Mezoteliom je rak tanke, prozirne, dvoslojne ovojnice koja prekriva i oblaže unutarnju stijenku prsnog koša i trbušne šupljine.
-
Najčešći simptomi su stalna bol u prsima i zaduha.
-
Za postavljanje dijagnoze potrebni su rendgenska snimka prsnog koša i biopsija tkiva ili stanica pluća.
-
Mezoteliom se liječi kirurški, kemoterapijom i/ili zračenjem (radioterapija).
(Vidi također Pregled bolesti pluća izazvanih vanjskim čimbenicima.)
Azbest može izazvati rak poplućnice (tanke, prozirne, dvoslojne ovojnice koja prekriva pluća i oblaže unutarnju stijenku prsnog koša), koji se naziva mezoteliom, ili rak ovojnica u trbušnoj šupljini. U Sjedinjenim Američkim Državama azbest je jedini poznati uzrok mezotelioma. Pušenje nije uzrok mezotelioma.
Azbest je skupina prirodnih spojeva čija su svojstva, otpornost na toplinu i čvrstoća, omogućila njegovu široku primjenu u proizvodnji materijala koji se koriste u građevinarstvu i brodogradnji, u automobilskoj industriji za izradu kočnica te u nekim tekstilnim proizvodima. Azbest se može naći u niskim koncentracijama u zraku, vodi i tlu, ali ta niska koncentracija u okolišu ne predstavlja značajan čimbenik u razvoju bolesti kod ljudi. Azbest je građen od vlaknastih mineralnih silikata različitog kemijskog sastava. Mezoteliom se najčešće javlja nakon izlaganja krocidolitu, jednoj od četiri vrste azbesta. Amozit, druga vrsta azbesta, također može izazvati mezoteliom. Krizotil vjerojatno izaziva manji broj slučajeva mezotelioma nego druge vrste azbesta, no krizotil je često onečišćen tremolitom, koji također izaziva mezoteliom. Mezoteliom se obično razvije oko 30 godina nakon izlaganja, a može se pojaviti i nakon slabog stupnja izloženosti.
Mezoteliom i druge bolesti nastale udisanjem azbesta mogu se spriječiti tako da se količina azbestne prašine i vlakana na radnom mjestu smanji na najmanju moguću mjeru. Budući da su industrije koje koriste azbest poboljšale zaštitne mjere kojima se sprječava nekontrolirano širenje azbestne prašine, danas sve manji broj ljudi razvija azbestozu, ali se mezoteliomi i dalje pojavljuju kod osoba koje su azbestu bile izložene prije 30 do 50 godina.
Simptomi
Simptomi mezotelioma
Stalna bol u prsima i zaduha najčešći su simptomi mezotelioma. Ako se mezoteliom proširi na stijenku prsnog koša ili druge okolne strukture u prsnom košu, osoba može imati jake bolove, promuklost, poteškoće s gutanjem, spušteni kapak, slabost i gubitak osjeta u ruci ili šaci te otečen trbuh.
Dijagnoza
Dijagnoza mezotelioma
anamnestički podaci o izloženosti azbestu
rendgenska snimka prsnog koša (pluća)
citološka analiza pleuralne tekućine
biopsija poplućnice (pleure)
Kada liječnici posumnjaju na mezoteliom, obično se učini rendgenska snimka prsnog koša. Obično se analizira uzorak tekućine iz pleuralnog prostora (citološki pregled pleuralne tekućine) te uzorak tkiva poplućnice (biopsija pleure) kako bi se dokazale promjene karakteristične za mezoteliom.
Možda će biti potrebno učiniti dodatne pretrage kako bi se utvrdilo je li se mezoteliom proširio izvan poplućnice (pleure).
Liječenje
Liječenje mezotelioma
Mezoteliomi su uvijek smrtonosni u roku od 1 do 4 godine nakon postavljanja dijagnoze. Većina oboljelih živi samo 9 do 12 mjeseci nakon što se mezoteliom dijagnosticira. Kemoterapija i radioterapija (zračenje) nisu osobito učinkovite, a kirurškim odstranjenjem tumora ne postiže se izlječenje.
Međutim, kirurški zahvat kojim se odstrani što je moguće veći dio tumora, kemoterapija i/ili radioterapija mogu ublažiti simptome. Nije jasno može li se kombiniranom primjenom različitih vrsta terapijskih postupaka produljiti život.
Ostali terapijski postupci usmjereni su na kontrolu boli i zaduhe, u nastojanju da se kvaliteta života sačuva u što većoj mjeri ( vidi: Simptomi tijekom smrtonosne bolesti). Na primjer, uklanjanje tekućine iz prsnog koša koja okružuje i pritiska pluća (torakocenteza) može olakšati disanje, a analgetici mogu ublažiti bol.
Istražuju se i drugi načini liječenja mezotelioma.