Zatvor se definira kao otežano ili neučestalo pokretanje crijeva, tvrda stolica ili osjećaj da rektum nije potpuno prazan nakon defekacije (nepotpuna evakuacija). (Vidi također Zatvor u djece.)
Zatvor može biti akutan ili kroničan. Akutna konstipacija počinje iznenada i primjetno. Kronični zatvor može početi postupno i trajati mjesecima ili godinama.
Mnogi ljudi vjeruju da imaju zatvor ukoliko nemaju stolicu svaki dan. Međutim, svakodnevno kretanje crijeva nije normalno za svakoga. Normalno je imati 1-3 stolice dnevno, kao i 2-3 stolice tjedno. Pojava rijeđih crijevnih pokreta ne mora nužno ukazivati na problem, osim ako nije došlo do značajne promjene u odnosu na prethodne obrasce. Isto vrijedi i za boju, veličinu i konzistenciju stolice. Ljudi često krive zatvor za mnoge simptome (kao što su nelagodnost u trbuhu, mučnina, umor i slab apetit) koji su zapravo rezultat drugih poremećaja (poput sindroma iritabilnog crijeva [IBS] i depresije). Ljudi ne bi trebali očekivati da se svi simptomi oslobađaju svakodnevnim kretanjem crijeva, a mjere za pružanje pomoći crijevnim navikama, kao što su laksativi i klizme, ne smiju se prekomjerno koristiti. Međutim, ljudi mogu smanjiti simptome konzumirajući više voća, povrća, vlakana i žitarica. Hrana koja može utjecati na učestalost rada crijeva navedena je u tablici hrana koja često utječe na fukciju probavnog sustava.
Hrana koja često utječe na funkciju probavnog sustava
|
Hrana koja uzrokuje pojačan rad crijeva i/ili nadutost
|
|---|
|
Sva pića koja sadrže kofein, osobito kava s cikorijom
|
|
Voćni sokovi: naranča, brusnica, jabuka
|
|
Šparoge i krstasto povrće kao što su brokula, cvjetača, kupus i prokulica
|
|
Brašno, kruh od cjelovitog zrna i hrana bogata vlaknima
|
|
Pecivo, slatkiši, čokolada, vafl sirup i krafne
|
|
Alkohol
|
|
Mlijeko i mliječni proizvodi (kod osoba osjetljivih na laktozu)
|
|
Hrana koja uzrokuje zatvor ili pomaže u kontroli peristaltike crijeva
|
|---|
|
Riža, kruh, krumpir i tjestenina
|
|
Meso, teletina, perad i riba
|
|
Kuhano povrće
|
|
Banane
|
Komplikacije
Komplikacija zatvora uključuju
Prekomjerno naprezanje tijekom opstipacije povećava pritisak na vene oko anusa i može dovesti do nastanka hemoroida i, rijetko, do izbočenja rektuma kroz anus (rektalni prolaps). Prolazak tvrde stolice može uzrokovati rascjep kože u anusu (analna pukotina). Svaka od ovih komplikacija može dovesti do neugodnosti tijekom obavljanja nužde te učiniti istu odbojnima za pacijenta. Odgađanje defekacije radi osjeta neugode može izazvati začarani krug pogoršanja zatvora i komplikacija.
Divertikularna bolest može se razviti ako je stijenka debelog crijeva oštećena povećanim tlakom izazvanim potrebom za pomicanje malih, tvrdih stolica. Oštećenje stijenke debelog crijeva dovodi do stvaranja balonastih vrećica ili izbočenja stijenke (divertikula), koji mogu postati začepljeni i upaljeni (divertikulitis). Divertikuli ponekad mogu krvariti, a rijetko i rupturirati (upala trbušne maramice).
