Trajna plućna hipertenzija novorođenčeta ozbiljan je poremećaj kada arterije u plućima ostanu sužene nakon poroda što ograničava količinu protoka krvi u pluća, a time i količinu kisika u krvi.
-
Ovaj poremećaj uzrokuje poteškoće s disanjem obično kod terminske i postterminske novorođenčadi.
-
Disanje može biti ubrzano, koža plavkasta, ponekad blijeda i sivkasta.
-
Dijagnoza se potvrđuje ehokardiogramom.
-
Liječenje uključuje širenje plućnih arterija davanjem kisika, često uz podršku disanja respiratorom.
-
U teškim slučajevima, dodaje se dušikov oksid u plin koji novorođenče udiše, radi širenja krvnih žila.
-
U iznimno teškim situacijama koristi se izvantjelesna membranska oksigenacija.
(Vidi također Pregled općih problema u novorođenčadi.)
Normalno, krvne žile fetusa su stisnute prije rođenja. Protok krvi kroz pluća je minimalan jer posteljica, umjesto pluća, uklanja ugljični dioksid i prenosi kisik do fetusa. Nakon rođenja pupčana vrpca se stegne i odreže, a pluća novorođenčadi moraju preuzeti ulogu oksigenacije krvi i uklanjanja ugljičnog dioksida. Da bi novorođenče postiglo ovaj proces, neophodno je da se tekućina koja ispunjava zračne vrećice (alveole) zamijeni zrakom i da se plućne arterije, koje dovode krv u pluća, prošire kako bi krv protekla kroz pluća nakon poroda.
Uzroci
Ponekad se krvne žile u plućima ne rašire nakon rođenja kao što bi inače trebale. Kada se to dogodi, krvni tlak u plućnim arterijama ostaje visok (plućna hipertenzija), a dotok krvi u pluća je nedovoljan. Zbog nedovoljnog protoka kroz pluća, krv se ne oksigenira.
Postoji mnogo razloga zbog kojih se krvne žile ne mogu raširiti, uključujući:
-
Teške komplikacije tijekom poroda (kao sindrom aspiracije mekonija)
-
Sindrom respiratornog distresa
-
Bilo koji drugi uzrok gdje je fetus slabije opskrbljen kisikom prije, tijekom ili nakon poroda kao kod sepse novorođenčeta, problema s posteljicom, dijafragmalne hernije, kolabiranog plućnog krila, nerazvijenih pluća ili pneumonije
-
Određeni lijekovi koje je majka uzimala u trudnoći, velike doze aspirina ili drugi nesteroidni protuupalni lijekovi
Trajna plućna hipertenzija novorođenčeta češća je kod terminske novorođenčadi (rođene između 37 i 42 tjedna gestacije) ili prenešene trudnoće (porod nakon 42 tjedna gestacije).
Simptomi
Plućna hipertenzija može biti prisutna od rođenja, ili se razvija tijekom prvih nekoliko dana života.
Disanje je ubrzano i može doći do teškog respiratornog distresa ako novorođenče u podlozi ima bolest pluća (kao što je respiratorni distres sindrom). Koža može biti plavičasta (cijanoza) zbog niske razine kisika u krvi. Novorođenče sa trajnom plućnom hipertenzijom može razviti niski krvni tlak (hipotenziju) što se očituje slabim pulsacijama i blijedom, sivkastom bojom kože.
Dijagnoza
Potrebno je posumnjati na trajnu plućnu hipertenziju ako je majka tijekom trudnoće uzimala velike doze aspirina, indometacin ili je imala težak porod. Na trajnu plućnu hipertenziju treba posumnjati kada novorođenče ima smetnje disanja i cijanozu koja se ne poboljšava unatoč davanju visokih doza kisika te ima neočekivano nisku razinu kisika u krvi. Dijagnoza je vjerojatna kod novorođenčadi sa sindromom aspiracije mekonija, perinatalnom infekcijom ili kod novorođenčadi koja zahtijevaju više kisika i podrške disanja nego što je očekivano.
Za potvrdu dijagnoze liječnici se koriste ultrazvukom srca kako bi vidjeli protok krvi kroz srce.
Rendgenska slika pluća može biti potpuno uredna ako u podlozi plućne hipertenzije nema bolesti pluća ili može ukazivati na osnovni poremećaj kao što je dijafragmalna hernija ili sindrom aspiracije mekonija.
Rade se kulture krvi radi moguće infekcije bakterijama.
Test bakterijske kulture
Prognoza
Oko 10 do 60% oboljele novorođenčadi umire ovisno o uzroku trajne plućne hipertenzije.
Oko 25% preživjelih ima razvojne poremećaje, probleme sa sluhom, funkcionalne smetnje (kao što je smanjena sposobnost obavljanja tjelesnih aktivnosti) ili kombinaciju smetnji.
Liječenje
Liječenje trajne plućne hipertenzije novorođenčeta ponekad uključuje davanje 100% kisika u udahnutom zraku. U teškim slučajevima, respirator (stroj koji pomaže ulasku i izlasku zraka iz pluća), može biti potreban uz davanje 100% kisika. Visok postotak kisika u krvi pomaže da se arterije koje dovode krv u pluća prošire.
Mala koncentracija plina dušikovog oksida, može se dodati kisiku koji novorođenče udiše. Udahnuti dušikov oksid također pomaže otvoriti plućne arterije i smanjiti plućnu hipertenziju. Ova terapija može biti potrebna nekoliko dana.
Rijetko, ako se iscrpe svi drugi načini liječenja, koristi se izvantjelesna membranska oksigenacija (ECMO). U ovom postupku, krv novorođenčeta kruži kroz stroj koji dodaje kisik i uklanja ugljični dioksid, a zatim vraća krv novorođenčetu. Stroj djeluje kao umjetna pluća za novorođenče. Dok stroj pomaže oksigenaciji, pluća novorođenčeta imaju vremena za odmor, a krvne žile se polako otvaraju. ECMO spašava život, dopuštajući novorođenčetu s plućnom hipertenzijom koja ne reagira na drugu terapiju da preživi dok se plućna hipertenzija smanji.
Infuzije i druga terapija, kao što su antibiotici, daju se prema potrebi.