Rak može nastati u stanicama koje oblažu središnji sabirni dio bubrega (bubrežnu zdjelicu), najčešće kao urotelni karcinom, te u tankim cijevima koje odvode mokraću iz bubrega u mokraćni mjehur (mokraćovodima).
-
Tumori mogu uzrokovati pojavu krvi u mokraći ili grčevitu bol u slabini.
-
Dijagnoza se obično postavlja računalnom tomografijom.
-
Liječenje najčešće uključuje uklanjanje bubrega i mokraćovoda.
Rak bubrežne zdjelice i mokraćovoda pojavljuje se mnogo rjeđe od raka drugih dijelova bubrega ili mokraćnog mjehura. Procjenjuje se da u Sjedinjenim Američkim Državama svake godine od te vrste raka oboli manje od 6.000 osoba.
Simptomi
Rak bubrežne zdjelice i mokraćovoda
Krv u mokraći obično je prvi simptom. Mogu se pojaviti i bol ili pečenje pri mokrenju te neodgodiva i učestala potreba za mokrenjem. Grčevita bol u slabini, odnosno području između rebara i kuka, ili u donjem dijelu trbuha može se pojaviti ako je protok mokraće ometen, primjerice krvnim ugruškom u mokraćovodu.
Dijagnoza
Rak bubrežne zdjelice i mokraćovoda
Rak se obično otkriva računalnom tomografijom (CT) ili ultrazvukom. CT, a često i ultrazvuk, mogu pomoći liječnicima razlikovati rak od drugih dobroćudnih poremećaja bubrega i mokraćovoda, poput bubrežnih kamenaca ili krvnih ugrušaka. Mikroskopskim pregledom uzorka mokraće mogu se otkriti stanice raka. Savitljivi instrument za pregled (ureteroskop) uvodi se kroz mokraćni mjehur u mokraćovod kako bi se tumor izravno prikazao, uzeli uzorci tkiva radi potvrde dijagnoze, a ponekad i liječili mali tumori. Postupak se obično izvodi u općoj anesteziji. Radi procjene veličine i proširenosti raka rade se CT trbuha i zdjelice te snimanje prsnog koša.
Prognoza
Rak bubrežne zdjelice i mokraćovoda
Ako se rak nije proširio i može se potpuno kirurški ukloniti, izlječenje je vjerojatno. Međutim, ako se proširio u stijenku bubrežne zdjelice ili mokraćovoda ili na udaljene organe, izlječenje najčešće nije moguće.
Liječenje
Rak bubrežne zdjelice i mokraćovoda
Ako se rak nije proširio izvan bubrežne zdjelice i mokraćovoda, najčešće se liječi kirurškim uklanjanjem cijelog bubrega i mokraćovoda (nefroureterektomijom), zajedno s malim dijelom mokraćnog mjehura oko ušća mokraćovoda. Nakon operacije u mokraćni se mjehur često primjenjuje kemoterapijski lijek kako bi se smanjio rizik od ponovne pojave tumora u mokraćnom mjehuru. Međutim, u nekim se okolnostima, primjerice kada bubrežna funkcija nije dobra ili osoba ima samo jedan bubreg, nastoji sačuvati bubreg jer bi njegovo uklanjanje moglo dovesti do potrebe za dijalizom.
Kod tumora visokog gradusa ili uznapredovalog stadija ponekad se prije operacije primjenjuje kemoterapija.
Neki tumori bubrežne zdjelice i mokraćovoda mogu se liječiti laserom kojim se uništavaju tumorske stanice ili operacijom kojom se uklanja samo tumor uz očuvanje bubrega, nezahvaćenog dijela mokraćovoda i mokraćnog mjehura. Međutim, nakon takvog liječenja postoji veći rizik od ponovne pojave i širenja raka. Ponekad se lijek, poput mitomicina C ili bacila Calmette-Guérin (BCG), koji potiče imunosni sustav, primjenjuje izravno u mokraćovod ili bubrežnu zdjelicu. Nije jasno koliko su takvi lokalni postupci učinkoviti.
Nakon operacije u pravilnim se razmacima radi cistoskopija, odnosno pregled unutrašnjosti mokraćnog mjehura savitljivim instrumentom, jer osobe koje su imale tu vrstu raka imaju povećan rizik od razvoja raka mokraćnog mjehura.