Fekalna impakcija, u kojima stolica u rektumu i zadnjem dijelu debelog crijeva stvrdnjava i potpuno blokira prolazak druge stolice može se razviti kod osoba s konstipacijom. Fekalna impakcija dovodi do poave grčeva, rektalnih bolova i jakih, ali uzaludnih napora u pokušaju defekacije. Ponekad, vodenasta sluz ili tekuća stolica oprolazi oko začepljenja, što daje lažni dojam proljeva (paradoksalni proljev). Fekalna impakcija je osobito česta među starijim osobama, osobito onima koji su vezani za krevet ili imaju smanjenu tjelesnu aktivnost, trudnica i osobama koje su bile podvgrnute kontrastnim pretragama probavnog trakta.
Pretjerana zabrinutost s učestalošću defekacije dovodi do pretjerane upotrebe laksativa, čepića i klistira. Njihovo prekomjerno korištenje može zapravo spriječiti normalne kontrakcije crijeva i pogoršati zatvor. Ljudi s opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) često osjećaju potrebu da svakodnevno oslobode svoje tijelo od "nečistih" otpada ili "toksina". Takvi ljudi često provode pretjerano vrijeme na zahodu ili postaju kronični korisnici laksativa.
Etiologija
Najčešći uzroci zatvora su:
-
Promjene u prehrani (kao što je smanjen unos tekućine, ishrana s malo vlakana i / ili hrana koja uzrokuje opstipaciju)
-
Lijekovi koji usporavaju rad crijeva
-
Poremećaj defekacije
-
Konstipacijom dominantan oblik sindroma iritabilnog crijeva (IBS)
-
Prekomjerno korištenje laksativa
Prehrana je vrlo čest uzrok opstipacije. Dehidracija uzrokuje zatvor jer tijelo pokušava sačuvati vodu uklanjanjem dodatne vode iz stolice. Stolica koja sadrži manje vode teže prolazi kroz probavni trakt. Voće, povrće, žitarice i ostale namirnice koje sadrže vlakna su prirodni laksativi probavnog trakta. Ljudi koji ne jedu dovoljno ove hrane mogu razviti zatvor. Nedostatak vlakana (neprobavljivi dio hrane) u prehrani može dovesti do opstipacije jer vlakna pomažu u zadržavanju tekućine u stolici i povećavaju njegovu masu, što olakšava prolazak.
Najčešći lijekovi koji mogu usporiti crijeva uključuju opioide, soli željeza i lijekove s antikolinergičkim učincima (kao što su mnogi antihistaminici i triciklički antidepresivi -). Drugi lijekovi uključuju aluminijev hidroksid (uobičajeni u antacidima bez recepta), bizmutni subsalicilat, određene lijekove koji snižavaju krvni tlak (antihipertenzivi) i mnoge sedative.
Poremećena defekacija (dishezija) odnosi se na problem s crijevima koja ne mogu proizvesti dovoljno sile za pokretanje stolice kroz rektum i / ili je otežano opuštanje mišićnih vlakana oko rektuma i vanjskog analnog sfinktera tijekom defekacije. Osobe s dishezijom osjećaju potrebu za pokretanjem crijeva, ali ne mogu to učiniti. Čak i stolica koja nije tvrde kozistencije otežano prolazi.. Ljudi sa sindromom iritabilnog crijeva (IBS) mogu imati IBS-om uzrokovanu poremećenu defekaciju.
Osobe s IBS-om mogu imati mekanu stolicu, poremećenu defekaciju ili zatvor. Ako IBS obično prati zatvor, to se naziva IBS praćen zatvorom.
Ljudi koji često koriste laksative i / ili klistire često gube sposobnost održavanja kretanja crijeva bez takvih pomagala. Začarani krug može rezultirati opstipacijom koja dovodi do većeg korištenja laksativa, a time i pojačanom konstipacijom.
Manje česti uzroci konstipacije uključuju specifične medicinske poremećaje (vidi tablicu), kao što je crijevna opstrukcija, i određene metaboličke poremećaje i neurološke poremećaje. Zatvor se također može pojaviti tijekom bilo koje veće bolesti koja zahtijeva dugotrajan odmor (jer tjelesna aktivnost pomaže crijevima da pomiču stolicu), uz smanjeni unos hrane, uz upotrebu lijekova koji mogu uzrokovati zatvor, te nakon ozljede glave ili kralježnice. U mnogim slučajevima, međutim, uzrok zatvora nije poznat.
