Okultna (skrivena) bakterijemija je prisutnost bakterija u krvotoku djeteta koje ima vrućicu, ali koje izgleda dobro te izvor infekcije nije jasan.
-
Streptococcus pneumoniae je vrsta bakterije koja je najčešći uzročnik okultne bakterijemije.
-
Najčešće dijete nema nikakvih drugih simptoma upale osim vrućice.
-
Dijagnoza se temelji na mikrobiološkoj analizi krvi.
-
Obavezno cijepljenje u djetinjstvu može spriječiti infekciju s bakterijom Streptococcus pneumoniae.
-
Antibiotska terapija može ukloniti infekciju.
(Vidi također Bakterijemija u odraslih.)
Dijete mlađe od 3 godine obično razvija vrućicu. Uglavnom su prisutni i drugi simptomi, kao što su kašalj i curenje iz nosa koji pomažu liječniku u dijagnosticiranju uzročnika vrućice. Dijete ponekadne razvije ni jedan drugi simptom upale osim vrućice. To jest, ima vrućicu bez jasnog uzročnika. U većine ove djece vrućica je uzrokovana virusnom infekcijom koja ne zahtijeva liječenje. Ponekad se u djeteta s groznicom radi o infekciji mokraćnih puteva. U malog broja djece koja imaju povišenu temperaturu bez očitih uzročnika vrućica je uzrokovana bakterijama koje cirkuliraju u krvotoku (bakterijeremijom). Bakterije gotovo nikad nisu prisutne u cirkulaciji kod starije djece ili odraslih osoba koje imaju povišenu tjelesnu temperaturu bez razvijanja drugih simptoma upale.
Prije se kod djeteta u dobi od 3 do 36 mjeseci koje je imalo povišenu tjelesnu temperaturu 39° C ili više, a bez drugih simptoma upale, sumnjalo na okultnu bakterijemiju. Bakterija Streptococcus pneumoniae je najčesšći uzročnik okultne bakterijemije. U manjem broju slučajeva uzročnik okultne bakterijemije je Haemophilus influenzae tip b, a još rjeđe Neisseria meningitidis. Kod dojenčeta i malog djeteta te bakterije prisutne u krvotoku mogu napasti različite organe, što rezultira ozbiljnim bolestima, kao što su upala pluća, meningitis ili sepsa. Budući da je oko 5 do 10% djece s okultnom bakterijemijom u prošlosti razvijalo navedena teška zdravstvena stanja liječnk bi izvršio laboratorijsku analizu i mikrobiološku kulturu krvi (uzgajanje bakterija u laboratoriju) kako bi identificirao bakterije prije nego što dođe do pogoršanja zdravstvenog stanja dijeteta. Ako je dijete imalo povišen broj bijelih krvnih stanica, što ukazuje na veći rizik od razvoja bakterijske infekcije, liječnik bi u pravilu primijenio antibiotsku terapiju prije nego su nalazi mikrobiološke kulture iz krvi bili dostupni.
Danas je obavezno cijepljenje djece Haemophilus influenzae tip b konjugiranim cjepivom i Streptococcus pneumoniae konjugiranim cjepivom gotovo potpuno eliminiralo razvoj okultne bakterijemije uzrokovan ovim bakterijama kod cijepljene djece. Cijepljenje protiv bakterije Neisseria meningitidis primjenjuje se kod djece mlađe od 36 mjeseci koja imaju povećani rizik od razvoja infekcije. Dijete koje je primilo preporučena cjepiva ima vrlo mali rizik za razvoj okultne bakteremije. Međutim, okultna bakterijemija se još uvijek može pojaviti u djece koja nisu primila cjepiva ili kod koje nisu primijenjene sve doze cjepiva te kod djece koja imaju oslabljen imunološki sustav.
(Vidi također Pregled bakterijskih infekcija u djetinjstvu.)
Simptomi
Glavni simptom okultne bakterijemije je
Smatra se da dijete kod kojeg su prisutni drugi simptomi, kao što su kašalj, kratkoća daha, letragija (pospanost) te crvenkasta ili plavkasta boja kože, nema okultnu bakterijemiju. Ono najvjerojatnije ima lokaliziranu bakterijsku infekciju.
Dijagnoza
-
Kultura bakterija iz krvi
-
Kultura bakterija iz urina i laboratorijska analiza urina
-
Ponekad se provodi i daljnja laboratorijska analiza krvi i stolice te lumbalna punkcija
Budući da liječnik ne može sa sigurnošću odrediti koje dijete s vrućicom ima okultnu bakterijemiju potrebno je napraviti kulturu bakterija iz krvi. Budući da su bakterije premalene ili se u krvi nalaze u premalom broju liječnik šalje uzorke krvi u laboratorij kako bi se bakterije uzgojile (kultura) za identifikaciju.
