se prikaže koliko daleko je kamen proputovao niz mokraćovod.
Kontrastna urografija (ranije nazvana intravenska urografija ili intravenska pijelografija) čini serija RTG snimaka snimljenih nakon intravenske injekcije kontrastnog sredstva. Ovaj test može otkriti kamence i točno odrediti stupanj opstrukcije mokraćnog sustava, ali je dugotrajan i uključuje rizike izlaganju kontrastnom sredstvu (na primjer, alergijska reakcija ili pogoršanje zatajenja bubrega). Liječnici rijetko koriste intravensku urografiju za dijagnosticiranje kamenaca ako su dostupni CT ili ultrazvuk.
Obično se radi analiza mokraće. Može pokazati krv ili gnoj u mokraći, bez obzira jesu li prisutni simptomi ili ne.
Određivanje vrste kamenaca
Za osobe s dijagnosticiranim kamencima liječnici često provode dodatne pretrage kako bi odredili vrstu kamenca. Ljudi bi trebali pokušati sačuvati kamence koje uspiju izmokriti. Mogu to učiniti filtriranjem urina kroz papirnati ili mrežasti filtar. Pronađene kamence se zatim može analizirati. Ovisno o vrsti kamenca, analiza mokraće i krvne pretrage mogu biti potrebne za mjerenje razine kalcija, mokraćne kiseline, hormona i drugih tvari koje mogu povećati rizik od stvaranja kamenaca.
Prevencija
Kod osobe koja je po prvi put izmokrila kalcijev kamenac, vjerojatnost pojave drugog kamenca je oko 15% unutar 1 godine, 40% unutar 5 godina i 80% unutar 10 godina. Mjere za sprečavanje stvaranja novih kamenaca variraju, ovisno o sastavu postojećeg kamenca.
Za prevenciju svih vrsta kamenaca preporučuje se konzumiranje velike količine tekućine - 8 do 10 čaša (300 ml) dnevno. Ostale preventivne mjere donekle ovise o vrsti kamenca.
Kalcijski kamenci
Osobe s kalcijskim kamencem mogu imati stanje koje se naziva hiperkalciurija, u kojem se višak kalcija izlučuje urinom. Za te ljude provođenje mjera koje smanjuju količinu kalcija u mokraći mogu spriječiti stvaranje novog kamenca. Jedna od takvih mjera je dijeta s niskom razinom natrija i visokim udjelom kalija. Dnevni unos kalcija bi trebao normalno biti oko 1.000 do 1.500 mg (oko 2 do 3 obroka mlijeka dnevno). Rizik od stvaranja novog kamenca je viši ako dijeta sadrži premalo kalcija, tako da ljudi ne bi trebali eliminirati kalcij iz svoje prehrane. Međutim, potrebno je zbjegavati izvore viška kalcija kao što su antacidi koji sadrže kalcij.
Tiazidni diuretici, kao što je klortalidon ili indapamid, također smanjuju koncentraciju kalcija u urinu kod takvih ljudi. Kalijev citrat se može davati kako bi se povećala niska razina citrata u mokraći, supstanca koja inhibira stvaranje kalcijskog kamenca. Ograničavanje unosa prehrambenih životinjskih bjelančevina može pomoći u smanjenju razine kalcija u mokraći i riziku od stvaranja kamenaca kod mnogih ljudi s kalcijevim kamencima.
Visoka razina oksalata u urinu, koja doprinosi stvaranju kalcijskih kamenaca, može biti posljedica prekomjerne konzumacije hrane sa visokom koncentracijom oksalata, kao što su rabarbara, špinat, kakao, orašasti plodovi, papar i čaj, ili određenih crijevnih poremećaja (uključujući neke vrste operacije za mršavljenje). Kalcijev citrat, kolestiramin i dijeta s niskom koncentracijom masti i oksalata može pomoći u smanjenju razine oksalata u mokraći kod nekih ljudi. Piridoksin (vitamin B6) smanjuje količinu oksalata koje tijelo proizvodi.
U rijetkim slučajevima kad kalcijski kamenci nastanu kao posljedica hiperparatireoidizma, sarkoidoze, vitamin D toksičnosti, bubrežne tubularne acidoze, ili karcinoma, podložeća bolest se mora liječiti.
Kamenci mokraćne kiseline
Kamenci mokraćne kiseline gotovo uvijek nastaju zbog prekomjerne koncentracije mokraćne kiseline u mokraći. Kalijev citrat treba davati svim osobama koje imaju kamence mokraćne kiseline kako bi mokraću učinio alkalnom i neutralizirao visoke razine kiseline koje uzrokuju kamence. Povremeno, dijeta s niskim sadržajem životinjskih bjelančevina ili alopurinol koriste se za smanjenje razine mokraćne kiseline u urinu. Vrlo je važna konzumacija velike količine tekućine.
Cistinski kamenci
Kod cistinskih kamenaca, razina cistina u mokraći se mora održavati niskom povećanim unosom tekućine i ponekad uzimanjem alfa-merkaptopropionilglicina (tiopronina) ili penicilamina kako bi se snizila koncentracija cistina u urinu.