Zatvor je ponekad uzrokovan opstrukcijom debelog crijeva. Opstrukcija može biti uzrokovana velikim rakom, osobito u zadnjem dijelu debelog crijeva, koji blokira kretanje stolice. Osobe koje su prethodno imale abdominalnu operaciju mogu razviti opstrukciju, obično tankog crijeva, jer se tračci vezivnog tkiva (priraslice) mogu oblikovati oko crijeva i ometati protok stolice.
Poremećaji i bolesti koje često uzrokuju opstipaciju uključuju nedovoljno aktivnu štitnu žlijezdu (hipotireoza), visoke razine kalcija u krvi (hiperkalcemija), i Parkinsonovu bolest. Kod ljudi s dijabetesom često se javlja oštećenje živaca (neuropatija). Ako neuropatija utječe na živčani sustav probavnog trakt, rad crijeva se može usporiti, što rezultira zatvorom. Povreda kralježnice također može oštetiti djelovanje živčanog susava u crijevima i uzrokovati zatvor.
Procjena
Svaka epizoda zatvora ne zahtjeva hitnu procjenu i obradu liječnika. Sljedeće informacije mogu pomoći ljudima da odluče hoće li liječnička procjena biti potrebna i pomoći im da znaju što mogu očekivati tijekom evaluacije.
Znakovi upozorenja
Kod osoba s konstipacijom, određeni simptomi i karakteristike su razlog za zabrinutost. Oni uključuju
Kada posjetiti liječnika
Osobe koje imaju znakove upozorenja trebaju odmah posjetiti liječnika, osim ako su jedini znakovi upozorenja gubitak težine i / ili novi zatvor kod starijih osoba. U takvim slučajevima, kašnjenje od nekoliko dana do tjedan dana nije štetno.
Osobe koje imaju zatvor, ali ne i znakove upozorenja, trebaju nazvati svog liječnika, koji može pomoći u odlučivanju koliko brzo ih treba vidjeti. Ovisno o drugim simptomima osobe i poznatim poremećajima, liječnici mogu poželjeti vidjeti osobu u roku od nekoliko dana ili jednostavno mogu preporučiti pokušaje promjene prehrane i / ili blagog laksativa.
Što liječnik radi
Liječnici prvo postavljaju pitanja o simptomima i povijesti bolesti. Liječnici tada obavljaju fizički pregled. Ono što pronađu tijekom anamneze i fizikalnog pregleda često sugerira uzrok zatvora, kao i daljnju dijagnostičku obradu koju je potrebno učiniti.(vidi tablicu).
Tijekom uzimanja anamneze liječnici pitaju sljedeće:
-
Učestalost stolice, konzistencija i potreba za naprezanjem ili korištenjem manevara (kao što je pritisak područja između skrotuma ili vagine i anusa [perineum] tijekom defekacije)
-
Osjećaj nepotpune evakuacije
-
Zadovoljstvo nakon defekacije, uključujući koliko često i koliko dugo ljudi koriste laksative ili klistire
-
Prehrana i tjelesna aktivnost, posebice bilo kakva promjena tih čimbenika
-
Upotreba lijekova na recept i bez recepta (osobito onih za koje se zna da uzrokuju zatvor)
Liječnici također pitaju o simptomima metaboličkih poremećaja (kao što je hipotireoza i dijabetes) i neurološkim poremećajima (kao što je ozljeda kralježnice).