U sklopu obrade dojenčeta ili djeteta bilo koje dobi koja ima vrućicu i koje ostavlja dojam teško bolesnog djeteta, bez obzira je li primilo cjepiva, treba uzeti uzorke krvi, urina i cerebrosipnalnog likvora za laboratorijsku analizu. Uzorak cerebrospinalnog likvora uzima se lumbalnom punkcijom. Svi uzorci se šalju u laboratorij na analizu radi traženja znakova prisutnosti bakterijske infekcije. U većini slučajeva dojenče ili dijete se prima u bolnicu gdje dobiva antibiotsku terapiju. Kod djeteta koje ima poteškoće s disanjem potrebno je napraviti rendgensku snimku prsnog koša.
Može se učiniti i daljnja laboratorijska analiza krvi i stolice, ovisno o dobi djeteta.
Testovi brzog otkrivanja virusa mogu se obaviti kod neke djece. Navedeni brzi testovi na viruse provode se iz uzorka brisa nosa ili grla. Rezultati su u pravilu dostupni za nekoliko sati.
Dojenčad mlađa od 3 mjeseca
Kod dojenčeta mlađeg od 3 mjeseca s povišenom tjelesnom temperaturom liječnk ne može uvijek znati samo na osnovu fiziklanog pregleda radi li se o bakterijeremiji. Kod dojenčeta s navednim simptomima liječnik u pravilu traži laboratorijske pretrage (kompletna krvna slika, analiza urina i kultura bakterija iz krvi). Ukoliko dobije uredne rezultate ispitivanja krvi i urina neki liječnici savjetuju roditeljima nadzor djeteta kod kuće te kontrolu nalaza i kontrolni pregled dojenčeta unutar 24 sata. Liječnik u pravilu ne propisuje antibiotsku terapiju unutar tog vremena. Neki liječnici radije primaju dojenče s navedenim simptomima u bolnicu te provode daljnju analizu krvi, urina i cerebrospinalnog likvora. Većina liječnika smatra da je novorođenčad mlađa od 30 dana pod visokim rizikom od bakterijemije. Novorođenčad se u pravilu prima u bolnicu radi provođenja daljnje analize krvi, urina i cerebrospinalnog likvora.
Dojenčad i djeca od 3 mjeseca do 3 godine starosti
Dojenčad i djeca u ovoj dobnoj skupini koja imaju povišenu tjelesnu temperaturu, koja su redovito cijepljena i doimaju se dobrog općeg stanja imaju vrlo mali rizik od bakterijemije. Zbog tog niskog rizika liječnik može odlučiti pratiti zdravstveno stanje djeteta bez laboratorijske analize krvi. Međutim, laboratorijska analiza mokraće i kultura bakterija iz mokraće obično se obavlja radi otkrivanja infekcija mokraćnih puteva kao uzročnika groznice. Od roditelja ili skrbnika se traži da prate djetetove simptome te kontaktiraju liječnika radi kontrole (posjetom ili telefonski) u roku od 24 do 48 sati. U slučaju pogoršanja općeg stanja ili perzistirajuće vrućice potrebno je učiniti laboratorijsku analizu krvi te eventualno rendgensku snimku prsnog koša ili lumbalnu punkciju.
Liječenje
Ponekad, prije nego što su dostupni rezultati bakterijske kulture, liječnik primjenjuje antibiotisku terapiju djetetu koja ima povišenu temperaturu i koje ostavlja dojam bolesnog djeteta te koje ima visoki rizik od razvoja bakterijemije. Liječnik najčešće ordinira antibiotsku terapiju koja se primjenjuje intravenski (npr. ceftriakson).
Djetetu s pozitivnim rezultatima u kulturi koje ne ostavlja dojam teško bolesnog djeteta savjetuje se peroralna primjena jednog ili više vrsta antibotika kod kuće. Djetetu s pozitivnim rezultatima u kulturi koje ostavlja dojam teško bolesnog djeteta savjetuje se hospitalizacija te intravenska primjena antibiotske terapije.
Svu djecu kojoj se savjetuje promatranje kod kuće potrebno je ponovno odvesti na liječnički pregled unutar 24 do 48 sati. Dijete koje još uvijek ima povišenu temperaturu ili koje ima pozitivnu kulturu krvi ili urina i nije primilo antibiotsku terapiju potrebno je hospitalizirati te ponovno uzeti uzorke potrebne za izradu kultura. Zatim se procjenjuje težina bolesti i ordinira se antibiotska terapija koja se priimjenjuje intravenski.
Djetetu u dobi od 3 mjeseca do 3 godine također se mogu ordinirati lijekovi, kao što je paracetmol, koji spuštaju tjelesnu temperaturu te se nakon njihove primjene dijete bolje osjeća.