Struvitski kamenci
Osobe s rekurentnim struvitnim kamencima moraju kontinuirano uzimati antibiotike kako bi spriječili pojavu infekcije mokraćnog sustava. Acetohidroksamska kiselina može također biti korisna kod ljudi s struvitnim kamenjem.
Liječenje
Mali kamenci koji ne uzrokuje simptome, blokada mokraćnog sustava, ili infekcija često prolaze sami te se ne moraju liječiti. Kod većih kamenaca (veličine preko 5 mm) i one koji su bliže bubregu manja je vjerojatnost da će sami proći. Neki lijekovi (tamsulozin ili blokatori kalcijevih kanala) mogu povećati vjerojatnost spontanog prolaska kamenaca.
Ublažavanje boli
Bubrežne kolike mogu se ublažiti nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAID). Ako je bol izrazito jaka, ponekad su potrebni opioidi.
Strategije prolaska kamena
Preporučeno je piti puno tekućine ili primiti velike količine infuzije intravenozno kako bi se pomoglo prolasku kamenca, ali nije jasno je li ovaj pristup koristan. Alfa-adrenergički blokatori (kao što je tamsulozin) mogu pomoći u prolasku kamenaca. Nakon što je kamenac prošao, nije potrebno niti jednu drugo akutno liječenje.
Postupci za premošćivanje kamenaca
Ponekad, kod težih opstrukcija, liječnici postavljaju privremenu cjevčicu (stent) u mokraćovod kako bi zaobišli kamen koji ometa prolazak mokraće. Liječnici postavljaju uređaj za vizualizaciju (cistoskop, vrstu endoskopa) u mokraćni mjehur i provlače stent kroz cistoskop u otvor mokraćovoda. Stent se zatim progurava iznad mjesta opstrukcije. Stent se postavlja na danom mjestu sve dok se kamenac ne može ukloniti (na primjer, operacijom).
Alternativno, liječnici mogu drenirati blokadu umetanjem drenažne cijevi prolaskom kroz određeno mjesto na leđima u bubreg (nefrostomska cijev).
Uklanjanje kamenaca
Često se se koristi litotripsija udarnim valovima za razbijanje kamenaca u bubrežnoj zdjelici ili u najgornjem dijelu uretera koji je promjera do 1 cm. U tom postupku, udarni valovi su usmjereni prema tijelu te generatorom zvučnih valova razbijaju kamenac. Komadići kamenaca se zatim prenose u mokraći. Ponekad se kamenac uklanja hvatanjem pincetom pomoću endoskopa (cijev za gledanje) kroz mali rez u koži, ili se kamen može razbiti na dijelove pomoću sonde stroja za litotripsiju, a zatim ostatak komadića prolazi mokraćom. Ponekad se koristi laser za razbijanje kamena. Kada se koristi laser, postupak se naziva litotripsija sa holmium laserom.
Uklanjanje kamenaca uz pomoć zvučnih valova
|
Bubrežni kamenci se ponekad mogu razbiti zvučnim valovima koje proizvodi litotriptor u postupku koji se zove ekstrakorporalna udarna valna litotripsija (SWL).
Nakon ultrazvukom ili fluoroskopom locira položaj kamenca, litotriptor se postavlja nasuprot leđima, a zvučni valovi su usmjeneri na kamenac, razbijajući ga. Nakon toga osoba mora popiti veliku količinu tekućine kako bi istjerali komadići kamenca iz bubrega te izlučili mokraćom.
Ponekad se može nakon procedure pojaviti krv u mokraći ili modrice u području trbuha međutim vrlo su rijetke ozbiljne posljedice.
 |
Ureteroskop (mali uređaj za vizualizaciju, vrsta endoskopa) može se umetnuti kroz mokraćnu cijev i provesti kroz mjehur kako bi se uklonili mali kamenčići u donjem dijelu mokraćovoda, a koji zahtijevaju uklanjanje. U nekim slučajevima, ureteroskop se također može koristiti s uređajem za razbijanje kamenaca na manje komadiće, a koji se zatim mogu ukloniti uretroskopom ili se izlučuju u mokraći (postupak nazvan intrakorporalna litotripsija). Najčešće se koristi litotripsija sa holmium laserom. U ovom postupku, laser se koristi za razbijanje kamenaca.
Perkutana nefrolitotomija može se koristiti za uklanjanje nekih većih bubrežnih kamenaca. Kod perkutane nefrolitotomije, liječnici prave mali rez na leđima, a zatim umetnu uređaj za vizualizaciju (nazvanu nefroskop, vrsta endoskopa) u bubreg. Liječnici postave sondu kroz nefroskop kako bi mogli razbiti kameac na manje komadiće, a zatim uklonili dijelove (nefrolitotripsija).
Pojačavanjem alkalnosti mokraće (na primjer, s kalijevim citratom koji se uzima 4 do 6 mjeseci na usta) ponekad se postupno mogu otopiti kamenci mokraćne kiseline. Druge vrste kamenaca ne mogu se otopiti na ovaj način.
Kirurško uklanjanje ponekad je potrebno za veće kamence kojei uzrokuju opstrukciju.
Endoskopska operacija obično se koristi za uklanjanje struvitnih kamenaca. Antibiotici ne pomažu u liječenju infekcija mokraćnog sustava sve dok se kamenci kao uzrok zaraze ne uklone.