Tijekom fizikalnog pregleda liječnici razmatraju sljedeće:
-
Znakovi tjelesne (sustavne) bolesti, uključujući gubitak tjelesne težine, groznicu i ozbiljan gubitak mišićnog i masnog tkiva (kaheksiju)
-
Distenzija ili palpabilna masa u trbuhu
-
Pregled rektuma radi verifikacije pukotina, hemoroida, krvi ili masa kao i tonusa analne muskulature
Neki uzroci i značajke zatvora
|
Uzrok
|
Primjeri / zajedničke značajke *
|
Dijagnostika
|
|---|
|
* Značajke uključuju simptome i rezultate liječničkog pregleda. Navedene značajke su tipične, ali nisu uvijek prisutne.
|
|
†Postoji određeno preklapanje uzroka akutne i kronične konstipacije. Naročito su lijekovi uobičajeni uzroci oboje.
|
|
CT = kompjutorska tomografija; MRI = magnetska rezonancija.
|
|
Akutna konstipacija†
|
|---|
|
Akutna crijevna opstrukcija
|
Uvijanje petlje crijeva (volvulus), kila, priraslice i fekalne impakcije
Obično povraćanje, bol u trbuhu i ispupčen trbuh
|
RTG abdomena
Ponekad CT
|
|
Ileus (privremeno odsustvo kontraktilnih pokreta crijeva)
|
Akutna bolest, kao što je sepsa (teška infekcija krvotoka)
Odmah nakon operacije abdomena
Nedavna ozljeda glave ili kralježnice
Dugotrajan boravak u krevetu
|
RTG abdomena
|
|
Lijekovi
|
Lijekovi s antikolinergičkim učinkom, kao što su antihistaminici, neki antidepresivi, antipsihotici, lijekovi koji se koriste za liječenje Parkinsonove bolesti i lijekovi koji smanjuju ili zaustavljaju grčeve mišića u probavnom traktu (spazmolitici)
Lijekovi koji sadrže određene metale (željezo, aluminij, kalcij, barij ili bizmut)
Opioidi
Blokatori kalcijevih kanala
Obično zatvor koji počinje ubrzo nakon uvođenja novog lijeka
|
Liječnikov pregled kako bi se isključili drugi uzroci zatvora
Ponekad prekid uzimanja lijeka kako bi se utvrdilo da li je konstipacija uzrokovana lijekom
|
|
Kronični zatvor†
|
|---|
|
Kolorektalni karcinom
|
Zatvor koji se postupno razvija, traje tjednima i postupno se pogoršava kako tumor raste
Ponekad krv u stolici (krv može biti vidljiva ili otkrivena tijekom pregleda liječnika)
|
Kolonoskopija s biopsijom
|
|
Metabolički poremećaji
|
Šećerna bolest, slabiji rad štitnjače (hipotireoza), visoke razine kalcija u krvi (hiperkalcemija), zatajenja bubrega, ili trudnoća
|
Krvne pretrage
|
|
Poremećaji središnjeg živčanog sustava (koji zahvaćaju mozak ili leđnu moždinu)
|
Parkinsonova bolest, multipla skleroza, moždani udar, ili ozljede i poremećaji leđne moždine
|
MRI i / ili CT
|
|
Poremećaji perifernog živčanog sustava (zahvaćaju živce izvan mozga i leđne moždine)
|
Hirschsprungova bolest, neurofibromatoza, ili autonomna neuropatija
|
Pregled liječnika
IIrigografija
|
|
Sistemski poremećaji
|
Sistemska skleroza, amiloidoza, upala kože uz upalu mišića i degeneraciju mišića (dermatomiozitis), ili slabost i ukočenost mišića (miotonična distrofija)
|
Pregled liječnika
Ponekad biopsija i / ili krvni testovi
|
|
Funkcionalni poremećaji
|
Inertni kolon (inercija kolona), sindrom iritabilnog crijeva, ili poremećaj defekacije
Često osjećaj blokade u anusu i / ili rektumu, dugotrajne ili teške defekacije ili prekomjerno naprezanje
|
Pregled liječnika
Ponekad sigmoidoskopija
|
|
Dijetetski čimbenici
|
Dijeta s niskim sadržajem vlakana ili kronična zlouporaba laksativa
|
Pregled liječnika
|
Dijagnostika
Potreba za dijagnostičkim pretragama ovisi o tome što liječnici pronađu tijekom anamneze i fizikalnog pregleda, osobito jesu li prisutni alarmantni simptomi. Kada je uzrok zatvora jasan (kao npr. zbog uzimanja lijekova, ozljeda ili mirovanje), liječnici često liječe simptome osobe i ne provode dijagnostičku obradu.
Osobe sa simptomima crijevne opstrukcije podvrgavaju se RTG-u abdomena i eventualno CT-u. . Većina ljudi bez jasnog uzroka ili čiji simptomi nisu regredirali tijekomi liječenja trebaju biti podvrgnuti daljnjoj dijagnostičkoj obradi. Obično se učini kolonoskopija (za otkrivanje karcinma) i krvne pretrage kako bi se provjerila funkcija štitnjače (hipotiroidizam) ili razina kalcija u krvi (hiperkalcemija).
Osobe čije su početni rezultati obrade normalni, ali čiji simptomi nisu ublaženi liječenjem, obično zahtijevaju daljnju obradu. Ako je glavni simptom poteškoća defekacije, može se učiniti mjerenje tlaka unutar anusa i rektuma. Ako je glavni simptom rijetka defekacija, liječnici provode određene testove, za određivanje vremena potrebnom stolici da napusti debelo crijevo (radionuklidna pretraga).
Liječenje
Svaki temeljni poremećaj koji uzrokuje zatvor mora se liječiti. Kada je moguće, lijekovi koji uzrokuju zatvor se zaustavljaju ili mijenjaju.
Zatvor se najbolje sprječava kombinacijom tjelovježbe, prehrane bogatom vlaknima i odgovarajućim unosom tekućine. Kada se propisuje lijek koje može uzrokovati konstipaciju i / ili su ljudi dulje vremena prisiljeni biti u ležećem položaju, potrebno je dati laksativ te povećayi unos prehrambenih vlakana i tekućine kako bi se izbjegao ravoj konstipacije.
Postoje tri pristupa liječenju osoba s konstipacijom:
Liječnici su oprezni s korištenjem laksativa, čepića i klistira jer mogu uzrokovati proljev, dehidraciju, grčeve i / ili ovisnost o laksativima. Osobe s iznenadnim bolovima u trbuhu nepoznatog uzroka, upalnim poremećajima crijeva, crijevnom opstrukcijom, gastrointestinalnim krvarenjima ili fekalnim impakcijama ne smiju koristiti laksative ili klistire.
Dijeta i ponašanje
Ljudi trebaju uzimati dovoljno vlakana u prehrani (obično 15 do 20 grama dnevno) kako bi osigurali odgovarajuću količinu stolice. Povrće, voće i mekinje su izvrstan izvor vlakana. Mnogi ljudi smatraju da je prikladno dodati 2 ili 3 žličice mekinja na žitarice s visokim udjelom vlakana ili voće 2 ili 3 puta dnevno. Vlakna se moraju konzumirati s mnogo tekućine, kako bi se postigao adekvatan učinak.
Ljudi bi trebali pokušati promijeniti svoje ponašanje. Na primjer, ljudi bi trebali pokušati imati stolicu u isto vrijeme svaki dan, po mogućnosti 15 do 45 minuta nakon doručka, budući da hrana potiče peristaltiku. Glicerinski čepići također mogu pomoći ljudima da imaju redovite stolice.
Liječnici moraju objasniti pacijentima zašto su prehrana i modifikacija ponašanja važni u liječenju zatvora. Liječnici također objašnjavaju da svakodnevno obavljanje stolice nije nužno te da se crijevima mora dati prilika da samostalno funkcioniraju, kao i da česta upotreba laksativa ili klistira (više od jednom svaka tri dana) onemogućuje normalan rad crijeva. Pacijenti koji boluju od opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) moraju biti liječeni.
Laksativi
Neki laksativi su sigurni za dugotrajnu uporabu. Ostale laksative treba koristiti samo povremeno. Neki laksativi su dobri za sprječavanje zatvora, a drugi za liječenje. Postoji nekoliko vrsta laksativa, uključujući sljedeće:
Sredstva za bujanje stolice, kao što su mekinje i psyllium (također dostupni u vlaknima mnogih povrća), dodaju masu stolici te navlače na sebe vodu. Povećana fekalna masa stimulira prirodne kontrakcije crijeva, a stolice koje sadrže više vode mekše su i lakše prolaze. Sredstva za povećanje volumena djeluju polako i nježno i spadaju među najsigurnije načine za poticanje stolice Ti se agensi općenito najprije uzimaju u malim količinama. Doza se postupno povećava dok se ne postigne pravilnost. Ljudi koji koriste sredstva za bujanje stolice uvijek bi trebali piti puno tekućine. Ovi agensi mogu uzrokovati probleme s povećanim stvaranjem plinova u crijevima i nadutošću.
Omekšivači stolice, kao što su dokuzat ili mineralno ulje, djeluju polako da polagano omekšaju stolicu, čineći ih lakšim za prolazak. Osim toga, povećanje mase stolice stimulira prirodne kontrakcije debelog crijeva i na taj način potiče lakšu eliminaciju. Neki ljudi, međutim, smatraju da je omekšana stolica neugodna. Omekšivači stolice su najbolji za primjenu kod ljudi koji moraju izbjegavati naprezanje, kao što su ljudi s hemoroidima ili oni koji su nedavno imali abdominalnu operaciju.
Osmotski agensi navlače velike količine vode u debelo crijevo, čineći stolicu mekom i labavom. Višak tekućine također rasteže stijenku debelog crijeva, stimulirajući kontrakcije. Ovi laksativi se sastoje od soli ili šećera koji se slabo apsorbiraju. Oni mogu uzrokovati zadržavanje tekućine kod ljudi s bolestima bubrega ili zatajenjem srca, osobito kada se daju u velikim ili čestim dozama. Općenito, osmotski laksativi su sigurni čak i kada se redovito koriste. Međutim, osmotski agensi koji sadrže magnezij i fosfat djelomično se apsorbiraju u krvotok i mogu biti štetni za starije osobe, osobe s bubrežnim zatajenjem ili bolestima bubrega te osobe koje uzimaju lijekove koji utječu na funkciju bubrega (poput diuretika, ACE inhibitora ili blokatora angiotenzinskih receptora) Iako rijetko, kod nekih ljudi može doći do razvoja bubrežnog zatajenja zbog uzimanja laksativa koji sadrže natrijev fosfat kako bi očistili crijeva za RTG pretragu probavnog trakta ili pred kolonoskopiju.
Stimulantni laksativi (kao što su fenolftalein, bisakodil i antrakinoni) sadrže iritirajuće tvari, kao što su sena i kaskara. Ove tvari stimuliraju stijenku debelog crijeva, uzrokujući kontrakcije i prolazak stolice. Oni su korisni u sprječavanju zatvora kod ljudi koji uzimaju lijekove koji će gotovo sigurno uzrokovati zatvor, kao što su opioidi. Stimulantni laksativi također se često koriste za ispražnjavanje debelog crijeva prije nego se provedu određene dijagnostičke pretrage.
Uzeti peroralno, uzrokuju kontrakcije crijeva unutar 6-8 sati od primjene, ali često uzrokuju i grčeve. Kao supozitoriji (čepići), stimulativni laksativi često djeluju unutar 15 do 60 minuta. Dugotrajna upotreba stimulativnih laksativa može stvoriti abnormalne naslage tamnog pigmenta u sluznici debelog crijeva (stanje koje se zove melanoza kolonai). Ostale nuspojave uključuju alergijske reakcije i gubitak elektrolita iz krvi. Također, debelo crijevo može postati ovisno o stimulativnim laksativima, što dovodi do sindroma lijenog crijeva. Stoga se stimulativni laksativi trebaju koristiti kratko.
Bisakodil je učinkovit lijek za kroničnu konstipaciju. Antrakinoni koji se nalaze u seni, kaskara, aloa i rabarbara su česti sastavi prirodnih laksativa koji se prodaju bez recepta. Lubiproston djeluje tako da debelo crijevo izlučuje dodatnu tekućinu, što olakšava prolaz stolice. Za razliku od drugih stimulativnih laksativa, lubiproston je siguran za dulju uporabu.
Antagonisti mu-opioidnih receptora (poput metilnaltreksona, naloksegola, naldemedina i almvimopana) lijekovi su koji se koriste za liječenje opioidom izazvane opstipacije koja ne reagira na standardnu terapiju. Ovi lijekovi dizajnirani su tako da blokiraju djelovanje opioida na crijeva, istodobno ne ometajući analgetski učinak opioida. Najčešće nuspojave uključuju mučninu, povraćanje, bolove u trbuhu i glavobolju.
Sredstva koja se koriste za sprječavanje ili liječenje zatvora
|
Agent
|
Neke nuspojave
|
Komentari
|
|---|
|
* Dozu vlakana treba postupno povećavati tijekom nekoliko tjedana do preporučene doze.
|
|
†Lijekovi dostupni samo na recept.
|
|
Sredstva za bujanje stolice (vlakna) *
|
|---|
|
Mekinje
|
Nadutost, prolazak plina (nadutost) i slaba apsorpcija željeza i kalcija
|
Sredstva za punjenje općenito se koriste za sprečavanje ili kontrolu kronične konstipacije.
|
|
Polikarbofil
|
Nadutost i nadutost
|
|
|
Metilceluloza
|
Manje nadutosti nego drugi pripravci s valknima
|
|
|
Psyllium
|
Nadutost i flatulencija
|
|
|
Omekšivači stolice
|
|---|
|
Dokuzat
|
—
|
Omekšivači stolice mogu se koristiti za liječenje konstipacije i često se koriste kao pomoć u njezinom sprečavanju.
Dokuzat nije djelotvoran u slučaju teške konstipacije.
|
|
Glicerin
|
Iritacija rektuma
|
|
|
Mineralno ulje
|
Upala pluća uzrokovana masnoćama u plućima (lipidna pneumonija), slaba apsorpcija vitamina topljivih u mastima, dehidracija i gubitak kontrole obavljanja nužde (fekalna inkontinencija)
|
|
|
Osmotski agensi
|
|---|
|
Laktuloza
|
Grčevi u trbuhu i nadutost
|
Osmotski agensi su bolji za liječenje konstipacije nego za prevenciju.
|
|
Magnezijeve soli (magnezij hidroksid i magnezij citrat)
|
Previše magnezija u tijelu (toksičnost uzrokovana magnezijem), dehidracija, grčevi u trbuhu i fekalna inkontinencija
|
|
|
Polietilen glikol
|
Fekalna inkontinencija (ovisna o doziranju)
|
|
|
Natrijev fosfat
|
Rijetki slučajevi iznenadnog zatajenja bubrega
|
|
|
Sorbitol
|
Trbušni grčevi i nadutost
|
|
|
Stimulantni laksativi
|
|---|
|
Antrakinoni (pronađeni u seni, kaskari i ricinusovom ulju)
|
Trbušni grčevi i dehidracija
|
Stimulantni laksativi ne koriste se ako postoji mogućnost crijevne opstrukcije.
Dugotrajna uporaba može oštetiti debelo crijevo.
Lubiproston se može koristiti za kroničnu konstipaciju. Može se koristiti dugotrajno.
|
|
Bisakodil
|
Fekalna inkontinencija, niska razina kalija u krvi (hipokalijemija), grčevi u trbuhu i rektalno pečenje sa svakodnevnom upotrebom oblika supozitorija
|
|
|
Linaklotid
|
Trbušni grčevi, nadutost
Ne koristi se u djece
|
|
|
Lubiproston†
|
Mučnina, osobito kada se lijek uzima na prazan želudac, glavobolja
|
|
|
Plekanatid †
|
Vrtoglavica, infekcija mokraćnih puteva
|
|
|
Prukaloprid †
|
Glavobolja, bolovi u trbuhu
|
|
|
Klistir
|
|---|
|
Mineralno ulje ili maslinovo ulje
|
Fekalna inkontinencija
|
Iako rijetko, davanje klistira može ozlijediti rektum ako se postupak obavlja grubo.
|
|
Voda iz pipe
|
Preopterećenje tekućinom ako se apsorbira mnogo vode
|
|
|
Fosfat
|
Visoka razina fosfata u krvi (hiperfosfatemija)
|
|
|
Sapunica
|
Grčevi
|
|
Klistiri
Klistir mehanički ispire stolicu iz rektuma i donjeg dijela debelog crijeva. Male količine klizmi mogu se kupiti u ljekarni. Oni se također mogu primjeniti s uređajem za potiskivanje. Međutim, klizme malog volumena često su neadekvatne, posebno za starije osobe, čiji rektalni kapacitet raste s godinama, čime se rektum lakše rasteže. Klizme većeg volumena daju se pomoću vrećice za klistir.
Obična voda je često najbolja tekućina koja se koristi kao klistir. Voda bi trebala biti sobne temperature ili malo toplija od nje, ne smije biti vruća ili hladna. Oko 5 do 10 unci tekućine (150 do 300 mililitara) blago se usmjerava u rektum. OPREZ: Pimjena prejake sile može biti opasna.Ljudi onda izbacuju vodu, čime ispiru stolicu.
Razni sastojci ponekad se dodaju u klistir. Prepakirane klizme često sadrže male količine soli, često fosfate. Ostale klizme sadrže male količine sapuna (pjenušavi klistir), koji ima stimulativni laksativni učinak, ili mineralno ulje. Međutim, ovi klistiri imaju prednost nad običnom vodom.
Klizme vrlo velikog volumena, nazvani klistirima kolona, rijetko se koriste u medicinskoj praksi. Liječnici koriste klistir debelog crijeva kod osoba s vrlo teškim zatvorom (opstipacijom). Neki praktičari alternativne medicine koriste klistir debelog crijeva u uvjerenju da je čišćenje debelog crijeva korisno. Čaj, kava i druge tvari često se dodaju klistiru debelog crijeva, ali nemaju dokazanu zdravstvenu vrijednost i mogu biti opasni.
Fekalne impakcije
Fekalne impakcije ne mogu se liječiti promjenom prehrane ili uzimanjem laksativa. Fekalne impakcije prvo se tretiraju klizmima vode iz slavine, a zatim klistirima malih volumena komercijalno pripremljenih otopina. Ukoliko klizma ne postigne učinak, tvrdu stolicu mora ukloniti liječnik ili medicinska sestra manualnim manevrom. Ovaj je postupak bolan, pa se često primjenjuje anestetik (kao što je lidokain u obliku masti). Neki ljudi moraju biti pod sedativima. Tipično, klistir se daje nakon uklanjanja tvrde stolice.
Osnove za starije osobe
Rektum se povećava kako ljudi stari, a povećano skladištenje stolice u rektumu znači da starije osobe često moraju imati veće količine stolice u svom rektumu kako bi osjetile potrebu za pražnjenjem stolice. Povećani volumen rektuma također olakšava nastanak impakcije stolice.
Drugi česti čimbenici kod starijih osoba koji dovode do opstipacije uključuju povećanu uporabu lijekova koji uzrokuju konstipaciju, dijetu s niskim sadržajem vlakana, koegzistirajuć stanja (kao što su dijabetes ili hipotireoza) i smanjenu tjelesnu aktivnost. Mnogi stariji ljudi također imaju pogrešne predodžbe o normalnim crijevnim navikama i prečesto koriste laksative.
Ključne točke
-
Konstipacija uzrokovana lijekovima (kao što je kronično zlouporaba laksativa ili uporaba antikolinergičkih ili opioidnih lijekova) je česta.
-
Potrebno je isključiti crijevnu opstrukciju ukoliko je konstipacija teška i nastala naglo.
-
Simptomatsko liječenje se započinje ukoliko se ne verificiraju alarmantni simptomi te se ne pronađu nikakvi dokazi o poremećaju defekacije.